Broj:10.P-566/2019-23

 

      Broj:10.P-566/2019-23

 

    

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7            

31000 Osijek

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P  R  E  S  U  D  A

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sucu Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz O., OIB, zastupanog po punomoćniku A. Š., odvjetniku iz O. protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB, zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14. listopada 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja A. Š., odvjetnika iz O. i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 16. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I/              Utvrđuje se kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj, sklopljenog između tužitelja I. V. iz O., OIB:  i tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB:, dana 19. svibnja 2005., solemniziranog kod javnog bilježnika T. K. iz O., pod brojem: OU-580/05, dana 24. svibnja 2005., a sve u dijelu koje se odnose na jednostrano mijenjanje prvotno ugovorenih kamatnih stopa, te u dijelu kojem je ugovorena valutna klauzula i to cit: u točki 1/prvo/ "iznos kredita" "Kunska protuvrijednost CHF...", u točki 2./drugo/ "kamatna stopa" st. 1.: "...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.", u točki 7./sedmo/ "način otplate": "Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF...", te u točki 9. /deveto/ "ostali uvjeti" st. 4 "Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom..." u točki 12./dvanaestoj/sporovi "U slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta Kreditora.".

 

II/              Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB: , Z., da tužitelju I. V., OIB:, iz O., isplati iznos od 1.442,25 kn/191,42 EUR[1], (slovima: tisućučetiristočetrdesetdvijekuneidvadesetpetlipa/stodevedesetjedaneuroičetrdesetdvacenta) na ime razlike između iznosa plaćene i početno ugovorene zatezne kamate, a sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

 

- za 2007. godinu:

 

- na iznos od 18,63 kn/2,47 EUR sa zateznom kamatom od 30. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 18,27 kn/2,42 EUR sa zateznom kamatom od 31. prosinca 2007. do isplate,

 

- za 2008. godinu:

- na iznos od 18,38 kn/2,44 EUR sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 18,24 kn/2,42 EUR sa zateznom kamatom od 28. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 18,31 kn/2,43 EUR sa zateznom kamatom od 30. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 17,59 kn/2,33 EUR sa zateznom kamatom od 31. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 25,61 kn/3,40 EUR sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 25,52 kn/3,39 EUR sa zateznom kamatom od 31. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 24,66 kn/ 3,27 EUR sa zateznom kamatom od 31. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 24,10 kn/3,20 EUR sa zateznom kamatom od 30. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 25,63 kn/3,40 EUR sa zateznom kamatom od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 23,88 kn/3,17 EUR sa zateznom kamatom od 30. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 25,05 kn /3,32 EUR sa zateznom kamatom od 31. prosinca 2008. do isplate,

 

- za 2009. godinu:

 

- na iznos od 24,79 kn/3,29 EUR1 sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 24,40 kn/3,24 EUR sa zateznom kamatom od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 49,11 kn/6,52 EUR sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 48,24 kn/6,40 EUR sa zateznom kamatom od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 46,33 kn/6,15 EUR sa zateznom kamatom od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 44,69 kn/5,93 EUR sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 43,85 kn/5,82 EUR sa zateznom kamatom od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 43,11 kn5,72 EUR sa zateznom kamatom od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 42,07 kn/5,67 EUR sa zateznom kamatom od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 40,70 kn/5,40 EUR sa zateznom kamatom od 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 40,21 kn/5,34 EUR sa zateznom kamatom od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 39,52 kn/5,25 EUR sa zateznom kamatom od 31. prosinca 2009. do isplate,

 

- za 2010. godinu:

 

- na iznos od 38,99 kn/5,17 EUR sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 37,71 kn/5,00 EUR sa zateznom kamatom od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 37,33 kn/4,95 EUR sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 36,02 kn/4,78 EUR sa zateznom kamatom od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 35,07 kn/4,64 EUR sa zateznom kamatom od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 36,06 kn/4,79 EUR sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 34,32 kn/4,56 EUR sa zateznom kamatom od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 34,26 kn/4,55 EUR sa zateznom kamatom od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 32,45 kn/4,31 EUR sa zateznom kamatom od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 30,42 kn/4,04 EUR sa zateznom kamatom od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 30,34 kn/4,03 EUR sa zateznom kamatom od 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 30,54 kn/4,05 EUR sa zateznom kamatom od 31. prosinca 2010. do isplate,

 

- za 2011. godinu:

 

- na iznos od 27,92 kn/3,71 EUR sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 26,79 kn/3,56 EUR sa zateznom kamatom od 29. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 24,80 kn/3,29 EUR sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 23,34 kn/3,10 EUR sa zateznom kamatom od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 23,39 kn/3,10 EUR sa zateznom kamatom od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 21,82 kn/2,90 EUR sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 18,30 kn/2,43 EUR sa zateznom kamatom od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 16,59 kn/2,20 EUR sa zateznom kamatom od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 14,55 kn/1,93 EUR sa zateznom kamatom od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 7,58 kn/1,01 EUR sa zateznom kamatom od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 6,65 kn/0,88 EUR sa zateznom kamatom od 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 5,82 kn/0,77 EUR sa zateznom kamatom od 31. prosinca 2011. do isplate,

 

- za 2012. godinu:

 

- na iznos od 4,96 kn/0,66 EUR1 sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 3,96 kn/0,63 EUR sa zateznom kamatom od 29. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 2,93 kn/0,39 EUR sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 2,01 kn/0,27 EUR sa zateznom kamatom od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2,20 kn/0,29 EUR sa zateznom kamatom od 31. svibnja 2012. do isplate,

 

po stopi od 15 % do 31.07.2008. god., a od 1.08.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.08.2015., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III/              Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB:, Z., da tužitelju I. V. OIB:  iz O., isplati iznos od 5.907,90 kuna/784,11 EUR na ime tečajne/valutne razlike CHF, a sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

 

- za 2008. godinu:

 

- na iznos od 11,00 kn/1,46 EUR sa zateznom kamatom od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 23,36 kn/3,10 EUR sa zateznom kamatom od 31. prosinca 2009. do isplate,

 

- za 2009. godinu:

 

- na iznos od 32,10 kn/4,26 EUR sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 36,33 kn/4,82 EUR sa zateznom kamatom od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 15,08 kn/2,00 EUR sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 18,00 kn/2,39 EUR sa zateznom kamatom od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 16,35 kn/2,17 EUR sa zateznom kamatom od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 6,12 kn/0,81 EUR sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 6,83 kn/0,91 EUR sa zateznom kamatom od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 2,50 kn/0,33 EUR sa zateznom kamatom od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 8,05 kn/1,07 EUR2 sa zateznom kamatom od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 2,41 kn/0,32 EUR sa zateznom kamatom od 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 4,94 kn/0,66 EUR sa zateznom kamatom od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 6,32 kn/0,84 EUR sa zateznom kamatom od 31. prosinca 2009. do isplate,

 

- za 2010. godinu:

 

- na iznos od 36,90 kn/4,90 EUR sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 35,02 kn/4,65 EUR sa zateznom kamatom od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 54,12 kn/7,18 EUR sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 51,87 kn/6,88 EUR sa zateznom kamatom od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 59,74 kn/7,93 EUR sa zateznom kamatom od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 118,67 kn/15,75 EUR sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 108,07 kn/14,43 EUR sa zateznom kamatom od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 145,80 kn/19,35 EUR sa zateznom kamatom od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 134,60 kn/17,86 EUR sa zateznom kamatom od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 115,69 kn/15,35 EUR sa zateznom kamatom od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 159,95 kn/21,23 EUR sa zateznom kamatom od 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 215,95 kn/28,66 EUR sa zateznom kamatom od 31. prosinca 2010. do isplate

 

- za 2011. godinu:

 

- na iznos od 178,77 kn/23,73 EUR sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 193,86 kn/25,73 EUR sa zateznom kamatom od 29. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 178,10 kn/23,74 EUR sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 182,75 kn/24,26 EUR sa zateznom kamatom od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 258,04 kn/34,25 EUR sa zateznom kamatom od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 266,95 kn/35,43 EUR sa zateznom kamatom od 30 lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 331,79 kn/44,04 EUR sa zateznom kamatom od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 301,52 kn/40,02 EUR sa zateznom kamatom od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 268,21 kn/35,60 EUR sa zateznom kamatom od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 268,32 kn/35,61 EUR sa zateznom kamatom od 31. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 266,54 kn/35,38 EUR sa zateznom kamatom od 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 284,19 kn/37,72 EUR sa zateznom kamatom od 31. prosinca 2011. do isplate,

 

- za 2012. godinu:

 

- na iznos od 299,71 kn/39,78 EUR sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2012. do isplate,

 

- na iznos od 302,67 kn/40,17 EUR sa zateznom kamatom od 28. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 293,56 kn/38,96 EUR sa zateznom kamatom od 31. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 301,33 kn39,99 EUR sa zateznom kamatom od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 305,82 kn/40,59 EUR sa zateznom kamatom od 31. svibnja 2012. do isplate,

 

po stopi od 15 % do 31.07.2008. god., a od 01.08.2008. god. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV/              U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom na ime tečajne razlike CHF sa pripadajućim kamatama:

 

"- za 2005. godinu:

 

- na iznos od 5,81 kn/ 0,77 EUR sa zateznom kamatom od 31. kolovoza 2005. do isplate,

- na iznos od 7,72 kn/1,02 EUR sa zateznom kamatom od 30. rujna 2005. do isplate,

- na iznos od 7,80 kn/1,04 EUR sa zateznom kamatom od 31. listopada 2005. do isplate,

- na iznos od 9,51 kn/1,26 EUR sa zateznom kamatom od 30. studenog 2005. do isplate,

- na iznos od 2,68 kn/0,36 EUR sa zateznom kamatom od 31. prosinca 2005. do isplate,

 

- za 2006. godinu:

 

- na iznos od 0,79 kn/0,10 EUR sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2011. do isplate",

 

se odbija kao neosnovan.

 

V/              Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB:, Z., da tužitelju I. V., OIB:, iz O., plati trošak prouzročen ovom parnicom zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

             

1.              Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je  s tuženikom dana 19. svibnja 2005., sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj, kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 12.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca. Tuženik je tužitelju isplatio protuvrijednost 12.000,00 CHF u kunama po srednjem tečaju tuženika, koji je na taj dan iznosio 4,729047 kuna, odnosno tužitelju je isplaćeno 56.748,564 kuna glavnice, kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora o kreditu je iznosila 5,85% godišnje, a ugovorena je kao promjenjiva. S obzirom da su pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda  broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., i Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., utvrđene ništenosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, za sve Ugovore o potrošačkom kreditu, koji su sklapani u razdoblju iz među 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica CHF, za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, sve to u svezi s člankom 1111., člankom 1115. i člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva i na članak 502. c. Zakona o parničnom postupku, u kojemu je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i članak 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (sada članak 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15)). Prema odredbi članka 6. stavak 3. Zakona o sudovima, propisano je kako je svatko u R. H. dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu odluku i njoj se pokoriti. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se utvrđuju ništetnim pojedine odredbe navedenog Ugovora o kreditu u dijelu o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju preplaćene iznose, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

 

2.              Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti, prvenstveno ističući prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, budući su parnične stranke odredbom čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnosti u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika, što je u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu te predlaže da se predmetni postupak uputi na Općinski građanski sud u Zagrebu. Protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja, ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja u dijelu koji se odnosi na razdoblje prije 16. svibnja 2016., i to sukladno članku 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, po kojem tražbine s osnove naknade štete zastarijevaju u roku od tri godine, od kada je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je tu štetu počinila, a podredno ističe i prigovor zastare po općem zastarnom roku koji se odnosi na razdoblje od 16. svibnja 2014. Netočna je tvrdnja tužitelja da se u pogledu kamatne stope iz ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, te da ista nije bila moguća dopuštena i određena odnosno odrediva. Naime, kriteriji o promjenama kamatne stope su utvrđeni u pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja u smislu odredbe članka 295. Zakona o obveznim odnosima, i kao takve obvezuju ugovorne strane na isti način kao i same ugovorne odredbe. Nije sporno da tužitelj i tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nisu imali namjeru ugovarati fiksnu kamatnu stopu niti je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu istu mogao ugovoriti pod financijskim uvjetima koji bi nastupili kao posljedica poništavanja promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, a kako je to zatraženo u petitu tužbe. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, nego objektivnih tržišnih okolnosti, a sukladno svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. Tužitelj je u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, budući se radi o u cijelosti jasnoj odredbi, koja sama po sebi ne može biti preciznija, a tužitelj je mogao odabrati i druge valute pa i fiksnu kamatnu stopu ali je odabrao predmetni kreditni aranžman upravo iz razloga jer je isti bio za njega najpovoljniji. Ugovor o kreditu je solemnizirana isprava koja je kao takva bila jasno istumačena tužitelju, od strane javnog bilježnika, slijedom čega je nesporno kako je tužitelj bio upoznat s činjenicom da će se ta klauzula primjenjivati.

 

3.              Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj po punomoćniku se protivi prigovoru tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao i prigovoru zastare, kao neosnovanom, a što potvrđuje i recentna sudska praksa, kako zastarni rok za restituciju od pet godina počinje ponovo teći tek od 13. lipnja 2014., u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom Banke, a u odnosu na ništetnost valutne klauzule od 14. lipnja 2018.

 

4.                            Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj, sklopljen 19. svibnja 2005; otplatnu tablicu i završni i početni otplatni plan; promjene kamatne stope po Ugovoru o kreditu; informativni izračun efektivne kamatne stope; preslika izračuna više plaćenog kredita za promjenjive kamatne stope i valutnu klauzulu u CHF; Opće uvjete poslovanja tuženika sa stanovništvom od 2005.-2009.; Načela za utvrđivanje promjena kamatnih stopa; Pravilnike o obračunu kamata i naknada za sporno razdoblje; sudsku praksu; interni izvadak iz sudskog registra za tuženika; Promotivne uvjete za tuženika za odobravanje kredita građanima za kupnju novih automobila; Prijepis knjigovodstvene kartice za tužitelja na dan 27. srpnja 2021.; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku D.V. C. i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 17. ožujka 2022..

 

5.                            Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj P-566/2019-10, od 11. svibnja 2021., sud je odbio prigovor tuženika mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku.

 

6.              Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđeno je da je 19.05.2005. godine je tužitelj kao Korisnik kredita, sa tuženikom kao Kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj:, koji je solemniziran kod Javnog bilježnika, pod brojem OU-580/05. Temeljem tako zaključenog Ugovora je Kreditor odobrio i stavio na raspolaganje Korisniku kredita iznos u visini od 12.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Visina kamatne stope prilikom zaključenja Ugovora o kreditu je iznosila 5,85% godišnje i ugovorena ja kao promjenjiva kamatna stopa. Tečaj prilikom korištenja kredita (25.05.2005. godine) je iznosio 4,729047 kn za 1 CHF, a visina anuiteta 174,44 CHF, pa je nastavno na navedeno visina anuiteta 824,94 kn mjesečno. Prema podacima iz Knjigovodstvene kartice, kamatna stopa je mijenjana kako slijedi: 11/2007 . godine 6,45% godišnje, 05/2008. godine 6,75% godišnje, 03/2009. godine 7,75 % godišnje, 07/2011. godine 7.50% godišnje, 10/2011. godine 6.75% godišnje. Izračunata razlika kamata iznosi 1.442,25 kn, odnosno više plaćeno za 2007. - 36,90 kuna, za 2008., iznosi 271,21 kunu, za 2009., iznosi 487,02 kune, za 2010. iznosi 413,51 kunu, za 2011. iznosi 217,55 kuna, za 2012. iznosi 16,06 kuna. Tečajna razlika iznosi 4.777,79 kuna, kao razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike, a samo pozitivna razlika nastala uslijed promjene tečaja iznosi 5.942,21 kunu. 

 

7.              Tužitelj i tuženik po punomoćniku nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a tužitelj je podneskom od 25. travnja 2022., uredio tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci presude.

 

8.              Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen,  a stranke nisu imale primjedbe na isti.

 

9.              Prije provedenog vještačenja, sud je odbio prijedlog punomoćnika tuženika za provođenjem vještačenja na okolnost kretanja tržišnih parametara za sporno razdoblje ugovora o kreditu u kontekstu promjene kamatne stope, kao i prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika T. K., kao nesvrsishodnim.

 

10.              Na ročištu od 14. listopada 2022., tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva od 25. travnja 2022., uređenog podneskom od 6. listopada 2022., sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (Narodne novine 57/22), dok tuženik nije pristupio na navedeno ročište, niti se očitovao na uređeni tužbeni zahtjev tužitelja.

 

11.              Prigovor zastare sud smatra djelomično osnovanim i to u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih iznosa na ime tečajne razlike za 2005. i 2006. godinu, sve pobliže opisano pod IV/izreke presude, pa je u tom dijelu sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, stoga odluka kao pod IV/izreke presude.

 

12.              U preostalom dijelu prigovor zastare je neosnovan, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda, broj Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., u t. II/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih IV-tuženik R. A. d.d., u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

 

13.              Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993. godine, u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

 

14.              Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

15.              Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

 

16.              Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

 

17.              Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

 

18.              Odlukom Vrhovnog suda RH, broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

 

19.              Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj, od 19. svibnja 2005., na iznos od 12.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora, odnosno, na dan plaćanja za CHF, na rok otplate kredita od 84 mjeseca, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 5,85% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu tužitelja. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 174,44 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora, a tečaj za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,729047 kuna za 1 CHF, a mjesečni anuiteti tijekom otplate kredita su se plaćali po srednjem tečaju kredita za CHF na dan plaćanja i u cijelosti je otplaćen. Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula međutim, tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

 

20.              Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

 

21.              Slijedom navedenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem dijela ništetnosti odredbi iz t. 1., 2. stavak 1., t. 7., 9. i 12. Ugovora o kreditu broj, sklopljenog dana 19. svibnja 2005., između tužitelja i tuženika R. A. d.d., pobliže opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

 

22.              Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stekao nepripadnu korist, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 323. i članka 1111., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 5.907,90 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, na ime tečajne razlike i iznos od 1.442,25 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na ime razlike u kamatnoj stopi, a kako je to zatražio tužitelj, sve pobliže opisano pod II i III/izreke presude. Navedeni iznos utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,85% godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope, kao i tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja koje je tužitelj plaćao do konačne otplate kredita, stoga odluka kao pod II i III/izreke presude.

 

23.              Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. ZOO-a.

 

24.              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

 

25.              Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 750,00 kuna, zastupanje na ročištima od 3. listopada 2019., 1. srpnja 2021. i 14. listopada 2022., u iznosu od 750,00 kn za svako ročište, sastav obrazloženog podnesaka od 24. rujna 2019., 25. travnja 2022., i 6. listopada 2022., u iznosu od 750,00 kuna za svaki podnesak, i trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna, na koje iznose je obračunat PDV od 25% u ukupnom iznosu od 1.437,50 kuna, kao i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kuna i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 300,00 kune, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 9.887,50 kuna, stoga odluka kao pod V/izreke presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška na ime sudske pristojbe preko iznosa od 700,00 kuna do iznosa od 1.500,00 kuna, neosnovan.

 

  U Osijeku, 16. studenog 2022.

                                                                                                                                         S U D A C                                                                                                                                                            LIDIJA ŠMIT, v.r.

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM  LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

 

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

 

Fiksni tečaj konverzije 7,53450