Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 3684/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3684/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M., S., OIB , koje zastupa punomoćnica G. B., odvjetnica u S., protiv tuženika: 1. I. D., P.-G., OIB , i 2. K. Z., S., B., OIB , koje zastupa punomoćnik Ž. V., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-473/2022-2 od 9. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5419/18 od 28. siječnja 2022., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-473/2022-2 od 9. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5419/18 od 28. siječnja 2022. radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

 

2. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

 

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Kada tužiteljica nije dala pismenu punomoć niti je bila nazočna dogovaranju nagodbe, da je nije potpisala, da nije dala pisanu punomoć da je se u tom poslu zastupa, te vođenje razgovora za sklapanje nagodbe i spremnost na istu to još ne znači da je tužiteljica bila spremna na konkretni sadržaj nagodbe.

 

2. Je li odvjetnik koji je vodio jedna parnični postupak , temeljem pisane punomoći, može voditi bilo kakav postupka protiv treće osobe , bez pisane punomoći stranke, radi naplate duga po toj pravomoćnoj presudi ali protiv njenih nasljednika i to da niti nema pisani dokaz tko su nasljednici iste, te da sklapa bilo kakvu nagodbu sa osobama za koje nema dokaz da su nasljednici tuženika iz te pravomoćne presude.

 

3. Je li rješenje o nasljeđivanju koje je postalo pravomoćno a u kojem je u izreci rješenja određeno kako nasljednik nasljeđuje i dug i to točno određeni dug prema točno određenoj osobi, a protiv toga rješenja nije izjavio pravni lijek i rješenje je postalo pravomoćno, kasnije se nasljednik može pozivati da to rješenje o nasljeđivanju nije sukladno zakonu.“

 

6. Kao razlog važnosti u odnosu na postavljena pitanja tužiteljica je navela odluku revizijskog suda poslovni broj Rev 2273/1993-2 od 2. prosinca 1997. Međutim, navedena odluka ne može se smatrati odgovarajućim razlogom važnosti u odnosu na postavljena pitanja s obzirom na to da nije donesena u istoj činjeničnoj situaciji kao u ovom predmetu. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima činjenično je utvrđeno kako je tužiteljica na temelju usmene punomoći ovlastila svog punomoćnika na sklapanje nagodbe s tuženicima te da je bila upoznata sa sadržajem nagodbe ( a što tužiteljica ne problematizira kroz postavljena pitanja), dok je u odluci koju tužiteljica navodi kao razlog važnosti utvrđeno suprotno. Slijedom navedenog, postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da je tužiteljica u predmetnom slučaju mogla usmenim putem, u smislu odredbe čl. 314. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) ovlastiti svog punomoćnika da ju zastupa prilikom sklapanja predmetne nagodbe, pa samim time nije od značaja za rješenje ovoga spora je li tužiteljica pisanim putem ovlastila svog punomoćnika za sklapanje navedene nagodbe.

 

7. S obzirom na navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. studenoga 2022.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu