- 1 -              Poslovni broj: Usž-3934/22-2

Poslovni broj: Usž-3934/22-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Sanje Štefan, članica vijeća, uz višeg sudskog savjetnika - specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja R. d. o. o., S., kojeg zastupa opunomoćenik L. A., odvjetnik u S., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa N. B., dipl. iur., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-820/22-10 od 18. srpnja 2022., na sjednici održanoj 16. studenoga 2022.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-820/22-10 od 18. srpnja 2022.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje tuženikovog rješenja KLASA: UP/II-471-02/21-1/78, URBROJ: 513-4-22-2 od 28. veljače 2022. kojim je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., KLASA: UP/I-471-02/20-01/626, URBROJ: 513-07-17-20-01 od 4. prosinca 2020. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za 2019. godinu.

2.              Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

3.              Tužitelj u žalbi navodi da tuženik nije pristupio na zakazanu raspravu ni dostavio nijedan podnesak kojim bi se protivio njegovim dokaznim prijedlozima. Nadalje tvrdi da su svi njegovi dokazni prijedlozi odbijeni bez obrazloženja iako je tijekom postupka predlagao konkretne dokaze na kojima je temeljio svoje tvrdnje. Navodi da je predlagao vještačenje cjelokupnog njegovog poslovanja iz kojeg se jasno razaznaje da nije dio nikakvog prijevarnog lanca u izbjegavanju plaćanja poreza na dodanu vrijednost, kako je to insinuirano u prethodnim postupcima. Tvrdi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a da navedeni razlozi nisu u suglasju s priloženim dokazima. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba je neosnovana.

6.              Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Naime, Upravni sud nije počinio nijednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

7.              Što se tiče žaliteljevog prijedloga za izvođenje dokaza, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, niti dokaza kojima se one mogu utvrditi. Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je Upravni sud i učinio.

8.              Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, a što je u skladu s odredbom članka 33. ZUS-a kojim je uređeno utvrđivanje činjeničnog stanja u upravnom sporu. Naime, sud prema navedenoj zakonskoj odredbi uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio. Pri tome stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

9.              Iz provedenog postupka proizlazi da je kod tužitelja obavljen nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. te je utvrđeno da je tužitelj koristio odbitak pretporeza u iznosu 215.459,50 kuna po ulaznim računima dobavljača S. d. o. o. s kojim je povezana osoba. Međutim, utvrđeno je i to da iz objektivnih okolnosti proizlazi da je tužitelj znao ili morao znati da će zbog prijevarnih aktivnosti dio ili cijeli iznos poreza na dodanu vrijednost vezanog za isporuku koja mu je obavljena ili bilo koju prethodnu ili slijedeću isporuku istih dobara ili usluga ostati neplaćen. Naime, I. Č. koji je osnivač/član društva i osoba koja zastupa društvo R. d. o. o. ovdje tužitelja pojedinačno i samostalno, ujedno je bio upisan kao osnivač/član društva i osoba ovlaštena za samostalno zastupanje društva S. d. o. o. time da je isti izradio i predmetne ulazne račune društva S. d. o. o.

10.              S obzirom na sve utvrđeno, tužitelju je prvostupanjskim poreznim rješenjem primjenom članka 127. stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18.) osporeno pravo na pretporez te utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost i naloženo plaćanje istog s pripadajućim kamatama. Protiv tog rješenja je tužitelj izjavio žalbu, a potom pokrenuo i upravni spor osporavajući zakonitost tuženikovog rješenja kojim je odbijena njegova žalba.

11.              Prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda pravilno odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje tuženikovog rješenja, a žalbenim navodima tužitelja nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa zbog toga i ovaj sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

12.              Ovdje valja navesti da je tužitelj tijekom postupka pred upravnim tijelima i pred prvostupanjskim sudom isticao iste prigovore na koje su odgovorila upravna tijela, a potom i prvostupanjski sud uz razložno obrazloženje koje ovaj sud prihvaća u cijelosti.

13.              S obzirom na navedeno, pobijana presuda je pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

14.              Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 16. studenoga 2022.

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                                      Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.