1

Poslovni broj: 27 Gž-1518/2022-2

 

 

Poslovni broj: 27 Gž-1518/2022-2

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja G. s. k. g. d.o.o., Z., OIB:… zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. D. iz Z., OIB:…, radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-372/2022-5 od 12. svibnja 2022., dana 17. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-372/2022-5 od 12. svibnja 2022.

 

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom pod točkom I. izreke ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi istog suda poslovni broj Ovrvz-14968/1999 od 6. prosinca 1999.  dijelu pod točkom I. u cijelosti te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019– dalje u tekstu: ZPP) koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/2022) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi naplate iznosa od 303,94 kn na ime neplaćene zajedničke pričuve za garažni prostor na adresi Z., za razdoblje od siječnja do prosinca 1998.

 

7. Prvostupanjski sud  u obrazloženju pobijane presude navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave istog suda poslovni broj Ovrvz-14968/1999. od 6. prosinca 1999. određena ovrha na pokretninama tuženika kao ovršenika. Povodom prigovora tuženika, kojim je u cijelosti osporio predmetno rješenje o ovrsi navodeći da za utuženo potraživanje nikada nije zaprimio nikakve uplatnice te ističući i prigovor zastare, rješenjem istog suda poslovni broj Ovrvz-14968/1999-15 od 11. prosinca 2018. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi istog suda poslovni broj Ovrvz-14968/1999 od 6. prosinca 1999. u dijelu u kojem je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

7.1. Prvostupanjski sud polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je u utuženom razdoblju stambena zgrada na adresi Z., bila pod prinudnom upravom temeljem Zaključka o određivanju prinudnog upravitelja zgrade od 23. prosinca 1997.,

- da je iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja utvrđeno da su kao dužnici navedeni D. D. i B. S. (u odnosu na istoga je rješenjem istog suda od 6. lipnja 2017. prekinut postupak zbog smrti), te da ukupni dug za utuženo razdoblje od siječnja do prosinca 1998. iznosi 303,94 kn,

- da visina mjesečnog iznosa zajedničke pričuve za garažni prostor iznosi 27,60 kn (površina 24 m2 x 1,53 kn/m2),

- da iz priloženog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-38/2007 od 22. studenoga 2007. proizlazi da je predmetna garaža utvrđena kao ostavinska imovina pok. B. S.,

 

te pozivajući se na odredbu čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje u tekstu: ZV), zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik ili suvlasnik predmetne garaže (tužitelj nije dostavio zemljišnoknjižni izvadak, niti je uz međuvlasnički ugovor priložen popis suvlasnika), slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

8. Tužitelj u žalbi prvenstveno ističe da je prvostupanjski sud, odlučujući o činjenici koja među strankama nije sporna (tuženik u svom prigovoru nije istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno nije osporavao činjenicu vlasništva predmetne nekretnine), povrijedio odredbu čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 2. ZPP-a. Smatra da je prvostupanjski sud, ukoliko je smatrao da je sporna činjenica vlasništva predmetnog garažnog prostora, sukladno načelu otvorenog pravosuđenja, trebao postupiti sukladno odredbi čl. 219. st. 2. ZPP-a.

 

9. Prema ocjeni ovog suda, iznesenim žalbenim navodima tužitelj pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda temeljena na pravilu o teretu dokazivanja sukladno čl. 221.a u vezi čl. 219. st. 1. ZPP-a, a koji razlog ističe kao bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 2. st. 1., čl. 7. i čl. 219. ZPP-a

 

10. Kako se presuda u sporovima male vrijednosti sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, te imajući u vidu sadržaj žalbe tužitelja, to ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, a niti da li je taj sud počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a u ovom konkretnom slučaju vezano za pravilnu primjenu odredaba čl. 2., čl. 7. i 219. u vezi čl. 221.a ZPP.

 

11. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, prema kojem tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu (da je tuženik vlasnik ili suvlasnik predmetnog garažnog prostora) za primjenu odredbe čl. 89. st. 2. ZV-a , pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja.

 

12. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima, za koju tužitelj sadržajno ne iznosi žalbene razloge, po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud o troškovima pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, utvrdivši tuženiku jednokratnu nagradu sukladno Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/2022) u iznosu od 500,00 kn uvećanu za iznos PDV-a od 25% u iznosu od 125,00 kn.

 

13. Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća pravilnom primjenu materijalnog prava po prvostupanjskom sudu na činjenično stanje kako ga je utvrdio, a u koje činjenično stanje ovaj sud ne može ulaziti s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, uz utvrđenje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

14. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

             

U Varaždinu, 17. studenoga 2022.