1              Poslovni broj: Gž-1408/2022-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

 

Poslovni broj: Gž-1408/2022-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz K., Z., OIB: …, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: …, Ministarstvo pravosuđa, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku,  radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-19/21 od 21. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-19/21 od 21. lipnja 2022. u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je odlučeno za isplatu neimovinske štete i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka i sudi:

 

1.              Dužan je tuženik isplatiti tužitelju po osnovi neimovinske štete iznos od 28.000,00 sa zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2018. do isplate u roku od 15 dana, dok se za više traženog do iznosa od 82.900,00 kuna tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

2.              Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

II.              Uvažava se žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-19/21 od 21. lipnja 2022. u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je odlučeno u zahtjevu za isplatu imovinske štete i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se obveže tužena isplatiti tužitelju po osnovi izgubljene zarade iznos od 118.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2018. pa do isplate u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Tužena Republika Hrvatska dužna je tužitelju M. L. iz Z., K., OIB: … isplatiti

- Po osnovi nematerijalne štete iznos od 82.900,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2018. pa do isplate u roku od 15 dana.

- Po osnovi izgubljene zarade iznos od 118.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2018. pa do isplate u roku od 15 dana. „

 

2.              Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.               U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je osporivo navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4.              Žalba je djelomično osnovana.

 

5.               Nakon što je pobijana presuda ispitana u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci iz sljedećih razloga:

             

6.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske i imovinske štete koja je istom nastala zbog nezakonitog pritvaranja.

 

7.              U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

 

- da rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-Us-62/09 od 28. travnja 2009 nad tužiteljem je određeno zadržavanje kao uhićenika,

- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj I Kio-Us-20/09 od 30. travnja 2009. određeno provođenje istrage protiv tužitelja i određeni pritvor, a rješenjem poslovni broj K-Us-39/09 od 27. svibnja 2009. produljen je pritvor, da bi rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj II Kž-372/09 od 8. lipnja 2009. ukinuto rješenje o pritvoru i naloženo da se okrivljenik pusti na slobodu,

- da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu upravnog savjetnika za imovinsko - pravne poslove u Uredu državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji Ispostava Kutina i da je kazneni postupak pokrenut vezano za radnje koje je navodno počinio u sklopu obavljanja poslova svog radnog mjesta,

- da je tužitelj u sklopu kaznenog postupka u pritvoru proveo četrdeset tri dana iz kojeg je pušten nakon što je dao otkaz na radnom mjestu i s kojim trenutkom su prestale postojati zakonske pretpostavke na temelju kojih je pritvoren, a što proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-372/09 od 8. lipnja 2009.,

- da je tužitelj nakon provođenja kaznenog postupka kao optuženik u konačnici oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a što proizlazi iz presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-20/14 od 14. rujna 2015.,

- da je zahtjev za naknadu štete zbog neutemeljenog uhićenja i vođenja kaznenog postupka tužitelj uputio nadležnom Ministarstvu pravosuđa koji je zahtjev zaprimilo 10. srpnja 2018.,

- da je zbog boravka u pritvoru tužitelj trpio duševne boli zbog povrede prava na slobodu, a nakon izlaska iz pritvora je trpio duševne boli zbog povrede ugleda, časti, dostojanstva.

 

8.              Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud je dosudio tužitelju iz osnove povrede časti, ugleda i oduzimanja slobode iznos od 70.000,00 kuna i iznos od 12.900,00 kuna na ime četrdeset i tri dana koje je proveo u pritvoru.

 

9.              Prema odredbi članka 477. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje ZKP) pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojom je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud, od dana primitka odluke višeg suda, a stavkom 2. je propisano da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

 

10.              Ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može podnijeti tužbu radi naknade štete i koja se podnosi protiv Republike Hrvatske (članak 478. stavak 1. i 3. ZKP-a).

 

11.              Presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-Us-123/15 od 20. listopada 2016. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-20/14 od 14. rujna 2015. kojom je tužitelj pravomoćno oslobođen od optužbe tužitelj je osobno zaprimio 9. studenoga 2016., a putem branitelja 8. studenoga 2016., pa kako je prvostupanjska presuda kojom je tužitelj oslobođen od optužbe postala pravomoćna 20. listopada 2016., te kako je tužbu tužitelj podnio 16. rujna 2019. to je ista podnesena u roku od tri godine od dana pravomoćnosti, čime je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

 

12.              Osnova za dosudu neimovinske štete nalazi se u pravilnoj primjeni odredbi članka 480. stavak 1. ZKP-a prema kojoj odredbi pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a pravomoćnom presudom je oslobođen od optužbe.

 

13.              Nadalje, pravo na slobodu čovjeka propisano je odredbom članka 5. točka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovor broj 6/99 i 8/99 – dalje Konvencija) članka 2. Protokola 4., dok je pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života zaštićen u članku 8. točka 1. Konvencije, a zaštita povrijeđenog prava osigurana u članku 13. Konvencije.

 

14.              U domaćem pravu temelj za dosudu pravične i novčane naknade na ime neimovinske štete uz ZKP se nalazi u odredbi članak 19. stavak 1. i članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje - ZOO).

 

15.              Prema članku 19. stavak 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih pravna osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod  pravima osobnosti podrazumijeva se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Iz odredbe članak 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a proizlazi da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti u slučaju opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu nagradu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s tim da pri odlučivanju pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi te naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koji nisu spojivi s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

16.              Sloboda čovjeka je jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčena kako Ustavom Republike Hrvatske, tako i odredbama Konvencije i kao takva vrednota novčano je nemjerljiva. Zato naknada koja se u slučaju povrede i prava slobode priznaje građanima ima simbolično značenje-satisfakciju, te kao takva ne smije pogodovati ciljevima  koji su protivni njezinoj svrsi, ali niti biti takva da obezvrjeđuje svrhu kojoj je takva naknada namijenjena.

 

17.              U skladu s navedenim, vodeći računa kako o vremenu trajanju neosnovanog pritvaranja, tako o socijalnom ambijentu u kojem tužitelj živi, suočavanju s ljudima i stavom o osobi tužitelja u sredini u kojoj živi, što sasvim sigurno ima za posljedicu duševne patnje kako ih tužitelj opisuje, posljedicama boravka u pritvoru na psihičko i fizičko zdravlje, to po ocijeni ovog suda pravičnu novčanu naknadu iz osnova imovinske štete predstavlja iznos od 28.000,00 kuna. Za zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. srpnja 2018., dana kada se obratio nadležnom Ministarstvu radi mirnog rješenja spora (članka 1103. ZOO-a).

 

18.              Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 373. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je odlučeno o naknadi neimovinske štete, te odlučiti kao pod točkom I./1. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

19.              Prvostupanjski smatra da je tužitelj dao otkaz na radnom mjestu na kojem je bio zaposlen prije lišenja slobode radi puštanja iz pritvora, pa da je situacija u kojoj se našao bez zaposlenja u izravnoj vezi s vođenjem kaznenog postupka protiv njega, pa je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu izgubljene zarade u utuženom razdoblju u iznosu od 118.000,00 kuna.

 

20.              Prema odredbi članak 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93 ,92/96, 48/99, 15/00, 127/00,59/01, 190/03,79/07 – u daljnjem tekstu ZSDU) šteta koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenesenim im poslovima državne uprave naknađuje Republika Hrvatska.

 

21.              Pri tom se nezakonit rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, odnosno kao propuštanje da se primjeni zakon, drugi propisa ili opći akt. Nepravilan rad očituje se i kao činjenje ili nečinjenje suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja dužnosti.

 

22.              Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije dokazao nezakonit odnosno nepravilan rad, a što je pretpostavka odgovornosti tuženika, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbit tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu imovinske štete iz osnova izgubljene zarade.

 

23.              Stoga slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 373. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je odlučeno zahtjevu tužitelja za isplatu naknade imovinske štete i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.

 

24.              Pri dosudi parničnih troškova trebalo je uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, pa tako i činjenicu da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao tužbeni zahtjev, te da je tužitelj, uspio dijelom u odnosu na taj zahtjev. Stoga bi tužitelj bio prisiljen, unatoč tome što je uspio djelomično s tužbenim zahtjevom, snositi nerazmjerno veliki financijski teret, jer bi tuženiku morao platiti troškove postupka u iznosu koji premašuje dosuđenu mu naknadu. To bi u konačnici rezultiralo povredom njegova prava na pristup sudu u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, o čemu se na isti način izjasnio i Europski sud za ljudska prava u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013., zahtjev broj 28963/10).

 

25.              Slijedom iznesenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da odlukom o troškovima postupka, osim da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, ne bi bila postignuta pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužitelja predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede članka 1. Protokola broj 1.uz Konvenciju, pa je stoga valjalo tužbeni zahtjev u kojem je odlučeno o troškovima postupka preinačiti, te odlučiti kao pod točkom I/2 izreke ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 17. studenog 2022.