Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 3710/2019-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja D. Č., R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R., protiv tuženika I. - i. n. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. i p. d.o.o., R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-226/2019-2 od 4. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-8/2018-15 od 25. siječnja 2018., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:
„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Utvrđuje se kako Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: 50000210/903887/4450/15 od dana 02. studenog 2015.g., tuženika kao poslodavca, nije dopuštena i da radni odnos tužitelja kao radnika nije prestao.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na iste ili slične poslove koje je obavljao prije donošenja nedopuštene odluke o otkazu iz točke 1. izreke ove presude ili na druge odgovarajuće poslove u roku od 8 dana.“
II Utvrđuje se kako tužitelju kao radniku, uslijed Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: 50000210/903887/4450/15 od dana 02. studenog 2015.g. tuženika kao poslodavca pripada pravo na otkazni rok u trajanju od 3 mjeseca i 2 tjedna te se Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: 50000210/903887/4450/15 od dana 02. studenog 2015.g. utvrđuje nedopuštenom u točci 2. izreke.
III Svaka stranka snosi svoj trošak.“
2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:
„I. Odbija se u cijelosti kao neosnovana žalba tužitelja dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana a djelomično uvažava i presuda Općinskog suda u Rijeci broj 31 Pr-8/2018-15 od 25. siječnja 2019.:
a) potvrđuje u točki I. i III. izreke u cijelosti te u točki II. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da tužitelju kao radniku, usljed Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: 50000210/903887/4450/15 od 2. studenog 2015. tuženika kao poslodavca pripada pravo na otkazni rok u trajanju od 3 mjeseca i 2 tjedna;
b) ukida u točki II. izreke u dijelu kojim se Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: 50000210/903887/4450/15 od 2. studenog 2015. utvrđuje nedopuštenom u točki 2. izreke.
II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tužnika za naknadu troška žalbenog postupka.“
3. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio ovom revizijskom sudu da preinači nižestupanjske presude tako da tužbene zahtjeve prihvati ili da ih ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora zahtjevi su tužitelja za utvrđenje da je tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu sklopljenog između stranaka nedopuštena i da radni odnos nije prestao te da se tuženiku naloži da vrati tužitelja na rad na iste ili slične poslove koje je obavljao prije donošenja te odluke. Tužitelju je, naime, tuženikovom odlukom otkazan ugovor o radu na temelju odredbe čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, dalje: ZR). Nižestupanjski sudovi smatraju da je tuženik kao poslodavac mogao u konkretnom slučaju otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), jer je za to ima opravdani razlog, naime, to što je prestala potreba za obavljanjem posla koji je tužitelj obavljao, zbog organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Konkretno, tužitelj je kod tuženika obavljao poslove zaštitara, a tuženik je radni proces organizirao tako da je ukinuo sva radna mjesta zaštitara i otkazao radni odnos svim zaštitarima, a ne samo tužitelju, te više za tu djelatnost ne zapošljava radnike već mu zaštitarske usluge pružaju druga za to ovlaštena društva. U postupku je utvrđeno i da je tuženik u cijelosti postupio prema odredbama čl. 115. ZR, kao i da je zakonito proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem u smislu odredaba čl. 127. st. 1. i čl. 150. i 151. toga Zakona. Stoga nižestupanjski sudovi smatraju tužbene zahtjeve neosnovanima.
8. Tužitelj je u reviziji naveo da drugostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 1. t. 11. ZPP, a ovaj revizijski razlog obrazlaže jedino time da nižestupanjski sudovi nisu odgovorili na njegove tvrdnje da su neki radnici, nakon što im je iz istog razloga kao i tužitelju otkazan radni odnos, kasnije, dakle nakon što im je radni odnos prestao, ponovno zaposleni kod tuženika, ali na drugim radnim mjestima. Međutim, sve i da je tvrdnja o ovoj činjenici točna, ona sama za sebe nije odlučna za odluku o tužbenim zahtjevima u situaciji kada tužitelj ne osporava postojanje činjenica na temelju kojih sudovi utvrđuju valjanost tuženikove odluke o otkazu prema pretpostavkama iz odredaba čl. 115. st. 1. t. 1. i st. 2. te čl. 127., 150. i 151. ZR.
9. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka.
10. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava tužitelj veže isključivo za tvrdnje o činjenicama opisane u t. 8. obrazloženja ove presude o zapošljavanju nekih od tuženikovih radnika ponovno kod tuženika, koje na valjanost odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ne utječu, pa nije ostvaren ni ovaj revizijski razlog.
11. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 16. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.