REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču – Parenzo
Turistička ulica 2

52440 Poreč – Parenzo

Posl. br. 31 P-1529/2019-

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J.
K., iz V., V. G. 7, OIB:, zastupanog po
punomoćnicima iz ZOU O. A. D. i dr., odvjetnicima iz P., protiv tuženika
Z. banke d.d., iz Z., T. bana J. J. 10, OIB:,
zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva P. & P.,
odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave
zaključene dana 07. listopada 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i
zamjenika punomoćnika tuženika, dana 16. studenog 2022. godine,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i nepoštene odredbe iz čl. 2. točke 1. Ugovora o
kreditu br. 71/05, sklopljenog između tužitelja i tuženika 24.10.2005.g., a kojima
tuženik obvezuje tužitelja kao korisnika kredita „kreditoru platiti u anuitetima iznos od

68.100,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru
promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke
d.d.“, pa stoga tako ugovorena promjenjivost kamatnih stopa iz čl. 2. točaka 1.
Ugovora o kreditu br. 71/05 ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane

II. Utvrđuje se da je ništetna i nepoštena odredba iz čl. 7.1. i 2. Ugovora o
kreditu br. 71/05, sklopljenog između tužitelja i tuženika 24.10.2005.g., u kojoj se
navodi da „korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj
protuvrijednosti 531,23 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne
banke važećem za CHF na dan plaćanja“, pa stoga tako ugovorena promjenjivost
valutnog tečaja za CHF ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 31.921,99 kn/4.236,78€1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

1. 171,76 kn/22,80€ od 28.12.2007.g. pa do isplate,

2. 174,57 kn/23,17€ od 06.02.2008..g. pa do isplate,

1 fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Posl. br. 31 P-1529/2019-

3. 176,45 kn/23,42€ od 28.02.2008.g. pa do isplate,

4. 173,13 kn/22,98€ od 06.05.2008.g. pa do isplate,

5. 344,62 kn/45,74€ od 23.06.2008.g. pa do isplate,

6. 344,86 kn/45,77€ od 07.07.2008.g. pa do isplate,

7. 339,34 kn/45,04 € od 22.08.2008.g. pa do isplate,

8. 338,41 kn/44,91€ od 22.08.2008.g. pa do isplate,

9. 337,43 kn/44,39€ od 22.08.2008.g. pa do isplate,

10. 358,70/47,61€ kn od 11.11.2008.g. pa do isplate,

11. 348,91 kn/46,31€ od 11.12.2008.g. pa do isplate,

12. 367,99 kn/48,84€ od 13.01.2009.g. pa do isplate,

13. 372,17 kn/49,40€ od 11.02.2009.g. pa do isplate,

14. 373,48 kn/49,57€ od 23.02.2009.g. pa do isplate,

15. 378,02 kn/50,17€ od 11.03.2009.g. pa do isplate,

16. 362,55 kn/48,12€ od 10.04.2009.g. pa do isplate,

17. 362,37 kn/48,09€ od 14.05.2009.g. pa do isplate,

18. 355,28 kn/47,15€ od 17.06.2009.g. pa do isplate,

19. 356,48 kn/47,31€ od 15.07.2009.g. pa do isplate,

20. 354,87 kn/47,10€ od 29.08.2009.g. pa do isplate,

21. 352,16 kn/46,74€ od 22.09.2009.g. pa do isplate,

22. 461,69 kn/61,28€ od 20.10.2009.g. pa do isplate,

23. 466,13 kn/64,87€ od 19.11.2009.g. pa do isplate,

24. 461,03 kn/61,19€ od 11.12.2009.g. pa do isplate,

25. 471,54 kn/62,58€ od 18.01.2010.g. pa do isplate,

26. 474,58 kn/62,99€ od 16.02.2010.g. pa do isplate,

27. 480,35 kn/63,75€ od 22.03.2010.g. pa do isplate,

28. 471,35 kn/62,56€ od 22.04.2010.g. pa do isplate,

29. 468,01 kn/62,12€ od 09.06.2010.g. pa do isplate,

30. 506,47 kn/67,22€ od 03.07.2010.g. pa do isplate,

31. 495,73 kn/66,06€ od 03.08.2010.g. pa do isplate,

32. 520,06 kn/69,02€ od 06.09.2010.g. pa do isplate,

33. 506,86 kn/67,27€ od 11.10.2010.g. pa do isplate,

34. 492,16 kn/65,32€ od 05.11.2010.g. pa do isplate,

35. 517,70 kn/68,71€ od 06.12.2010.g. pa do isplate,

36. 502,44 kn/66,69€ od 10.01.2011.g. pa do isplate,

37. 490,52 kn/65,10€ od 14.02.2011.g. pa do isplate,

38. 518,20 kn/68,78€ od 08.03.2011.g. pa do isplate,

39. 511,19 kn/67,85€ od 13.04.2011.g. pa do isplate,

40. 518,83 kn/68,86€ od 14.06.2011.g. pa do isplate,

41. 518,46 kn/68,81€ od 09.07.2011.g. pa do isplate,

42. 506,73 kn/67,25€ od 11.08.2011.g. pa do isplate,

43. 507,29 kn/67,33€ od 08.09.2011.g. pa do isplate,

44. 536,63 kn/71,22€ od 24.10.2011.g. pa do isplate,

45. 545,00 kn/72,33€ od 09.01.2012.g. pa do isplate,

46. 481,70 kn/63,93€ od 15.03.2012.g. pa do isplate,

47. 480,64 kn/63,79€ od 16.05.2012.g. pa do isplate,

48. 470,48 kn/62,44€ od 13.07.2012.g. pa do isplate,

49. 467,56 kn/62,06€ od 11.09.2012.g. pa do isplate,

3

Posl. br. 31 P-1529/2019-

50. 463,33 kn/61,49€ od 09.11.2012.g. pa do isplate,

51. 467,09 kn/61,99€ od 08.01.2013.g. pa do isplate,

52. 466,28 kn/61,89€ od 01.03.2013.g. pa do isplate,

53. 453,04 kn/60,13€ od 17.05.2013.g. pa do isplate,

54. 451,16 kn/59,88€ od 15.07.2013.g. pa do isplate,

55. 451,78 kn/59,96€ od 16.09.2013.g. pa do isplate,

56. 454,51 kn/60,32€ od 11.11.2013.g. pa do isplate,

57. 458,18 kn/60,81€ od 24.02.2014.g. pa do isplate,

58. 456,65 kn/60,61€ od 25.08.2014.g. pa do isplate,

59. 454,97 kn/60,38€ od 24.09.2014.g. pa do isplate,

60. 455,09 kn/60,40€ od 15.10.2013.g. pa do isplate,

61. 443,70 kn/58,89€ od 29.10.2013.g. pa do isplate,

62. 442,89 kn/58,78€ od 11.11.2013.g. pa do isplate,

63. 439,31 kn/58,31€ od 25.11.2013.g. pa do isplate,

64. 428,80 kn/56,91€ od 20.12.2013.g. pa do isplate,

65. 431,21 kn/57,23€ od 24.01.2014.g. pa do isplate,

66. 429,56 kn/57,01€ od 27.01.2014.g. pa do isplate,

67. 424,34 kn/56,32€ od 24.02.2014.g. pa do isplate,

68. 414,46 kn/55,01€ od 25.03.2014.g. pa do isplate,

69. 407,27 kn/54,05€ od 24.04.2014.g. pa do isplate,

70. 408,06 kn/54,16€ od 22.05.2014.g. pa do isplate,

71. 407,70 kn/54,11€ od 24.06.2014.g. pa do isplate,

72. 411,19 kn/54,57€ od 24.07.2014.g. pa do isplate,

73. 404,53 kn/53,69€ od.25.08.2014.g. pa do isplate,

74. 402,96 kn/53,48€ od 24.09.2014.g. pa do isplate,

75. 401,07 kn/53,22€ od 24.10.2014.g. pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 95.300,53 kn/12.648,55€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

1. 4,88 kn/0,65€ od 14.12.2005.g. pa do isplate,

2. 17,32 kn/2,30€ od 11.03.2009.g. pa do isplate,

3. 163,67 kn/21,72€ od 03.07.2010.g. pa do isplate,

4. 118,20 kn/15,69€ od 03.08.2010.g. pa do isplate,

5. 261,20 kn/34,67€ od 06.09.2010.g. pa do isplate,

6. 202,77 kn/26,91€ od 11.10.2010.g. pa do isplate,

7. 136,00 kn/18,05€ od 05.11.2010.g. pa do isplate,

8. 288,01 kn/38,23€ od 06.12.2010.g. pa do isplate,

9. 218,19 kn/28,96€ od 10.01.2011.g. pa do isplate,

10. 166,12 kn/22,05€ od 14.02.2011.g. pa do isplate,

11. 333,05 kn/44,20€ od 08.03.2011.g. pa do isplate,

12. 308,65 kn/40,96€ od 13.04.2011.g. pa do isplate,

13. 365,51 kn/48,51€ od 14.06.2011.g. pa do isplate,

14. 378,67 kn/50,26€ od 09.07.2011.g. pa do isplate,

15. 327,74 kn/43,50€ od 11.08.2011.g. pa do isplate,

16. 346,52 kn/45,99€ od 08.09.2011.g. pa do isplate,

17. 530,21 kn/70,37€ od 24.10.2011.g. pa do isplate,

4

Posl. br. 31 P-1529/2019-

18. 595,08 kn/78,98€ od 09.01.2012.g. pa do isplate,

19. 643,19 kn/85,37€ od 15.03.2012.g. pa do isplate,

20. 654,21 kn/86,83€ od 16.05.2012.g. pa do isplate,

21. 604,64 kn/80,25€ od 13.07.2012.g. pa do isplate,

22. 603,98 kn/80,16€ od 11.09.2012.g. pa do isplate,

23. 593,94 kn/78,83€ od 09.11.2012.g. pa do isplate,

24. 638,07 kn/84,69€ od 08.01.2013.g. pa do isplate,

25. 651,96 kn/86,53€ od 01.03.2013.g. pa do isplate,

26. 581,47 kn/77,17€ od 17.05.2013.g. pa do isplate,

27. 588,14 kn/78,06€ od 15.07.2013.g. pa do isplate,

28. 612,36 kn/81,27€ od 16.09.2013.g. pa do isplate,

29. 652,13 kn/86,55€ od 11.11.2013.g. pa do isplate,

30. 698,97 kn/92,77€ od 24.02.2014.g. pa do isplate,

31. 710,04 kn/94,24€ od 25.08.2014.g. pa do isplate,

32. 720,08 kn/95,57€ od 24.09.2014.g. pa do isplate,

33. 744,31 kn/98,79€ od 15.10.2013.g. pa do isplate,

34. 684,71 kn/90,88€ od 29.10.2013.g. pa do isplate,

35. 701,62 kn/93,12€ od 11.11.2013.g. pa do isplate,

36. 698,76 kn/92,74€ od 25.11.2013.g. pa do isplate,

37. 644,50 kn/85,54€ od 20.12.2013.g. pa do isplate,

38. 686,98 kn/91,18€ od 24.01.2014.g. pa do isplate,

39. 698,92 kn/92,76€ od 27.01.2014.g. pa do isplate,

40. 683,96 kn/90,78€ od 24.02.2014.g. pa do isplate,

41. 634,12 kn/84,16€ od.25.03.2014.g. pa do isplate,

42. 604,24 kn/80,20€ od 24.04.2014.g. pa do isplate,

43. 636,32 kn/84,45€ od 22.05.2014.g. pa do isplate,

44. 659,32 kn/87,51€ od 24.06.2014.g. pa do isplate,

45. 713,65 kn/94,72€ od 24.07.2014.g. pa do isplate,

46. 688,49 kn/91,38€ od 25.08.2014.g. pa do isplate,

47. 704,30 kn/93,48€ od 24.09.2014. g. pa do isplate,

48. 717,84 kn/95,27€ od 24.10.2014.g. pa do isplate,

49. 70.683,53 kn/9.381,31€ od 13.11.2014.g. pa do isplate.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.564,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi

- 1.500,00 kn/199,08€ od 30.07.2019.g. pa do isplate,
- 64,00 kn/8,49€ od 16.07.2019.g. pa do isplate."

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od

24.700,00 kn/3.278,25 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od
presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana.

5

Posl. br. 31 P-1529/2019-

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice dana 31. svibnja 2019. godine radi
utvrđenja i činidbe. U tužbi navodi da je kao potrošač s tuženikom 24. listopada

2005. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 71/05 na iznos od 68.100,00 CHF, s
namjenom za kupnju stambenog objekta na rok od 180 mjeseci. Ugovorena
kamatna stopa, važeća na dan sklapanja Ugovora da je bila 4,90% godišnje. Tužitelj
potražuje razliku iz osnove više pretplaćenog kredita i to djelom iz više uplaćene
glavnice osnovom tečajne – valutne razlike, a djelom u više plaćenoj kamati, jer da
je tečaj valute u kojoj je ugovoren kredit (švicarski franak) tijekom trajanja kreditnog
razdoblja enormno porastao. Dalje, tvrdi da svoju tužbu zasniva na činjenici da je
Presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.
godine potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04.
srpnja 2013. godine, a kojom je u svojstvu tužitelja Udruga Potrošač – Hrvatski
savez i udruga za zaštitu potrošača ishodila presudu protiv grupe banaka, među
kojima je i banka tuženik, na način da je predmetnom presudom utvrđeno da je
tuženik u razdoblju od 01.10.2004. do 31.12.2008. (dakle i u razdoblju kada je kredit
koji je predmet ove tužbe sklopljen), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača
– korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne,
nepoštene ugovorne odredbe, sve vezano za ugovore o potrošačkom kreditiranju –
ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta za koju je vezana glavnica
kredita - švicarski franak, a da prije zaključenja i prilikom zaključenja predmetnih
ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim
za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u
vezi zaključenja istih ugovora o kreditima, što je imalo za posljedicu neravnotežu i
neravnopravnost ugovornih strana, pa su time tuženici – ovdje tuženik, postupali
suprotno tada važećem Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/13). Takvim postupanjem
da su naprijed navedeni sudovi utvrdili da su ugovorne odredbe kojima se glavnica
veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču bile nerazumljive, nepoštene,
pa prema tome ništetne, jer su banke – tuženici prije i u vrijeme zaključivanja
ugovora o kreditima propustile informirati potrošače – korisnike kredita o općem
riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, da je rizik valutnih promjena u valutnoj
klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik
vezano za valutu euro, da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu uvođenja
euro zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi
istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Konačno,
zaključuje da se dana 23. travnja 2019. godine obratio tuženiku sa zahtjevom za
dostavom dokumentacije koja bi bila osnov za pisanje tužbe i specificiranje tužbenog
zahtjeva, te da je tuženik tom prilikom izdao potvrdu o primitku zahtjeva, ali tužitelju
zatražena dokumentacija da nije dostavljena unatoč višekratnim traženjima i
urgiranjima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti,
osporava i pravnu osnovu, te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio tužbu.
Ističe da je tužitelj postavio neodređeni kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu
iznosa kojeg će naknadno precizirati po provedenom vještačenju i deklaratorni
tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredaba predmetnog Ugovora o kreditu.
Također ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva
tužitelja, a dospjeli prije 03. lipnja 2014. godine. Dalje, tvrdi da je tužitelju predao
sve tražene podatke što je tužitelj i potpisom na predanim ispravama potvrdio da je

6

Posl. br. 31 P-1529/2019-

primio (promet, otplatni plan, promjene kamatnih stopa – potpisanu od strane
tužitelja). Tuženik se protivio da tužitelj naknadno specificira iznos za isplatu (kako se
tužitelj pozvao na čl. 186.b st. 3. ZPP-a) jer tvrdi da nije odbio tužitelju dati traženu
dokumentaciju odnosno da tužitelj nije dokazao da mu je tuženik odbio dati traženu
dokumentaciju. Također, ističe prigovor promašene aktivne legitimacije budući da iz
prometa po kreditu proizlazi da su osim tužitelja i treće osobe otplaćivale obveze po
kreditu. Zbog toga se poziva na shvaćanje Ustavnog suda RH izraženo u odluci broj
U-III/3176/2007 od 06. svibnja 2010. godine. Zato predlaže odbiti tužbeni zahtjev
tužitelja u djelu u kojem tužitelj nije plaćao dospjele anuitete. Nadalje, ističe da je
tuženik tolerirao tužitelju višegodišnje kašnjenje u plaćanju kredita i zbog
neurednosti u otplati Ugovor o kreditu je otkazan 23. siječnja 2014. godine.
Otkazom da je Ugovor o kreditu prestao postojati i samim time da se ne može
utvrđivati Ugovor ništetnim, kao niti odredbe koje su bile u njemu sadržane. Navodi
primjer Visokog trgovačkog suda RH u odluci Pž-1342/2014 od 29. ožujka 2018.
godine u kojem je izneseno "Pravilno je prvostupanjski sud, a suprotno navodima
tuženika u žalbi, odbio protutužbeni zahtjev kada je utvrdio da je izjavom o raskidu
Ugovora, koju je je tužitelj izjavio nakon zaključenja Aneksa I Ugovoru obuhvaćen i
raskid Aneksa budući da se ne može utvrditi ništetnim raskinuti Ugovor jer ga više
nema". Slijedom navedenog da je isključena i mogućnost potraživati iznos koji
tužitelj potražuje, s obzirom da je potraživanje tužitelja, u suštini, restitucijski zahtjev
s naslova ništetnosti Ugovora odnosno pojedinih odredbama Ugovora. U odnosu
na prigovor zastare tuženik ukazuje na zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove
koji da počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, protekom roka
od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Tuženik smatra, da kolektivna tužba na
koju se tužitelj u tužbi poziva, nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnih tužitelja
unatoč pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u presudi broj Rev-2245/17-2 od 20.
ožujka 2018. godine. To zato jer da prema čl. 502.c ZPP-a ( i po čl. 118. Zakona o
zaštiti potrošača) sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz
Presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.
A tužitelj da nije bio stranka kolektivnog postupka i zato da ne postoji, sve do
podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, nikakva radnja tužitelja usmjerena na
ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Da je
zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne
potrošače, onda da bi to i propisao. Zakonodavac da je institut kolektivne tužbe
usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koje se potrošači mogu
pozivati i za koje su sudovi vezani, ali zakonodavac da nigdje nije predvidio da bi
podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. A
pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača da je
prepoznato i na razini Europske unije, te da je Europska komisija dana 11. travnja

2018. godine uputila Europskom parlamentu Prijedlog Direktive Europskog
parlamenta i vijeća o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i
stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (Procedura 2018/0089/COD), čl.
Prijedloga. A Prijedlog Direktive da predviđa rok od 18 mjeseci za donošenje zakona
i drugih propisa potrebnih za usklađenje s Direktivom. Nadalje, ističe da je tužitelj
kao korisnik kredita bio upoznat s valutnim rizikom, što je jasno navedeno u čl. 1.
Ugovora. Valutna klauzula i redovna kamata da su izrijekom zakonom dopuštene i
legitimne ugovorne odredbe. Ističe da tuženik kao banka nije znala, niti mogla, ni
morala znati za rast tečaja CHF. Tečaj CHF prema EUR/DEM, a i prema hrvatskoj
kuni da je dugi niz godina bio izuzetno stabilan i projekcija daljnje stabilnosti tečaja
da je istaknuta od strane Vice-guvernera Švicarske narodne banke neposredno

7

Posl. br. 31 P-1529/2019-

nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i 4 godine kasnije, neposredno prije
uvođenja CHF kredita u ponudi banke. U svakom slučaju tuženik u vrijeme
zaključenja predmetnog kredita da nije znao niti mogao znati da će doći do svjetske
financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka
neće uspjeti "obraniti" tečaj CHF/EUR. Tuženik ističe da je prilikom sklapanja
Ugovora pružio sve potrebne informacije, a u prilog navedenom ističe objave u
dnevnim novinama u razdoblju od 2005. godine. Od tuženika kao banke da se ne
može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sam nema saznanja,
odnosno o budućem smjeru kretanja tečaja. Dalje ističe da od 01. siječnja 2013.
godine kamata se sastoji od fiksnog djela i objektivnog parametra, a promjena
kamatne stope od 01. siječnja 2013. da se mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog
parametra, a sve s obzirom na zakonom predviđene zahtjeve. Tom prilikom tuženik
se poziva na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN
127/12). Počevši od 01. siječnja 2013. kamatna stopa da se mijenja u skladu sa
promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: 6M
LIBOR za CHF), čija je promjena neovisno o volji ugovornih strana, i fiksnog djela
kamatne stope – u konkretnom slučaju 6,485 postotnih poena. Od 01. siječnja 2013.
godine promjene kamatne stope da su vezane za referentnu, javno dostupnu stopu.
Konačno predlaže odbiti tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog
troška.

3. Tužitelj se podneskom zaprimljenim na sudu 21. studenog 2019. godine
očitovao na odgovor na tužbu tuženika, te je specificirao tužbeni zahtjev kojim traži:
- utvrđenje da su ništetne i nepoštene odredbe iz čl. 2. toč. 1. Ugovora o
kreditu broj 71/05, sklopljenog između tužitelja i tuženika 24. listopada 2005.
godine, a kojima tužitelj obvezuje tuženika kao korisnika kredita "kreditoru platiti u
anuitetima iznos od 68.100,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja
obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim
stopama Zagrebačke banke d.d.", pa stoga tako ugovorena promjenjivost kamatnih
stopa iz čl. 2. toč. 1. Ugovora o kreditu broj 71/05 ne proizvodi pravne učinke za
ugovorne strane,

- utvrđenje da je ništetna i nepoštena odredba iz čl. 7. toč. 1. i 2. Ugovora o
kreditu broj 71/05, sklopljenog između tužitelja i tuženika 24. listopada 2005. godine,
u kojoj se navodi da "korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u
kunskoj protuvrijednosti 531,23 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske
narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja", pa stoga tako ugovorena
promjenjivost valutnog tečaja za CHF ne proizvodi pravne učinke za ugovorne
strane,

- nalog tuženiku da tužitelju isplati iznos od 31.808,23 kn zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče (kako je specificirao
po mjesecima od 01. studenog 2007. do 01. siječnja 2014.), zatim

- nalog tuženiku da tužitelju isplati iznos od 90.554,71 kn zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče (kako je specificirao po
mjesecima od 01. travnja 2010. do 01. veljače 2014.), zatim

- nalog tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.564,00 kn zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče (kako je specificirao po
mjesecima od 30. srpnja 2019. i 16. srpnja 2019.), sve uz naknadu parničnog troška.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu (4-
6), u izvadak iz zemljišne knjige (7), u primjerke presude (8-12 i 119-125), u potvrdu

8

Posl. br. 31 P-1529/2019-

o primitku zahtjeva (13), u pregled promjene kamatnih stopa po kreditu (45 i 118), u
ispis efektivne kamatne stope (46-62), u obavijest o novostima u utvrđivanju visine
kamatne stope (63), u izlist iz dnevnih novina (98-102), u dopis "odabir valute"
(103), u Opće uvjete promjena kamatnih stopa (104-109), u izlist F. j. z. B. (126-137), u

Presudu (146-148), u Opće uvjete promjene kamatnih
stopa Z. banke (149-152), u Ugovor o kupoprodaji nekretnine (156), u
izvadak u zemljišnoknjižni uložak (157-158), provedeno je financijsko vještačenje,
te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (178-186) i u dopunsko očitovanje vještaka
(195-199), te je saslušan svjedok Suzana Srdoč.

5. Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj kao korisnik kredita i
tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o namjenskom kreditu dana 24. listopada

2005. godine, a potvrđen kod javnog bilježnika T. F. iz P. dana 27.
listopada 2005. godine pod brojem OU-1308/05, kojim je tuženik odobrio i stavio
na raspolaganje tužitelju iznos od 68.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok
otplate od 180 mjeseci u svrhu kupnje stana (kupnje stana tužitelja od strane
prodavatelja Arhimar projekta, koji Ugovor je u spisu na listu 155 iza i 156 spisa).
Člankom 2. toč. 1. Ugovora ugovorena je redovna kamata koja je tijekom
postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o
kamatnim stopama tuženika, na dan sklapanja Ugovora iznosila je 4,90% godišnje,
interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj
protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan
plaćanja. Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana
isplate do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 dana od dana do kojeg je
izvršen obračun. A o visini obračunate interkalarne kamate kreditor pisano
obavještava korisnika kredita. Člankom 7. toč. 1. i 2. Ugovora ugovorne strane su
ugovorile da tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj
protuvrijednosti 531,23 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem za
CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta da sadrži glavni dug i kamatu obračunatu
temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora. A za slučaj
izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika,
tužitelj da pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te
se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmijenjenom iznosu anuiteta
tuženik da će obavijestiti tužitelja u skladu s Općim uvjetima tuženika. Anuiteti
dospijevaju na naplatu uzastopno, prvog dana u mjesecu, a počev od dana
dospijeća prvog anuiteta u vremenskim razmacima kako je propisano u st. 1. istog
članka.

6. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, zatim
sporno je da li tužitelj ima status potrošača, da li je nastupila zastara, da li je
tužitelj aktivno legitimiran, te konačno da li su odredbe Ugovora o kamatnoj stopi i
valutnoj klauzuli ništetne ili ne.

7. U svezi prigovora tuženika da tužitelj nije potrošač ističe se da je
prema čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme
zaključenja Ugovora (NN 96/2003 i 46/2007, dalje: ZZP/03) potrošač je svaka
fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene
njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti, niti poduzetničkoj djelatnosti.

9

Posl. br. 31 P-1529/2019-

8. Iz Ugovora o kreditu u čl. 6., ugovorena je namjena kredita i to za kupovinu
stana. A iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 14. listopada 2005. godine
zaključen između prodavatelja Arhimar projekt d.o.o. i tužitelja kao kupca utvrđeno
je da je tužitelj kupio stan u k.o. Višnjan površine 34,35 m2, koji je u Planu
etažnih dijelova zgrade označen kao posebni dio "D" izgrađen na k.č. 1541/8 k.o.
Višnjan, kojemu pripada i dio dvorišta označeno oznakom "D1" i spremište površine
11,39 m2 označen kao posebni dio "N1" i jedno parkirališno mjesto. Iz navedenog
proizlazi nespornim zaključak da namjena kredita nije neka poslovna aktivnost,
poduzetnička aktivnost, niti zanimanje tužitelja, već je kupnja predmetnog stana, a
za koje je utrošen predmetni kredit (kako je to navedeno u čl. 3. Ugovora o
kupoprodaji nekretnina) isključivo za privatne svrhe tužitelja, zato sud smatra da se
u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj ima smatrati potrošačem u smislu odredbe čl. 3.
toč. 1. ZZP/03, a slijedom toga da je tužitelju odobren potrošački kredit.

Odredba čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977,
36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990,
27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000,
88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011,
25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti
činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i
dokaze protivnika. A prema čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza
(čl. 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit
će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja obvezuju
sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na
određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno
adekvatnih dokaznih sredstava, a u ovoj pravnoj stvari to je tuženik, jer nije dokazao
da tužitelj po predmetnom Ugovoru o kreditu ne bi imao svojstvo potrošača odnosno
da se ne bi radilo o potrošačkom ugovoru o kreditu.

Stoga je tuženikov prigovor da tužitelj nije potrošač, neosnovan.

9. U odnosu na prigovor tuženika o promašenoj aktivnoj legitimaciji ističe se
da je iz pregleda prometa po kreditu, specifikaciji uplata utvrđeno da je kao platitelj
po predmetnom kreditu u vrlo velikom i pretežitom dijelu označen tužitelj, a da je tek
u neznatnim uplatama naveden drugi uplatitelj (Bedrina d.o.o. ili Goran inženjering,
a radi se o istoj tvrtki), tužitelj zaposlenik. Zato sud smatra da je prigovor tuženika o
promašenoj aktivnoj legitimaciji neosnovan.

10. U odnosu na spornu osnovu tužbenog zahtjeva tj. da li je promjenjiva
kamatna stopa i valutna klauzula dopuštena ili pak nedopuštena i nepoštena, sud je
o navedenom odlučivao kao o prethodnom pitanju sukladno odredbi čl. 12. st. 1.
ZPP-a, a sve s obzirom na to da isplata može uslijediti tek nakon prethodnog
utvrđenja da li su odredbe o kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli ništetne ili ne.
U odnosu na navedeno, (a i tužitelj se u tužbi poziva na Presudu Visokog
trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine kojom je
potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 14. srpnja

2013. godine) ističe se da je navedenom Presudom pravomoćno utvrđena ništetnost
ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te ništetnost ugovorne odredbe kojima
je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, gdje su nacionalni sudovi
navedene odredbe ocijenili nepoštenima i ništetnima. Presuda u odnosu na valutnu

10

Posl. br. 31 P-1529/2019-

klauzulu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, a Presuda u odnosu na kamatnu stopu postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. godine.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04.
srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika, koji je u kolektivnom sporu bio
prvotuženik pravomoćno je utvrđeno da je isti u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31.
prosinca 2008. godine i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača,
korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i
nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o
kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom
postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim
odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme
zaključenja ugovora tuženik kao trgovac s korisnicima kreditnih usluga, kao
potrošačima, nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre
i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope
ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na
štetu potrošača, pa je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza

2007. godine postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti
potrošača (NN 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 07. kolovoza 2007. pa
nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07,
125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o
obveznim odnosima. Također je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. travnja

2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača,
korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i
nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana
glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih
ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj obavijesti, a
tijekom pregovora i u svezi sa zaključenjem predmetnih ugovora o kredit, što je
imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time
postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03)
i to u razdoblju od 01. travnja 2005. do 06. kolovoza 2007., protivno člancima

81., 82., 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama
tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to
člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07,
75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) propisano je da odluka suda
donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog
Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale
sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je
uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Također, odredba čl. 502.c ZPP-a propisuje da se fizičke i pravne
osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje
iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a za zaštitu
kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi
zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, a pri čemu će sud biti vezan za
ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

11

Posl. br. 31 P-1529/2019-

14. Zato sud smatra da tužitelj u ovom postupku ne mora dokazivati
ništetnost spornog ugovornih odredbi za koje je već utvrđena ništetnost u
kolektivnom sporu, već je dovoljno da se samo pozove na utvrđenja iz kolektivne
presude. Takvo pravno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi broj Rev
3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. godine prema kojemu se fizičke i pravne osobe
mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz
presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i
prava protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili
općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem teže povrjeđuje ili ozbiljno
ugrožava takve kolektivne interese i prava (čl. 502.a st. 1., čl. 502.b i čl. 502.c
ZPP-a), te da nema potrebe ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom,
s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citiranje zakonske odredbe,
drugačije postupanje bilo nesvrsihodno, neekonomično i previše tegotno za
potrošača. Tome u prilog ide i odluka Ustavnog suda U-III-2233/19 od 10. lipnja

2020. godine kojom se dodatno potvrdio stav Vrhovnog suda RH iz presude Rev-
3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. godine.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao pravnu
osnovu svojeg potraživanja prema tuženiku.

16. Tuženik je osporio i visinu i izračun tužbenog zahtjeva, ali se protivio i
preinaci tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja.

17. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog
vještačenja sud ukazuje na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela
županijskih odjela i građanskog odjela Vrhovnog suda RH posl.br. Su IV-162/2021
od 26. studenog 2021. godine koji glasi: "U predmetima po tužbama korisnika
kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog
dokaza financijskim vještačenjem.", te je sud dopustio preinaku. Naime, kako je do
preinake došlo zbog provedenog financijskog vještačenja što predstavlja okolnost
koja je nastala nakon podnošenja tužbe, pri čemu tužitelj nije tražio isplatu
povišenog iznosa po nekoj drugoj osnovi, osim one koja je navedena u tužbi, pa
sukladno tome sud smatra da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti (čl. 191.
st. 2. ZPP-a).

18. Vezano za prigovor zastare istaknut po tuženiku ističe se da prema
pravnom shvaćanju sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja

2020. godine, na koje se poziva i ovaj sud, a koje glasi: "Zastarni rok u slučaju
restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj
sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz
čl. 323. st. 1. ZOO-a/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedica utvrđenja ništetnosti
ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na
drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.". Također, prema pravnom stajalištu
Vrhovnog suda RH izraženom u odluci Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018.
godine da pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača
dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a/05, te zastara individualnih
restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke
donesene u povodu te tužbe. Dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare u smislu čl. 388. ZOO-

12

Posl. br. 31 P-1529/2019-

a/91 (čl. 241. ZOO-a/05), te zastara po ovom individualnom restitucijskom zahtjevu
tužitelja počela je teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene
u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu P-1401/2012,
zastara za svaki individualni restitucijski zahtjev počinje teći ispočetka, a vrijeme
prije prekida ne uračunava se u tijek zastare.

Tužba u predmetu P-1401/2012 podnijeta je 04. travnja 2012. godine, a
presuda kojom je odlučeno u dijelu ništetnosti odredbi kojima se glavnica kredita
veže uz valutnu klauzulu u švicarskim francima postala je pravomoćna 14. lipnja

2018. godine (presuda Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017-10 od

14. lipnja 2018. godine), dok je presuda u odnosu na kamatnu stopu postala
pravomoćna 13. lipnja 2014. godine. Zbog svega navedenog, a s obzirom da je
tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 31. svibnja 2019. godine, prigovor tuženika
da je nastupila zastara, nije osnovan.

19. Svjedokinja S. S. iskazala je da je osobni bankar zaposlen kod
tuženika, u konkretnom razdoblju bila je također osobni bankar tj. predstavnik banke
kada su klijenti dolazili vezano za ostvarenje kredita. Postupak prilikom odobravanja
kredita bio je takav da je ona kao bankar klijentu predočila paletu proizvoda i u
konkretnom razdoblju bila je ponuda kredita i u eurima i u CHF, prije spornog
razdoblja ponuda je bila u eurima i kunama, a sada npr. ponuda je samo u eurima.
Prilikom prvog dolaska klijenta ona im kaže koja je sve dokumentacija potrebna za
realizaciju kredita, ispita prema dokumentaciji koju klijent pokaže i koja je potrebna,
najprije kreditnu sposobnost klijenta, ovisno o namjeni kredita, jer ako se radi o
stambenom kreditu tada ukaže klijentu što sve treba za takav kredit: vlasnički list,
posjedovni list, primanja koja ostvaruje, da li je potrebno sudužništvo ili jamac, dakle
sve ovisi o iznosu kredita i o namjeni kredita. Ukoliko na prvom sastanku klijent
nema sa sobom svu potrebnu dokumentaciju zakaže drugi sastanak na koji klijent
treba donijeti sve ono na što mu je ukazala. Nije nikada tužitelja, niti bilo kojeg
drugog klijenta, nagovarala da kredit podigne u CHF. Sa klijentom da prođe cijeli
ugovor, međutim kada ju se pita konkretno za osobu Jožef Kanalaš, ne sjeća se tog
klijenta. Klijentu objasni sve vezano za kamatu, da li se radi o fiksnoj ili promjenjivoj
kamatnoj stopi, objasni što je interkalarna kamata po otplatnom planu, kada se
formira anuitet mjesečni i koji je rok tolerancije plaćanja kredita i koja je kamata kod
otplatnog plana odnosno koliko će platiti na kraju kredita i mogućnost uvećane
uplate, skraćivanje roka ili smanjenje mjesečnog anuiteta i prijevremene otplate
kredita. Klijentima je objašnjavala što znači valutna klauzula i sve što je naprijed
iskazala. Zagrebačka banka nije bila među prvima koja je davala kredite u CHF.
Sjeća se da je Zagrebačka banka baš dobivala prigovore klijenata zašto ne nude
kredite u CHF. Sjeća se da je Zagrebačka banka bila među zadnjima, sa PBZ-om,
koja je počela odobravati kredite u CHF. U vrijeme zaključenja Ugovora za kojeg ju
se ispituje (u listopadu 2005. godine) radila je u Z. banci, P.
P.. U. Z. banci tada da je bilo zaposleno sigurno više od 20 osoba, a
koliko se sjeća 6-tero ih je radilo na kreditima. Na upit punomoćnika tužitelja da li je
klijentima čitala cijeli ugovor iskazala je da nije čitala od riječi do riječi, ali da je
ukazala na valutnu klauzulu, kamatu, o zalogu nekretnine, u slučaju neurednog
otplaćivanja kredita i vezano za promjenu kamatne stope. Klijentima je objašnjavala
razliku vezano za podizanje kredita u eurima, CHF ili kunama. Već pri prvom
razgovoru sa klijentom razgovara o paleti koja se u konkretno vrijeme nudi, a kako je
u konkretno vrijeme bila paleta kredita i u eurima i u CHF, klijentu je objasnila razliku
za obje vrste valute. Prilikom objašnjavanja klijentu to što je sada iskazivala nije

13

Posl. br. 31 P-1529/2019-

istovremeno pisala na papir i pisano davala klijentu to što im objašnjava. Klijentu daje
otplatni plan. Klijentima su davali papir na kojemu je bio prikazan kredit u eurima i
papir na kojem je prikazan kredit u CHF. Taj papir koliko se sjeća zove se Opći
uvjeti, ali iskreno ne zna točno kako se zove, ali to što stranci daju to izlazi iz
kompjutora iz sustava, ovisno o valuti. Klijent je dobio izlistano iz kompjutora u
obrascu kako bi otplaćivao kredit ako ga je podigao u CHF, a kako u EUR. Uvjeti su
bili isti, i u CHF i u EUR, samo je razlika bila u tečaju i kamati. Klijentu su davali,
dakle dva papira i za CHF i za EUR i tada se je klijent sam odlučio jer je usporedio
oba dva papira za CHF i za EUR. To što je klijentima objašnjavala, oni su to
razumjeli, nada se da su razumjeli.

20. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je ona kao osobni bankar i predstavnik
banke za davanje uputa klijentima o kreditu, ona objašnjavala klijentima valutnu
klauzulu i kamatnu stopu i da se nada da su klijenti to razumjeli. Međutim, iz iskaza
svjedokinje nisu utvrđene odlučne činjenice vezane za visinu tužbenog zahtjeva, a
glede ništetnosti određenih ugovornih odredbi tužitelj se pozvao na odluke donijete
povodom tzv. kolektivne tužbe.

21. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom
vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo B. B. G. mr. oec.,
kojoj je dan zadatak izračunati mjesečne iznose više plaćenih kamata uslijed
povećanja kamatnih stopa i uslijed promjene tečaja, a koje su se stope i tečaj
mijenjali tijekom otplate kredita tj. od dana isplate kredita do dana plaćanja posljednje
rate, kao i izračunati po mjesecima razliku između anuiteta koji su tijekom otplate
stvarno otplaćeni u kunama i anuiteta po U. o kreditu i početnom otplatnom
planu, primjenjujući početnu ugovorenu kamatnu stopu i ugovoreni tečaj CHF.

Vještak je dana 30. rujna 2021. godine dao nalaz i mišljenje, te prikazao
podatke iz Ugovora o kreditu (iznos kredita 68.100,00 CHF, kamatna stopa 4,90;
rok i otplata kredita 180 mjeseci), te izračun razlike u otplati kredita po osnovi
promjenjive kamatne stope (u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu redovna
kamatna stopa (promjenjiva) iznosila je 4,90% godišnje. Od 01. listopada 2007.
do 31. siječnja 2008. godine iznosila je 5,55% godišnje, od 01. veljače 2008. do

30. lipnja 2009. godine iznosila je 6,30% godišnje, od 01. srpnja 2009. do 30.
srpnja 2011. godine iznosila je 6,80% godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31.
prosinca 2013. godine iznosila je 6,55 i od 01. siječnja 2014. do 01. srpnja 2014.
godine iznosila je 3,23% godišnje), izračun razlike između otplaćenih kamata i
kamata ugovorenih prema početnom otplatnom planu Ugovora o kreditu broj
71/05 i početnom isplatnom tečaju za CHF na dan isplate kredita 02. studenog

2005. godine (za obračunsko razdoblje od 02. studenog 2005. do 29. prosinca

2014. godine ugovoreni iznos redovnih kamata u CHF prema početnom otplatnom
planu s početnom kamatnom stopom od 4,90% iznosio je 21.302,47 CHF. Ugovoreni
iznos redovnih kamata u kunskoj protuvrijednosti iznosio je 101.680,16 HRK prema
srednjem tečaju za CHF HNB-a na dan 02. studenog 2005. godine. Ukupan
otplaćeni iznos redovnih kamata iznosio je 27.020,11 CHF. Ukupan iznos kamata u
kunskoj protuvrijednosti otplaćen prema srednjem tečaju za CHF HNB-a na dan
plaćanja, iznosio je 142.133,51 HRK. Razlika između ukupno otplaćenih kamata u
kunskoj protuvrijednosti obračunatih prema srednjem tečaju CHF HNB-a važećem
na dan plaćanja i kamata prema početnom otplatnom planu i početnom isplatnom
tečaju za CHF, koja obuhvaća pozitivne i negativne razlike iznosi 31.460,98 HRK.

14

Posl. br. 31 P-1529/2019-

Ukupan iznos preplaćenih kamata koje obuhvaća samo pozitivne razlike (preplate)
između otplaćenih kamata i kamata ugovorenih prema početnom otplatnom planu i
početnom isplatnom tečaju CHF od 4,773163 iznosi 31.921,99 HRK. Zbog
promjena kamatnih stopa, tužitelj je u 76% razdoblja otplate kredita plaćao više
iznose po osnovi redovnih kamata u odnosu na ugovorene iznose.), izračun razlike
u otplati anuiteta kredita uslijed promjene kamatne stope i tečaja CHF (u razdoblju
od 02. studenog 2005. do 29. prosinca 2014. ukupan ugovoreni iznos mjesečnih
anuiteta prema početnom otplatnom planu s početnom kamatnom stopom od 4,90%
iznosio je 89.402,47 CHF. Ukupan iznos mjesečnih anuiteta izražen u kunskoj
protuvrijednosti primjenom srednjeg tečaja za CHF HNB-a važećeg na dan isplate
kredita iznosio je 426.732,55 HRK. Ukupan otplaćeni iznos mjesečnih anuiteta
iznosio je 95.120,11 CHF. Ukupan otplaćeni iznos mjesečnih anuiteta u kunskoj
protuvrijednosti pretvoren u kune primjenom srednjeg tečaja za CHF HNB-a
važećeg na dan plaćanja iznosio je 547.019,14 HRK. Ukupna razlika između
otplaćenih i ugovorenih anuiteta koja obuhvaća zbroj pozitivnih i negativnih razlika
po pojedinom mjesečnom anuitetu iznosi 120.286,58 HRK. Ukupna razlika
otplaćenih i ugovorenih anuiteta koja obuhvaća samo pozitivne razlike (preplate) po
pojedinačnom mjesečnom anuitetu iznosi 122.880,25 HRK. Ukupna razlika tečaja
koja predstavlja zbroj pojedinačnih mjesečnih pozitivnih i negativnih razlika tečaja
iznosi 88.825,61 HRK. Ukupan iznos preplaćenog tečaja koji obuhvaća samo
pozitivne iznose (preplate) razlike tečaja po pojedinačnim mjesečnim anuitetima
iznosi 95.300,53 HRK). Vještak je dao mišljenje da je tužitelj tijekom razdoblja
otplate kredita od 02. studenog 2006. do 29. prosinca 2014. godine po osnovu
promjenjive kamatne stope ukupno otplatio 31.921,99 HRK više redovnih kamata.
Tužitelj je tijekom razdoblja otplate kredita plaćao znatno više novčane iznose
anuiteta i uslijed aprecijacije tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu. Kao
posljedica rasta tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu tužitelj je tijekom
razdoblja otplate kredita ukupno otplatio 95.300,53 HRK više novčane iznose
anuiteta po osnovi valutne klauzule. U razdoblju otplate kredita tužitelj je kao
posljedica rasta kamatne stope i rasta tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu
sveukupno otplatio 122.880,25 HRK više iznose anuiteta u odnosu na ugovorene.
Vještak je pojedinačno prikazao u tablici od 01. prosinca 2005. pa do 13. studenog

2014. godine.

22. Tužitelj se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao navodeći da se na
određenim stranicama nalaza i mišljenja navode određeni iznosi koji ne čine točan
zbroj, te je predložio da se vještaka pozove na ispravak izračuna jer da se radi o
očitoj omašci u zbrajanju.

23. Tuženik smatra da uzimanje u obzir samo činjenica koje idu u korist
tužitelja, a ne i onih koji idu u korist tuženika nije u skladu sa pravilima financijske i
pravne struke.

24. Vještak se podneskom od 19. kolovoza 2022. godine dodatno očitovao
navodeći da zbroj ukupnog preplaćenih kamata tužitelja navedenih kao preplate (u
tablici broj 1, stupac o, u iznosu od 31.921,99 kn uvećan za zbroj preplate tečaja
(tablica broj 2, stupac r), ne može biti jednak ukupnoj preplati anuiteta u iznosu od

122.880,25 kn (tablica 2, stupac o) koji je iskazan kao ukupna preplata po kreditu na
stranici 15 do 17 Nalaza i mišljenja vještaka od 29. rujna 2021. godine. U
pojedinačnim mjesečnim anuitetima tužitelj da je po osnovi kamatne stope platio

15

Posl. br. 31 P-1529/2019-

manje iznos od -461,02 kn, a u ostalima mjesečnim anuitetima da je preplatio više
od ugovorenih iznosa kamate. A to isto da vrijedi i za preplate po osnovi tečaja. U
50 pojedinačnih mjesečnih anuiteta, u anuitetima da je platio manje (-6.474,92 kn)
po osnovi tečaja u odnosu na anuitete obračunate po isplatnom tečaju kredita dok
je u svim ostalima platio više. A obzirom da se u istim mjesečnim anuitetima
dešavalo da je tužitelj po osnovi kamate platio više ili manje od ugovorenog, a
istovremeno manje ili više po osnovi tečaja, minusi i plusevi u utvrđenim razlikama
pojedinačnih mjesečnih anuiteta se zbrajaju. Odnosno, utvrđena razlika preplate po
osnovi anuiteta je ono što je tužitelj stvarno novčano preplatio (otplatio) u otplati
kredita. Zato da navedeni iznosi nisu zbrajani nego je preplata po kreditu
prikazana kao preplata anuiteta u iznosu od 122.880,25 kn (a što je posebno
prikazano u tablici po osnovi povećanja kamatne stope (31.921,99 kn) i posebno po
osnovu preplate tečaja CHF (95.300,53 kn).

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer je isti izrađen
po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i bankarstvo, isti je u
svemu razumljiv, potpun i u skladu s pravilima struke, te je sud istog prihvatio kao
stručan, vjerodostojan i točan.

26. U ukupnosti svih provedenih dokaza sud je nesporno utvrdio:
- da su parnične stranke dana 24. listopada 2005. godine sklopile Ugovor o
kreditu za iznos od 68.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju
HNB-a,

- da se radi o potrošačkom kreditu čija namjena je bila kupnja stana,
- da se tužitelj pozvao na pravomoćne presude donijete u postupku zaštite
kolektivnih prava i interesa sukladno čl. 502. c ZPP-a i čl. 138.a ZZP/07,
- da pravomoćne presude donijete u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa
obvezuju ostale sudove u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača u
postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete,

- da odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi podliježu testu poštenosti, a koji
postupak je proveden u postupku za zaštitu pojedinih prava i interesa potrošača,
- da se o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo,
- da potraživanje tužitelja nije zastarjelo,

- da je tužitelj preplatio iznose po predmetnom Ugovoru o kreditu, kako je to
navedeno u točki III i IV izreke ove Presude.

27. Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.564,00 kn, nije osnovan, jer
tužitelj navedeni iznos potražuje kao naknadu, jer da je prije podnošenja tužbe mu
pričinjen nužni trošak plaćanja financijskog vještačenja, međutim iz sadržaja tužbe i
tužbenog zahtjeva od 31. svibnja 2019. godine utvrđeno je da navedeni trošak nije
nastao prije podnošenja tužbe, niti je navedeni trošak bio nužan, a niti iz računa ne
proizlazi da bi navedeni trošak bio nastao prije podnošenja tužbe, a niti da je isti bio
nužan.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a.
Tužitelj nije uspio u ovom postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svog
zahtjeva, pa zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju su priznati
troškovi za sastav tužbe 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 20. studenog

2019., 06. listopada 2020. i 26. siječnja 2022. godine, za svaki po 2.500,00 kn,
za zastupanje na ročištima 14. listopada 2020., 01. rujna 2022. i 07. listopada

16

Posl. br. 31 P-1529/2019-

2022. godine za svako po 2.500,00 kn plus PDV u iznosu od 4.000,00 kn, zatim
trošak vještačenja 2.500,00 kn, te za sudsku pristojbu za tužbu 1.100,00 kn i za
sudsku pristojbu za presudu 1.100,00 kn, a što sveukupno iznosi 24.700,00 kn.
Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tbr. 7, 8., 9. i 42. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012,
103/2014, 118/2014,107/2015).

29. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao izreci ove Presude.

U Poreču - Parenzo, dana 16. studenog 2022. godine.

S u d a c:

mr. sc. Marčela Štefanuti,  v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a
podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove
Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.