REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 15 Pž-844/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Marine Veljak,
članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE VODE, pravna osoba za
upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB 28921383001, kojeg
zastupa punomoćnik Vlaho Hrdalo, odvjetnik iz Zagreba, Medulićeva 4, protiv
tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB
02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Tihana Svetec, odvjetnica iz
Odvjetničkog društva Leko & partneri d.o.o. Zagreb, Domagojeva 18, radi isplate,
odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni
broj P-526/2019 od 28. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. studenoga 2022.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-526/2019 od 28. siječnja 2022. u točkama I. i II.
izreke.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom da mu tuženik naknadi trošak odgovora na
žalbu u iznosu od 57.733,00 kn / 7.662,49 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari odlučio:
I. Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana isplatiti tužitelju iznos od

608.990,86 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne
banke na dan plaćanja sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2018. do isplate II.
Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana naknaditi tužitelju parnični trošak u
iznosu od 405.387,30 kuna sa zateznom kamatom od 28. siječnja 2022. do isplate III.
Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog
postupka za iznos od 625,00 kuna sa zateznom kamatom od 28. siječnja 2022. do
isplate.

Tako je prvostupanjski sud presudio u bitnome ocjenjujući da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za naplatom po garanciji, da je zahtjev potpisan od

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 15 Pž-844/2022-2 2

strane ovlaštene osobe tužitelja te ovjeren od strane bankara tužitelja, a da tuženik neosnovano nije postupio po garanciji.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu osporavajući je u dijelu pod točkama I. i II. izreke, iz svih zakonom predviđenih razloga.

U bitnom ističe da je tužiteljev zahtjev za isplatu po spornoj garanciji pravilno
odbijen iz razloga što ga nije potpisala ovlaštena osoba tužitelja (generalni direktor) i
što zahtjev nije bio propisno ovjeren po bankaru tužitelja odnosno javnom bilježniku.

Slijedom navedenog predlaže preinačiti podredno ukinuti presudu u pobijanom
dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu
troška žalbe.

3. Žalba je dostavljena tužitelju na odgovor koji osporava sve navode iznesene
u žalbi kao činjenično i pravno neutemeljene. Ističe da se žalba u bitnome svodi na
neosnovano ponavljanje argumenata isticanih tijekom samog postupka. Predlaže
žalbu odbiti uz naknadu troškova.

4. Tuženikova žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama
žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu
materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na
zakonu osnovanu odluku.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet spora zahtjev za isplatom iznosa od

608.990,86 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne
banke na dan plaćanja zajedno sa zateznom kamatom.

7. Spornom Garancijom za dobro izvršenje posla br. 4100718198 u vezi
izvršenja projekta Izgradnja sustava vodoopskrbe i odvodnje, a koji je sufinanciran
sredstvima Europske unije koje je tužitelj krajnji korisnik.

Tuženik se navedenom garancijom neopozivo obvezao isplatiti tužitelju kao
korisniku Garancije utuženi iznos po primitku prvog zahtjeva u pisanoj formi i pisane
izjave u kojoj se navodi da nalogodavac društvo VIADUKT d.d. krši svoju obvezu iz
Ugovora i u pogledu čega ju krši.

Iz sadržaja Garancije proizlazi da bilo kakav zahtjev za isplatom mora
sadržavati potpis rukovoditelja Provedbenog tijela koji mora biti ovjeren od strane
bankara ili javnog bilježnika te biti pravovremeno predan tuženiku.

8. Tužitelj tvrdi kako je tuženiku podnio zahtjev za isplatom po bankarskoj garanciji na (prvi) poziv, međutim, da tuženik neosnovano po tom zahtjevu nije

Poslovni broj: 15 Pž-844/2022-2 3

postupio navodeći kako zahtjev nije bio potpisan od strane Generalnog direktora
tužitelja te potpis nije bio ovjeren od strane bankara korisnika Garancije (ili javnog
bilježnika).

9. Između stranaka nije sporno da je tuženik tužitelju kao korisniku izdao
Garanciju te da je naknadnim Dodacima spomenutoj Garanciji ukupan iznos
povećan na utuženi iznos, te da je tužitelj Zahtjev za naplatu po Garanciji predao
pravovremeno.

Između stranaka je sporno jesu li bili ispunjeni svi propisani uvjeti za konzumiranje prava iz predmetne Garancije.

10. Suprotno žalbenim navodima pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je
Zahtjev za naplatu bankarske garancije za uredno izvršenje ugovora podnesen u
pisanoj formi u roku važenja predmetne Garancije. Tužitelj navodi da društvo
VIADUKT d.d. krši obveze iz ugovora, odnosno da nije izvršilo radove u skladu s
ugovorom.

U potpisu Zahtjeva za naplatu bankarske garancije nalazi se ime i prezime
Generalnog direktora Zorana Đurokovića (nesporno osobe ovlaštene za zastupanje
tužitelja prema podacima iz sudskog registra) po čijoj ovlasti je sam Zahtjev potpisao
zamjenik generalnog direktora Valentin Dujmović. Ispod potpisa nalazi se štambilj
društva tužitelja i pečat o davanju ovlasti za potpis. Pored potpisa zamjenika
generalnog direktora nalazi se paraf Ružice Ćurić-Batan, šefice Sektora financijske
službe tužitelja, i Željka Vodičeka, šef Sektora pravne službe tužitelja. Potpis
Valentina Dujmovića te paraf Ružice Ćurić-Batan odgovaraju i onima u Prijavi potpisa
za potpisivanje dokumentacije platnog prometa položene upravo kod tuženika, što
tuženik nije ni osporio.

11. Također suprotno žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud
zaključuje kako iz spisu priložene dokumentacije i iskaza Valentina Dujmovića
proizlazi da je Valentin Dujmović u to vrijeme bio zamjenik generalnog direktora
tužitelja i izvršni direktor za Jadransko vodno područje te osoba ovlaštena od strane
generalnog direktora za potpisivanje, između ostalog, sve dokumentacije platnog
prometa.

Navedeno proizlazi i iz Odluke o ovlastima potpisivanja akata (list 34.-35.
spisa) i Odluke o ovlastima potpisivanja akata za provedbu projekata sufinanciranih
sredstvima Europske Unije za koje su Hrvatske vode krajnji korisnici (list 147. spisa).
Time je nesumnjivo Valentinu Dujmoviću dana ovlast da potpisuje akte za provedbu
tih projekata, koji akti, između ostalog, obuhvaćaju i zahtjeve za doznaku sredstava
dostavljene temeljem ugovora sklopljenih u provedbi tih projekata, a kojom Odlukom
je pokriven i konkretni projekt za koji je izdana predmetna Garancija.

12. Prvostupanjski sud osnovano ističe da pojam rukovoditelj Provedbenog
tijela treba sagledati u okviru europske regulative koja se odnosi na projekte
sufinancirane sredstvima Europske Unije. Provedbeno tijelo u tom smislu upravo
označava društvo tužitelja. U smislu odredbi Statuta tužitelja, generalni direktor je

Poslovni broj: 15 Pž-844/2022-2 4

odgovorna i ovlaštena osoba društva tužitelja, ali sukladno Statutu on može te svoje
ovlasti donošenjem posebnih Odluka prenijeti i na svoje zamjenike, u konkretnom
slučaju Valentina Dujmovića, koji je u skladu s tako prenesenim ovlastima i potpisao
predmetni Zahtjev. Predmetni Zahtjev za naplatu Garancije sukladno Odluci o
ovlastima potpisivanja od 27. studenoga 2017. sadrži i naznaku (otisnutu štambiljem)
„po ovlasti generalnog direktora zamjenik generalnog direktora Valentin Dujmović,
mag. oecol.“

13. Također prema mišljenju ovog žalbenog suda nisu osnovani žalbeni
razlozi niti je tuženik dokazao da bi u kontekstu svega navedenog izraz rukovoditelj
Provedbenog tijela označavao isključivo Generalnog direktora, a koji izraz i nije
sadržan u spornoj garanciji. Izraz rukovoditelj ima nesporno šire značenje od izraza
generalni direktor.

14. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je Valentin Dujmović bio
ovlaštena osoba za potpisivanje Zahtjeva za naplatu predmetne Bankarske garancije
te je time ispunjen uvjet iz Garancije da je potpisan od strane ovlaštene osobe.

15. Nije osnovan žalbeni razlog tuženika da potpis Snježane Grubišić,
djelatnice tuženika na Zahtjevu za plaćanje ne predstavlja ovjeru potpisa na Zahtjevu
u svojstvu bankara tužitelja kao korisnika Garancije.

Iz sadržaja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je Snježana
Grubišić, djelatnica tuženika, a u to vrijeme bila je glavna menadžerica za naplatu te
nesporno nije radila u prijamnoj pisarnici. Tome u prilog govori i činjenica da je
Snježana Grubišić potpisala dopis kojim tuženik odbija isplatu po zahtjevu tužitelja.

Stoga nisu od značaja žalbeni razlozi da je potpis Snježane Grubišić stavljen
na Zahtjevu za plaćanje samo potvrda primitka, a ne potpis ovjeren od strane
bankara, a posljedično i obrazloženje o pravilu o teretu dokazivanja. To osim iz
razloga navedenih u obrazloženju prvostupanjske odluke i radi toga što prema
mišljenju ovog žalbenog suda potpis ovjere od strane bankara ne isključuje nužno i
istovremenu potvrdu primitka zahtijeva.

Osnovano tužitelj u odgovoru na žalbu ističe kako tuženik u žalbi inzistira na
tvrdnji da je Snježana Grubišić Zahtjevu za plaćanje potpisala tek kao potvrdu
primitka tvrdeći da je to jasno „iz samog sadržaja i načina na koji je potpis stavljen na
pismeno“ premda bez pojašnjenja koji je to način stavljanja potpisa i što bi uopće
sadržaj potpisa bio.

Nisu osnovani žalbeni razlozi da prvostupanjski sud ni na koji način nije uzeo
u obzir prilikom ocjene dokaza okolnost da je Odluka o ovlastima potpisivanja akata
je tuženiku dostavljena izvan roka važenja Garancije.

O tome je prvostupanjski sud iznio obrazloženje koje prihvaća i ovaj žalbeni
sud, a u kojem se naglašava da je tužitelj zahtjev predao 16. ožujka 2018., a
Garancija je vrijedila do 20. ožujka 2018. Imajući u vidu pravni značaj Garancije na
prvi poziv i njenu svrhu, tuženik je neopravdano dugo čekao s očitovanjem na

Poslovni broj: 15 Pž-844/2022-2 5

Zahtjev za naplatu bankarske garancije te je tek 23. ožujka 2018. uputio tužitelju
svoje očitovanje, koje je tužitelj zaprimio tek 26. ožujka 2018. Tuženik je morao
primijeniti dužnu pažnju te pravovremeno i u primjerenom roku (prije isticanja
vremena važenja Garancije) eventualno zatražiti svu dodatnu potrebnu
dokumentaciju.

16. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 1039. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje:
ZOO), a sve u smislu Ujednačenih pravila za garancije na poziv Međunarodne
trgovačke komore, publikacija br. 458. Navedenom odredbom ZOO-a propisano je
kako je bankarska garancija na poziv svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira
kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika
ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije.
Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s
kojom je izdana pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje.

17. Žalbenim navodima tuženik u biti ponavlja navode istaknute tijekom
prvostupanjskog postupka, a u vezi kojih je prvostupanjski sud dao jasne i valjane
razloge i pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio da je tužiteljevo
osporavanje tražbine osnovano.

18. Tijekom postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog
postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na utvrđeno
činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.
Razlozima svoje žalbe, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost pobijane presude.

19. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku u pobijanom
dijelu je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona
o parničnom postupku i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne
novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03 – pročišćeni tekst) uz primjenu Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,
103/14, 118/14 i 107/15).

20. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku
presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

21. Odbijen je tužiteljev zahtjev za trošak odgovora na žalbu, jer ta
postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s
čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 16. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća
Kamelija Parać