1                Poslovni broj: 3 Us I-1014/2021-15

   REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-1014/2021-15

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja J. F. iz N., I. G. …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica J. R., službena osoba tuženika, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 16. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03054534172, URBROJ: 341-99-05/3-21-4844 od 14. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03054534172, URBROJ: 341-99-05/3-21-4844 od 14. srpnja 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/21-01/03054534172, URBROJ: 341-12-05/3-21-20125 od 21. svibnja 2021., kojim je tužitelju određena invalidska mirovina počevši od 1. ožujka 2020. u svoti od 1.497,66 kn mjesečno te je umjesto ove mirovine kao povoljnija određena najniža mirovina u svoti od 2.328,19 kn mjesečno (koja od 1. srpnja 2020. iznosi 2.361,19 kn mjesečno, a od 1. siječnja 2021. iznosi 2.374,45 kn mjesečno), kao i da isplata ove mirovine tužitelju pripada od 1. ožujka 2020. (prvi dan slijedećeg mjeseca od mjeseca podnošenja zahtjeva) uz obračun ranije isplaćene mirovine. Osim toga, određeno je da je ovim rješenjem zamijenjeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, broj: 9892 od 21. srpnja 2020.
2. Tužitelj u tužbi u bitnome ističe da tuženik nije uvažio pravomoćnu presudu ovoga Suda poslovni broj: 4 UsI-983/2020-4 od 29. listopada 2020., kao i da je došlo do kršenja ljudskih i građanskih prava. Ističe da se u upravnom sporu koji se vodi kod ovoga Suda pod poslovnim brojem UsI-373/2021 (predlaže spajanje spisa poslovni broj: UsI-1014/2021 na navedeni spis) očitovao 26. svibnja 2021. zbog niza neobjektivnih postupanja prema njemu kao stranci u postupku. Smatra da mu je osporavanim rješenjem uskraćeno pravo u skladu s člankom 35. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji na dragovoljački dodatak i dodatak po borbenom sektoru, a poziva se i na članke 56. navedenog Zakona i 155. Zakona o mirovinskom osiguranju. Dodaje u bitnome da mu nije priznato pravo na braniteljsku mirovinu sa prvim podnošenjem zahtjeva; nije sačinjena tabela izračuna mirovine po posebnim propisima; nije po retroaktivnoj osnovici izvršeno usklađivanje mirovine s godišnjim rastom mirovine za koje je zakinut u 2021. godini (tj. od 2016. do 2021. godine u skladu s člankom 94. Zakona o mirovinskom osiguranju); nije mu priznat dragovoljački dodatak u skladu s BR-D-om na kojem je utvrđen status dragovoljca uz već navedeni dodatak; nije postupljeno po žalbenim navodima koji su navedeni u rješenju tuženika od 20. svibnja 2021.; nije mu dostavljena dokumentacija koju je zatražio tijekom upravnog postupka; nije mu priznato pravo na privremenu invalidsku mirovinu sa navršenih 58. godina života u skladu s člankom 57. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju; nije izvršen izračun mirovine po posebnim propisima, već po općim propisima čime dolazi do kršenja načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Nadalje tužitelj predlaže Sudu da zatraži od tuženika tumačenje u svezi nedoumica koje iznosi. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika te priznati mirovinu prema izračunu koji tužitelj drži ispravnim.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, dok navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Stoga predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Tužitelj u podnesku od 25. rujna 2021. prilaže preliminarni izračun mirovine sudskog vještaka S. Č.a, dok su uz sam izračun kao dodatni dokaz priložene Odluke o aktualnim vrijednostima mirovina i Upravnog vijeća tuženika. Dodaje da su iz priložene dokumentacije po samoj preliminarnoj tablici izračuna osnovice mirovine vidljivi svi pokazatelji same osnove izračuna braniteljske mirovine po predviđenoj zakonskoj osnovici iz 2016. godine. Tvrdi da prilikom izračuna nije uzet u obzir članak 155. Zakona o mirovinskom osiguranju jer je temeljem toga članka, kao i članka 89. i 94. regulirana metoda samog izračuna po posebnim propisima, a ne po općim, pa mu stoga nije uzet u obzir postotak izračuna rasta mirovina koji je trebalo pribrojiti u skladu s preliminarnom tablicom izračuna sudskog vještaka.
5. U očitovanju od 5. listopada 2021. tužitelj dodaje da tuženik ne iznosi stvarne činjenice prilikom donošenja rješenja, pri tome mu uskrativši u prilogu dostaviti presliku nalaza i mišljenja tijela vještačenja, kao i da je u nadležnosti Centra za profesionalnu rehabilitaciju utvrđivanje koje poslove stranka smije, a koje ne smije obavljati po pitanju opisa zadnjeg radnog mjesta ukoliko stranka u postupku ima preostalu radnu sposobnost. Smatra da je takvim postupanjem došlo do diskriminacije stranke. Nadalje tužitelj ponavlja određene navode iz tužbe i podneska od 25. rujna 2021. te posebice ističe da je dana 30. kolovoza 2021. ravnatelju tuženika podnio zahtjev za pristup informacijama i utvrđivanje odgovornosti po pitanju prijave etičkom povjerenstvu, a na koji se ravnatelj tuženika nije očitovao te stoga postoji sumnja na diskriminaciju. Stoga predlaže Sudu da u skladu s člankom 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije utvrdi sve diskriminacijske radnje.
6. Tuženik u očitovanju od 19. listopada 2022. ističe da se najniža mirovina hrvatskog branitelja određuje od osnovice koja iznosi 45% prosječne netoplaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u 2016. godini te ista prema podacima Državnog zavoda za statistiku iznosi 2.558,25 kn (članak 49. stavak 5. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji) koja se prema odredbi članka 49. stavka 6. navedenog Zakona povećava za broj dana sudjelovanja u borbenom sektoru za 0,0015% od utvrđene proračunske osnovice (0,4989 kn) za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te se iskazuje u osobnim bodovima. Najniža mirovina, nadalje se prema odredbama članka 50. i članka 51. Zakona određuje primjenom odgovarajućeg mirovinskog faktora i polaznog faktora te aktualne vrijednosti mirovine utvrđene u skladu s odredbom članka 88. Zakona o mirovinskom osiguranju na dan priznanja prava na mirovinu. Ističe da tužitelj ima priznato sudjelovanje u borbenom sektoru 155 dana. Stoga je pravilno prvostupanjskim rješenjem utvrđena svota najniže mirovine tužitelja na dan 1. ožujka 2020. u svoti od 2.328,19 kn mjesečno na način da je utvrđena osnovica u svoti od 2.558,25 kn povećana za 0,015% od iste, odnosno za 0,4989 kn za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru (155 x 0,4989 = 77,33 kn + 2.558,25 kn =2.635,58 kn) uz primjenu polaznog faktora iz članka 51. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji koji iznosi 1,0, što iskazano u osobnim bodovima iznosi 42,5162 (2.635,58 : 61,99 – konačna AVM za 2016. prema Odluci o aktualnoj vrijednosti mirovine od 1. siječnja 2017. – "Narodne novine", broj: 23/17.). Navedeni osobni bodovi nadalje su pomnoženi s aktualnom vrijednošću mirovine koja na dan 1. siječnja 2020. iznosi 68,45 kn i mirovinskim faktorom (0,8) iz članka 50. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Utvrđena najniža mirovina tužitelja (2.328,19 kn) nadalje je pravilno usklađena počevši od 1. srpnja 2020. i 1. siječnja 2021. prema novim Odlukama o aktualnim vrijednostima mirovina.
7. Tužitelj u podnesku od 4. studenoga 2022. ostaje kod svih navoda iznijetih tijekom upravnog spora te dodaje da se prilikom izračuna braniteljske mirovine ne mogu primijeniti izračunske formule po općim propisima, ne uvažavajući u skladu s člankom 35. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji dragovoljački dodatak, pripadajući dodatak invalidnoj osobi od 4% za borbeni sektor i pripadajući dodatak za 155 dana borbenog sektora u skladu s člankom 49. stavkom 6. navedenog Zakona. Nadalje se poziva na članke 31. stavak 4. i 49. stavke 5. i 6. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, kao i članak 155. Zakona o mirovinskom osiguranju te ističe da je upitna zakonitost Odluke o visini najniže mirovine hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata za 2022. godinu donijeto od Upravnog vijeća tuženika, stoga predlaže Sudu po službenoj dužnosti zatražiti mišljenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Naime, smatra da se prema hrvatskim braniteljima vrši diskriminacijski izračun po osnovici iz 2016. godine u 2022. godini ne prateći rast plaća i mirovina u skladu s inflacijom. Također ističe da je tužitelju rješenjem od 15. rujna 2021. priznata opća nesposobnost za rad, a da niti tim rješenjem nije napravljen ispravan izračun njegove mirovine.
8. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 9. studenoga 2022. kod ovog Suda održana je javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima  (''Narodne novine'', broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., – dalje: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
9. Na raspravu je pristupio tužitelj koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te svih navoda iznijetih tijekom upravnog spora, kao i službena osoba tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te je dodala da je Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, broj: 121/17.) na snagu stupio 14. prosinca 2017. te je u njegovim odredbama propisano da se kao osnovica uzima 2016. godina, ali se mirovine stalno povećavaju kroz aktualnu vrijednost mirovine. Također je istaknula da je tužitelju mirovina pravilno određena temeljem polaznih i mirovinskih faktora te dana provedenih u borbenom sektoru, kao i aktualne vrijednosti mirovine.
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
11. Prvenstveno valja napomenuti da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 14. srpnja 2021. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 21. svibnja 2021., a kojim je tužitelju određena najniža mirovina prema odredbi članka 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, broj 121/17., dalje: ZOHBDR). Navedeno se ističe iz razloga jer tužitelj iznosi mnogobrojne prigovore koje Sud nije u mogućnosti ocjenjivati tijekom ovog upravnog spora, primjerice u svezi nedostavljanja preslike nalaza i mišljenja tijela vještačenja (vještačenje u ovom upravnom postupku nije niti provedeno), neočitovanja ravnatelja tuženika u svezi podnesenog zahtjeva za pristup informacijama obzirom da se u svezi istoga postupa u skladu s relevantnim odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama (“Narodne novine”, broj: 25/13., 85/15., 69/22.), traženja od ovoga Suda da od tuženika zatraži tumačenja u svezi određenih pitanja koje nabraja u tužbi, traženja mišljenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u svezi Odluke o visini najniže mirovine hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata za 2022. godinu donijetu od strane Upravnog vijeća tuženika itd.
12. Također, nije bilo osnove da Sud sukladno odredbi članka 113. stavka 1. Sudskog poslovnika („Narodne novine“, broj: 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21., 23/22.) spoji spis ovoga Suda poslovni broj: Us I-1014/2021 na spis poslovni broj: Us I-373/2021 radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke obzirom da je tužitelj u spisu poslovni broj: Us I-373/2021 povukao tužbu te je spor obustavljen (raspravnim rješenjem poslovni broj: 5 Us I-373/2021-10 od 15. veljače 2022.).
13. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, broj: 9892 od 6. srpnja 2000. određena, počevši od 1. siječnja 1999. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema odredbama ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine”, broj: 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 61/11., 114/11., 76/12., 133/13.) te je mirovina na dan 1. siječnja 1999. iznosila 554,15 kn mjesečno, umjesto koje mirovine je kao povoljnija bila određena najniža mirovina prema odredbama ranije važećeg ZOMO-a u iznosu od 636,19 kn mjesečno.
14. Prvostupanjsko rješenje od 21. svibnja 2021. doneseno je u izvršenju rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03054534172, URBROJ: 341-99-05/3-21-003883 od 6. svibnja 2021. i presude ovoga Suda poslovni broj: 4 UsI-983/2020-4 od 29. listopada 2020. kojom je poništeno (ranije) rješenje tuženika, KLASA: UP/II 141-02/20-01/03054534172, URBROJ: 341-99-05/3-20-5609 od 11. kolovoza 2020. i rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I 141-02/20-01/03054534172, URBROJ: 341-12-05/3-20-22300 od 21. srpnja 2020. te je predmet vraćen na ponovni postupak, i to u bitnome iz razloga jer nema zapreke da se tužitelju odredi najniža mirovina u smislu članka 49. stavka 2. ZOHBDR-a ako je to za njega povoljnije i ako ispunjava sve tim Zakonom propisane pretpostavke. To stoga, jer status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ostvaren prema odredbama ZOHBDR-a predstavlja osnovu za određivanje najniže mirovine bez obzira kad je ostvareno pravo na mirovinu prema općem propisu, a navedeno je u skladu s načelom ravnopravnosti, kako bi se osiguralo ostvarivanje predmetnog prava odnosno jednak položaj svih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.
15. Valja napomenuti da je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja od 6. veljače 2020. za obnovu postupka, odnosno ponovno određivanje mirovine na temelju potvrda o novoutvrđenom statusu hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata koje je priložio.
16. Naime, tužitelju je naknadno utvrđen staž u HV kao pripadniku naoružanih odreda Narodne zaštite od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i utvrđen status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata, za što je kao dokaz priložio PS-2 potvrdu od 27. studenoga 2019., KLASA: 117-05/19-01/1, URBROJ: 512M2-78-19-1253 te BR-D potvrdu od 27. studenoga 2019., KLASA: 034-04/19-01/1, URBROJ: 512M2-78-19-1506 te isto predstavlja novu činjenicu koja utječe na pravo korisnika mirovine.
17. Odredbom članka 139. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine”, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., u daljnjem tekstu: ZOMO) propisano je da će se novo rješenje donijeti i kada se saznaju nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe, odnosno korisnika mirovine koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja ili u slučaju kada je upravni sud zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište. Prema stavku 3. istoga članka Zakona, prava utvrđena novim rješenjem donesenim prema stavcima 1. i 2. ovoga članka pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, odnosno od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.
18. Stoga je pravilno prvostupanjskim rješenjem od 21. svibnja 2019.  određeno da isplata mirovine tužitelju pripada od 1. ožujka 2020. u skladu s člankom 139. stavkom 3. ZOMO-a, tj. prvi dan slijedećeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka.
19. Što se tiče zahtjeva od 27. studenoga 2019. isti je odbijen pravomoćnim rješenjem Područne službe u Osijeku, broj spisa: 9892 od 3. prosinca 2019. (protiv toga rješenja tužitelj nije podnio žalbu), slijedom čega nema osnove da se tužitelju prizna pravo na najnižu mirovinu od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja toga prvotnog zahtjeva.
20. Nadalje, prema odredbi članka 35. ZOHBDR-a, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pripadniku borbenog sektora, koji ostvari pravo na invalidsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, osobni bod povećava se ovisno o vremenu provedenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru, i to od 151 do 180 dana provedenih u borbenom sektoru za 4%, dok se dragovoljcu na postotak predviđen za određeni broj dana dodaje 10%.
21. Odredbom članka 49. stavka 5. ZOHBDR-a propisano je da se najniža mirovina određuje od osnovice koja iznosi 45% prosječne netoplaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u 2016. godini, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku, dok je stavkom 6. istoga članka Zakona propisano da se osnovica iz stavka 5. ovoga članka povećava za 0,015% od utvrđene proračunske osnovice predviđene propisom kojim se regulira izvršavanje državnog proračuna Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: proračunska osnovica) za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru.
22. Iz podataka spisa proizlazi da je u postupku izračuna tužiteljeve invalidske mirovine primjenom članka 35. ZOHBDR-a ponovno utvrđen mirovinski staž tužitelja u koji je uračunato razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu u dvostrukom trajanju, tako da je staž osiguranja u trajanju od 17 godina, 4 mjeseca i 25 dana zbrojen sa pridodanim stažem u trajanju od 11 godina, 3 mjeseca i 21 dana te je dobiven ukupni mirovinski staž u trajanju od 28 godina, 8 mjeseci i 16 dana. Nadalje, ponovno su utvrđeni osobni bodovi na način da su najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi (0,8356) ostvareni u razdoblju od 1985. do 1994. godine pomnoženi s mirovinskim stažem iskazanim u obliku decimalnog broja (28,7110) i s polaznim faktorom (1,0) te iznose 23,9909.
23. Osobni bodovi povećani su ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru (155 dana) za 4% te kao hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata za dodatnih 10% i ukupno iznose 27,3495 te pomnoženi s mirovinskim faktorom prema članku 87. stavku 1. točki 10. ZOMO-a (0,8) i aktualnom vrijednošću mirovine u svoti od 68,45 kn (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, „Narodne novine“, broj: 26/20.) daju svotu mirovine od 1.497,66 kn mjesečno.
24. Međutim, umjesto ove mirovine tužitelju je kao povoljnija određena najniža mirovina počevši od 1. ožujka 2020. u svoti od 2.328,19 kn mjesečno, a koja je izračunata na način da se osnovica koja iznosi 45% prosječne netoplaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u 2016. godini, prema podacima Državnog zavoda za statistiku koja iznosi 2.558,25 kn povećava za 0,015% od utvrđene proračunske osnovice predviđene propisom koji uređuje izvršavanje državnog proračuna Republike Hrvatske za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru (155 dana) uz primjenu polaznog faktora iz članka 51. ZOHBDR-a (1,0) i mirovinskog faktora iz članka 50. ZOHBDR-a (0,8), što iznosi 2.328,19 kn mjesečno, dok osobni bodovi tako određene mirovine radi daljnjeg usklađivanja prema članku 94. ZOMO-a iznose 42,5163.
25. Nadalje, najniža mirovina usklađena je od 1. srpnja 2020. u skladu s člankom 94. ZOMO-a na način da su osobni bodovi 42,5163 pomnoženi s mirovinskim faktorom (0,8) i aktualnom vrijednošću mirovine u svoti od 69,42 kn (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, „Narodne novine“, broj: 98/20) te iznosi 2.361,19 kn mjesečno, dok je od 1. siječnja 2021. usklađena na način da su osobni bodovi 42,5163 pomnoženi s mirovinskim faktorom (0,8) i aktualnom vrijednošću mirovine u svoti od 69,81 kn (Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine, „Narodne novine“, broj: 24/21) te iznosi 2.374,45 kn mjesečno.
26. Nastavno tome, tužitelju je pravilno prvostupanjskim rješenjem od 21. svibnja 2021. određena invalidska mirovina počevši od 1. ožujka 2020. u svoti od 1.497,66 kn mjesečno te je umjesto ove mirovine kao povoljnija određena najniža mirovina u svoti od 2.328,19kn mjesečno (koja od 1. srpnja 2020. iznosi 2.361,19 kn mjesečno, a od 1. siječnja 2021. iznosi 2.374,45 kn mjesečno), kao i da isplata ove mirovine tužitelju pripada od 1. ožujka 2020. (prvi dan slijedećeg mjeseca od mjeseca podnošenja zahtjeva) uz obračun ranije isplaćene mirovine.
27. Sud smatra kako je, računskom kontrolom izračuna svote mirovine u žalbenom postupku, tuženik pravilno utvrdio kako je ista pravilno izračunata te da su svi relevantni elementi koji služe za izračun najniže mirovine u smislu članka 49. ZOHBDR-a pravilno određeni pri čemu nije utvrdio nikakve nepravilnosti.
28. Pri tome valja napomenuti da preliminarni izračun mirovine stalnog sudskog vještaka za financijsko-knjigovodstveno vještačenje S. Ć. koji je tužitelj priložio tijekom upravnog spora ne dovodi u sumnju način izračuna mirovine obzirom da je isti izrađen na način da je mijenjana osnovica iz 2016. godine, dok je odredbom članka 49. stavka 5. ZOHBDR-a izričito propisano da se najniža mirovina određuje od osnovice koja iznosi 45% prosječne netoplaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u 2016. godini. Osim toga, prilikom određivanja najniže mirovine prema članku 49. ZOHBDR-a nema osnove za povećanje za 14% prema članku 35. ZOHBDR-a.
29. Također, Sud nije našao da je tijekom upravnog postupka tužitelju povrijeđeno njegovo pravo na jednako postupanje prema odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08., 112/12.) niti je tužitelj učinio vjerojatnim da je došlo do diskriminacije u smislu članka 20. navedenog Zakona.
30. Slijedom iznesenoga, ovaj Sud osporavano rješenje tuženika nalazi pravilnim i zakonitim, dok prigovore tužitelja koji su iznijeti u tužbi i tijekom ovog spora Sud nalazi neosnovanim te je stoga primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.    

U Osijeku 16. studenoga 2022.

      Sutkinja

        Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).