1                    Poslovni broj: 2 Us I-801/2022-7

 

 

                                                                Poslovni broj: 2 Us I-801/2022-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice A. T., iz K., K. 23, koju zastupa opunomoćenica A. B. J., odvjetnica u Z. o. u. A. B. J. i A. T., u R., F. S. 11, protiv tuženika Visokog časnog suda Hrvatske liječničke komore, Zagreb, Ulica Grge Tuškana 37, kojeg zastupa službena osoba Franciska Dominković, uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. Z. R., iz R., P. 2, radi disciplinske povrede, 17. studenoga 2022.,

p r e s u d i o   j e

 

I. Poništava se odluka Visokoga časnog suda Hrvatske liječničke komore, KLASA: 052-02/20-03/01, URBROJ: 385-02/22-03/25, od 3. ožujka 2022. godine.

 

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

 

          III. Nalaže se Hrvatskoj liječničkoj komori da tužiteljici A. T. nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.562,50 kuna (tisuću pet stotina šezdeset dvije kune i pedeset lipa)  / 207,38 eura (dvjesto sedam eura i trideset osam centi) [*], PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove spora, tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

 

 

Obrazloženje

 

1. Odlukom Časnog suda Hrvatske liječničke komore, KLASA: 052-02/20-03/01, URBROJ: 385-02/05-21-20 od 22. rujna 2021., prijavljena liječnica M. Z. R. (ovdje: zainteresirana osoba) oslobođena je odgovornosti za počinjenje disciplinske povrede iz članka 4. stavka 2. točaka 1. i 3. Pravilnika o disciplinskom postupku Hrvatske liječničke komore, činjenično opisanih u zahtjevu za pokretanje postupka zbog disciplinske povrede. Nadalje, određeno je da je tužiteljica dužna naknaditi troškove branitelja i nagradu opunomoćeniku tužiteljice te naknade predsjednika i članova Vijeća Časnog suda, o čemu će se donijeti posebno rješenje. U bitnome, prvostupanjsko tijelo utvrdilo je da nije dokazano da je zainteresirana osoba počinila disciplinske povrede na način i pod uvjetima kako je to navedeno u zahtjevu, odnosno da nije utvrđeno da nije bila stručno osposobljena za obavljanje pregleda tužiteljice pa da bi time počinila disciplinske povrede iz članka 4. stavka 2. točaka 1. i 3. navedenog Pravilnika. Prema prvostupanjskom tijelu, neovisno o licenci, koja je vezana uz specijalistički ispit, liječnici mogu završiti tečajeve kojima stječu trajnu medicinsku izobrazbu i na temelju uspješno završenog tečaja obavljati i preglede.

 

2. Odlukom tuženika, KLASA: 052-02/20-03/01, URBROJ: 385-02/22-03/25 od 3. ožujka 2022., odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena odluka Časnog suda Hrvatske liječničke komore, od 22. rujna 2021. (t. 1. izreke odluke). Nadalje, naloženo je tužiteljici platiti trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 3.511,04 kuna u roku od 30 dana. (t. 2.). U bitnome, tuženik obrazlaže sljedeće. Prvostupanjsko tijelo nije poistovjetilo licencu i potvrdnice, jer je i sam svjedok G. R. izjavio da licenca iz članka 13. stavka 1. Zakona o liječništvu nije u vezi s potvrdnicama, što je prvostupanjski sud naveo, a na iskazu kojeg svjedoka prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku. Nesporno je da zainteresirana osoba licencom iz članka 13. stavka 1. Zakona o liječništvu, kao specijalist radiolog, nije stručno osposobljena za obavljanje predmetne dijagnostičke pretrage, ali je ona stekla stručnu izobrazbu koja je ovlašćuje na obavljanje te dijagnostičke pretrage, što potvrđuje svjedok R.. Zbog toga zainteresirana osoba nije predmetnu pretragu izvela nestručno, pa da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da nije dokazano da bi prijavljena počinila dotičnu disciplinsku povredu. Zainteresirana osoba nije nestručno obavljala dijagnostički pregled, jer licenca iz članka 13. stavka 1. Zakona o liječništvu nije jedina licenca koja liječnike za to osposobljava i ovlašćuje, čime nije povrijeđen ni članak 15. stavak 1. Zakona o liječništvu. Prvostupanjski je sud o svim odlučnim činjenicama iznio razloge, koji su jasni i neproturječni.

 

3. Tužiteljica osporava zakonitost spomenutih odluka i u tužbi navodi, u bitnome, sljedeće. Predmetni disciplinski postupak predložila je provesti jer se, pozivom na relevantne odredbe Zakona o liječništvu, stručna osposobljenost liječnička za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti na području Republike Hrvatske dokazuje isključivo za samostalan rad. Liječniku sa specijalizacijom, odnosno užom specijalizacijom, izdaje se odobrenje za samostalan rad za područje specijalnosti ili uže specijalnosti za koju je stručno osposobljen, zbog čega smatra da diplome - potvrdnice koje je dostavila zainteresirana osoba nisu dokaz njezine stručne osposobljenosti za samostalno obavljanje ultrazvučnih pregleda abdominalnih organa i ultrazvučne preglede dojke. Pravilnim tumačenjem članka 15. stavka 1. Zakona o liječništvu, zainteresirana je osoba bila ovlaštena, odnosno svoje je zvanje mogla obavljati samo u okviru svoje izobrazbe određene izdanim joj odobrenjem za samostalni rad (licencu), dakle u okviru specijalističkog područja dermatologije i venerologije. Suprotno tome, zainteresirana osoba je obavljanjem ultrazvučnih pregleda abdomena i dojki te dijagnosticiranjem i davanjem preporuka svoje zvanje obavila izvan okvira svoje izobrazbe određenog joj licencom za specijalističko područje dermatologije i venerologije, koje joj je određeno odobrenjem za samostalan rad (licencom). Ultrazvučna dijagnostika abdomena i dojke zasigurno, čak i notorno, ne spada u kompetencije specijaliste dermatologije i venerologije, već je to u domeni područja radiologije i čini kompetencije specijaliste radiologije. Sukladno tome, zainteresirana osoba je obavljanjem predmetnih pregleda izašla izvan okvira svoje izobrazbe određene joj licencom, čime je povrijedila članak 15. stavak 1. Zakona o liječništvu. Sukladno članku 50. stavku 1. podstavku 1. Zakona o liječništvu i članku 4. stavku 2. točki 1. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti, liječnik je disciplinski odgovoran ako povrijedi odredbe Zakona o liječništvu. Člankom 13. stavkom 2. Zakona o liječništvu propisano je da se stručna osposobljenost liječnika za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti na području Republike Hrvatske dokazuje isključivo i jedino odobrenjem za samostalan rad (licencom) koje, sukladno članku 13. stavku 1. Zakona o liječništvu izdaje Komora. Taj Zakon ne propisuje neki ili bilo koji drugi dokaz stručne osposobljenosti liječnika za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti, stoga je to jedino odobrenje kojim se dokazuje stručna osposobljenost liječnika za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti na području Republike Hrvatske. To odobrenje ne može biti zamijenjeno nikakvim potvrdnicama, jer to nisu licence u smislu navedenih odredbi Zakona o liječništvu i općeg akta Komore. Tužiteljica predlaže poništiti drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 1.562,50 kuna, uvećano za sudske pristojbe.

 

4. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, ostaje kod navoda iznesenih u osporavanim odlukama. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev. 

 

5. Uredno pozvana zainteresirana osoba M. Z. R. nije dostavila odgovor na tužbu.

 

6. Nesporno je da je zainteresirana osoba 29. prosinca 2017. u Rijeci, u S. b. M. obavila liječnički pregled tužiteljice, na način da joj je izravno obavila ultrazvučni pregled abdomena i dojki te dijagnosticirala, zaključila i dala preporuke. Nadalje, nesporno je da je zainteresirana osoba specijalistica dermatologije i venerologije, odnosno da nije specijalistica radiologije, te da je završila poslijediplomske tečajeve stalnog usavršavanja liječnika I kategorije Ultrazvuk abdominalnih organa, u periodu od 2. veljače do 26. ožujka 1998., i Ultrazvuk dojke, u periodu od 24. studenog do 19. prosinca 1997., položivši ispite na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

 

7. U ovomu je predmetu sporno je li zainteresirana osoba obavljanjem navedenih pregleda tužiteljice prekoračila svoje zvanje određeno licencom te, posljedično tome, je li počinila rečenu disciplinsku povredu.

 

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta  u kojem su donesene osporavane odluke i u spisu ovog upravnog spora.

 

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 16. studenog 2022., u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

10. Iz Potvrdnice Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Broj: 871/98, od 26. ožujka 1998., proizlazi da je zainteresirana osoba završila poslijediplomski tečaj stalnog usavršavanja liječnika I kategorije Ultrazvuk abdominalnih organa, položila ispit te stekla stručnu osposobljenost za samostalno obavljanje ultrazvučnih pregleda abdominalnih organa.

 

11. Iz Potvrdnice Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Broj: 696/97, od 19. prosinca 1997., proizlazi da je zainteresirana osoba završila poslijediplomski tečaj stalnog usavršavanja liječnika I kategorije Ultrazvuk dojke, položila ispit te stekla stručnu osposobljenost za samostalno obavljanje ultrazvučnih pregleda dojke.

 

12. Na raspravi pred prvostupanjskim tijelom 13. rujna 2021. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka prof. dr. sc. G. R., koji je iskazao da je samostalno obavljanje ultrazvučne (UZV) dijagnostike moguće raditi i na temelju ne samo specijalizirane edukacije, već i licenciranih tečajeva koji se provode pri npr. Komori, fakultetu ili drugim institucijama, a po čijem se završetku edukacije - tečaja dobiva licenca, tj. potvrda, odnosno diploma. U odnosu na potvrdnice zainteresirane osobe, iskazao je da Medicinski fakultet organizira tečaj usavršavanja liječnika, kao i one predmetne koje je i zainteresirana osoba završila, a što je legalna i legitimna edukacija za samostalno izvođenje pretraga navedenih organa i organskih sustava. Završetkom navedenih tečajeva usavršavanja liječnika te ishodovanjem potvrdnica o njihovom završetku podrazumijeva se da su polaznici usavršeni i licencirani za samostalno izvođenje tih dijagnostičkih pretraga. Svjedok je napomenuo i da izvođenje UZV pretrage nije isključivo u domeni kliničkih radiologa, već tu dijagnostiku redovito obavljaju i liječnici opće prakse, kao i niz drugih medicinskih specijalnosti. Također, iskazao je i da, koliko mu je poznato, prema važećim propisima ne postoji rok kojim bi se ograničilo trajanje diplome, potvrdnice ili uvjerenja o završenom tečaju te da ne postoji decidirana obaveza ponovne obnove znanja u nekom definiranom vremenskom roku. Istaknuo je i da licenca koja se spominje u čl. 13. Zakona o liječništvu nije u vezi s potvrdnicama ili uvjerenjima o kojima je govorio.

 

13. Člankom 13. stavkom 1. Zakona o liječništvu („Narodne novine", broj 121/03 i 117/08) propisano je da liječniku koji je upisan u Imenik liječnika, Hrvatska liječnička komora daje odobrenje za samostalan rad (licencu). Stavkom 2. propisano je da odobrenjem za samostalan rad dokazuje se stručna osposobljenost liječnika za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti na području Republike Hrvatske. Stavkom 3. je propisano da odobrenje za samostalan rad (licencu) liječniku daje, odnosno uskraćuje upravnim aktom tijelo određeno Statutom Hrvatske liječničke komore. Stavkom 6. je propisano da uvjete za davanje odobrenja za samostalan rad liječnika propisuje općim aktom Hrvatska liječnička komora.

 

14. Člankom 15. stavkom 1. Zakona o liječništvu je propisano da liječnik može obavljati svoje zvanje samo u okviru svoje izobrazbe određene odobrenjem za samostalan rad. Stavkom 2. je propisano da liječniku sa specijalizacijom, odnosno užom specijalizacijom daje se odobrenje za samostalan rad za područje specijalnosti ili uže specijalnosti za koju je stručno osposobljen. Stavkom 5. propisano je da iznimno, iako nema odobrenje za samostalan rad iz određene specijalnosti, liječnik može obavljati liječničku djelatnost iz područja za koje mu nije dano odobrenje za samostalan rad u sljedećim slučajevima: 1. u društveno kriznim situacijama ili u drugim izvanrednim okolnostima kad je njegovo djelovanje neophodno jer je pružanje redovite zdravstvene zaštite onemogućeno; 2. u hitnim slučajevima kad bi izostanak hitne liječničke intervencije i pomoći trajno ugrozio zdravlje ili život bolesnika; 3. u okolnostima deficitarne zdravstvene zaštite u kojima se ne može osigurati redovita zdravstvena zaštita.

 

15. Člankom 50. Zakona o liječništvu propisano je da je liječnik disciplinski odgovoran ako povrijedi odredbe toga Zakona, povrijedi Kodeks medicinske etike i deontologije Komore, ako obavlja nestručno liječničku profesiju, ako svojim ponašanjem prema pacijentu, drugom liječniku ili trećim osobama povrijedi ugled liječničke profesije, te ako ne ispunjava Statutom ili drugim općim aktom određene članske obveze prema Komori.

 

16. Člankom 53. stavkom 1. Zakona o liječništvu je propisano da se za teže disciplinske povrede liječniku mogu izreći sljedeće disciplinske mjere: ukor, javni ukor, novčana kazna, privremeno oduzimanje odobrenja za samostalan rad od mjesec dana do godinu dana, trajno oduzimanje odobrenja za samostalan rad, privremeno ili trajno ograničenje opsega odobrenja za samostalan rad. Stavkom 2. je propisano da se za lakše disciplinske povrede liječniku mogu izreći sljedeće disciplinske mjere: opomena i novčana kazna.

 

17. Člankom 42. Pravilnika o odobrenju za samostalan rad (licenci) Hrvatske liječničke komore (objavljen na oglasnoj ploči HLK 24. prosinca 2019., KLASA: 011-03/19-01/19, URBROJ: 385-02/01-19-01, od 14. prosinca 2019.) propisano je da započeti postupci koji su na dan stupanja na snagu toga Pravilnika u tijeku pred tijelima HLK, nastavit će se u skladu s odredbama pravilnika prema kojima su započeti. Člankom 44. Pravilnika o odobrenju za samostalan rad (licenci) Hrvatske liječničke komore od 14. prosinca 2019., propisano je da se taj Pravilnik objavljuje na oglasnoj ploči HLK i stupa na snagu osmog dana od dana objave. Budući da je tužiteljica predmetni disciplinski postupak pokrenula zahtjevom od 27. prosinca 2019. (dopunjen 10. ožujka 2020. i 12. lipnja 2020.), sukladno prethodno citiranim odredbama navedenog Pravilnika, za njegovo rješavanje su mjerodavne odredbe Pravilnika o odobrenju za samostalni rad (licenci) Hrvatske liječničke komore (objavljen na oglasnoj ploči HLK 27. travnja 2017., KLASA: 030-02/17-01/16, URBROJ: 385-02/01-17-05, od 10. travnja 2017., u nastavku teksta: Pravilnik).

 

18. Člankom 2. stavkom 1. Pravilnika propisano je da je odobrenje za samostalan rad (dalje u tekstu: licenca) javna isprava kojom se dokazuje stručna osposobljenost liječnika - doktora medicine za samostalno obavljanje liječničke djelatnosti iz područja opće medicine, specijalnosti i uže specijalnosti odnosno akreditacijskog područja u Republici Hrvatskoj. Stavkom 2. je propisano da liječnik svoje zvanje može obavljati samo u okviru svoje izobrazbe određene licencom, ukoliko zakonom nije drukčije propisano.

 

19. Člankom 4. stavkom 2. Pravilnika o disciplinskom postupku (objavljen na oglasnoj ploči HLK 16. prosinca 2019., KLASA: 011-03/19-01/14, URBROJ: 385-02/01-19-01, od 14. prosinca 2019., dalje: PDP) propisano je da je liječnik disciplinski odgovoran ako povrijedi odredbe Zakona o liječništvu, ako povrijedi Kodeks medicinske etike i deontologije HLK, ako obavlja nestručno liječničku profesiju, ako svojim ponašanjem prema pacijentu, drugom liječniku ili trećim osobama povrijedi ugled liječničke profesije, te ako ne ispunjava Statutom ili drugim općim aktom određene članske obveze prema HLK.

 

20. Pitanje je li zainteresirana osoba bila ovlaštena obaviti sporne preglede tužiteljice, te ovisno o odgovoru na to pitanje, je li zainteresirana osoba disciplinski odgovorna za povredu odredbi Zakona o liječništvu te PDP-a, predstavlja, u prvom redu, pravno, a ne činjenično pitanje. Na to pravno pitanje kompetentan su odgovor ovlaštena dati upravo tijela Komore, kao samostalne i neovisne strukovne organizacije, koja predstavlja u nju obvezno udružene liječnike (u svjetlu čl. 35. Zakona o liječništvu).

Stoga izvoditi dokaz ispitivanjem svjedoka na tu okolnost i temeljiti odluku o tom iskazu, a propuštajući odluku utemeljiti na važećem normativnom okviru, ne može činiti valjanu podlogu za odluke disciplinskih tijela Komore. Mjerodavno materijalno pravo ne tumači se izvođenjem dokaza, pa ni saslušanjem svjedoka (premda to ovdje nije provedeno, ne bi bilo dopušteno ni „vještačenje prava“). Budući da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo propustili dati valjanu interpretaciju mjerodavnih normi primijenjenih pri donošenju njihovih odluka odluku, ni obrazloženja tih odluka ne mogu se prihvatiti kao pravilna i zakonita. Ovim propustom javnopravna tijela, na štetu tužiteljice, nisu u cijelosti ispunila svoje dužnosti propisane člankom 98. stavkom 5. i člankom 120. stavcima 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), vezano uz članak 5. stavak 1. toga Zakona. Netom navedeno dovoljno je za usvajanje tužbenog zahtjeva.

 

              21. Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavano rješenje tuženika, te je predmetu, uzevši u obzir prirodu stvari, vratio tuženiku na ponovni postupak (čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS).

 

              22. U izvršenju ove presude tuženik će donijeti novo rješenje o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja. U tom će rješenju valjano, cjelovito i potpuno iznijeti svoje tumačenje normativnog okvira mjerodavnog za rješavanje ove upravne stvari. Pri tome se tuženik neće ograničiti samo na gramatičko tumačenje mjerodavnih pravnih normi, na kojoj tehnici tumačenja se bazira tužiteljičina interpretacija. Tuženik će u obzir uzeti i primjerice (ne isključivo):

 

              - povijesnu tehniku tumačenja (naročito obrazloženja i druge pripremne materijale u postupku donošenja mjerodavnih propisa, te eventualne promjene u regulaciji ove materije i razloge za te promjene);

 

              - sustavnu tehniku tumačenja (osobito odnos između raznih propisa na području liječništva i drugih javnozdravstvenih dokumenata, npr. dokumente kojima se eventualno provode javne politike što potiču provedbu ultrazvučnih pregleda u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i u drugim ne-radiološkim djelatnostima i sl.);

 

              - logičko zaključivanje (npr. zbiljska usporedivost pojedinih medicinskih zahvata koje tužiteljica uspoređuje, poput usporedbe pregleda ultrazvukom s primjenom anestezije ili operacijom mozga);

 

              - ciljnu (teleološku) tehniku tumačenja (napose svrhu mjerodavnih pravnih normi, svrhu ustrojavanja dodatnih izobrazbi liječnika mimo specijalizacije i sl).

 

              23. U mjeri u kojoj svoju novu odluku tuženik bude planirao temeljiti na novim, dosad neiznesenim argumentima, prije donošenja nove odluke tuženik će o tim argumentima tužiteljici omogućiti izjašnjenje. K tomu, tužiteljica može i samoinicijativno iznijeti tuženiku svoja dodatna gledišta, uključujući ona potaknuta sadržajem ove presude.

24. Pri izvršenju ove presude nadležna su javnopravna tijela vezana pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda (čl. 81. st. 2. ZUS-a).

 

25. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18).

 

26. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), u okviru troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor. Kao radnje u odnosu na koje tužiteljica može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav tužbe (zatraženo je 500,00 kn) te zastupanje na ročištu za raspravu (zatraženo je 750,00 kn), tj. ukupno 1.250,00 kuna, što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.562,50 kuna. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a).

 

U Rijeci 17. studenoga 2022.

 

                                                                                                                   S u d a c

 

            dr. sc. Alen Rajko

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv točki I. i II. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS-a).

              Protiv točke III. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.