- 1 -              Rev 198/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 198/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. T., OIB … , iz A., S., kojeg zastupa punomoćnik M. Z. odvjetnik u P. protiv tuženika Općine Medulin, OIB …, iz M., kojeg zastupa punomoćnik R. Đ., odvjetnik u P., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1699/2015-3 od 10. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-939/14-7 od 28. siječnja 2015., u sjednici održanoj 16. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija tužitelja I. T. kao neosnovana.

 

II. Tuženiku se ne dosuđuju troškovi sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-939/14-7 od 28. siječnja 2015. odbijen je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-3248/11 od 8. veljače 2012. (stavak I. izreke), te je tužitelju naloženo isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna u roku od 15 dana (stavak II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1699/2015-3 od 10. srpnja 2017. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti nižestupanjske presude i usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova parničnog postupka i revizije.

 

4. Tuženik je odgovorio na reviziju. Predlaže reviziju prvenstveno odbaciti kao nedopuštenu, podredno je odbiti kao neosnovanu. Potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-3248/11 od 8. veljače 2012., budući da tužitelj tvrdi da je potraživanje tuženika prestalo prijebojem.

 

9. Polazeći od utvrđenja:

 

- da je temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o komunalnom doprinosu Klasa: IP/I-944-09/03-02-0043 od 26. studenog 2008. (pravomoćno 28. siječnja 2010.) tužitelj dužan platiti iznos od 97.478,10 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, a koji nije platio dok je tuženik dužan izgraditi objekte i uređenje komunalne infrastrukture prema Izmjenama i dopunama Programa gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture Općine Medulin za 2008.;

 

- da je na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o komunalnom doprinosu Klasa: IP/I-944-09/03-02-0042 od 28. studenog 2008. (pravomoćno 28. siječnja 2010.) tužitelj dužan platiti iznos od 274.261,95 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa do isplate a koji nije platio dok je tuženik dužan izgraditi objekte i uređenje komunalne infrastrukture prema Izmjenama i dopunama Programa gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture Općine Medulin za 2008.;

 

- da je tužitelj dostavio tuženiku izjavu o prijeboju smatrajući da između stranaka postoje uzajamne, istovrsne i dospjele novčane obveze;

 

nižestupanjski sudovi zaključili su da potraživanje tužitelja nije niti nastalo jer nije plaćeno a kada tužitelj zahtjeva izjavom o prijeboju faktički povrat javnog davanja (komunalnog doprinosa) koji nije plaćen, bez odluke iz provedenog upravnog postupka o obvezi tužene na povrat sredstava, time ne dolazi do mogućnosti prijeboja tražbine sa protutražbinom, obzirom da iste nisu dospjele sukladno čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO), pa su odbili tužbeni zahtjev.

 

10. Suprotno navodima tužitelja nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Odredbom čl. 195. ZOO, kao jedan od načina prestanka obveza propisan je prijeboj (kompenzacija). Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to (čl. 196. ZOO).

 

11.1. Kada se iste osobe pojavljuju u nekim od međusobnih obveznih odnosa u svojstvu vjerovnika, a u nekima od njih u svojstvu dužnika, postoji mogućnost da neke ili sve te obveze prestanu iako nisu ispunjene. Do utrnuća tih obveza može doći ako su ostvarene određene pretpostavke i prijebojem (kompenzacijom) tj. kroz međusobno obračunavanje potraživanja koje dužnik ima prema vjerovniku s vjerovnikovim potraživanjem prema dužniku. Potraživanja koja se prebijaju moraju u trenutku izjavljivanja prijeboja a) faktično postojati (egzistirati); b) biti istovrsna i c) biti dospjela (član 195. ZOO). Dospjelim se smatra ono potraživanje čije ispunjenje vjerovnik već može zahtijevati od dužnika (kada su rokovi za dobrovoljno ispunjenje postojećih obveza već nastupili). Tek u slučaju ako su ispunjene ove pretpostavke izjava o prijeboju ima konstitutivan učinak i smatra se da je prijeboj nastao onog časa kad su se stekli uvjeti za to.

 

11.2. U ovoj parnici tužitelj smatra da ovršne isprave - rješenja o komunalnom doprinosu predstavljaju dvostrano obvezne isprave koje ne obvezuju samo ovdje tužitelja na isplatu već i tuženika da do 31. prosinca 2008. sagradi objekte komunalne infrastrukture, te da se u suprotnom obvezuje vratiti primljeni novac. Kako tuženik nije izgradio infrastrukturu na koju se obveza smatra da je dospjela njegova obveza na vraćanje pa da stoga tužitelj ima pravo na prijeboj tih tražbina iako nesporno nije platio pravomoćno utvrđene iznos komunalne naknade.

 

11.3. Kako nesporno tužitelj nije platio iznose utvrđene pravomoćnim i ovršnim rješenjem o komunalnom doprinosu Klasa: IP/I-944-09/03-02-0043 od 26. studenog 2008. (pravomoćno 28. siječnja 2010.) od 97.478,10 kuna te pravomoćnim i ovršnim rješenjem o komunalnom doprinosu Klasa: IP/I-944-09/03-02-0042 od 28.studenog 2008. (pravomoćno 28. siječnja 2010.) od 274.261,95 kuna to njegove tražbine nema niti je dospjela pa nije niti ispunjen uvjet iz odredbe čl. 195. ZOO za prestanak obveze kompenzacijom a kako to pravilno utvrđuju nižestupanjski sudovi.

 

12. Nadalje, valja reći, a kako to valjano utvrđuju nižestupanjski sudovi da je sukladno odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09), komunalni doprinos novčano javno davanje, pa se sukladno čl. 1. i 2. toč. 8. Općeg poreznog ("Narodne novine" broj 147/08 - dalje u tekstu: OPZ) odredbe tog zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju i za javna davanja. Komunalni doprinos je javno davanje pa se na njega supsidijarno primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona. Prijeboj međusobnih poreznih dugova prema Općem poreznom zakonu moguć je samo s nespornim ili pravomoćno utvrđenim poreznim obvezama (čl. 115. st. 2. OPZ).

 

12.1. Dakle, dug na ime komunalnog doprinosa može se prebiti sa drugom novčanom tražbinom prema jedinici lokalne samouprave jedino ako je osim općih pretpostavki, potraživanje nesporno ili pravomoćno utvrđeno.

 

12.2. U okolnostima konkretnog slučaja potraživanje tužitelja je tuženik osporio u ovom postupku a tužitelj nije nikada postavio zahtjev upravnom tijelu za povrat navedenih sredstava (jer se pravo na povrat uplaćenog doprinosa određuje rješenjem upravno tijelo u posebnom upravnom postupku, a dospijeva na temelju konačnog i pravomoćnog rješenja) niti je pokrenuo postupak kod suda pa nije ispunjen uvjet iz čl. 115. OPZ za prestanak obveze kompenzacijom.

 

13. S obzirom na izloženo, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ovrha nedopuštena jer sa je obveza prestala prijebojem (kompenzacijom).

 

14. Nadalje, odgovor na navode tužitelja u reviziji kojima problematizira pitanje prava podnošenja prijedloga za ovrhu temeljem dvostrano obvezujućeg pravomoćnog rješenja (o komunalnom doprinosu) valja reći da pravo tuženika da prisilnim putem potražuje isplatu pravomoćno utvrđene visine komunalne naknade proizlazi iz odredbe čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom doprinosu gdje je propisano da se izvršno rješenje o komunalnom doprinosu izvršava u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit te u pogledu navedenog ne postoji pravna praznina.

 

15. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu (stavak I izreke).

 

16. Kako odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje ovog spora, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan (stavak II izreke).

 

Zagreb, 16. studenog 2022.

 

                           

 

                            Predsjednica vijeća:                            Mirjana Magud,v.r.