Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3391/2019-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane
Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja,
Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać -
Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Lavčević inženjering d.o.o., OIB
61073136920, Split, Bihaćka 2, i 2. Lavčević Zadar d.o.o., OIB 13649971478, Zadar,
Novogradiška 10, koje zastupa punomoćnik Mirko Budić, odvjetnik u Splitu, Ljudevita
Posavskog 12A, protiv tuženika Opća bolnica Zadar, OIB 11854878552, Zadar, Bože
Peričića 5, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Korljan &
partneri d.o.o. Zadar, Obala kneza Branimira 27/1, radi isplate, odlučujući o reviziji
tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-
895/2016-5 od 14. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u
Zadru poslovni broj P-10/15-50 od 23. prosinca 2015., u sjednici održanoj 16.
studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-895/2016-5 od 14. svibnja 2019. i predmet se
vraća na ponovno suđenje istom sudu drugog stupnja.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku Opća bolnica Zadar (dalje:
tuženik) da tužiteljima: 1. Lavčević inženjering d.o.o. i 2. Lavčević Zadar d.o.o.
solidarno isplati 1.766.549,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.
studenog 2009. pa do isplate, kao i da im naknadi parnične troškove postupka od
324.389,05 kn.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Tuženik podnosi reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu temeljem čl. 382. st. 1.
toč. 1. pozivajući se na revizijske razloge – bitne povrede odredaba parničnog
postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava - čl. 385. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona
o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).
4. Predlaže da se revizija prihvati i preinači pobijana drugostupanjska presuda na način
da se tužba tužitelja odbaci, podredno odbije, ili da se revizija prihvati a pobijane
nižestupanjske presude ukinu te da se predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Kako je povodom revizije vrijednost predmeta spora 1.766.549,37 kn, revizija je dopuštena temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.
8. Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom
dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u
reviziji.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja (izvođača radova) za isplatom 1.766.549,37 kn na
ime naknade za izvršene radove tužitelju (naručitelju radova) koji nisu obuhvaćeni
ugovorom o građenju i anexom tog ugovora.
10. Povodom revizije sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da je tuženik naručio
radove, aktivna legitimacija tužitelja, kao i je li u odnosu na potraživanje tužitelja
nastupila zastara.
11. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja utvrđene su slijedeće činjenice:
- da su tužitelj Lavčević inženjering d.o.o. i tuženik 23. kolovoza 2006. nakon
provedenog postupka javnog nadmetanja prema odredbama Zakona o javnoj nabavi
("Narodne novine", broj 117/01, 92/05) a temeljem Odluke od 22. ožujka 2006. sklopili
ugovor o građenju prema kojem se tužitelj Lavčević inženjering d.o.o. obvezao izgraditi
bolničku kuhinju prema projektnoj dokumentaciji i radovima iz ponudbenog troškovnika
od ukupno 11.455.665,94 kn
- da je 13. listopada 2008. sklopljen aneks ugovora kojim je cijena radova uvećana za
25% vrijednosti osnovnog ugovora te je produljen rok izvršenja radova do 31. siječnja
2009.
- da je tuženik tužitelju platio izvedene radove prema ugovoru o građenju i aneksu ugovora u cijelosti
- da su prilikom izgradnje bolničke kuhinje izvršeni radovi koji nisu obuhvaćeni
ugovorom o građenju i aneksom ugovora a odnose se na izradu novog toplovoda,
sanaciju dijela cjevovoda prema zgradi „stara interna“, rekonstrukciju priključaka za
druge zgrade bolnice, elektroinstalaterski radovi zbog nužnosti povećanja kapaciteta
priključka električne energije, rekonstrukcija kabelskih izvoda iz trafostanice i
prilagođavanje spoja u trafostanici, povećanje uređenih okolišnih površina
- da je tuženik ove radove preuzeo iako nije bio sklopljen u pismenoj formi ugovor za
izvođenje ovih radova
12. Polazeći od prednjih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja prihvaća tužbeni
zahtjev pozivom na čl. 623. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj
35/05, 41/08, dalje: ZOO) ocjenjujući da je tužitelj imao suglasnost tuženika za
izvođenje ovih radova.
12.1. Prigovore tuženika koji se odnose na pomanjkanje aktivne legitimacije 2. tužitelja
Lavčević Zadar d.o.o. otklanja ocjenjujući da je 2. tužitelj radove izvodio kao
podizvođač pa da stoga njegova aktivna legitimacija proizlazi iz čl. 602. ZOO.
12.2. U odnosu na podnesak 1. i 2. tužitelja od 9. rujna 2015. kojim od tuženika
potražuju isplatu 1.766.549,37 kn kao solidarni vjerovnici (dok su prvotno postavljenim
zahtjevom isplatu potraživali bez navođenja solidarnosti) ocjenjuje da se ne može
smatrati preinakom tužbe.
13. Sud drugog stupnja prihvaćajući naprijed iznijeta činjenična utvrđenja suda prvog
stupnja odbija žalbu tuženika ocjenjujući da je 2. tužitelj Lavčević Zadar d.o.o., za kojeg
je tijekom postupka utvrđeno da je bio podizvođač, aktivno legitimiran i da je stoga
ovlašten neposredno od tuženika potraživati plaćanje za izvršene radove.
13.1.Također prihvaća argumente suda prvog stupnja da tužitelji nisu preinačili tužbu
time što su podneskom od 9. rujna 2015. zatražili da im tuženik isplati utuženi iznos
solidarno.
13.2. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno
činjenično stanje u pogledu ocjene suda prvog stupnja da je tuženik odobrio izvođenje
naknadnih radova poziva se na pravno shvaćanje koje je iznijeto u ranijem ukidnom
rješenju poslovni broj Pž-4041/2011 od 12. prosinca 2014.
14. Tuženik u reviziji osporava ocjenu nižestupanjskih sudova da bi tužitelji imali
suglasnost tuženika za izvođenje naknadnih radova koji nisu bili obuhvaćeni ugovorom
o građenju i aneksom ugovora smatrajući da pogrešno ekstenzivno tumače čl. 623.
ZOO. Osporava i ocjenu nižestupanjskih sudova da je 2. tužitelj aktivno legitimiran, te
da nisu postojale zakonske pretpostavke za odbačaj tužbe.
14.1. Pritom se poziva na drugačiju praksu istoga suda drugog stupnja iznijetu u odluci
Pž 3544/05-4 od 24. ožujka 2009., Pž-3133/02 od 2. siječnja 2003. te Vrhovnog suda
Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev 1191/12-2 od 7. veljače 2017., Revt 72/04
od 13. ožujka 2008.
15. Osnovani su navodi tuženika da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena
bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP (na koju sadržajno u
reviziji upućuje) jer sud drugog stupnja nije odgovorio na žalbene navode tuženika koji
su od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP), što je bilo od utjecaja na donošenje
zakonite i pravilne presude.
16. Naime, kako je tuženik pobijao prvostupanjsku presudu iz žalbenog razloga
pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i to u odnosu na ocjenu suda prvog
stupnja da su tužitelji imali suglasnost za izvođenje naknadnih radova, odnosno da ih
je upravo tuženik naručio, obrazloženje drugostupanjske presude u kojem se poziva
na pravno shvaćanje iznijeto u ranijoj ukidnoj odluci (navedeno pod toč. 13.2.
obrazloženja) nije prihvatljivo niti je u skladu sa čl. 375. st. 1. ZPP.
17. Obrazloženje iz ranije ukidne odluke se može odnositi samo na okolnosti koje su
u postupku egzistirale u vrijeme donošenje te odluke, te predstavlja uputu sudu prvog
stupnja u pogledu postupanja u nastavku postupka.
18. U ovom predmetu je sud prvog stupnja nakon donošenja prethodne ukidne odluke
proveo više dokaza – vještačenje po vještaku građevinske struke koji je izvršio uvid u
građevinski dnevnik, a na čijim utvrđenjima iz tog nalaza i izvršenih uvida sud prvog
stupnja temelji svoj zaključak da je tuženik naručio, odobrio i preuzeo izvedene radove
(jer ovih isprava nema u spisu). Nadalje, proveden je dokaz ponovnim saslušanjem
svjedoka Igora Pedišića koji je bio nadzorni inženjer i svjedoka Zvonimira Vrančića koji
je bio ravnatelj tuženika u vrijeme kada je navodno naručeno izvođenje naknadnih
radova, kao i suočenje tih svjedoka.
19. Upravo je žalbom protiv prvostupanjske presude tuženik osporavao pravilnost
utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja nakon ovih provedenih dokaza, a
sud drugog stupnja na te žalbene navode nije odgovorio.
20. Nadalje, pogrešna je ocjena nižestupanjskih sudova sudova da podneskom od 9.
rujna 2015. tužitelji nisu izvršili preinaku tužbe.
21. Naime, preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili
isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP).
22. Predmet spora je isplata novčanog iznosa, dakle obveza koja je prema čl. 41. st.
1. ZOO djeljiva obveza. Člankom 41. st. 3. ZOO je propisano da kad u nekoj djeljivoj
obvezi ima više vjerovnika, da se tražbina dijeli među njima na jednake dijelove. Dakle,
prema prvotno postavljanom tužbenom zahtjevu proizlazilo bi da je istim zatraženo da
tuženik svakom od tužitelja isplati polovinu utuženog iznosa.
23. Prema sadržaju tužbenog zahtjeva kako je postavljen podneskom od 9. rujna 2015.
dodavanjem riječi kao „solidarnim vjerovnicima“ proizlazilo bi da tuženik treba bilo
kojem od tužitelja isplatiti cjelokupno zatražen iznos (čl. 55. ZOO).
24. Stoga je na opisan način promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva te je isti i
povećan a s obzirom na način i opseg ispunjenja obveze koji se nalaže tuženiku.
25. Ovo tim više što se solidarnost u trgovačkim ugovorima predmjeva samo na strani
dužnika (čl. 42. ZOO), dok je čl. 54. ZOO izrijekom propisano da se na strani vjerovnika
solidarnost ne predmjeva, odnosno da na strani vjerovnika postoji samo ako je
solidarnost ugovorena ili zakonom određena.
26. Slijedom navedenog, proizlaze osnovani revizijski navodi tuženika da je prilikom
donošenja pobijane drugostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 375. st. 1. ZPP te čl. 354. st. 2.
toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
27. Tužitelji svoje potraživanje prema tuženiku temelje na tvrdnji da je naknadno,
nakon što su izvršili sve obveze prema ugovoru o građenju i anexu tog ugovora tuženik
naručio dodatne radove koje su izvršili. Slijedom navedenog, postupajući u okviru
činjeničnih navoda tužitelja iznijetih tijekom postupka prilikom odlučivanja o
osnovanosti tužbenog zahtjeva polazi se od slijedećih odredbi zakona o obveznim
odnosima:
- čl. 620. st. 2. ZOO – ugovor o građenju mora biti sklopljen u pismenoj formi
- čl. 623. st. 1. ZOO – za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova
izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja
- čl. 623. st. 2. – on ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izveo bez takve suglasnosti
28. Odredba čl. 620. st. 2. ZOO kojom je propisana obvezna pismena forma ugovora
o građenju je prisilne naravi. Stoga ugovor koji nije sklopljen u propisanoj formi nema
pravni učinak ako iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizlazi što drugo – čl.
290. st. 1. ZOO (tako i ovaj sud u Rev 1191/12 od 7. veljače 2017., Revt 72/04 od 13.
ožujka 2008., Revt 37/11 od 13. ožujka 2012., Revx 409/2016 od 3. rujna 2019. Revt
57/15 od 10. svibnja 2016.).
29. U konkretnom slučaju 1. tužitelj Lavčević inženjering d.o.o. i tuženik su prilikom
sklapanja Ugovora o građenju (koji je sklopljen nakon provedenog Javnog nadmetanja
prema odredbama Zakona o javnoj nabavi) izričito ugovorili da će se izvođenje
eventualnih naknadnih radova regulirati posebnim ugovorom o izvođenju naknadnih
radova (čl. 13. Ugovora o građenju – list 13 spisa). Isto tako je i čl. 35. Ugovora o
građenju ugovoreno da će se sve eventualne izmjene ili dopune koje bi se odnosila na
taj Ugovor obostrano pismeno potvrditi i priključiti tom Ugovoru kao njegov sastavni
dio. Pritom valja istaknuti da tijekom postupka nije bilo sporno da su svi radovi koji su
izvršeni temeljem Ugovora o građenju i Aneksa ugovora plaćeni.
30. Imajući u vidu da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da su radovi koji su
naknadno izvedeni vezani uz prethodno obavljene radove prema sklopljenom Ugovoru
o građenju, sud drugog stupnja nije odgovorio na bitne žalbene navode tuženika koji
se odnose na osporavanje naručivanje i odobravanje radova, aktivnu legitimaciju 2.
tužitelja, niti na zastaru potraživanja.
31. Stoga je pobijana presuda temeljem čl. 394. st. 1. ZPP ukinuta. U ponovljenom
postupku sud drugog stupnja će otkloniti naprijed navedene bitne povrede odredaba
parničnog postupka i ponovno će odlučiti o žalbi tuženika imajući u vidu naprijed
iznijeta pravna shvaćanja u pogledu izvršene preinake tužbe, kao i odredbi
materijalnog prava koje se primjenjuje u konkretnom slučaju, te će odgovoriti na
žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značaja u skladu sa čl. 375. st. 1. ZPP.
32. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.
Zagreb, 16. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća: Mirjana Magud
Kontrolni broj: 0198b-78a2e-2bb7d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.