21 P-1417/2021-37

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

 

Poslovni broj 21 P-1417/2021-37

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                 P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Z., C. o. …, OIB:…, zastupane po punomoćniku A. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika P. G. iz Z., G. …, OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku u O. društvu A. i p. u Z., radi utvrđenja, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 9. studenog 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, te objave 17. studenog 2022.,

 

                                                            p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine – parcele označene kao k.č. 10387/2 k.o. V. u površini od 28 m2, a na katastarskom planu, koji je sastavni dio rješenja, ucrtane po koordinatama broj 895 – E koordinata … koordinata … broj 896 – E koordinata … koordinata … broj 897 – E koordinata … - N koordinata … i broj 898 – E koordinata … - N koordinata …, što u naravi predstavlja površinu koja se nastavlja neposredno od prilaznog puta oznake k.č.10383 k.o. V. u površini od 28 m2, a što u skici sudskog očevida predstavlja površinu omeđenu linijama A, B, C i D, obojeno žutom.

 

2. Nalaže se tuženiku P. G. iz Z., G. …, OIB… da nekretnine iz prethodne točke katastarske oznake kao k.č. 10387/2 k.o. V. u površini od 28 m2, a koju drži u svom posjedu, preda tužiteljici svoj posjed te nekretnine.“

 

                                                        r i j e š i o    j e

 

I. Ne dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 9. lipnja 2022. u dijelu u kojem traži da se utvrdi da je čest. 10387/2 k.o. V. u površini od 28 m2, koja u skici sudskog očevida predstavlja površinu omeđenu linijama A, B, C i D, obojano žutom bojom, u naravi predstavlja površinu koja se nastavlja neposredno od prilaznog puta oznake k.č.10383 k.o. V., sastavni dio k.č. 10378 uknjižena kao vlasništvo pok. J. M., pok. I., OIB:.. iz P., G. …, odnosno izvanknjižno vlasništvo njegovih nasljednika.

 

II. Sukladno odredbi čl. 40. st. 5. Zakona o parničnom postupku smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

 

III. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 11.895,00 kn (slovima: jedanaesttisućaosamstodevedesetpetkuna), što odgovara iznosu od 1.578,74 EUR, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica M. S. (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi, u bitnom, navodi da je vlasnica parcela označenih kao k.č. 10378 i 10387/2 k.o. V., koje nekretnine je stekla nasljeđivanjem iza svog pok. oca J. M., a on kupoprodajnim ugovorom 1996. od M. Š., koja je prije kupoprodaje bila posjednik i vlasnik predmetne nekretnine. Nadalje, navodi da tuženik nezakonito u svom posjedu drži nekretninu 10387/2 koja je njoj služila kao prilaz do kuće. Tvrdi da predmetna nekretnina nikad nije bila ni u posjedu, niti u vlasništvu tuženika, već naprotiv u isključivom vlasništvu i posjedu njezinog pok. oca J. (I.) M. više od 24 godine, a ovu nekretninu je tuženik nezakonito prisvojio, iskoristivši postupak nove izmjere za koji ona nije ni znala, a niti ju je tko o tome obavijestio. Nadalje, ističe nespornim da su k.č. 10378 i k.č. 10387/2 prije nove izmjere bile jedinstvena čestica 793/1 i da nikad nije bila vlasništvo tuženika, niti u njegovom posjedu, već u vlasništvu i posjedu njezinog prednika. Dalje navodi da iz povijesti posjedovanja proizlazi da V. M. pok. I., prednik M. Š., nije po starim podatcima bio upisan na dio čestice 793/1, već je njegova površina bila dijelom površine Mjesne zajednice V.. Iz ovog posjedovnog lista "odlazile" su površine u posjedovne listove stvarnih posjednika, jer je ova čestica, zapravo, bila privatan posjed, a novom izmjerom formirana je nova čestica zemlje 10378 koja je utvrđena vlasništvom J. M.. Dakle, novom izmjerom, očito je greškom dio bivše čestice 793/1, umjesto čestici 10378, pripojen čestici 10387. Ističe da je na ovako nezakonit način prisvajanja parcele, izgubila pristupni prilaz svojoj kući, a zasigurno ne bi kupovala nekretninu bez pristupnog prilaza. Tvrdi da je prije M. Š., od koje je pok. J. kupio nekretninu, vlasnik nekretnine je M. V., koji je i prodao nekretninu M. Š., a koji isto tako tvrdi da je prije prodaje nekretnine on bio vlasnik i posjednik cijele k.č. 793/1, odnosno po novoj izmjeri k.č. 10378 i k.č. 10387/2. Predlaže da sud prihvatiti tužbeni zahtjev koji je konačno preciziran nakon izvršenog vještačenja, podneskom od 9. lipnja 2022. (l.s.123-127).

 

1.1. Ovdje je istaći da je tužiteljica podneskom od 9. lipnja 2022. ujedno preinačila tužbu na način da umjesto izvorno postavljenog zahtjeva da se ona utvrdi vlasnicom čest. 10387/2 k.o. V. (l.s.2 i 86), sada traži da se utvrdi da je ta ista čestica sastavni dio čest. 10378 uknjižena kao vlasništvo pok. J. M. pok. I., OIB:… iz P., G. …, odnosno izvanknjižno vlasništvo njegovih nasljednika.

 

1.2. Prema odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), koja se ovdje primjenjuje temeljem čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), iznimno od odredbe st. 1. čl. 190. navedenog Zakona, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

1.3. Međutim, do djelomične preinake tužbe u konkretnom slučaju nije došlo zbog okolnosti koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz citirane odredbe, niti je pak, po ocjeni ovog suda, to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, pa je valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

 

2. Tuženik P. G. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu navodi da je on vlasnik čestice 10387 k.o. V., upisane u zk. ul. … L., kuća i dvorište u ukupnoj površini od 165 m2, koju posjeduje i uživa nesmetano 35 godina. Čestica 10387/2 k.o. V., za koju tužiteljica navodi da je vlasnica iste, kao takva da ne postoji u službenim katastarskim i zemljišnim knjigama, niti je postojala. Nadalje, navodi da je tužiteljica pokušala nezakonito parcelirati njegovu česticu 10387 te je time povrijedila njegova vlasnička prava. Nadalje, ističe da nije točan navod tužiteljice da je iskoristio postupak nove izmjere za k.o. V., za koji ona nije znala niti ju je itko obavijestio, te tvrdi da je tužiteljičin sada pok. otac sudjelovao u postupku nove izmjere jer je bio upisan kao vlasnik, nije imao nikakvih prigovora i primjedbi te je potpisao suglasnost sa izloženim podatcima, a koji podatci su i dan danas upisani u zemljišnim knjigama, pa prema tome tužiteljica nije ni mogla biti obaviještena o novoj izmjeri, jer ona nije bila vlasnik iste. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

2.1. Tuženik putem svojih punomoćnika podneskom od 4. siječnja 2022. podnosi detaljniji odgovor na tužbu u kojem navodi da je predmetna nekretnina u njegovom neprekinutom mirnom posjedu u trajanju duljem od punih 35 godina pa čak i da nije upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne čestice, a jest, isti ima ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelošću. Slijedom navedenoga tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je neosnovan jer tužiteljica nema nikakav pravni temelj da bi mogla steći bilo koji dio predmetne zemljišnoknjižne čestice. Nadalje, nisu točni navodi tužiteljice da je dio tuženikove čestice pristupni prilaz njenoj kući budući da tužiteljica prilaz svojoj kući ostvaruje preko k.č.br. 10376 (10376/1-10376/10). Međutim, čak i u slučaju da dio njegove čestice treba služiti tužiteljici kao prolaz, isto ne predstavlja pravnu osnovu za stjecanje tužiteljičinog prava vlasništva na tom dijelu čestice.  Tuženik ponovno ukazuje da prednik tužiteljice nije imao nikakvih primjedbi na opis i veličinu svoje čestice 10378.

 

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava i dokumentacije u spisu i to: ugovore o kupoprodaji (l.s.4-7), pregledao izvod iz katastarskog plana (l.s.8, 82), pročitao povijest posjedovanja (l.s.9-20, 43-46), izjave (l.s.21-23), rješenje R1-226/20 (l.s.24-25), zk. izvadak (l.s.32, 96-97, 148), rješenje Državne geodetske uprave (l.s.33-35), rješenje Upravnog suda u Splitu (l.s.36-42), izjave (l.s.57, 61), dopunsko rješenje (l.s.72-73), zapisnik broj 3848 (l.s.74), ugovor o kupoprodaji nekretnina sa skicom (l.s.75-79), rješenje o utvrđivanju građevne čestice (l.s.80-81), zapisnik broj 6084 (l.s.83), rješenje Područnog ureda za katastar Zadar (l.s.87-88), zatim je izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i na istom saslušao svjedoke M. Š., M. V. (l.s.110-113), te stranke (l.s.113-115), pregledao skicu sudskog očevida i fotodokumentaciju (l.s.117-119), pročitao izjave (l.s.128-136), očitovanje vještaka (l.s.143), te odluku Upravnog suda u Splitu (l.s.174).

 

3.1. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale (l.s.170).

 

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnica (novoformirane) čest. zem. 10387/2 k.o. V., površine 28 m2, označena na skici sudskog očevida slovima i žutom bojom, te zahtjev da joj tuženik preda tu nekretninu u posjed.

 

6. Činjeničnu i pravnu osnovu zahtjeva tužiteljice čini teza da je njezin pravni prednik, sada pok. otac J. M., vlasništvo ove nekretnine stekao kupoprodajom od M. Š., a ova prethodno od M. V. (l.s.1-2, 85).

 

7. U konkretnom slučaju identitet predmeta spora prikazan je na skici sudskog očevida od 23. svibnja 2022. sudskog vještaka F. V. posebnim točkama i žutom bojom, a u naravi se radi o novoformiranoj čest. 10387/2 k.o. V., koja je nastala parcelacijom čest. 10387 na čest. 10387/1 i 10387/2, koji elaborat, međutim, još nije proveden.

 

8. Stoga je ovdje navesti da se u konkretnom slučaju radi se o geometrijski odijeljenom dijelu zemljišta za koje je geodetski elaborat prethodno potvrđen od strane nadležnog područnog ureda za katastar i koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite.

 

8.1. Kada je objekt stvarnopravnog odnosa nekretnina, u pravnom prometu može biti pojedinačna nekretnina kako je određuju norme našeg stvarnog prava i pravni entiteti koje je pravni poredak izjednačio s nekretninom. Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje. U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15  – dalje u tekstu: ZV) zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica).

 

8.2. U ovom slučaju tužiteljica svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu temeljem zakona već stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja određenu stvar – species (čl. 5. st. 1. ZV). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran (tako i Županijski sud u Splitu broj Gž-2739/15, Županijski sud u Varaždinu broj Gž-628/06), pa činjenica da taj realni dio još uvijek nije upisan u zemljišnoj knjizi kao samostalna katastarska čestica, po ocjeni ovog suda, nije zapreka odlučivanju o osnovanosti ovog zahtjeva.

 

9. Nije sporno ni to, a utvrđeno je prilikom očevida na licu mjesta da se u naravi radi o nekretnini oblika pravokutnika, koji ide 70 cm od tužiteljičinog objekta (čest. 10378) i 20 cm od objekta tuženika (čest. 10387/1) koji ima (drugi) objekt u svojem vlasništvu i iznad (SZ) od tužiteljičinog objekta (čest. 10377).

 

10. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza utvrđeno je:

 

-da su prednik tužiteljice, J. M. kao kupac i M. Š. kao prodavatelj 23. listopada 1996. sklopili kupoprodajni ugovor predmetom kojeg je bila čest. 793/1 k.o. V. u površini od 330 m2,

 

-da je M. Š. prethodno kao kupac od M. V. kao prodavatelja, kupila parcelu oznake 793/1 k.o. V. u površini od 330 m2, u naravi pašnjak,

 

-da prema povijesti posjedovanja čest. zem. 10378 k.o. V. slijedi da ova nekretnina odgovara čest. 793/1 za koju podaci datiraju iz 1883. na kojoj je bio evidentiran veći broj suposjednika, da bi 1970. većina ove nekretnina zbog nemogućnosti utvrđenja svih posjednika bila evidentirana kao posjed tadašnje Mjesne zajednice V., a tako i površina M. V., da bi iz ovog posjedovnog lista „odlazile“ površine u posjedovne listove stvarnih posjednika, jer je ova čestica zapravo bila privatni posjed. Prihvaćanjem podataka nove izmjere i revizije 2003. godine za k.o. V. formirana je nova čest. zem. 10378 koja je izlaganjem po izmjeri utvrđena i  evidentirana posjedom (vlasništvom) J. M. u površini od 144 m2 (kuća površine 63 m2 i dvorište površine 81 m2),

 

-da iz rješenja Područnog ureda za katastar Zadar od 12. veljače 2020. proizlazi da je izmijenjeno dotadašnje stanje na način da je od čest. 10387 površine 165 m2, od čega kuća površine 48 m2 i dvorište površine 117 m2 evidentirane kao posjed ovdje tuženika, temeljem ovjerenog i potvrđenog geodetskog elaborata i u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice izvršena dioba čest. 10387 i to na čest. 10387/1 ukupne površine 137 m2 od čega kuća površine 48 m2 i dvorište površine 89 m2, te na čest. 10387/2 dvorište površine 28 m2, obje evidentirane kao posjed ovdje tuženika,

 

-da iz priznate sudske odluke – dopunskog rješenja Općinskog suda u Konjicu od 29. kolovoza 2012., o naknadno pronađenoj imovini iza smrti J. M., umrlog 16. listopada 1999., slijedi da su njegovim nasljednicima na čest. 793/1 k.o. V. u površini od 330 m2 proglašeni supruga, sedmero djece i četvero unučadi, svaki u tamo navedenim suvlasničkim udjelima,

 

-da je na čest. 10387 upisanoj u zk.ul. … k.o. V. kuća površine 48 m2 i dvorište površine 117 m2, ukupno 165 m2, kao vlasnik uknjižen ovdje tuženik,

 

-da iz zapisnika ovog suda broj 3848 proizlazi da je pristupio J. M., da je predmet rasprave čest. zem. 10378 u naravi kuća površine 63 m2 i dvorište površine 81 m2, ukupno 144 m2, koja je nastala od dijela čest. 793/1 na kojoj je kao posjednik evidentiran J. M., te da je isti osim ugovora s M. Š. predmetom kojeg je površina 330 m2 čest. 793/1 sudu priložio kupoprodajni ugovor od 8. lipnja 1999. s istom prodavateljicom ali za površinu od 144 m2 iste nekretnine, nakon čega je doneseno rješenje kojim je utvrđeno da je J. M. vlasnik za cijelo čest. 10378 u površini od 144 m2 slijedom čega se ima izvršiti uknjižba,

 

-da uz kupoprodajni ugovor prileži vlastoručna skica M. V. iz koje je razvidno da je veliki kompleks zemljišta podijeljen na parcele koje imaju svoju brojčanu oznaku kao i oznaku površine, te ime kupca,

 

-da iz navedene skice slijedi da je M. V. prodao parcelu oznake broj 3 Đ. Š., ukupne površine 330 m2, te da je za 12 m2 stavljena naznaka „put“,

 

-da iz zapisnika ovog suda broj 6084 proizlazi da je pristupio P. G., da je predmet rasprave čest. zem. 10387 u naravi kuća površine 48 m2 i dvorište površine 117 m2, ukupno 165 m2, koja je nastala od dijela čest. 793/1 na kojoj je kao posjednik evidentiran P. G., koji je dostavio kupoprodajni ugovor od 1. studenog 1988. između M. V. kao prodavatelja i V. A. kao kupca, predmetom kojeg je bilo 270 m2 čest. 793/1, te kupoprodajni ugovor od 5. lipnja 1989. između V. A. kao prodavatelja i P. G. kao kupca predmetom kojeg je bilo 270 m2 čest. 793/1 k.o. V.,

 

-da je tom prilikom posjednik naveo da su se kupci na terenu međusobno podijelili, da između njih nema spora, da svatko drži u odvojenom posjedu točno određenu površinu, a prilikom kupoprodaje da nije bio mjernik i da je to razlog razlike u površinama, koja je stvarna ona na terenu,

 

-da je vještak mjernik uvidom u plan i skicu premjeravanja utvrdio da su predmetom kupoprodaje bile po novoj izmjeri čest. 10387 i 10386 tako da predmetna ima površinu od 165 m2 i 144 m2, a da je do razlike u površini došlo uslijed omaške prilikom prvotnog mjerenja, dok je pouzdanik suda potvrdio da je M. V. bio vlasnik navedene nekretnine pa je sud donio rješenje kojim je utvrđeno da je ovdje tuženik vlasnik za cijelo čest. 10387 u površini od 165 m2 slijedom čega se ima izvršiti uknjižba.

 

11. Osim čitanja isprava i dokumentacije u spisu, u ovoj pravnoj stvari izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka M. Š. i M. V., te stranaka.

 

12. Iz iskaza M. Š., u bitnom, slijedi da je M. V. kad su od njega kupovali nekretninu imao skicu - nacrt na kojoj je bila označena njihova kvadratura, više ne sjeća koliko je ista točno iznosila, piše u papirima, međutim, da u njihovu kvadraturu nije ulazila ovdje sporna površina, već je ista bila ostavljena za put, jer je gore bio suhozid, ovdje je bila slijepa ulica i zato je to ostavljeno kao pristupni put.

 

13. Svjedok M. V. je pak na upit što je konkretno prodao gđi. Š. naveo da on nije geometar i da je ono što je prodao ucrtano u skici te da je na ovom mjestu gdje je predmet spora ostavljena udubina od 4 m dužine, a 3 m širine kao prolaz koji pripada čestici na kojoj je danas objekt tužiteljice, dok je ovim drugima, na mjestu današnje kuće tuženika, ostavljen prolaz sa druge strane. Ovaj svjedok tvrdi da tih 4 x 3 m što su ostavljeni za put on nije prodao gđi. Š., niti je to bilo predmetom kupoprodaje, već je to ostavljeno kao put jer je put morao postojati. Također, da ni naknadno nikada nikome nije prodao ovaj dio koji je ostavljen za put. Nadalje je iskazao da je cijela današnja Ul. L. …, odnosno ovaj prilazni put bio u njegovom vlasništvu i on je to u cijeloj dužini ostavio kao pristupni put koji je dao svim vlasnicima nekretnina koje izlaze na taj put, te je i A. ulazio do svoje nekretnine ovim predmetnim pristupnim putem. Udubina 4 x 3 m je ostavljena i za lijevog i za desnog vlasnika, dakle, i za A.. Sve parcele, dakle, i gdje je danas kuća tužiteljice i sporni prilaz kao i ono što je prodao A., sve je to ležalo na istoj čest. zem., te je on prilikom kupoprodaje angažirao čovjeka koji nije bio mjernik, ali se bavio mjerenjem i on mu je to parcelirao za  prodaju. Na kraju pozvan da na skici na l.s. 77-78 pokaže što je prodao svjedokinji Š. ovaj svjedok pokazuje na parcelu br. 3, a A. parcelu br. 6.

 

14. Tužiteljica pak u svojem iskazu, u bitnom, navodi da je njezin pok. otac predmetnu nekretninu kupio od gđe. M. Š. 1996. godine, a očevi nasljednici su sva djeca, njih 8, i svi su vlasnici ove nekretnine jer su je oni ovlastili da ih zastupa u ovom sporu, ali je nisu ovlastili da se uknjiži kao jedini vlasnik, niti ona to želi, već su svi suvlasnici ove nekretnine na jednake dijelove. Dalje je tužiteljica navela da kada je  otac kupovao nekretninu nije izvodio geometra, išli su po kupoprodajnom ugovoru gđe Š. i ovoj skici gospodina V., te se poklapa kvadratura. Otac je bio sam prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora, te otac nije vidio nekretninu prije kupnje nego je išao po ugovoru koji je sklopljen u Z.. Ne zna da li je gđa Š. bila prisutna u V. kad je otac nakon kupoprodaje prvi put došao na ovu nekretninu, a da je ovih spornih 28 m2 dio njihove nekretnine, zaključuje iz sadržaja kupoprodajnog ugovora. Ističe da M. V. nije dobro rekao da bi ovih 4 x 3 m bilo gdje je predmet spora, već se to nalazilo na početku ovog dvojnog objekta. Tvrdi da ni otac, niti itko od njih nisu nikad ranije razgovarali sa M. V. o tome što je bilo predmetom kupoprodaje između njega i M. Š., za to nije bilo potrebe jer je ovo njihovo vlasništvo. Na kraju tvrdi i to da otac nikad nije izveo mjernika.

 

15. Iz iskaza tuženika slijedi da je svoju nekretninu kupio od V. A. 1986., a na mjestu današnje kuće tužiteljice tada nije bilo ničeg. A. mu je tada rekao da je ovo što je danas predmet spora zajedno sa ostatkom U. L. … pristupni put za susjedne parcele. U to vrijeme je A. bio prvi vlasnik, M. Š. i njenog supruga uopće ne poznaje, dok je poznavao tužiteljičinog pok. oca, ali nikad nisu razgovarali o ovom pristupnom putu niti vlasništvu istog, niti je između njih ikada bilo spora oko načina korištenja ovog pristupnog puta. Parcelu koja je sjeverno od kuće tužiteljice i predmet spora kupio je negdje 1997. ili 1998. do koje je pristupao i sa gornje strane, a i ovdje spornim prilaznim putem, ne zna je li J. vidio kad se on koristio ovim spornim dijelom kao prilazom. Tvrdi da je danas uknjižen na predmetu spora što je ishođeno u postupku ishođenja uporabne dozvole za objekt na njegovoj nekretnini i pok. J. je još 1997. potpisao vezano za granice međe i to je sve bilo uredno. Tvrdi i to da je kad je kupovao svoju parcelu od A. znao da je danas sporni dio, dio parcele koji služi kao prilaz parcelama, te ne zna da li je sporna površina obuhvaćena njegovim kupoprodajnim ugovorom sa A..

 

16. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka ovaj sud nalazi da su iskazi Š. i V. međusobno suglasni u pogledu odlučne činjenice - da u prodanu kvadraturu od 330 m2 nije ulazila ovdje sporna površina, već da je ista bila ostavljena za put, jer je ovdje bila slijepa ulica i zato je to ostavljeno kao pristupni put. Dakle, da sporna površina nije bila predmetom kupoprodaje ni između M. V. i M. Š., kao ni kasnije između M. Š. i prednika tužiteljice, te se ovakvom iskazu poklanja vjera kao istinitom slijedom čega se ukazuje neuvjerljivom i proturječnom početna tvrdnja svjedokinje Š. da bi pokazani predmet spora bio vlasništvo tužiteljice.

 

17. Analizirajući iskaze stranaka proizlazi da tužiteljica svoj zaključak o tome da bi sporni dio ulazio u kupljenu površinu temelji isključivo na sadržaju kupoprodajnog ugovora, tj. tamo navedenoj kvadraturi te činjenici da kada se zbroje površine čest. 10379 (kasnije nesporno vlasništvo tužiteljičinog ujaka) i čest. 10378, proizlazi da nedostaje kvadrata, međutim, imajući na umu da su i M. Š. i prednik tužiteljice kupili točno određeni, realni dio nekadašnje čest. 793/1 k.o. V., koji dio je prikazan na skici prodavatelja V., a u koji ne ulazi i ovdje sporna površina, jer je ista ostavljena za put, to se takav zaključak i teza tužiteljice ukazuje potpuno neosnovanom, a kraj činjenice da ni u jednom trenutku nije angažiran geodet, i promašenom. 

 

20. Odredbom čl. 114. st. 1. ZV propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

 

21. Odredbom čl. 128. st. 1. i 2. ZV propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.

 

22. Stoga je tužiteljice u ovoj pravnoj stvari trebala dokazati vlasništvo na predmetu spora od strane svojeg prednika u trenutku njegove smrti, a što ista po ocjeni ovog suda, nije dokazala.

 

23. Naime, tužiteljica tvrdi da je njezin otac vlasništvo prijeporne nekretnine stekao na temelju kupoprodajnog ugovora sa M. Š..

 

24. Iz sadržaja odredbe čl. 115. ZV proizlazi da je za stjecanje prava vlasništva pravnim poslom potrebno da se, uz opće pretpostavke, ispune i tri posebne:

1.vlasništvo prednika

2.valjani pravni posao

3.odgovarajući način stjecanja

 

     koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

 

24.1. Valjana pravna osnova stječe se na temelju pravnog posla, te takav pravni posao predstavlja titulus, dok je modus stjecanja prava vlasništva uknjižba u zemljišne knjige.

 

25. U konkretnom slučaju, međutim, iz izvedenih dokaza jasno slijedi da nisu ispunjene posebne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva pravnim poslom, prvenstveno vlasništvo prednika, jer prodavateljica M. Š. nije bila vlasnica sporne nekretnine u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora s prednikom tužiteljice, a niti je ova površina uopće bila predmetom tog kupoprodajnog ugovora.

 

26. Pored toga slijedi da prednik tužiteljice kraj činjenice da nije ni vidio nekretninu prije kupnje, te s obzirom na izgled predmeta spora koji je u naravi pristupni put, nije ni mogao zaključiti da bi predmetom njegovog kupoprodajnog ugovora bila i prijeporna nekretnina.

 

27. Da je tome tako proizlazi i iz sadržaja zapisnika ovog suda broj 3848 sačinjenog u postupku nove izmjere za k.o. V. i kada je izvršena uknjižba u korist prednika tužiteljice na čest. 10378 k.o. V. i to u površini od 144 m2, a ne i na ovdje spornom dijelu, pri čemu bi bilo životno i logično da je prednik tužiteljice smatrao da i sporna površina predstavlja njegovo vlasništvo, da bi u tom smislu i reagirao ovom prilikom.

 

28. Neosnovanost teze tužiteljice o njezinom vlasništvu prijeporne nekretnine proizlazi i iz izjava koje je sama dostavila u spis predmeta tijekom postupka, konkretno izjave A. F. koji navodi da se sa svojim pok. zetom J. 1996. godine usmeno dogovorio da prilaz ispred njegove kuće zajednički koriste kao prilaz svojim objektima i kao zajednički parking, dok je sama tužiteljica potvrdila da navedena parcela nikako ne može biti vlasništvo tuženika jer da samim time oni nemaju prilaz vlastitoj nekretnini, već da se radi o javnom dobru, tj. putu koji služi kao prilaz njihovoj nekretnini, iz čega jasno slijedi da tužiteljica, kao niti njezin prednik, nisu mogli steći vlasništvo ove nekretnine ni dosjelošću, jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke.

 

29. Kako dakle, tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala valjani pravni slijed stjecanja ove nekretnine, to je njezin zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan u cijelosti, zajedno sa zahtjevom za predaju u posjed budući da nije ispunjena osnovna pretpostavka iz odredbe čl. 162. st. 1. ZV, tj. da je stvar koju zahtijeva njezino vlasništvo.

 

30. Ovdje je istaći i to da iz spisa predmeta proizlazi da tužiteljica nije jedina nasljednica svojeg oca što njezin zahtjev za utvrđenje vlasništva na ovoj nekretnini za cijelo čini u pretežitom dijelu neosnovanim već iz tog razloga, a zahtjev za predaju u posjed neosnovanim u cijelosti, sve kraj činjenice da suvlasnik predaju cijele stvari u posjed može tražiti od trećega smo prema obveznim pravilima o nedjeljivim obvezama.

 

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa), kao i na odredbi čl. 40. st. 5. ZPP, dakle, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 50.000,00 kn, po kojima je tuženiku valjalo priznati trošak za sastav ukupno 4 obrazložena podneska u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1.), zatim podneska od 11.1.2022. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3.), te zastupanja na ročištima od 13.1.2022., 11.4.2022., 23.5.2022. i 7.10.2022. u iznosu od po 1.000,00 kn, a za ročište od 9.11.2022. u iznosu od 1.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.), ukupno 9.750,00 kn, što uvećano za PDV čini sveukupan trošak postupka u iznosu od 11.895,00 kn što odgovara iznosu od 1.578,74 EUR (1 EUR = 7.53450 kn) koji trošak mu je dužna naknaditi tužiteljica u roku od 15 dana.

 

31.1. S druge strane valjalo je kao neosnovan odbiti zahtjev tuženika za naknadu za sastav još 2 obrazložena podneska, budući da po Tbr. 8. toč. 1. stranka ima pravo na sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku. Također je za sve radnje valjalo odbiti više zatraženi trošak postupka prema vrijednosti boda od 15,00 kn, budući da je takva vrijednost boda promijenjena tek čl. 1. Izmjene Tarife („Narodne novine“, broj 126/22). Na kraju valjalo je kao neosnovan odbiti i zahtjev tuženika za naknadu sudske pristojbe na odgovor na tužbu, budući da takav trošak za istog nije ni nastao.

 

 

U Zadru, 17. studenog 2022.

                                                                                                                                               Sutkinja

 

                                                                                                                                      Ivana Čačić Brčić, v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

 

 

          DNA:

                

-          Tužiteljici po punomoćniku

-          Tuženiku po punomoćniku