- 1 -              Rev 5080/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 5080/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. Č.-Ž., odvjetnica u Z., protiv tuženika T. T. d.d., OIB: ..., T., kojeg zastupa punomoćnik N. F., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-313/2018-2 od 28. svibnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-17/2017-14 od 17. siječnja 2018., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja se odbija.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"1. Utvrđuje se da Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem od 22. studenog 2016. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao, te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na poslove KV radnik 3., u roku od 8 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku T. T. d.d., T., ..., OIB ...., da tužitelju I. M. iz T., ..., OIB: ..., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, sve u roku od 8 dana."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-17/2017-14 od 17. siječnja 2018. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem od 22. studenoga 2016. nije dopuštena i na utvrđenje da radni odnos tužitelja I. M. nije prestao, uz nalaganje tuženiku T. T. d.d., T., da vrati tužitelja na poslove KV radnika 3, te mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

Nalaže se tužitelju I. M. naknaditi tuženiku T. T. d.d., T., parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna, u roku od osam dana.

 

II. Nalaže se tužitelju Ivici Medvedu naknaditi tuženiku T. T. d.d., T., trošak u povodu žalbe u iznosu od 600,00 kuna u roku od 8 dana."

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troška revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenta, u postupku koji je prethodio reviziji nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama, koji kao takovi ne proturječe sadržaju spisa, slijedom čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

8. Revizijske navode kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće uzeti u razmatranje jer to prema odredbi čl. 385. ZPP, nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

 

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, da radni odnos nije prestao i zahtjev za vraćanje tužitelja na posao.

 

10. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika i je li poslodavac prije otkazivanja ugovora o radu bio dužan pisano upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa te mu omogućiti iznošenje obrane.

 

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu KV radnika 3,

 

- da je tuženik Odlukom od 22. studenoga 2016. otkazao tužiteljev ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja,

 

- da se u odluci o otkazu ugovora o radu kao razlog za otkazivanje navodi da je tužitelj s još 23 druga radnika 1. i 2. rujna 2016. odbio radne zadatke iako je bio prisutan na radnom mjestu što je utjecalo na poslovanje tuženika,

 

- da tuženik zbog neizvršavanja radnih zadataka od strane radnika nije izvršio ugovoreni posao prema tvrtki Signal sistem d.o.o. zbog čega je tvrtka S. d.o.o. 2. rujna 2016. stornirala narudžbu tuženiku te da je odbijanjem izvršenja radova radnik prouzročio materijalnu štetu poslodavcu (u iznosu od 321.132,50 kn),

 

- da je tužitelj 1. i 2. rujna 2016. bio prisutan na radnom mjestu, ali svoje radne zadatke nije obavljao, odnosno nije ništa radio,

 

- da je tvrtka S. s. d.o.o. narudžbenicom od 9. kolovoza 2016. naručila postavljanje panel ploča od tuženika s rokom izvođenja radova do 19. rujna 2016.,

 

- da je tvrtka S. s. d.o.o. otkazala narudžbu 2. rujna 2016.,

 

- da tuženik nije tužitelja prije otkazivanja ugovora o radu pisano upozorio na obvezu izvršavanja radnih obveza i na mogućnost otkazivanja ugovora o radu,

 

- da tuženik nije prije otkazivanja ugovora o radu od radnika tražio iznošenje obrane.

 

12. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev zaključivši da iako je tužitelj povrijedio obvezu iz čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR), otkaz ugovora o radu nije dopušten jer tuženik nije sukladno odredbi čl. 119. st. 1. i 2. ZR pisano upozorio tužitelja na obvezu iz radnog odnosa, niti mu je omogućio iznošenje obrane.

 

13. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev zaključivši da tuženik u postupku otkazivanja ugovora o radu nije povrijedio odredbu čl. 119. st. 1. i 2. ZR. U bitnom prema obrazloženju drugostupanjskog suda, u situaciji kada je tužitelj dva dana uzastopce dolazio na posao odbijajući izvršavati radne zadatke s još 23 druga radnika tuženika, a da za to nije imao opravdan razlog, nije opravdano očekivati od poslodavca da tužitelja pisano upozorava na obveze iz radnog odnosa i omogući mu iznošenje obrane.

 

14. Revizijom se osporava pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident nalazi u tome da tuženik nije imao opravdan razlog za otkaz zbog toga što tuženik nije dokazao da mu je zbog ponašanja tužitelja nastala šteta. Nadalje, tužitelj u reviziji navodi da je tuženik sukladno odredbi čl. 119. st. 1. i 2. ZR bio dužan pisano upozoriti tužitelja na kršenje radne obveze, naročito imajući u vidu da je do odluke o otkazu ugovora o radu prošlo više od 2 mjeseca.

 

15. Prema shvaćanju ovoga suda tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

16. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

17. Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, a koja ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom stupnju postupka (argumentum a contrario čl. 385. ZPP), proizlazi da je jedan od razloga za otkaz tužitelju taj što tužitelj 2. uzastopna radna dana (1. i 2. rujna 2016.) nije izvršavao svoje radne obveze odnosno da je dolazio na posao, ali je odbio izvršavati radne zadatke. Pritom se napominje da se i sam tuženik u odluci o otkazu ugovora o radu pozvao, između ostalog, upravo na kršenje obveze iz čl. 7. st. 1. ZR.

 

18. Odredbom čl. 7. st. 1. ZR propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi temeljna obveza radnika u radnom odnosu, a to je osobno obavljati posao koji mu je odredio poslodavac.

 

19. Tužitelj je, u konkretnom slučaju, dva uzastopna radna dana odbijao izvršavati radne zadatke koje mu je naložio tuženik čime je prekršio svoju obvezu iz čl. 7. st. 1. ZR. Pritom, iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da je tužitelj tijekom postupka dokazao da je za neizvršavanje radnih zadataka imao opravdan razlog.

 

20. Poslodavac u odluci o otkazu, kao razlog otkazivanja, može navesti jedan ili više razloga. No, za dopuštenost odluke o otkazu dovoljno je da je poslodavac dokazao postojanje jednog razloga za otkaz. Tako je tuženik u odluci o otkazu kao razlog otkazivanja naveo tužiteljevo odbijanje rada dva radna dana koji razlog je tuženik dokazao, ali, i da je odbijanjem izvršavanja radova tuženiku prouzročena šteta u iznosu od 321.132,50 kn. Činjenica da je tuženik u odluci o otkazu naveo i da je tužiteljevim ponašanjem (neradom) tuženiku prouzročena šteta u iznosu od 321.132,50 kn koju tuženik tijekom postupka nije dokazao, nije odlučna za odluku o osnovanosti odluke o otkazu pokraj činjenice da je tuženik dokazao prvi razlog za otkaz ugovora o radu, a to je da tužitelj nije dva dana radio na radnom mjestu. Zbog navedenog nije odlučna niti činjenica je li se nerad tužitelja negativno odrazio na proces rada i proizvodnje ili nije.

 

21. Slijedom navedenog je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR kada je zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljeva ugovora o radu.

 

22. Odredbom čl. 119. st. 1. ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Stavkom 2. istog članka propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, a osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

23. U konkretnom slučaju, kada je tužitelj odbio 2 dana uzastopce izvršavati radne zadatke uz još 23 druga radnika pri čemu je tvrtka Signal sistem d.o.o. koja je narudžbenicom od 9. kolovoza 2016. naručila postavljanje panel ploča od tuženika s rokom izvođenja radova do 19. rujna 2016. otkazala narudžbu upravo 2. rujna 2016. odnosno 2 dan tužiteljeva odbijanja rada, pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da nije opravdano očekivati od poslodavca da pisanim putem upozori tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa. Jednako tako, nije bilo opravdano očekivati od poslodavca niti da mu omogući iznošenje obrane prema čl. 119. st. 1. i 2. ZR budući da  tužitelj nije niti sporio da ta dva dana nije radio.

 

24. Revizijski navod tužitelja da je od njegova nerada do otkaza ugovora o radu prošlo više od dva mjeseca nije od utjecaja na pravilnost odluke o dopuštenosti otkaza ugovora o radu jer je u ovom slučaju riječ o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, a ne o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz čl. 116. st. 1. ZR koji poslodavac može otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2. ZR). Budući da je sud pravilno zaključio da u ovakvim okolnostima nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da pisanim putem upozori tužitelja na obveze iz radnog odnosa i na mogućnost otkazivanja, tada nije odlučna činjenica je li tuženik imao vremena upozoriti tužitelja na izvršavanje radnih obveza.

 

25. Stoga je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR zbog čega je utvrdio da je otkaz ugovora o radu dopušten i da je neosnovan zahtjev tužitelja za vraćanje na posao iz čl. 124. st. 1. ZR (tako i ovaj sud u Revr 771/2018-2 od 25. travnja 2019.).

 

26. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana.

 

Zagreb, 16. studenoga 2022.

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.