- 1 -              Rev-x 64/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 64/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. za m. o. d.o.o., Z., OIB …, protiv tuženika H. I. d.o.o. Z., OIB …, 2. H. P. p. d.o.o., Z., OIB … i 3. HŽ C. d.o.o., Z., OIB …, a koje 2. i 3. tuženike zastupa punomoćnik Ž. S. odvjetnik u Z., odlučujući o reviziji tuženika 2. H. P. p. d.o.o. i 3. H. C. d.o.o protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2118/2015-3 od 7. srpnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1620/2014-69 od 30. siječnja 2015., u sjednici održanoj 16. studenog 2022.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              Odbija se revizija tuženika 2. H. P. p. d.o.o. i 3. H. C. d.o.o, kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1620/2014-69 od 30. siječnja 2015. odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 166,48 kuna sa pripadajućom kamatom od 25. svibnja 1989. kao i zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka (stavak I. izreke), te je tužitelju naloženo isplatiti 2.i 3. tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 kuna sa pripadajućim kamatama (stavka 2. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2118/2015-3 od 7. srpnja 2015. djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda (dio toč.1. izreke) kojom je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos od 17,52 kuna tekuće od 25. svibnja 1989. do 18. lipnja 1990. i na iznos od 148,00 kuna za period od 25. svibnja 1989. do 10. prosinca 1999. (stavak 1. izreke) dok je u ostalom dijelu prvostupanjska presuda preinačena na način da je tuženicima naloženo isplatiti tužitelju iznos od 166,48 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

 

3. Protiv ove drugostupanjske presude tuženici H. P. p. d.o.o. i H. C. d.o.o (dalju tekstu: tuženici) su podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu u skladu sa revizijskim navodima na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet na ponovno suđenje i odluku uz nadoknadu troškova postupka i revizije.

 

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju. Smatra revizijske navode tuženika neosnovanima i predlaže odbiti reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) stranke mogu protiv drugostupanjske presude podnijeti reviziju pod pretpostavkom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP), ili da je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga zakona (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).

 

7. U ovoj parnici predmet spora je isplata iznosa od 166,48 kn na ime naknade štete.

 

7.1. Prema odredbi čl. 467.a st. 1. ZPP, u postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona, i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocijeni da odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7.2. Prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP sporovi male vrijednosti su oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna. Kako je u konkretnoj parnici kao vrijednost predmeta spora iznos od 166,48 kuna, to je riječ o sporu male vrijednosti.

 

7.3. Međutim, u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir da je tužba podnesena 1989. godine i da je vrijednost predmeta spora bila naznačena sa iznosom 9.663.430 dinara, tada važećeg sredstva plaćanja u Republici Hrvatskoj.

 

7.4. Nadalje, u uvjetima inflacije i denominacije drastično je pala vrijednost dinara ispod vrijednosti cenzusa za dopuštenost revizije propisanog odredbom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99), a u smislu čl. 4. istog Zakona.

 

7.5. To sve uzimajući u obzir Odluku o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 71/91 i 72/92) i Odluku o prestanku važenja Odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske i o načinu i vremenu preračunavanja iznosa izraženih u HRD u kune i lipe ("Narodne novine", broj 37/94).

 

7.6. U takvim okolnostima konkretnog slučaja treba polaziti od opravdanih očekivanja podnositelja revizije o dopuštenosti revizije s obzirom na realnu vrijednost predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe tako i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2646/07 od 18. lipnja 2008. ("Narodne novine", broj 104/08). Stoga reviziju u ovom predmetu treba ocijeniti kao dopuštenu.

 

7.7. Kako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a ZPP (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP) ovaj sud je reviziju cijenio kao redovnu (čl. 382. st. 1. ZPP).

 

8. Prema odredbi čl. 392.a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

9. Tuženici u reviziji ukazuju da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da su razlozi pobijane presude proturječni izvedenim dokazima, te da presuda ima nedostatka radi kojih se ne može ispitati.

 

9.1. Suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

9.2. Polazeći od obrazloženja revizije ovaj sud zaključuje kako se cjelokupan sadržaj revizije zapravo iscrpljuje u osporavanju (činjeničnih) zaključaka drugostupanjskog suda, odnosno načina na koji je taj sud ocijenio provedene dokaze i primijenio pravilo o teretu dokazivanja.

 

9.3. Takvi revizijski navodi predstavljaju činjenične prigovore.

 

10. Nije osnovan ni prigovor tuženika pravilnosti primijenjenog materijalnog prava.

 

11. U ovoj parnici predmet spora je isplata iznosa od 166,48 kn na ime naknade štete koju je tužitelj isplatio s naslova obiteljske mirovine V. B., kćeri pok. S. B. koji je 1. siječnja 1988. smrtno stradao na radnom mjestu.

 

12. Tijekom postupka utvrđeno je:

 

- da je S. B., radnik pravnog prednika tuženika R. Ž. p., O. " O. p. K.", smrtno nastradao na radnom mjestu 1. siječnja 1988. i to na mjestu Z. na pruzi K.-M.;

 

- da je rješenjem tužitelja br. MP-42257 od 24. ožujka 1988. djetetu S. B. priznao pravo na obiteljsku mirovinu u iznosu od 104.590. dinara počevši od 2. siječnja 1988.;

 

- da je djetetu S. B. prestalo pravo na obiteljsku mirovinu s danom 31. kolovoza 1991. a prema rješenju tužitelja od 6. listopada 1992.;

 

- da tužitelj potražuje regresnu isplatu od tuženika smatrajući da je do nezgode došlo zbog propusta tuženika u provedbi mjera zaštite na radu.

 

13. Prvostupanjski sud, povodom prigovora tuženika promašenoj pasivnoj legitimaciji, odbija tužbeni zahtjev u cijelosti. Razloge temelji na zaključku da tužitelj nije dokazao da je pravni prednik tuženika H.-H. ž., pravni prednik tuženika R. ž. p., O. " O. p. K." čiji je radnik bio pok. S. B.

 

13.1. Drugostupanjski sud, temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP, preinačava prvostupanjsku presudu, usvaja zahtjev i izražava shvaćanje da su tuženici pravni slijednici H.-H. ž. i kao takvi pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari (čl. 1.st.1. Zakona o podjeli društva H.- H. ž. d.o.o.- "Narodne novine", broj 153/08 –dalje u tekstu Zakon o podjeli te Plan o podjeli trgovačkog društva H.-H. ž. d.o.o.). Nakon što je utvrdio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, naložio je tuženicima isplatu iznosa od 166,48 kuna sa pripadajućim kamatama (čl. 211. st. 1. Zakona o osnovnim pravima mirovinskog i invalidskog osiguranja ("Narodne novine", broj 53/91- dalje u tekstu: ZOMIO).

 

14. Tuženici revizijom osporavaju zaključak suda o pasivnoj legitimaciji kao i o odgovornosti i visini zahtjeva smatrajući da se visina tužbenog zahtjeva trebala dokazivati obračunom tužitelja koji bi bio ovjeren pečatom i žigom Republike Hrvatske sukladno čl. 2. Zakona o pečatima i žigovima s grbom republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/95) odnosno isplatnicama potpisanim od treće osobe ili izvatkom sa žiro računa poslovne banke.

 

15. Povodom prigovora tuženika promašenoj pasivnoj legitimaciji valja reći da je u tužbi u ovoj pravnoj stvari prvotno kao tuženik naznačen R. ž. p. R., O. održavanje p. K., te je 21. ožujka 1991. kao tuženik naznačeno H. ž. p. Z.-S. za održavanje pruga K., te 20. svibnja 1992. R. Ž. Z., sada H. ž. Z.. U žalbi od 2. ožujka 1994. kao tuženik je naznačen H. ž. Z. kao pravni slijednik R. ž. p. R. - O. o. p. K., dok je u 1. listopada 1997. kao tuženik naznačen H. ž. – Z. a 27. rujna 2006. H. ž. d.o.o., Z..

 

15.1. Nakon što je rješenjem poslovni broj Pn-1948/97 od 7. ožujka 2008. prekinut postupak iz razloga jer je trgovačko društvo H. ž. d.o.o., Z. prestalo postojati, postupak je nastavljen, a nakon što je trgovačko društvo H.-V. vlakova brisan iz sudskog registra, prema H. I. d.o.o., H. P. p. d.o.o. i H. C. d.o.o. sukladno čl. 7. st.2. Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ-H. ž. d.o.o.

 

15.2. Zakonom o hrvatskim željeznicama od 5. listopada 1990. („Narodne novine“, broj 42/1990) ukinuta Samoupravna interesna zajednica željezničkog prometa u Republici Hrvatskoj, a prestala s radom 31. prosinca 1990. Umjesto iste navedenim zakonom osnovano je javno poduzeće H. ž. p. koje je i pravni slijednik javnog poduzeća Ž., što je vidljivo iz čl. 5. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz područja prometa i veza, koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni od 28. lipnja 1991. („Narodne novine“ broj 53/1991) prema kojem ovlaštenja i poslovi željezničkih transportnih poduzeća u okviru Zajednice JŽ postaju ovlaštenja i poslovi H. Nakon toga, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim željeznicama od 31. ožujka 1992. („Narodne novine“ broj 19/1992) Hrvatsko željezničko poduzeće mijenja naziv u Javno poduzeće HŽ - H. sa sjedištem u Z. te se Zakonom o hrvatskim željeznicama od 1. srpnja 1994. („Narodne novine“ broj 53/1994) Javno poduzeće H. preoblikuje u društvo s vlastitom pravnom osobnošću, a na društvo su se primjenjivali propisi koji su vrijedili za društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.).

 

15.3. Preoblikovanjem poduzeća u d.o.o. tvrtka glasi, HŽ-H. ž. d.o.o. dok je 29. prosinca 2006. upisana podjela HŽ-H. ž. d.o.o. razdvajanjem i osnivanjem četiri nova trgovačka društva od kojih su ovdje 1.do 3. tuženici čime su oni i slijednici prvotno naznačenog tuženika.

 

15.4. Navedeno sljedništvo i statusne promjene utvrđene su odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R3-7043/15 od 18. svibnja 2015. te R3-7309/15 i R3-7308/15 obje od 7. svibnja 2015. na reg. ul. 1-3047.

 

15.5. Sukladno navedenom, i suprotno navodima revizije, tuženici su pravni slijednici H. – H. ž. p., odnosno H. – H. ž. d.o.o. u odnosu na preuzetu imovinu, prava i obveze, što proizlazi i iz čl. 7. st. 2. Zakona o podjeli trgovačkog društva H. – H. ž. d.o.o. ("Narodne novine" broj 153/05), a za obveze svog pravnog prednika tuženici odgovaraju prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima o podjeli društva kapitala, što proizlazi iz čl. 550. a. st. 6. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93), te izvoda iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu od 29. prosinca 2006.

 

15.6. Okolnost što u Podjeli imovine, prava i obveza H. – H. ž. d.o.o. na nova društva nisu navedene i obveze koje proizlaze iz sudskih sporova, ne može imati za posljedicu da tuženici nisu odgovorni za naknadu štete tužitelja utvrđenu sudskom odlukom samo zbog izvršene podjele društva pri kojoj su svjesno ili nesvjesno ispuštene obveze po sudskim odlukama. (tako i ovaj sud u odluci Rev-x-419/2015 od 21. rujna 2016.).

 

 

15.7. Stoga je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg ističu tuženici.

 

16. Iako tuženici u reviziji osporavaju utvrđenje drugostupanjskog suda o odgovornosti tuženika, ne navode i obrazlažu razloge zbog kojih se revizija u tom dijelu podnosi. Kako razlozi nisu obrazloženi to se nisu niti uzeli u obzir (čl. 386. ZPP).

 

17. Nadalje, visinu isplaćenih iznosa sud je utvrdio iz obračuna isplata koje je dostavio tužitelj. Tuženici u reviziji osporavaju takvu pravnu prirodu (dokaznu snagu) obračunu isplaćenih mirovina i navode svoje shvaćanje o tome da je tužitelj u ovoj parnici trebao  ''(…) dokazivati visinu tužbenog zahtjeva i osnovanost istog na način da prije svega dokaže svoje isplate trećoj osobi, a to jedino može isplatnicama potpisanim od treće osobe, izvatkom sa žiro-računa poslovne banke koja bi dokazivala prijenos na tekući račun treće osobe, ili eventualno financijskim vještačenjem.''

 

17.1. Odredbom čl. 230. st. 1. i 2. ZPP, propisano je kako isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti i isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, te kako istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama.

 

17.2. Odredbom čl. 171. st. 1., 2. i 3. Zakona o upravnom postupku propisano je da državni organi izdaju uvjerenja odnosno druge isprave (certifikate, potvrde i dr.) o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju, kao i uvjerenja odnosno druge isprave o činjenicama u vezi s poslovima koje obavljaju na temelju javnog ovlaštenja. Uvjerenja i druge isprave o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija moraju se izdavati u skladu s podacima službene evidencije, a takva uvjerenja odnosno druge isprave imaju značenje javne isprave.

 

17.3. Nadalje, iz odredbi ZOMIO proizlazi da je tužitelj (H. z. za m. o.) javna ustanova koja se skrbi o ostvarivanju mirovinskih i invalidskih prava zaposlenika, poljoprivrednika, obrtnika i drugih osiguranih osoba (čl. 6. ZOMIO) te da u postupku rješavanja o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja ima javne ovlasti (čl. 127. st. 2. ZOMIO) i da primjenjuje odredbe Zakona o općem upravnom postupku (čl. 9. st. 2.).

 

17.4. Ostvarivanje mirovinskih i invalidskih prava osiguranika uključuje utvrđivanje određenih individualnih prava osiguranika, ali i isplatu novčanih iznosa koja temeljem priznatih mirovinskih ili invalidskih prava pripadaju tim osiguranicima, pa kada H. z. za m. o. izda potvrdu (obračun) o mirovinama isplaćenim svom osiguraniku, onda je on izdao ispravu o činjenicama u vezi s poslovima koje obavlja na temelju javnog ovlaštenja, pa takva potvrda (obračun) ima značenje javne isprave koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi (potvrđuje), u smislu gore citiranih zakonskih odredbi. Takvo shvaćanje ovaj sud je već izrazio u odluci poslovnog broja Rev x-456/14 od 23. rujna 2014.

 

18. Slijedom izloženog, reviziju tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu protiv drugostupanjske presude i odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na čl. 393. ZPP.

Zagreb, 16. studenog 2022.