- 1 -

                                  Broj: Jž-1329/2019

 

                                

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. M., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 30/90 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj putem branitelja B. Č., odvjetnika u Splitu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 32. Pp J- 864/2019 od 2. svibnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I               Odbija se kao neosnovana žalba okr. M. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

              II               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. M. M. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 eura[1] (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom okr. M. M. proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je okrivljenici na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 606,00 kuna, što je protuvrijednost od 160 DEM, odnosno, 81,80 EUR, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne u roku od 30 dana, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. M. M. je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu iz zbog svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i primijeniti opomenu okrivljenici, a podredno, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno, nedostatak razloga o odlučnim činjenicama, okrivljenica u suštini ističe da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge na temelju kojih je ocijenio da je bez ispitivanja okrivljenice, činjenično stanje dovoljno i pravilno utvrđeno. Međutim, ovaj sud je utvrdio da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, budući da je prvostupanjski sud jasno obrazložio na temelju kojih drugih izvedenih dokaza je nedvojbeno utvrdio činjenično stanje, zbog čega nije bilo nužno ispitati i samu okrivljenicu koja nije pristupila niti je svoj nedolazak na glavne rasprave zakazane za 10. travnja 2019. i 2. svibnja 2019., opravdala, iako je pozive uredno primila pa joj je pružena prilika kontradiktornog sudjelovanja u postupku (u vidu iznošenja pisane obrane te konfrontacije s ispitanim svjedokom), a koju nije iskoristila (str. 2., odlomak 3. presude).

 

5.1. Osim toga, okrivljenica je još u Obavijesti o počinjenom prekršaju koju je osobno primila, bila obaviještena između ostalog i o tome da se rasprava pred sudom može održati i u njenoj odsutnosti, kao i da može dostaviti pisanu obranu. Upravo je i svrha navedene Obavijesti iz čl. 109.a PZ-a pravodobno upoznavanje okrivljenika s njegovim temeljnim pravima bitnim za njegov postupovni položaj tijekom postupka.

 

5.2. Stoga je ovaj sud ocijenio da žalba zbog navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

6. Nadalje, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica u bitnome ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se događaj zbio na javnom mjestu budući da iz iskaza svjedoka jasno proizlazi da se okrivljenica kritične prigode nalazila u svom dvorištu, a ne na javnoj površini. Međutim, iz iskaza ispitanog svjedoka A. S. B. proizlazi da je okrivljenica vikala na njega i polila ga vodom dok se nalazila na dvorištu, a on na cesti pokraj parkirnog mjesta, iz čega je jasno da se njena vika čula na ulicu. Naime, iako se okrivljenica u tom trenutku nalazila na svom dvorištu, ono je u konkretnom slučaju imalo funkciju javnog mjesta jer se njeno vikanje i polijevanje vodom, moglo čuti i vidjeti s ulice gdje se svjedok nalazio, dakle, posljedica njenog ponašanja je nastupila u javnosti, odnosno, događaj se reflektirao u javnosti (tzv. fiktivno javno mjesto).

 

6.1. Stoga je prvostupanjski sud pravilno na temelju iskaza svjedoka A. S. B. koji je prihvatio kao vjerodostojan i neposredno uvjerljiv, u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica predmetne zgode na opisani način remetila javni red i mir, ostvarivši zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedeni dokaz, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žaliteljice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

 

6.2. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žaliteljica ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

              7. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, odnosno, novčana kazna u srednjem iznosu novčane kazne propisane za ovaj prekršaj za koji je propisana novčana kazna od 50 DEM do 200 DEM (u odgovarajućem iznosu domaće valute), a za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žaliteljice.

 

7.1. Stoga, i ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, kako se to sugerira u žalbi, a s obzirom na životnu dob okrivljenice (rođ. 1932. g.) jer isto u konkretnom slučaju ne predstavlja naročito izraženu olakotnu okolnost koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je ta okolnost našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a ukazao okrivljenici na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude.

 

8. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenice, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenicu na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 300,00 kuna, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenice od plaćanja navedenih troškova.

 

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

              10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 16. studenog 2022.

 

 

Zapisničarka:                                                                                   Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                      Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.