Poslovni broj: 6 Gž R-8/2022-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. z.i.m. i g. P. S., S., OIB: ..., koju zastupa ravnatelj Ž. P., a ovoga punomoćnica V. V., odvjetnica u S., protiv tuženice B. P. iz S., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. & P. d.o.o., S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-812/2019-17 od 11. svibnja 2022., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice B. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-812/2019-17 od 11. svibnja 2022. u toč. I. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženici B. P. isplatiti tužiteljici P. z.i.m. i g. P. S., S. na ime isplaćenih plaća u ukupnom bruto iznosu od 111.510,00 kn sa razdoblje od 1. lipnja 2014. pa do 30. lipnja 2017, zajedno  sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 20. kolovoza 2019. sve do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena i u toč. II. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju na ime isplaćenih plaća u ukupnom bruto iznosu od 111.510,00 kn sa razdoblje od 01. lipnja 2014. pa do 30. lipnja 2017, zajedno  sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 20. kolovoza 2019. sve do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

 

Za više zatraženo s osnova zakonskih zateznih kamata, tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tuženoj da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 20.312,50 kn.“

 

2. Protiv citirane presude u toč. I. izreke u dosuđujućem dijelu i toč. II. izreke, tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je osporila aktivnu legitimaciju tužiteljice jer je Ugovor o radu sklopljen između tuženice i treće osobe i to P.z.i.m., g., m.m. s p. i f. m. i r. S., S., OIB: ..., koja je različita pravna osoba od tužiteljice iz ovog predmeta i više ne postoji, da je osporila postojanje obveze vraćanja postojećeg iznosa budući je tužiteljica odgovorna što nije došlo do ispunjena ugovora, odnosno što tuženica nije nakon završene specijalizacije nastavila radni odnos kod tužiteljice, osporila visinu istaknutog zahtjeva i istaknula prigovor zastare budući da se zahtjev odnosi na naknadu štete iz osnove isplaćenih bruto plaća od lipnja 2014. do lipnja 2017., a tužba je podnesena u listopadu 2019. Tužiteljica nije pravni slijednik P. S.. jer je to samostalna pravna osoba, jednako kao i tužiteljica. Tuženica je imala zasnovan radni odnos s dvije potpuno različite poliklinike, odvojene pravne osobe i nigdje ne postoji prijenos bilo kakvih potraživanja ili obveza P. S.. na P. P.. S. Prema Ugovoru o radu od 15. svibnja 2014. tuženica se obvezala završiti specijalizaciju, što se ostvarilo te nakon toga kod tužiteljice na radnom mjestu specijaliste medicinske mikrobiologije s parazitologijom raditi najmanje pet godina, što je tuženica bila spremna ispuniti, ali je do ispunjenja došlo krivnjom tužiteljice. Sporazumni prestanak Ugovora o radu posljedica je nemogućnosti tužiteljice da ispuni svoju ugovornu obvezu, a ne toga da tuženica nije htjela nastaviti rad kod tužiteljice. Sve i kada bi postojala osnova za naknadu štete, sud je tuženicu obvezao na isplatu iznosa od 111.510,00 kn bez da je u postupku na zakoniti način utvrđena visina potraživanja, a teret dokaza je na tužiteljici. Budući da se radi o naknadi štete u razdoblju od lipnja 2014. do lipnja 2017. i o potraživanju koje je nastajalo periodično, jasno je da je to potraživanje zastarjelo budući da je danom uplate za svako pojedino mjesečno potraživanje zastara počela teći kada je plaćanje izvršeno. Nije obrazloženo koja je odredba primijenjena kod utvrđenja da zastara teče od dana sklapanja Aneksa Ugovora o radu, a pogotovo od dana kada je tuženica primila upozorenje pred tužbu. Predlaže da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije te tužiteljicu obveze na podmirenje troškova postupka, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tuženica ne konkretizira žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ispitujući presudu u pobijanom dijelu u granicama razloga iznesenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu bruto iznosa od 111.510,00 kn s osnove naknade štete koju je tužiteljica pretrpjela isplaćujući plaće i doprinose tuženici u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 30. lipnja 2017. 

 

7. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da je 14. rujna 2011. sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s raskidnim uvjetom između P.z.i.m., g., m.m. s p. i f. m. i r. S., S. i tuženice,

 

- da je tuženica sukladno odredbama Ugovora od 14. rujna 2011. trebala specijalističku edukaciju završiti u roku od 48 mjeseci u odnosu na početak specijalističke edukacije (početak 14. veljače 2011.),

 

- da su 15. svibnja 2014. P.z.i.m.g. P. S., S. i tuženica sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s raskidnim uvjetom,

 

- da su stranke 18. lipnja i 15. prosinca 2016. sklopile Anekse Ugovoru o radu,

 

- da su stranke 31. svibnja 2017. sklopile Sporazumni raskid ugovora o radu,

 

- da je tuženica specijalistički ispit položila 27. travnja 2017.,

 

- da je Ministarstvo zdravstva zabranilo rad P. S.., jer nije ispunjavala uvjete rada laboratorija za mikrobiologiju s parazitologiju, o čemu je tuženica imala jasna saznanja,

 

- da je P. P.. S. omogućila daljnju specijalizaciju tuženici te joj redovito podmirivala sve troškove (plaće i doprinose),

 

- da su citirani Ugovori o radu s raskidnim uvjetom, kao i citirani Aneksi konzumirani,

 

prvostupanjski sud zaključuje da su stranke u odredbi čl. 12. Ugovora o radu od 15. svibnja 2014. izrazile pravu volju, da je taj ugovor zaključen na zahtjev i u interesu tuženice i uz razumijevanje tužiteljice, da je njime tuženica prihvatila sve uvjete regulirane Ugovorom o radu, slijedom čega je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, s tim da tužiteljici ne pripadaju zatražene zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate  jer je odredbom čl. 13. Ugovora o radu s raskidnim uvjetom od 15. svibnja 2014. utvrđeno da obveza vraćanja ukupnih sredstava tuženice tužiteljici dospijeva u roku od trideset dana računajući od dana podnošenja zahtjeva tužiteljice kao poslodavca tuženici kao radnici, koje upozorenje je tuženica primila 20. srpnja 2019. pa tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos od 20. kolovoza 2019.

 

8. Tuženica ustraje u prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice jer je Ugovor o radu sklopljen između tuženice i treće osobe i to P.z.i.m., g., m.m. s p. i f. m. i r. S. S., OIB: ..., koja je različita pravna osoba od tužiteljice iz ovog predmeta i više ne postoji, da tužiteljica nije pravni slijednik P. S. jer je to samostalna pravna osoba, jednako kao i tužiteljica, kao i da je tuženica imala zasnovan radni odnos s dvije potpuno različite poliklinike, odvojene pravne osobe i nigdje ne postoji prijenos bilo kakvih potraživanja ili obveza P. S. na P. P. S. Iz spisa proizlazi da je tuženica 14. rujna 2011. zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s raskidnim uvjetom s P.z.i.m., g., m.m. s p. i f. m. i r. S. S. te je 15. svibnja 2014. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s raskidnim uvjetom s P.z.i.m. i g. P. S. S., s kojom su 18. lipnja i 15. prosinca 2016. sklopljeni Aneksi Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s raskidnim uvjetom te Sporazumni prestanak ugovora o radu jer je P. S. prestala s radom, a P. P. S. je od nadležnog ministarstva ishodila suglasnost da tuženica nastavi specijalistički staž za potrebe potonje P., preuzimajući sve obveze prema tuženici koje je u cijelosti i izvršila. Dakle, sklapanjem Ugovora i Aneksa Ugovoru sva prava i obveze ugovornih stranaka iz Ugovora o radu od 14. rujna 2011. prešla su na tužiteljicu, zbog čega tuženičin prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan.

 

9. Iz sadržaja Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s raskidnim uvjetom od 18. lipnja 2016. proizlazi da se aneks ugovoru sklapa isključivo sa ciljem da se tuženici omogući završetak specijalističkog staža i polaganje specijalističkog ispita, a najdulje šest mjeseci od njegovog potpisivanja da zbog promjene uvjeta poslovanja P. P. S. više nema potrebe za specijalistom toga profila te se sukladno čl. 16. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s raskidnim uvjetom tuženica obvezuje vratiti poslodavcu troškove plaće i ostale troškove isplaćene u svezi sa svladavanjem Programa specijalizacije od početka specijalističkog staža u iznosima i rokovima kako je propisano čl. 16. i 17. Ugovora o radu s raskidnim uvjetom.

 

10. U odnosu na prigovor tuženice da je osporila obvezu vraćanja iznosa isplaćenih plaća i doprinosa budući je tužiteljica odgovorna što nije došlo do ispunjenja ugovora, odnosno što tuženica nije nakon završene specijalizacije nastavila radni odnos kod tužiteljice, valja istaći da je tuženici Anexom Ugovoru od 18. lipnja 2016., a nakon što do tog roka nije položila specijalistički ispit, omogućeno daljnje korištenje specijalističkog staža i polaganje specijalističkog ispita za narednih šest mjeseci. Tuženica u iskazu navodi da zbog objektivnih okolnosti nije položila specijalistički ispit u roku, da je rok produljila za 22 mjeseca uz suglasnost tužiteljice od koje je i zatražila da joj omogući završetak specijalizacije te da je zbog odgode polaganja specijalističkog ispita, s čime se tužiteljica suglasila, sklopila Anekse Ugovoru o radu, dakle znala je i pristala na to da poslije položenog specijalističkog ispita neće moći raditi kod tužiteljice, prihvaćajući i obvezu vraćanja sredstava koja joj je tužiteljica isplatila na ime plaća i doprinosa.

 

11. Tuženica je navela i to da je 31. svibnja 2017. potpisala sporazumni prestanak Ugovora o radu te da su ona i suprug bili voljni podmiriti dug, ali su smatrali da će se kod tužiteljice formirati laboratorij te da će dug riješiti radeći u tom laboratoriju, čime nije priznala dug, ali je neizravno potvrdila da postoji njezina obveza povrata isplaćenih plaća i doprinosa uplaćenih za vrijeme specijalizacije.

 

12. Što se tiče tuženičinog osporavanja visine istaknutog zahtjeva koje obrazlaže time da ju je sud obvezao na isplatu bruto iznosa od 111.510,00 kn bez da je na zakoniti način utvrđena visina potraživanja, iz IP obrazaca (isplatnih lista s podacima o plaći, doprinosima, porezu i prirezu) proizlazi da je tužiteljica u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 30. lipnja 2017. tuženici isplatila plaću (neto isplata, uplaćeni porez i prirez i doprinosi iz plaće) u ukupnom iznosu od 111.720,00 kn (18.660,00 kn za 2014., 36.210,00 kn za 2015., 37.350,00 kn za 2016. i 19.500,00 kn za 2017.), a kako je tužbenim zahtjevom zatražena isplata bruto iznosa od 111.510,00 kn, dakle manjeg od onoga koji proizlazi iz priloženih isprava, sud je prihvaćajući tužbeni zahtjev sudio u okviru zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP).

 

13. Neosnovan je i prigovor zastare tuženice, budući da je njezina obveza povrata isplaćenih plaća dospjela, sukladno čl. 4. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s raskidnim uvjetom od 18. lipnja 2016. i čl. 13. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s raskidnim uvjetom od 15. svibnja 2014., 20. kolovoza 2019. protekom roka od 30 dana od kada je tuženica primila opomenu kojom je tužiteljica poziva na vraćanje uplaćenih sredstava (od 20. srpnja 2019.) te do podnošenja tužbe (24. listopada 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 139. Zakona  o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17 i 98/19.).  

 

14. Iz navedenih razloga je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovoga suda, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 4. i čl. 155. ZPP u vezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -"Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.), kada je naložio tuženici da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 20.312,50 kn.

 

15. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu u toč. I. izreke u dosuđujućem dijelu i u toč. II. izreke, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

 

16. U nepobijanom dijelu u toč. I. izreke kojim je za više zatraženo s osnove zakonskih zateznih kamata tužbeni zahtjev odbijen, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Zadru 16. studenoga 2022.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Franka Zenić, v.r.