1

Broj: Ppž-6858/2022

  

                                

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. P.R., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 19. travnja 2022., broj: 3. Pp J-1013/2019, u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba okr. P.R. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. P.R.je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 HRK (tristokuna)/39,82 EUR (tridesetdeveteuraiosamdesetdvacenta)[1] u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 19. travnja 2022., broj: 3. Pp J-1013/2019, proglašen je krivim okr. P.R. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona u vezi čl. 64. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, od okrivljenika je oduzeta PVC folija sa sadržajem 11 grama droge marihuane, dok je, u odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu 200,00 kuna.

 

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika D.H., naznačujući da se žali zbog svih zakonom dopuštenih razloga, a posebno zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. 

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

              4. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da „nije jasno iz kojih to dokaza i na temelju kojih činjenica sud crpi svoje uvjerenje da je upravo okrivljenik „posjedovao“ 11 grama marihuane“, pri čemu pojam posjedovanja definira kao faktično držanje fizičke stvari s namjerom da se ista drži za sebe i tvrdi da je to voljno uvjetovano stanje, svojevrsni trajni čin, koji treba dokazivati u okviru dokazivanja krivnje i to upravo kao voljni element počinjenja prekršaja.

 

              4.1. Suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica, pa tako i glede činjenice koja se pobija žalbom. Pojam posjedovanja droge, u smislu odredaba Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, propisan je čl. 2. st. 1. t. 9. tog Zakona kao „faktična vlast nad drogom, biljkom ili tvari koja se može uporabiti za izradu droge“ pa je, u tom smislu, za ispunjenje bića inkriminiranog prekršaja, nebitno je li okrivljenik drogu posjedovao za sebe ili za nekog drugog, dok eventualno utvrđivanje činjenice je li droga bila u posjedu okrivljenika iz nekog drugog razloga, npr. radi prodaje, stavljanja u promet na drugi način odnosno posredovanja u prodaji ili kupnji, prelazi okvire prekršajnog postupka, jer bi se u tom slučaju radio o počinjenju kaznenog djela i takvi žalbeni navodi nisu usmjereni u korist nego na štetu okrivljenika.

 

              4.2. Da je okr. P.R. posjedovao PVC foliju sa sadržajem 11 grama droge marihuane, u smislu čl. 2. st. 1. t. 9. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, prvostupanjski sud je pravilno i osnovano zaključio iz materijalnih dokaza koji su pročitani u dokaznom postupku i to potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 4. travnja 2019 i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 4. travnja 2019., koje je okr. P.R. potpisao bez ikakvih primjedbi, Izvješća Službe kriminalističke policije od 4. travnja 2019. te Zapisnika o vještačenju Službe kemijsko fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 12. lipnja 2019.

 

4.3. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe da je namjera okrivljenika bitan element prekršaja, treba navesti da je odredbom čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona propisano da je za počinjenje prekršaja dovoljan nehaj, a da se namjera kao oblik krivnje, sukladno čl. 25. st. 2. Prekršajnog zakona, samo iznimno može propisati propisom o prekršaju, a što nije slučaj kod inkriminiranog djela prekršaja.

 

4.4. Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              5. Suština žalbe zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava svodi se na isticanje povrede iz čl. 196. t. 3. Prekršajnog zakona. Tako okrivljenik tvrdi da se radi o presuđenoj stvari, jer je u kaznenom postupku proglašen krivim za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190 st. 2. Kaznenog zakona i to za drogu koja je pronađena i oduzeta iste prilike kao i droga koja je predmet ovog prekršajnog postupka. Okrivljenik smatra neprihvatljivim pokretanje dva postupka za isto ponašanje koje je utvrđeno istom dokaznom radnjom (pretragom stana i drugih prostorija) i tvrdi da se radi o gruboj zlouporabi procesnih ovlaštenja od strane tijela kaznenog odnosno prekršajnog progona.

 

5.1. Međutim, potpuno je, po ocjeni ovog suda, nebitno što je sva droga (i ona obuhvaćena kaznenim djelom i ova obuhvaćena prekršajem) pronađena i oduzeta od okrivljenika istom dokaznom radnjom, jer navedena činjenica nije odlučujuća kod odlučivanja postoji li dostatan stupanj osnovane sumnje za podizanje optužnog akta za kazneno djelo ili za prekršaj. Radnja posjedovanja jedne vrste droge s ciljem stavljanja te droge u promet ne inkludira u sebi i radnju posjedovanja druge vrste droge bez tog cilja i upravo to čini razliku između kaznenog djela i prekršaja. S obzirom da, kako to proizlazi iz presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K-149/2020 od 26. kolovoza 2020., koja prileži spisu, činjeničnim opisom kaznenog djela za koji je okrivljenik proglašen krivim nije obuhvaćena droga koja je predmet ovog prekršajnog postupka, ne radi se o povredi načela ne bis in idem, a što je pravilno i osnovano utvrdio i prvostupanjski sud.

 

5.2. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

 

6. Nadalje, s obzirom da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, jer, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj je zakonom propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Cijeneći da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio slabog imovnog stanja, niti da bi bio u obvezi uzdržavati neku osobu ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

8. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 16. studenog 2022.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.