- 1 -              Revd 3941/2022-2

Broj: Revd 3941/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. V. B. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu D. i partneri, protiv tuženika E. & S. b. d.d. R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćniku D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. i partneri, Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-160/2022-2 od 27. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3132/2018-30 od 19. listopada 2021., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika E.& S. b. d.d. odbacuje se.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos 117.457,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate kako je specificirano u točki I. izreke, a pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu 23.835,00 kn.

2. Presudom suda drugog stupnja pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, a pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova u povodu žalbe.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja koja glase:

              "1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH-a da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH-a sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

              2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?

              3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?

              4. Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?"

3.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 79/19. - dalje: ZPP).

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. Prijedlog je nedopušten.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ocijenjeno je da u trećem postavljenom pitanju predlagatelj problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, koje imaju direktan učinak i na konkretan predmet, dok postavljena pravna pitanja (prvo, drugo i četvrto) u kojima predlagatelj problematizira dosudu zatezne kamate za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine te u odnosu na odredbu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO) te pitanje direktnog učinka tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na provedbu dokaznog postupka u konkretnom predmetu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preipsitivati sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd-911/2022-2 od 16. ožujka 2022., Revd-4472/2021-2 od 16. ožujka 2022.). Pritom valja napomenuti da je u predmetnom postupku izveden dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka – djelatnice tuženika.

7. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

8. Nije osnovan niti prijedlog tuženika za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije s obzirom na to da se radi o pitanjima o kojima je riješeno u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a o tim prigovorima bilo je potrebno raspravljati i ispitivati ih u tom postupku.

Zagreb, 16. studenoga 2022.

                                                                                                  Predsjednica vijeća:

                                                                                                  Mirjana Magud, v. r.