1

Poslovni broj: Gž-387/2022-2

Poslovni broj: Gž-387/2022-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja S. P. iz S., OIB: …, D. P. iz S., OIB: … i Z. P. iz S., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku B. R., odvjetniku iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u N. Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Hrvatske ceste d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-182/2019-17 od 3. siječnja 2022., 17. studenoga 2022.,

presudio  je 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-182/2019-17 od 3. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu platiti tužiteljima P. S., G. S., (OIB: …) 1/6 dijela, P. D. iz G. S., (OIB: …) 3/6 dijela i P. Z. iz S., (OIB: …) 2/6 dijela iznosa od 13.300,00 Kn s zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to za iznos od 5.000,00 Kn počem od 19.7.2019. godine pa sve do isplate, za iznos od 1.500,00 Kn počem od 23.7.2016. godine pa sve do isplate te za iznos od 6.800,00 Kn počem od dana podnošenja prijedloga za mirno rješenje spora pa sve do isplate, kao i naknaditi im trošak parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljima da tuženici nadoknade troškove postupka u iznosu od 4.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu protiv presude podnijeli su tužitelji 17. siječnja 2022. zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.- ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) te predlažu da drugostupanjski sud preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovi troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u postupku izvlaštenja, troškova izrade nalaza i mišljenja vještaka kojeg su tužitelji sami angažirali radi utvrđenja vrijednosti nekretnine te troškova parcelacijskog elaborata za ponovno spajanje čestice koja je cijepana u postupku izvlaštenja. Između stranaka nije bilo sporno da se pred Uredom državne uprave, Služba za imovinsko-pravne poslove, Ispostava S. vodio postupak izvlaštenja u odnosu na nekretninu kčbr. 123/20 k.o. S. u vlasništvu tužitelja koja je u tom postupku cijepana tako da je od dijela te čestice nastala nova kčbr. 123/36, da je tužitelje u postupku izvlaštenja zastupao punomoćnik odvjetnik koji je za svoje usluge izdao račun od 1.500,00 kn, da su tužitelji u postupku izvlaštenja zatražili izradu procjembenog elaborata od A. d.o.o. za što im je ispostavljen račun na 5.000,00 kn, da je postupak izvlaštenja obustavljen jer je korisnik izvlaštenja – Hrvatske ceste d.o.o. odustao od izvlaštenja te da nekretnina tužitelja nije vraćena u prvobitno stanje jer nije izvršeno spajanje kčbr. 123/36 i 123/20, k.o. S.. Između stranaka je bila sporna pasivna legitimacija, je li tužiteljima uopće nastala šteta, osnovanost zahtjeva za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, troška nalaza i mišljenja vještaka i troška zahtjeva za izradu parcelacijskog elaborata radi uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je postupak izvlaštenja pokrenut na prijedlog društva Hrvatske ceste d.o.o., da je prijedlogu priloženo mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Lj. P. kojemu su tužitelji prigovorili te predložili da se vještačenje provede po vještacima B. K. i I. B., da su zaključkom od 4. veljače 2016. za vještake određeni I. P. i I. K. čijem nalazu su tužitelji prigovorili te su o svom trošku izradili nalaz i mišljenje po vještaku I. B. i priložili ga u spis, te da su angažirali odvjetnika B. R. za zastupanje u postupku izvlaštenja. Zaključkom nadležnog tijela od 1. prosinca 2016. određen je vještak H. B. radi određivanja tržišne vrijednosti nekretnina. Podneskom od 12. travnja 2017. Hrvatske ceste d.o.o. su odustale od prijedloga za potpuno izvlaštenje te je rješenjem od 19. travnja 2017. postupak izvlaštenja obustavljen. Tužitelji traže naknadu imovinske štete po osnovi troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u postupku izvlaštenja, troškove izrade nalaza i mišljenja vještaka kojeg su samoinicijativno angažirali radi utvrđenja vrijednosti nekretnine te troškove parcelacijskog elaborata za ponovno spajanje čestice koja je cijepana u postupku izvlaštenja.

7. Prigovor promašene aktivne legitimacije prvostupanjski sud je ocijenio kao neosnovan jer, iako je člankom 27. stavak 4. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj 74/14. i 69/17.) propisano da troškove izrade procjembenog elaborata snosi korisnik izvlaštenja te da bi navedene troškove u slučaju osnovanosti trebao snositi ovdje umješač Hrvatske ceste d.o.o. kao korisnik izvlaštenja, ocjenjeno je da ovdje treba primijeniti članak 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 66/19.) prema kojemu štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

8. Prvostupanjski sud je nadalje ocijenio da tužitelji imaju pravo na uspostavu prijašnjeg stanja i spajanje kčbr.123/6 s kčbr. 123/20, ali da nisu dokazali svoje tvrdnje da bi njihov zahtjev za naknadu troška izrade parcelacijskog elaborata radi uspostave prijašnjeg stanja spajanjem tih čestica bio odbijen, jer nisu dostavili nikakav dokaz kojim bi se moglo utvrditi nezakonito ili nepravilno postupanje u pogledu prava tužitelja na uspostavu prijašnjeg stanja, tim više što su Hrvatske ceste d.o.o. bile spremne tužiteljima naknaditi taj trošak. Uz utvrđenje da u postupanju upravnog tijela nema obilježja nezakonitog i nepravilnog rada kojim bi tužiteljima bila uzrokovana šteta ocijenjeno je da nije ispunjena pretpostavka za odgovornost tuženice za naknadu štete u smislu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. Tužitelji su u žalbi iznijeli žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih iskaza ili zapisnika. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izneseni žalbeni razlog ovaj sud je zaključio da prvostupanjski sud nije počinio opisanu bitnu povredu, jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi, danim razlozima ni provedenim dokazima, a u presudi su dati razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni. Protivno navodima žalbe, dostavljanjem tužiteljima očitovanja korisnika izvlaštenja (Hrvatskih cesta d.o.o.) o zahtjevu za mirno rješenje spora prije pokretanja ovog postupka tuženica nije priznala tužbeni zahtjev niti djelomično, jer tužbeni zahtjev može se priznati samo u tijeku parničnog postupka. Prvostupanjski sud nije počinio niti koju drugu bitnu povredu postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, tako da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom.

10. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava također nije osnovan. Iako je točno da se postupak izvlaštenja provodi u interesu Republike Hrvatske, isti se u smislu članka 3. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine broj 74/14, dalje u tekstu: Zakon) može provesti u korist fizičke ili pravne osobe koje su korisnici izvlaštenja. Člankom 16. stavak 1. Zakona propisano je da postupak u vezi s pripremnim radnjama u svrhu izvlaštenja i postupak izvlaštenja provodi stvarno i mjesno nadležni ured državne uprave odnosno nadležni ured Grada Z., a u stavku 2. toga članka propisano je da iznimno od stavka 1. toga članka središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove pravosuđa provodi postupak izvlaštenja ako se izvlaštenje provodi radi izgradnje građevine ili izvođenja radova za koje je Vlada Republike Hrvatske donijela odluku o proglašenju strateškog projekta Republike Hrvatske. Prema članku 38. stavak 1. Zakona troškove postupka izvlaštenja snosi korisnik izvlaštenja, izuzev troškova postupka nastalih povodom žalbe vlasnika nekretnine koja nije usvojena, a koje snosi vlasnik nekretnine, a prema stavku 2. toga članka prilikom odlučivanja o troškovima postupka izvlaštenja odredit će se naknada samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje ministarstvo odnosno nadležno tijelo ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Člankom 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 150/11.) propisano je da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

11. Tumačenjem citiranih zakonskih odredaba treba zaključiti da sve troškove vezane uz postupak izvlaštenja snosi korisnik izvlaštenja, u konkretnom slučaju Hrvatske ceste d.o.o., dok bi Republika Hrvatska bila dužna naknaditi eventualnu štetu nastalu tužiteljima zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave koje je provodilo postupak izvlaštenja. To nadalje znači da su tužitelji, nakon obustave postupka izvlaštenja, trebali podnijeti korisniku izvlaštenja – Hrvatskim cestama d.o.o. zahtjev za naknadu opravdanih troškova koje su imali uslijed vođenja toga postupka, dok od tuženice nemaju pravo tražiti naknadu tih troškova, već jedino naknadu štete nastale zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave koje je provodilo postupak izvlaštenja. U žalbi protiv prvostupanjske presude tužitelji su izričito naveli da ne govore, što sud pogrešno zaključuje, da je tijekom postupka izvlaštenja tuženica postupala protupravno. Dakle, tužitelji niti ne tvrde da je u postupanju tijela državne uprave u postupku izvlaštenja bilo kakvih nezakonitih ili nepravilnih radnji, a koje postupanje bi bilo osnova za odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štete tužiteljima, pa ovaj sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 14. Zakona o sustavu državne uprave za traženje naknade štete od tuženice, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev.

12. Slijedom navedenoga ovaj sud je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

Koprivnica, 17. studenoga 2022.