- 1 -              Rev 931/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 931/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. R. Š., OIB: …, D., koju zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u R., protiv tuženika M. D., OIB: …, D., kojeg zastupa punomoćnica Ž. M., odvjetnica u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1270/2019-2 od 21. travnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2960/2016 od 30. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i suđeno je:

 

              „Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnine koja je u zemljišnim knjigama naslovnog suda upisana kao kč.br. …, zk.ul. … k.o. P. i to u 4/8 dijela, pa je tuženik dužan trpjeti da tužiteljica po pravomoćnosti ove presude ishodi u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnine na svoje ime, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika.

 

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 12.393,75 u roku od 15 dana."

 

Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troškova podnošenja odgovora na žalbu kao neosnovan.''.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) podnosi tuženik zbog pravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena rješenjem ovoga suda broj Revd 2309/2020-2 od 16. veljače 2021.

 

3. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju predložila odbiti je kao neosnovanu.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Ovaj parnični postupak vodi se povodom tužbe radi utvrđenja prava suvlasništva na temelju dosjelosti nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kao čk.br. … upisane u zk. ul. br. … k. o. P., i to u 4/8 suvlasnička dijela te uknjižbe navedenog suvlasničkog dijela u zemljišnim knjigama u korist tužiteljice.

 

6. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da:

- prijeporna nekretnina u naravi predstavlja dio uređene travnate okućnice tužiteljičine kuće na adresi …, da je okućnica tužiteljice ograđena žičanom ogradom, da sporna nekretnina čini dio uređenog dvorišta s posađenom travom, cvijećem i ukrasnim raslinjem, a cijela okućnica tužiteljice sastoji se od nekretnina i to čk.br. …, … i …, dok se predmetna nekretnina i to čkbr. … sve k.o. P. nalazi između čk.br. … i …, sve k.o. P., između kojih nema vidljive granice, već zajedno čine uređenu površinu. Sporna čk.br. … k.o. P. ima površinu od 103 čhv, odnosno 370 m2,

- je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama prije kupoprodaje od 28. listopada 2016., između ovdje svjedoka S. H. kao prodavatelja i tuženika kao kupca, bila upisana u zk. ul. br. … k.o. P., kao vlasništvo sada pok. I. Š. (koji je umro 1917. godine), a nakon toga na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O- … od 20. lipnja 1984. predmetna nekretnina bila je upisana kao suvlasništvo M. P. u 1/8 dijela, M. H. u 4/8 dijela, A. P. u 2/8 dijela i Z. K. u 1/8 dijela, dok je suvlasnički dio sada pok. M. H. od 4/8 dijela predmetne nekretnine, na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-… od 10. veljače 2006. upisan u korist S. H., koji je svoj suvlasnički dio od 4/8 dijela, odnosno ½ dijela predmetne nekretnine prodao tuženiku temeljem kupoprodajnog ugovora od 28. listopada 2016. na temelju kojeg se je tuženik uknjižio u zemljišnim knjigama kao suvlasnik predmetne nekretnine u navedenom suvlasničkom omjeru od 4/8 dijela predmetne nekretnine.

 

7. Drugostupanjski sud je pravomoćno prihvatio tužbeni zahtjev jer je utvrdio da su se pojedinačne pravne prednice tužiteljice i to A. P., M. P. i Z. K. kao prodavateljice predmetne nekretnine prema ugovoru o kupoprodaji od 21. listopada 2016., te njihov pravni prednik sada pok. L. L. nalazili u poštenom posjedu predmetne nekretnine od 1954. godine, odnosno stjecanja suvlasničkog dijela od ½ predmetne nekretnine na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1954. godine od M. H., pa su već na strani sada pok. L. L. ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem zakona, odnosno dosjelošću istekom roka od 30 godina, odnosno najkasnije 1. siječnja 1985. godine, prema pravnim pravilima iz čl. 1455. u vezi čl. 1468. i pravnog pravila iz čl. 1493. Općeg građanskog zakonika propisanim za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, dok tuženik ne uživa zaštitu svojeg prava suvlasništva od 4/8 suvlasnička dijela predmetne nekretnine, s obzirom da nije postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige prilikom stjecanja, odnosno kupoprodaje predmetne nekretnine od prodavatelja S. H., jer je imao saznanja da stanje upisa u zemljišnu knjigu ne odgovara stvarnom vlasničkom stanju predmetne nekretnine odnosno da S. H., iako upisan u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik u 4/8 dijela predmetne nekretnine, u stvarnosti to nije.

 

8. Revizija je dopuštena zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

„1. Da li pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku i u tom postupku nisu osporile sastav imovinske mase, odnosno ima li pravomoćno rješenje o nasljeđivanju učinak pravomoćno presuđene stvari u odnosu na stranke u ostavinskom postupku i u odnosu na imovinu koja je u tom postupku utvrđena?

 

2. Mogu li se nasljednici koji su sudjelovali u ostavinskom postupku nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pozivati na neku drugu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva nastalu prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju u odnosu na imovinu utvrđenu rješenjem o nasljeđivanju kao imovina ostavitelja?“.

 

9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

10. Tuženik se u reviziji poziva na odredbu čl. 231. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 42/65, 52/71, 52/73, 47/78 - dalje: ZN) prema kojoj pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Nadalje, citira odluku ovoga suda broj Rev 254/2008-2 od 20. travnja 2011. u kojoj je navedeno da se ''upravo zbog pravne sigurnosti uzima da je istinito ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, pa dakle i obujam ostavine i njen sastav koji je utvrđen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju''. No, tuženik pritom zanemaruje činjenicu da je u tom parničnom postupku s imovinom raspolagao ostavitelj, a što ovdje nije slučaj, jer je imovinom, 1954. godine, 37 godina nakon smrti ostavitelja I. Š., raspolagala M. H., prednica tuženika, koja je naknadno, 1984. godine, u ostavinskom postupku, kao njegova unuka, utvrđena njegovom zakonskom nasljednicom predmetne nekretnine.

 

11. Stoga, da su prednice tužiteljice i osporile sastav imovinske mase u tom ostavinskom postupku, taj prigovor bi bio neosnovan jer je predmetna nekretnina nesporno u času smrti ostavitelja (1917. godine) bila u njegovom vlasništvu budući da on njome nije raspolagao, a rješenjem o nasljeđivanju, sukladno odredbi čl. 225. ZN, utvrđuje se i opseg imovine koja je predmet nasljeđivanja. Zato, iako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, u odnosu na drugo pitanje se ističe kako se nasljednici koji su sudjelovali u ostavinskom postupku nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju mogu pozivati na neku drugu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva nastalu prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju u odnosu na imovinu utvrđenu rješenjem o nasljeđivanju kao imovina ostavitelja, pod uvjetom da se radi o valjanom stjecanju prava vlasništva nastalom nakon smrti ostavitelja, a što ovdje jest slučaj. Posljedično tome, prednice tužiteljice i tužiteljica su mogle steći i jesu stekle pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, i to poštenim posjedom predmetne nekretnine, nakon što je otac prednica tužiteljice kupio predmetnu nekretninu od naknadno utvrđene zakonske nasljednice ostavitelja I. Š., M. H., prednice tuženika.

 

12. Zato je, primjenom čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 16. studenog 2022.