Poslovni broj 48 Povrv – 273/2021-11

 

Poslovni broj 48 Povrv – 273/2021-11

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Josipa Duševića, u pravnoj stvari tužitelja Č. o. d.o.o. sa sjedištem u V., P. mula …, OIB: …, zastupanog po direktoru A. – J. Š., a ovaj po punomoćnici A. S. Z., odvjetnici u Z., S. R. …, protiv tuženika I. M. iz Z., V. M. …, OIB: …, radi isplate, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, zaključene 7. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, na ročištu za objavu presude 17. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. Z. u Z., poslovni broj Ovrv – 2519/2020 od 21. siječnja 2021., u dijelu glavnice za iznos od 629,54 kuna / 83,55 eura[1] s kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija, dok se u dijelu troškova ovršnog postupka, nastalih u iznosu od 1.417,50 kuna / 188,13 eura i predvidivih u iznosu od 856,25 kuna / 113,64 eura s kamatama, predmetni platni nalog ukida.

 

                                                          r i j e š i o  j e

 

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 9.334,70 kuna / 1.238,93 eura s kamatama, te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. Z. u Z., poslovni broj Ovrv – 2519/2020 od 21. siječnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj prije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku A. K. Z. u Z., protiv ovršenika sada tuženika, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave odnosno izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 9.964,24 kuna s pripadajućim kamatama.

2. Javni bilježnik je 21. siječnja 2021. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv – 2519/2020

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi, ovršenik je pravodobno podnio prigovor sada odgovor na tužbu, u kojem navodi da osporava ispravnost obračuna i postojanje pravnog temelja potraživanja, te ističe prigovor zastare.

4. Rješenjem ovog suda od 7. travnja 2021., stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te određeno da će se povodom prigovora ovršenika, daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je tijekom postupka naveo da je komunalno poduzeće u vlasništvu O. V., registrirano za poslove skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada. Izdana da mu je dozvola za obavljanje djelatnosti skupljanja i odvoza neopasnog otpada od strane Zadarske županije 28. listopada 2013., a odlukom O. V. takva usluga mu je dodijeljena. Potraživanje nastalo s osnova odvoza otpada da je regulirano Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, prema kojem se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, smatra uslugom od općeg interesa. Člankom 30. stavkom 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, da je propisano kako je korisnik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Tuženik da je vlasnik nekretnine oznake kč. br. 14027 k.o. V.. Odredbom članka 14. Uredbe Vlade RH o gospodarenju komunalnim otpadom (dalje: Uredba), propisano je da je korisnik usluge dužan dostaviti davatelju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, Izjavu o načinu korištenja javne usluge i to u roku od 15 dana od dana zaprimanja. Člankom 15. Uredbe da je propisano kada se ugovor smatra sklopljenim. Tužitelj da je na svojim mrežnim stranicama objavio Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom i Uredbi Vlade. Prethodno da je O. V. donijela Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području O. V. od 31. siječnja 2018. kojom se propisuje način pružanja usluge prikupljanja otpada. O. V. da je također 10. prosinca 2004.g. donijela Odluku o obvezatnom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada u O. V.. Člankom 20. stavkom 2. Uredbe Vlade RH o gospodarenju komunalnim otpadom propisano je, da strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne. Člankom 90. stavkom 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području O. V. od 31. siječnja 2018., propisano je da se cijena javne usluge iskazuje kao zbroj troškova minimalne javne usluge, troškova zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, ugovorne kazne (ukoliko je korisnik postupio protivno Odluci) i naknade za građenje (ukoliko postoji godišnji Plan ulaganja u komunalnu infrastrukturu). Važećim cjenikom javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području O. V. koji je učinjen javno dostupnim na zakonom propisan način, utvrđena je cijena obvezne minimalne javne usluge u iznosu od 48,03 kune. Člankom 14. Uredbe Vlade RH o gospodarenju komunalnim otpadom propisano je, da je korisnik usluge dužan dostaviti davatelju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada Izjavu o načinu korištenja javne usluge i to u roku od 15 dana od dana zaprimanja. Istim člankom propisano je da u slučaju kada se korisnik usluge ne očituje u roku od 15 dana o podacima traženim u Izjavi, davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada primjenjuje podatak iz Izjave koji je naveo davatelj javne usluge (stupac: prijedlog davatelja javne usluge). Izjava, između ostalog, mora sadržavati i uvjete raskida ugovora. Tuženik da je evidentirani korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada još od 2002., s obzirom da je vlasnik nekretnine oznake kč.br. 14027 k.o. V.. Samom činjenicom da je vlasnik nekretnine na području O. V., u obvezi je podmirenja troškova te javne usluge. Te obveze tuženik se može riješiti tek ukoliko prestane biti vlasnikom odnosno suvlasnikom predmetne nekretnine ili ukoliko dostavi nesumnjive dokaze da predmetnu nekretninu trajno ne koristiti (trajno nekorištenje nekretnine sukladno čl. 20. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području O. V. od 31. siječnja 2018., podrazumijeva da nekretnina nije korištena 12 uzastopnih mjeseci ili dulje), a što ovdje nije slučaj. Tuženik da je uvijek dužan plaćati fiksni iznos koji predstavlja cijenu obvezne minimalne javne usluge koja u konkretnom slučaju, iznosi 48,03 kuna odnosno, 64,15 kuna ovisno o veličini spremnika. Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom (NN 50/17) člankom 20. opisuje obračun cijene javne usluge. Tim člankom definirana je struktura cijene javne usluge:

1. cijena obvezne minimalne javne usluge,

2. cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i

3. cijena ugovorne kazne.

Cijena obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) je cijena koju plaćaju svi korisnici javne usluge kako bi se pokrili troškovi davatelja usluge (plaće, amortizacija, osiguranja, gorivo, rad reciklažnog dvorišta, nabava potrebne nove komunalne opreme). Cijenu minimalne javne usluge plaćaju svi korisnici javne usluge, bili oni stalni stanovnici ili povremeni stanovnici, kako bi se osiguralo ekonomski stabilno poslovanje komunalne tvrtke. Druga stavka obračuna je cijena javne usluge za količinu predanog miješanog otpada. Količina predanog miješanog otpada predstavlja varijabilni dio računa, a odnosi se na broj pražnjenja spremnika određenog volumena. Treća stavka je cijena ugovorne kazne koja se primjenjuje ukoliko korisnik postupi protivno ugovoru. Ukoliko se javna usluga u određenom obračunskom razdoblju ne koristi, cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada iznosi nula kuna, ali cijena obvezne minimalne javne usluge je obveza za platiti. Na računu za period 01.07.2019-30.09.2019. putem napomene, stoji da odvozi za ljetni period i za listopad, uključujući cijenu obvezne minimalne javne usluge za listopad, biti će obračunati na računu za listopad. Evidenciju pražnjenja spremnika tužitelj je krenuo raditi od srpnja 2019., no zbog usklađivanje samog sustava, naplatu pražnjenja vrši tek od kolovoza 2019.g. Do tada je korisnik bio dužan plaćati samo cijenu minimalne javne usluge za obračunsko razdoblje. Računi se dostavljani tromjesečno, ali je dospijeće svakog pojedinog računa navedeno u slijedećem mjesecu. Nakon što je uveden način naplate varijabilnog dijela, računi se šalju mjesečno. Tužitelj da odvozi otpad sukladno općinskoj odluci donesenoj na temelju Zakona o održivom gospodarenju otpadom, kojom je posebno propisano da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na način kojim se osigurava, osim primjene načela »onečišćivač plaća«, i ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama tog Zakona, Uredbe Vlade RH o gospodarenju komunalnim otpadom i Odluke jedinice lokalne i regionalne samouprave o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na njezinom području. Člankom 14. Direktive 2008/98/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) i člankom 6. stavkom 1. točka 1., te člankom 33. stavkom 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17), cijena javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obračunava se po načelu "onečišćivač plaća". Budući da tuženik uredno koristi u predmetnom razdoblju javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada kao vlasnik nekretnine, usluge je dužan i podmiriti. Na utužena potraživanja primjenjuje se zastarni rok od jedne godine sukladno članku 232. Zakona o obveznim odnosima, od dospijeća svakog pojedinog računa. Budući da je tužitelj 4. rujna 2020. podnio prijedlog za ovrhu, a koji predstavlja radnju vjerovnika poduzetu protiv dužnika radi ostvarenja tražbine, s tim datumom je zastara prekinuta. Djelomično povlači tužbu i dostavlja specificirani tužbeni zahtjev.

5.1. Tuženik je na pripremnom ročištu dodatno naveo da je objekt na toj adresi zatvoren, a da firma P. V. plaća svoje obveze kojim je taj objekt iznajmljen.

5.2. Sud nije uzeo u obzir navode tuženika s pripremnog ročišta, jer je u toj fazi postupka već nastupila prekluzija prava na iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza, sve u smislu odredbe članka 461. a stavaka 3. i 7. te članka 465. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), a imajući u vidu da se ne radi o slučaju nemogućnosti iznošenja istih bez krivnje stranke ranije, kako je to propisano odredbom članka 461. a stavka 6. ZPP. Naime, tuženik je pravomoćnim rješenjem od 7. travnja 2021., upozoren na dužnost da u roku od 15 dana od dana primitka pravodobnog podneska tužitelja, treba iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, pa kako mu je podnesak tužitelja dostavljen 17. svibnja 2021., trebao je u daljnjem roku od 15 dana, računajući od tog dana, iznijeti sve činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev.

5.3. Kako je tužitelj podneskom od 30. travnja 2021. smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 9.334,70 kuna s kamatama, a tuženik se u roku od 15 dana od dana obavijesti, nije izjasnio o tome, to je na temelju odredbe članka 193. stavka 2. ZPP, utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 9.334,70 kuna / 1.238,93 eura s kamatama, te je predmetni platni nalog u smislu odredbe članka 451. stavka 3. ZPP, u ovom dijelu ukinut.

6. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava priležećih spisu i to: prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi (list spisa 2 - 8), financijske kartice tužitelja na ime tuženika od 31. srpnja 2020. (list spisa 17 – 19, 119 - 121), prigovora protiv rješenja o ovrsi (list spisa 21), dozvole Č. o. d.o.o. za obavljanje djelatnosti skupljanja i prijevoza neopasnog otpada, izdane od Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadarske županije, klasa: UP/I-351-02/12-01/08 od 28. listopada 2013. (list spisa 33 – 37), Odluke Općinskog vijeća O. V. o dodjeli obavljanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, te usluga povezanih s javnom uslugom na području O. V., klasa: 021-05/18-01/11 od 26. svibnja 2018. (list spisa 38), izvatka iz sudskog registra za Č. o. d.o.o. (list spisa 39 – 41), izvatka iz zemljišne knjige za katastarsku česticu broj 14027 k.o. V. (list spisa 42 – 43), cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području O. V. za 2018. (list spisa 44 – 47), cjenika Č. o. d.o.o. od 18. lipnja 2018. (list spisa 48 – 51), izvatka iz Službenog glasnika O. V., broj 1 od 31. siječnja 2018. (list spisa 52 – 100), Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (list spisa 101 – 104), odluke Općinskog vijeća O. V. od 10. prosinca 2004. (list spisa 105 – 106), računa Č. o. d.o.o. izdanih na ime I. M. (list spisa 107 – 118, 122 - 127).

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos s osnova korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada, kao vlasnik nekretnine oznake broj 14027 k.o. V..

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica ovlašteni pružatelj predmetne javne usluge, te da tuženik utuženu tražbinu nije podmirio, već je sporan obračun tražbine, pravni osnov iste i je li za istu nastupila zastara.

10. S obzirom na istaknuti prigovor zastare, prvenstveno je nužno utvrditi je li za preostali dio (nakon djelomičnog povlačenja tužbe) utužene tražbine, nastupila zastara.

10.1. Odredbom članka 214. stavka 1. ZOO, propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok prema stavku 2. istog članka, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

10.2. Prema odredbi članka 215. stavka 1. ZOO, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

10.3. Odredbom članka 232. stavka 1. ZOO propisano je, da tražbina naknade za održavanje čistoće, kad je usluga obavljena za potrebe kućanstva, zastarijeva za jednu godinu.

10.4. Budući da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 4. rujna 2020., a da je za ovu tražbinu propisan jednogodišnji zastarni rok, dok je najstariji, preostali utuženi račun dospio 16. rujna 2019., evidentno je da nije protekao jednodišnji zastarni rok od dospijeća svakog pojedinog računa do podnošenja prijedloga za ovrhu. Naime, prema odredbi članka 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe, dok sukladno odredbi članka 245. stavka 3. ZOO, kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Dakle, zastara ne teče za vrijeme trajanja postupka, pa onda za ovu tražbinu ona nije nastupila, te je ovaj tuženikov prigovor neosnovan.

11. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavka 1. ZOO određeno da je na temelju obveze, vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

12. Prema odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19, dalje: ZOGO), javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području, pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Stavkom 2. istog članka zakona je određeno da se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, smatra uslugom od općeg interesa, dok je prema odredbi stavka 3. istog članka zakona područje pružanja ove javne usluge područje jedinice lokalne samouprave. Javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (članak 30. stavak 4. ZOGO). Korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine, obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge (članak 30. stavak 5. ZOGO).

13. Iz financijske kartice tužitelja na ime tuženika od 31. srpnja 2020. (list spisa 17 – 19, 119 - 121), slijedi da tuženik pod šifrom … ima dospjelo, nepodmireno dugovanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 10.541,41 kuna.

14. Tužitelj je ovlašteni pružatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada s područja O. V., a što je razvidno iz dokumentacije koju je priložio  (list spisa 33 - 41).

15. Tuženik je vlasnik nekretnine oznake čest. br. 14027, kuća, gospodarska zgrada, prezida i dvorište, ukupne površine 282 m2, k.o. V. (list spisa 42 – 43).

16. Prema cjeniku Č. o. d.o.o. od 18. lipnja 2018. (list spisa 48 – 51), cijena usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada za kućanstva kada je riječ o spremniku zapremine 120 l, za obveznu javnu minimalnu uslugu 48,03 kuna, a za spremnik zapremine 240 l 64,13 kuna. Inače taj cjenik (pa tako i za obveznu minimalnu javnu uslugu) je formiran na temelju Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada na području O. V., donesene od strane Općinskog vijeća O. V., klasa: 021-05/18-01/2 od 31. siječnja 2018. (list spisa 60 – 95),

17. Premda je tužitelj dostavio račune koji glase na ime tuženika (list spisa 107 – 118, 122 - 127), u situaciji kada je tuženik osporio osnovu njegove tražbine, tužitelj je bio dužan dokazati da je izvršio tuženiku uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, obujam izvršenja, period izvršenja i adresu izvršenja iste, prema važećem cjeniku za tu uslugu, sve to prema obvezama istog propisanima cit. aktima.

18. Na to upućuje i ranije zauzeti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev x 117/13 od 11. veljače 2014.): "…nije prihvatljiv zaključak drugostupanjskog suda da bi na tuženiku u konkretnom slučaju bio teret dokazivanja neistinitosti sadržaja predmetnih računa i obračuna kamata. Naime, predmetni računi i obračuni kamata su bili tek osnov za podnošenje prijedloga za izvršenje i to kao vjerodostojne isprave, a sve u smislu odredbe članka 21. Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91 i 91/92). Predmetni računi i obračuni kamata nisu javne isprave, pa dakle niti nemaju pretpostavljenu dokaznu snagu…".

19. Konačno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sastanku s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova 4. prosinca 2017., donio Zaključak broj Su – IV – 204/17-5, da u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu, se primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" – proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

20. Prema odredbi članka 33. stavka 2. ZOGO, davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona.

21. Dakle, ovom odredbom cit. akta je propisana primjena načela "onečišćivač plaća" prema kojem načelu nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivač. To iz razloga što je odredbom stavka 4. istog članka Zakona propisano da je davatelj usluge dužan u cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona. Stoga navedene troškove davatelj usluge može uračunati samo u cijenu usluge koja je stvarno i pružena, a ne obračunavati fiksnu naknadu u obliku cijene minimalne javne usluge jer nema zakonsku osnovu naplatiti, ako nije dokazao da je izvršio uslugu odvoza komunalnog otpada.

22. Takav stav je već zauzela recentna sudska praksa drugostupanjskog suda (tako: presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž – 806/2020 od 12. siječnja 2021.).

23. Tužitelj tijekom postupka ničim nije dokazao da je uistinu isporučio tuženiku javnu uslugu za koju je izdao račune i da je uopće predao tuženiku spremnik (kantu) na korištenje, niti je predložio izvođenje nekakvog dokaza na te okolnosti, iz čega proizlazi da nije moguće utvrditi niti osnovanost visine utužene tražbine (v. presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž – 913/18 od 5. rujna 2018.; presuda Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž – 688/22 od 23. lipnja 2022.).

24. Stoga sud nije nalazio potrebnim osvrtati se na preostale navode tužitelja.

25. Odredbom članka 221. a ZPP je propisano ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, sud će o postojanju činjenice zaključit primjenom pravila o teretu dokazivanja.

26. Kako je tuženik osporio osnovu tužbenog zahtjeva, a podredno i visinu, dok sud iz izvedenih dokaza tužitelja nije mogao utvrditi da je usluga uistinu izvršena, a onda i da je visina naknade za istu osnovana u skladu s cjenikom, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, pa je preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od  629,54 kuna / 83,55 eura s kamatama, valjalo odbiti, odnosno prethodno taj dio platnog naloga sadržanog u predmetnom rješenju o ovrsi ukinuti, sve na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP.

27. Prema odredbi članka 48. stavaka 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22., dalje: ZOE), sud kao tijelo javne vlasti je dužno u razdoblju dvojnog iskazivanja iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona, dvojno iskazivati novčane iskaze vrijednosti u sudskim aktima koje donosi, s tim da se dvojno iskazuje ukupan iznos novčane obveze ili prava uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona.

27.1. Odredbom članka 1.  Uredbe Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku, je utvrđeno da se stopa konverzije određuje na 7,53450 kuna za jedan euro. Ta odredba je unesena u članak 2. stavak 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/22.), na način da je fiksni tečaj konverzije, određen na 7,53450 kuna za jedan euro.

27.2. Stoga je prilikom dvojnog iskazivanja i preračunavanja novčane obveze u ovoj odluci, korišten prethodno navedeni fiksni tečaj konverzije.

28. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su – IV – 204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

28.1. Zbog toga je valjalo ukinuti platni nalog sadržan u cit. rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (tako: presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž – 1370/2021 od 20. prosinca 2021.).

29. Tuženiku kao stranci koja je postigla uspjeh u sporu sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, pripada pravo na naknadu parničnih troškova. Međutim, kako tuženik nije postavio zahtjev za naknadu istih, valjalo je samo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

 

Zadar, 17. studenog 2022.

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (članak 467. stavak 1. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

 

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici,

2. Tuženiku.