Poslovni broj Gž-1061/2020-4

 

 

 

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Ivanke Maričić- Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz V., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. B. & R. iz R., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbe tuženika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-295/2019 od 14. siječnja 2020. i dopunske presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-295/19 od 22. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2022.  

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj  P-295/2019 od 14. siječnja 2020. i dopunska presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-295/19 od 22. siječnja 2020. u točkama 1., 2., 3., 4. i dosuđujućem dijelu točke 5. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1.Presudom suda prvog stupnja i dopunskom presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 306-068/2007 od 01. veljače 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika  u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

 

"Banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti  iznosa od 36.463,00  CHF ( tridesetšesttisućačetristošezdesettri švicarska franka ) prema srednjem tečaju za CHF H.A.A.B. d.d. važećem na dan korištenja kredita…… ",

"u kunskoj protuvrijednosti 519,66 CHF ( petstodevetnaest švicarskih franaka i 66/10) obračunatih po srednjem tečaju CHF Hypo- Alpe-Adria-bank d.d. na dan plaćanja".

 

2. U točki 2. izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od  35.979,77 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi, u tijeku i na iznose pobliže navedene u ovoj točci, sve u roku od 15 dana.

 

3. U točki 3. izreke utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 6. Ugovora o kreditu 306-068/2007od 01. veljače 2007. odnoseće na redovnu kamatu koja glasi:

 

"……..sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A. A. B. d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamate stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

 

4. U točki 4. izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.261,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi, u tijeku i na iznose kako je to pobliže navedeno u ovoj točci sve u roku od 15 dana.

 

5. U točki 5. izreke nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od  8.065,00 kn u roku od 15 dana sa zateznom kamatom od  14. siječnja  2020. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbije.

 

6. Protiv citirane presude u točki 1., 2., 3., 4. i u dosuđujućem dijelu točke 5. izreke te protiv dopunske presude pravovremenu žalbe izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda i dopunska presuda preinače i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška  tuženiku podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              7. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

8. Žalbe nisu osnovane.

 

              9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu (odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule), sadržaja navedenih u točkama 1. i 3. izreke pobijane presude te dopunske presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 7.261,81 kn te valutnoj klauzuli u iznosu od 35.979,77 kn u ukupnom iznosu od  43.271,58 kn. sa pripadajućim zateznim kamatama,.

 

10. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o kreditu broj 306-068/2007 od 1. veljače 2007. kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od  36.463,00 CHF u protuvrijednosti u kunama a kako je to određeno člankom 2. istog Ugovora a koji se iznos tužitelj obvezao vratiti u 84 mjesečna  anuiteta u kunskoj protuvrijednosti  519,66 CHF obračunatom po srednjem tečaju za CHF H. A. A. B. d.d. na dan plaćanja. Nije sporno niti to da je u članku 3. Ugovora određeno da kamatna stopa u trenutku ugovaranja iznosi  5,25% godišnje, u članku 6. da je banka ovlaštena  izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke.

 

11. Nije sporno da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit 20. listopada 2011. prema srednjem tečaju banke kreditora za CHF na dan isplate kredita koji je na dan prijevremene otplate iznosio za 1 CHF =4,57000 HRK.

 

12.Kod odlučivanja o osnovanosti deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, sud prvog stupnja je odlučio o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07) te Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) te cijeneći odredbu o stjecanju bez osnova iz članka 1111. stavak 1. ZOO-a, uvažavajući ujedno prema odredbi članka 502.c ZPP-a obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj                 P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bila i ovdje tužena banka.

 

13. U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da su u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu, kako o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i o valutnoj klauzuli, nepoštene a time i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo pa već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate, o kojima ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok su određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

 

14. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da je kamatna stopa po predmetnom kreditu ostala na razini iz Ugovora o kreditu (inicijalno ugovorena od 5,25%) te da nije bilo porasta tečaja švicarskog franka od početka realizacije kredita pa do otplate istog, tužitelj bi manje platio iznos od 43.241,58 kn, to  prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštenih odnosno ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio.

 

15. Kao neosnovan, sud je otklonio po tuženiku istaknuti prigovor zastare uz obrazloženje da je to pitanje riješio Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom poslovni broj Rev-45/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 242. ZOO-a, te  zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe tj. od  13. lipnja 2014. To uz primjenu  općeg zastarnog roka od pet godina znači da bi pravo tužitelja zastarjelo tek u lipnju 2019. u odnosu na  zahtjev  za preplaćenom kamatom a tužba je podnesena  25. veljače 2019., dok što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli pravo tužitelja za isplatom zastarijeva 2023.

 

16. Stoga, sud prvog stupnja prihvaća kao osnovan i kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 35.979,77 kn, s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno iznosa od 7.261,81 kn, s osnova ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi sa zateznom kamatom prema članku 29. ZOO-a a tijekom sukladno članku 1115. ZOO-a .Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. u vezi  čl. 155. ZPP-a, te  relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14 i 118/14; dalje Tarifa)

 

17. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tuženik u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati. Nije ostvarena niti bitna procesna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a budući sud nije utvrđivao ništetnost iznosa kredita od  36.463,00 CHF, odnosno mjesečnog anuiteta od 519,66 CHF, već je presudom utvrđena ništavost valutne klauzule u CHF.

 

18. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne valjanosti spornih odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi  članka 138.a ZZP/07 i članka 118. ZZP/14 te članka 502.c ZPP-a.

 

19. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

 

20. Istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od   14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od  3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

 

21. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

 

22. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na zabranu retroaktivne primjene odredbe članka 502.c ZPP-a koja da se prije izmjena ZID ZPP/19 odnosila samo na postupke naknade štete. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom valja napomenuti da tijekom postupka tuženik nije iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu te je tijekom postupka sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i svjedoka J. Š. ali je pravilno odbio prijedlog za saslušanje svjedoka I. K. C. i I. Đ. djelatnika banke s obzirom da na okolnosti koje su isti svjedoci predloženi te da isti iako uredno pozvani nisu pristupili na zakazano ročište od  17. prosinca 2019. Nadalje pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predloženi svjedoci nemaju neposredna saznanja o sklapanju Ugovora o kreditu sa tužiteljem jer sa njime nisu pregovarali kod sklapanja tog Ugovora a konačno iz iskaza svjedoka J. Š. kreditnog referenta slijedi da ona nije savjetovala klijente pa tkao niti  tužitelja u kojoj valuti će podići kredit te da se ne sjeća da bi bilo nekog posebnog  govora o valutnoj klauzuli čega bi se sigurno sjećala da je objašnjavala klijentima, pa tako i tužitelju sve rizike i posljedice sklapanja ugovora u valuti  CHF. U takvim okolnostima nije primjenjiva odluka Ustavnog suda broj U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022., već odluka Ustavnog suda poslovni broj U-III-5457/2021 od 30. lipnja 2022.

 

23. Radi navedenog bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

 

24. Stoga, kako su sporne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., članka 83., članka 84. i članka 87. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem mu je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

 

25. Tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, odnosno razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

 

26. Nisu osnovani tuženikovi žalbeni navodi kojima osporava visinu dosuđene razlike, ističući kako između stranaka nije ugovorena fiksna kamatna stopa te da je izračun razlike pogrešno sačinjen prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi za cijelo razdoblje koja da je na taj način pretvorena u fiksnu. Naime, kako je izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene, na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa. U tom pravcu i VSRH je izrazio stajalište u svojoj odluci broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. prema kojem „Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“

 

27. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj pa da tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju kamate samo od podnošenja tužbe, nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

 

28. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja istaći da je sud prvog stupnja pravilno taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a.

 

29. Nadalje, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).

 

30. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 25. veljače 2019., tražbina tužitelja nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) odnosno 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja.

 

31. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavak 1. u vezi  članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife kada je naložio tuženiku da naknadi tužitelju ukupan parnični trošak u iznosu od 8.065,00 kn.

 

32. Slijedom svega obrazloženog trebalo je žalbe tuženika odbiti kao neosnovane i pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

33. Presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu točke 5. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

 

U Rijeci 16. studenog 2022.

 

 

      Predsjednica vijeća

    Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.