REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

     Poslovni broj: 42. Pp-2204/2022-11

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I. M., radi prekršaja iz članka 22. stavka 2. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Garešnica Klasa: 211-07/22-5/15208, Urbroj: 511-02-08-22-1. od 13.6.2022., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 15.11.2022., na temelju članka 183. u vezi članka 221 stavka 1. točke 3.  Prekršajnog zakona  (NN 107/07), dana  17. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o     j  e

 

OKRIVLJENI I. M., OIB:..., sin V., rođen ... u K., s prebivalištem u V. V. 26., radnik, nezaposlen, neoženjen, 4 maloljetne djece, državljanin Republike Hrvatske, završio osnovnu školu, pismen, prekršajno osuđivan, 

 

 

k  r  i  v    j  e

 

I               što je dana 13. lipnja 2022., oko 6:00 sati, u obiteljskoj kući u mjestu V. V. 26.,   ponovno se nasilnički ponašao u obitelji na način da je izvanbračnu suprugu K. K. fizički napao tako što ju je gurao van iz kuće te upućivao pogrdne riječi: "marš van, ti nisi moja žena u tebi je D. iz K.", nakon čega joj je uzeo mobitel i torbicu te ih bacio na pod tako da je došlo do oštećenja mobitela, a nakon toga je pokupio stvari od djece, svoje dokumente i osobne stvari te uzeo djecu i krenuo pješice u smjeru M. govoreći K. da idu u Z. i da pazi na pse jer se oni možda neće vratiti, što je kod oštećene izazvalo strah, uznemirenost i povredu njezina dostojanstva. što se sve odvijalo u prisutnosti maloljetne djece i to N. M., rođene 2012., D. M., rođenog 2014., I. M., rođenog 2017., I. M., rođene 2019., time da je već pravomoćno osuđivan ovosudnom pravomoćnom presudom, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj: P J-940/2019-44 od 29. travnja 2021.

dakle, fizičkim naguravanjem, istjerivanjem iz kuće te vrijeđanjem izvanbračne supruge kao i oštećenjem osobne imovine, u prisutnosti maloljetne djece ponovno se nasilnički ponašao u obitelji, 

pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 2. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj temeljem istog propisa, a uz primjenu članka 35. stavka 2. i 37. stavka 3. točke 3. Prekršajnog zakona    

 

i  z  r  i  č  e

               

KAZNA  ZATVORA  U TRAJANJU OD 7 (sedam)  DANA.

 

Na temelju članka  44. Prekršajnog zakona nad okrivljenikom se primjenjuje

 

U  V  J  E  T  N  A    O  S  U  D  A

 

              tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa na vrijeme od 12 (dvanaest) mjeseci pod uvjetom da okrivljenik u navedenom roku provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.  

II               Na temelju članka 40 stavka 1 i 2 Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunava se i vrijeme koje je okrivljenik proveo povodom uhićenja u policiji u trajanju od 2 dana.

III               Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 kuna (sto kuna)/ 13,27 eura (trinaest eura i dvadeset sedam centi), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Policijska postaja Garešnica podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/22-5/15208, Urbroj: 511-02-08-22-1. od 13.6.2022., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2.               Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret. 

3.               Ispitani I. M. navodi da od njegove strane nije bilo nasilničkog ponašanja u obitelji koje bi ponovio u odnosu na izvanbračnu suprugu K. K. u prisutnosti njihovo 4 maloljetne djece. Sa oštećenom živi 10 godina u izvanbračnoj zajednici i formalno imaju 4 maloljetne djece, ali smatra da čak troje djece biološki nisu njegova djeca koje bi imao sa oštećenom i već godinama vodi izvjestan postupak vezano za utvrđenje očinstva nad tom djecom. To su razlozi zbog kojih je ranije dolazilo do nesuglasica između njih, zbog čega je u jednom navratu osuđen za nasilje u obitelji. Smatra da oštećena ima psihičkih problema koje je naslijedila od roditelja, zbog čega se i liječila u bolnici na odjelu psihijatrije u B. i P.. Stoga je znao u povremenim situacijama uviđati kako se neprimjereno ophodi prema djeci provodeći neku vrstu postupka vradžbina i uroka i sličnih stvari, što mu se nije svidjelo te joj je to prigovarao i zbog toga je dolazilo do određenih svađa između njih. Što se tiče spornog događaja ističe da zbog nedovoljno angažiranosti državnih institucija vezano za utvrđivanje očinstva želio je otići u Zagreb tražiti novu pomoć i savjete kako da riješi taj problem. Navedenog jutra oko 5:00 sati probudio se sa velikom glavoboljom i želio je utvrditi vozni red vlakova koji putuje za Zagreb kako bi znao kada može otputovati. Supruzi je saopćio da namjerava ići za Zagreb zbog obavljanja posla i nije joj se to dopalo posebno u situaciji kada se jedno dijete izjasnio da želi ići sa njim te mu je to dopustio. Tada je supruga započela sa izljevom bijesa i ljutnje, a on je u toj situaciji nije fizički dodirivao, posebno primajući je rukama za vrat i izguravao iz kuće osim što joj je rekao da može napustiti kuću jer nije njegova žena već se u njoj nalazi neka druga osoba, zbog čega se tako nedolično ponaša. Kada su i preostalo troje djece poželjeli ići sa njim na put, dozvolio im je to, ali je morao utvrditi vozni red te je uzeo u ruku mobitel supruge, time da ga nije vadio iz njene torbice, ali putem njega nije mogao koristiti internet i to ga je iznerviralo te ga je bacio na pod, ali se nije oštetio. Nakon toga je vozni red utvrdio putem fiksnog osobnog računala, nakon čega je s djecom otišao od kuće u Banovu Jarugu na željezničku stanicu, a tamo se za njima pojavila oštećena došavši biciklom te je plakala i započinjala verbalnu prepirku koju je odbijao, nakon čega se supruga udaljila u nepoznatom pravcu. Napominje da je po povratku kući iz Zagreba u večernjim satima  sa djecom zatekao praznu kuću, a osim što oštećene nije bilo u kući, izostajale su sve njene osobne stvari, pa time i roba odnosno obuća i odjeća. Time je zaključio da je ona bezrazložno i svojevoljno odselila iz kuće. Kako je morao ići na policiju davati izjavu vezano za navodno nasilje za koje ga se tereti, djeca su upućena u Centar za socijalnu skrb radi zbrinjavanja i ne zna gdje se sada nalaze. Objektivno mu nije poznato gdje bi se oštećena mogla nalaziti, ali pretpostavlja da bi mogla otići boraviti kod oca Ž. K. u P., G. V. 47. Prema tome, ni na koji način fizički nije nasrtao na suprugu niti joj oštetio osobnu imovinu, a još manje   joj je upućivao riječi koje bi mogle kod nje izazvati uznemirenost, uslijed čega poriče prekršaj u cijelosti. 

4.               Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je u žurnom postupku ispitao oštećenu K. K., kao bivšu izvanbračnu suprugu okrivljenika, nakon čega je izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti okrivljenika te ovosudnu pravomoćnu presudu, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj: PP J-940/2019-44 od 29. travnja 2021.

5.               Ispitana K. K. iskazuje da je ona bivša izvanbračna supruga okrivljenika time da su živjeli u toj zajednici života oko 12 godina i imaju 4 maloljetne djece. Međutim, nekoliko godina prije spornog događaja okrivljenik je počeo sa čudnim ponašanjem ambivalentne naravi, što znači da je u pojedinim trenucima iskazivao i ponašao se krajnje primjereno i pozitivno, ali bi odmah potom ispoljavao i ponašanje suprotno tome, zbog čega ju je time iznenadio i doveo u nedoumicu o tome što želi i kako očekuje da se i ona ponaša u obitelji. Time je 2019. prema njoj vršio nasilje u obitelji verbalnim i fizičkim putem, a do toga je dolazilo iz naprijed spomenutog razloga, jer je znao tvrditi da njihova djeca nisu njegova iako ju prethodno nije teretio za preljub. Stoga su takve njegove izjave bile čudne i nije znala kako se nadalje u zajednici života prema njemu ophoditi. Time ju je i u ovoj situaciji okrivljenik iznenadio kada je potpuno bez razloga i povoda u ranim jutarnjim satima rekao da želi otići iz kuće i da će  sobom na izlet povesti djecu, iako o tome nije imala saznanja niti je to željela. Time joj je govorio da nije ona ista žena i da je u njoj nekakva druga žena imenom D. iz K., a ona nije mogla razumjeti što on to govori i na koju se to osobu odnosi. Time ju je fizički izgurao iz kuće, iako ne može precizirati da li ju je primao rukom za vrat ili ne, ali ju je svakako fizički primorao da napusti kuću. Također se ne može  izjasniti sa sigurnošću da li joj je tom prilikom govorio "marš van" ali je napomenuo da nije njegova žena već da je u njoj D. iz K.. N. prije toga okrivljenik je uzeo njezinu torbicu i tražio po njoj te iz novčanika uzimao neke dokumente i novac, a  potom je uzeo njezin mobitel koji je bacio na pod gdje se razbio odnosno oštetio. Nakon toga je sa djecom izašao iz kuće i pješice se uputio u nepoznatom smjeru, a zbog toga je ona bila uznemirena i uplašena ne znajući kuda odvodi djecu i stoga  se uputila za njim i zatekla ga s djecom na kolodvoru u Banovom Jaruzi. Tada je saznala da vlakom s djecom ide u Zagreb, iako nije znala kuda se uputio i zbog čega. Ipak, tog istog dana u večernjim satima okrivljenik se vratio s djecom, tako da je ona ostala s djecom, ali je odlučila odseliti iz kuće gdje je živjela sa okrivljenikom jer više nije mogla proživljavati takve trenutke s njim. Stoga je odselila na drugu adresu i za sve vrijeme joj  se okrivljenik nije javljao niti je uznemiravao na bilo koji način, a u međuvremenu pokušavaju postići dogovor vezano za viđanje djece od njegove strane, kako bi to bilo u interesu djece. Obzirom na to ne osjeća ugroženost i strah od okrivljenika jer je ni na koji način nakon ovog događaja nije uznemiravao i smatra da to ubuduće neće činiti i u tom smislu je nepotrebno da mu se izriču zaštitne mjere zabrane približavanja njoj kao žrtvi nasilja, a posebno udaljenje iz obiteljskog domaćinstva obzirom da ionako od spornog događaja više ne žive zajedno.

6.               U postupku nije bilo sporno da se okrivljenik navedene zgode nalazio u obiteljskoj kući te da je bio u razgovoru sa izvanbračnom suprugom s kojom ima zajedničku maloljetnu djecu te koja su bila prisutna događaju.

7.               Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li se tom prilikom okrivljenik nasilnički ponašao prema oštećenoj na način da bi je gurao van iz kuće te upućivao pogrdne riječi nakon čega bi joj oštetio mobitel, pa da bi takvo njegovo ukupno eksplicitno ponašanje kod supruge izazvalo štetne posljedice u vidu uznemirenosti i povrede dostojanstva, što bi predstavljalo nasilni čin prema bliskom članu obitelji.

8.               Na temelju svih provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenik u ovoj situaciji ponašao na način koji nije dopustiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je njegovo postupanje imalo sve bitne elemente nasilja psihičke naravi iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

9.               Okrivljenik se prvotno izjasnio da se ne smatra odgovornim za naznačenu protupravnu radnju, kod čega je u obrani naznačio da 10 godina živi sa oštećenom kao izvanbračnom suprugom gdje imaju 4 maloljetne djece, ali on smatra da čak troje djece nisu biološki njegova, zbog čega se vodi postupak radi utvrđenja očinstva nad djecom. to su razlozi zbog kojih je dolazilo do nesuglasica između njega i oštećen, zbog čega je u jednom navratu osuđen za nasilje u obitelji prema supruzi. Također smatra da supruga ima psiholoških problema te se povremeno znala neprimjereno ophoditi prema djeci  provodeći neke vradžbine i uroke, pa su se zbog toga svađali. ove zgode je želio u jutarnjim s tima ići i u Zagreb kako bi primio savjete vezano za rješavanje problema oko utvrđivanja očinstva nad djecom.  Kako nije mogao utvrditi točan vozni red vlakova za Zagreb bio je ljut, ali suprugu nije fizički dodirivao niti vrijeđao i izguravao iz kuće, već joj je napomenuo da to ona može učiniti ako želi, jer nije njegova žena već se u njoj nalazi neka druga osoba.  stoga je i svakom od djeteta dopustio da ide s njim na put, dok je vozni red želio utvrditi putem Interneta sa telefona supruge, pa kako to nije uspio to ga je iznerviralo i telefon je bacio na pod, ali se nije oštetio.

10.               Međutim, sama oštećena kao izvanbračna supruga iskazivala je u znatnoj mjeri drugačije od okrivljenika vezano za sporni događaj ističući kako je prije nekoliko godina suprug počeo sa čudnim ponašanjem gdje se znao u kratkom vremenskom periodu potpuno suprotno ophoditi prema njoj, tako da ona nije znala kako se i sama treba ponašati u obitelji. doista je u jednom navratu tokom 2019. vršio prema njoj nasilje verbalnim i fizičkim putem, posebno stoga što je tvrdio da njihova djeca nisu njegova iako je  nije direktno tereti  za neki preljub. Ove zgode ju je suprug nemalo iznenadio u jutarnjim satima tvrdeći da odlazi iz kuće i da će na izlet povesti djecu, iako o tome nisu razgovarali niti je imala o tome saznanja. Time joj je govorio da ona nije ista žena već druga žena i to D. iz K., a ona nije razumjela što to on govori i o kojoj je osobi riječ. Izrijekom oštećena tvrdi da ju je tada suprug fizički izgurao iz kuće, iako se ne sjeća da li ju je primao rukom za vrat. K tome se ne prisjeća niti toga da bi joj verbalnim putem govorio da napusti kuću riječima: "marš van, ali je i dalje tvrdio da nije njegova žena već Dijana iz Kapelice. Potom je uzeo njenu torbicu i izvadio novčanik i dokumente te novac, a napose i mobitel kojeg je bacio na pod gdje se i razbio. Nakon toga je s djecom pješice otišao u nepoznatom smjeru, pa je bila zbog svega toga uznemirena i uplašena ne znajući kuda vodi djecu, pa da je pratila i zatekla s djecom na željezničkom kolodvoru u Banovoj Jaruzi. iako se okrivljenik u večernjim satima vratio kući s djecom, ona je odlučila napustiti životnu zajednicu s njim  jer nije mogla više trpjeti takav način života. U međuvremenu su u dogovoru vezano za viđanje i susrete djece s ocem te je više okrivljenik nije uznemiravao i maltretirao, zbog čega ne osjeća strah od njega i ne smatra da će ubuduće ponoviti takav ili sličan nasilni čin.

11.               Nadalje, uvidom u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti okrivljenika nalazimo da je on predmetnog dana u večernjim satima bio potpuno trijezan, jer nije u njegovom organizmu zaostala bilo koja koncentracija alkohola, pa je prihvatljivo kako je u takvom stanju bio i u jutarnjim satima kada je imao komunikaciju sa suprugom.

12.               Isto tako, uvidom u navedenu ovosudnu pravomoćnu presudu broj PP J-940/2019. razabire se da je okrivljenik već pravomoćno kažnjavan za nasilje prema istoj oštećenoj, zbog čega mu je izricana novčana kazna.

13.               Inače, sud istaknute navode obrane okrivljenika vezano za sporni događaj nije mogao prihvatiti, jer te tvrdnje nisu dovoljno životne uvjerljive. naime, iako okrivljenik tvrdi kako je do nerazumijevanja sa oštećenom kao izvanbračnom suprugom te povremenih nesuglasica s njom dolazilo iz razloga što je on siguran kako barem troje od četvoro djece nisu njegova te da oštećena ima psihičkih zdravstvenih problema i da se time znala povremeno neprimjereno ophoditi prema djeci, takve tvrdnje okrivljenik ničime ne potkrjepljuje posebno dokumentacijom iz koje je vidljivo da je pokrenut kakav postupak vezano za utvrđivanje očinstva niti medicinsku dokumentaciju o zdravstvenom stanju supruge. Čak što više, upravo je krajnje čudno i neprihvatljivo ponašanje okrivljenika kada oštećenoj kao supruzi tokom razgovora predmetnog jutra govori da ona nije njegova supruga već neka druga žena i to D. iz K., jer i sam ne spori da je te riječi uputio supruzi koja uopće ne zna o kojoj je osobi riječ i zbog čega bi joj suprug takvo što iskazao. Također, potpuno je neuobičajeno da okrivljenik odluči u ranim jutarnjim satima odlaziti u Zagreb i povesti sobom svu maloljetnu djecu u situaciji gdje treba navodno obavljati ozbiljne poslove u nekim državnim institucijama, a da k tome o toj situaciji i putovanju nije obavijestio suprugu niti se ona s tim složila. Time je oštećena imala razloga biti nezadovoljna i to verbalno pokazati, a još je neprimjerenije da okrivljenik svoje voljno uzima osobnu torbicu supruge te iz nje izvlači neke dokumente, novac, pa i mobilni telefon kojeg potom baca na pod samo iz razloga što se nije mogao njime koristiti odnosno primiti potrebne informacije s interneta. Niti te činjenice okrivljenik ne spori u obrani, pri čemu je irelevantno da li se mobilni telefon oštećene pri tom razbio i oštetio ili nije do toga došlo. u svakom slučaju, već zbog takvog ophođenja okrivljenika oštećena kao supruga je imala razlog biti uznemirena i uplašena, a posebno kada joj je okrivljenik da može napustiti kuću te je pri tom fizički gurao izvan kuće. ove potonje činjenice okrivljenik jedino spori iznoseći obranu, ali oko toga je sud prihvatio upravo istinit iskaz oštećene, ponajprije iz razloga što je ona korektno napomenula da se ne sjeća je li joj je suprug uputio riječi: "marš van" ili ju je samo fizički izgurao napolje, kod čega opet ne tvrdi da ju je kod guranja rukama primao za vrat.

14.               Prema tome, iako okrivljenik u opisu spornog događaja u obrani pokušava za ukupnu obiteljsku situaciju teretiti samu oštećenu kao suprugu tvrdeći da je ona uzrok njihovim nesuglasicama u braku, naprijed spomenute činjenice upravo ukazuju na da je baš njegovo eksplicitno ponašanje, u ovoj situaciji kao i prije toga,  krajnje čudno i neobjašnjivo, jer on prvotno ne smatra da je čak troje djece koje ima sa oštećenom njegovo te ne smatra da je oštećena njegova supruga već da je to neka druga žena pod drugim imenom, a napose naprasno bez razgovora sa suprugom uzima svu maloljetnu djecu i s njima odlazi u Zagreb, iako za to nije imao nikakav dobar razlog.

15.               Stoga ne iznenađuje reakcija oštećene koja se uputila za okrivljenikom i djecom ne znajući kuda odlaze i kada će se vratiti, pa kada je zaključila da navodno vlakom idu u Zagreb, to je prelomilo njenu odluku da zbog ukupnog eksplicitnog ponašanja supruga i prethodnog nasilja prestane s njim živjeti i napusti adresu prebivališta. Dakle, u situaciji gdje oštećena izrijekom ne tvrdi da joj je suprug uputio riječi "marš van" te da ju je primio rukom za vrat i na taj način izbacio iz kuće, onda sud nema razloga sumnjati u istinitost njenih tvrdnji kada ističe da ju je ipak fizički izgurao izvan kuće navedenog jutra i da joj je namjerno mobilni telefon bacio na pod gdje se oštetio prethodno napominjući da ona nije njegova supruga već neka druga žena, pa je takvo njegovo izražavanje i ukupno ponašanje s razlogom kod nje izazvalo uznemirenost kao posljedicu takvog psihičkog nasilja, što je i sama istaknula u iskazu.

16.                Time nalazimo da normalnu i uobičajenu komunikaciju između okrivljenika i oštećene u ovoj situaciji nije ometao alkohol jer je okrivljenik bio trijezan, već se očito radilo o dugotrajnom neslaganju i određenoj netrpeljivosti koja je uglavnom tinjala kod okrivljenika  prema supruzi gdje je on smatrao da ona nije njegova žena, ali i da za troje njihove djece on nije biološki otac. U takvoj situaciji jasno je da životna zajednica gotovo ne može opstati, posebno kada okrivljenik apsolutno ničime ne može potkrijepiti takve svoje tvrdnje koje su očito dovele do razdora u obitelji.

17.                Stoga se s razlogom nameće zaključak da je oštećena napustila život sa okrivljenikom i odselila na drugu adresu zbog njegovog eksplicitnog ponašanja koje nije uobičajeno i prihvatljivo, jer svakako takvo što ne bi učinila potpuno bez razloga naglo odlazeći iz obitelji i to prvotno bez djece ako je situacija u obitelji bila normalna i staložena. Sve su to razlozi zbog kojih obrana okrivljenika ne može biti smislena i uvjerljiva, za razliku od tvrdnji oštećene, pri čemu je jedina razlika između njihovih tvrdnji o spornom događaju u tome da okrivljenik ne ističe kako je fizički primorao oštećenu kao suprugu  da izađe iz kuće, dok ostale navode činjeničnog opisa niti sam ne spori. Na kraju treba reći da nije ostalo sporno niti to da se cijeli događaj o odvijao u prisutnosti maloljetne djece i to njih čak četvoro, jer se događaj zbivao unutar kuće dok je okrivljenik djecu sprema da pođu s njim zajedno na spomenuti put u Zagreb zbog čega je supruga negodovala ne znajući da takav njegov plan i odluku, što znači da se neupitno opisano nasilje zbilo u prisutnosti navedene maloljetne djece. 

18.               Dakle, verbalni napad odnosno izricanje pogrdnih riječi kojima se netko od članova obitelji prisilno namjerava izbaciti iz kuće te namjerno bacanje osobne imovine članova obitelji svakako predstavlja psihičko nasilje,  bez obzira da li je na toj imovini člana obitelji nastupila šteta ili ne, jer je supruga okrivljenika imala razlog biti uznemirena ako je suprug prisilno upućuje izvan kuće te joj  neovlašteno uzima mobilni telefon kojeg baca namjerno na tlo, pa je time kod nje izazvana psihička posljedica. S druge strane, neželjeni tjelesni dodir prema oštećenoj u smislu guranja i izbacivanja iz prostorija u kući, teži je oblik nasilja koji se ničime ne može opravdati, posebno kada je usmjeren prema slabijoj odnosno inferiornijoj osobi, pri čemu nije relevantno što su ipak izostale štetne posljedice. 

19.               Nakon ocijene provedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj ukupnosti, okrivljenik je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente prekršaja koji mu se stavlja na teret te je oglašen krivim i izrečena mu teža vrsta sankcije i to kazna zatvora u trajanju od 7 dana, time da mu je primijenjen institut uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 12 mjeseci. 

20.               Kod odabira vrste i visine prekršajne sankcije odnosno izricanja kazne zatvora sud se rukovodio činjenicom da je okrivljenik nasilje ispoljavao na različite načine i u prisutnosti većeg broja maloljetne djece koji zbog svoje dobi razumiju štetnost i neprihvatljivost zlostavljanja bliskih osoba, a neupitno su kod oštećene izazivane različite negativne emocije, a radi se o specijalnom povratniku koji je nasilje već činio prema istoj oštećenoj, time da je na njegovoj strani olakotno kako nije zaposlen, a ima na uzdržavanju čak četvoro maloljetne djece, dok je sud kao otegotno cijenio njegovu dosadašnju kažnjavanost za raznovrsnost prekršaja kao i sam čin nasilja u obitelji. Stoga kada se uzme u obzir težina same protupravne radnje kao i stupanj krivnje te okolnosti navedene situacije odnosno iskazana upornost u izvršenju kriminogene radnje, tada se ukazuje na izostanak minimuma pristojnosti i tolerancije u ophođenju sa drugim osobama, zbog čega je realno moguće ponavljanje takve i slične vrste prekršaja, tako da je bilo opravdano izreći mu kaznu zatvora, ali uz institut uvjetne osude, jer će i sama prijetnja kaznom utjecati na njegovu svijest da ipak shvati svaku nedopustivost i štetnost takvog ponašanja prema članovima obitelji i time će se postići njegova resocijalizacija, da bi ubuduće ponašanje uskladio sa moralnim i zakonskim normama, posebno unutar uže socijalne sredine, na koji način se očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu.  

21.               U svakom slučaju okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo povodom uhićenja u trajanju od 2 dana.

22.               Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitnih mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva i zabrane približavanja, te održavanja i uspostavljanja veze sa žrtvom nasilja  te vlastitom maloljetnom djecom obzirom da prema provedenim dokazima odnosno tvrdnjama oštećene uopće ne proizlazi da je ona u strahu zbog mogućeg budućeg asocijalnog ponašanja okrivljenika i ne smatra kako će ubuduće okrivljenik prema njoj izražavati nasilno ponašanje, te ne osjeća ugroženost za svoj integritet. Naime, iz stanja spisa proizlazi da oštećena od spornog događaja više ne živi sa okrivljenikom u istom domaćinstvu te su s njom i maloljetna djeca, a u međuvremenu je okrivljenik više nije uznemiravao niti tražio kontakte i komunikaciju s njom, pa čak nisu sa maloljetnom djecom. S druge strane, iako su maloljetna djeca ove zgode bila prisutna nasilnom činu, svakako prema njima nije izvršeno nasilje, tako da se ne može smatrati kako je smisleno i svrsishodno  određivati zaštitnu mjeru zabrane približavanja supruzi i djeci, dok je udaljenje iz domaćinstva neprihvatljivo obzirom da ionako više ne žive na istoj adresi.

23.               Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona  dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer je radno sposobna osoba te može platiti navedeni minimalni trošak postupka bez da dovede u pitanje vlastitu egzistenciju ili članova obitelji.

 

 

 

U Bjelovaru,  17. studenog  2022.  

 

 

Zapisničar                                                                                                               SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.                                                                                     Ratko Laban v.r. 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka. 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

            ANDREA HUDOLETNJAK