1

30 Povrv-347/2021

 

 

 

             

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovoga suda Martini Miočević Šušnjić, na prijedlog sudske savjetnice Helene Stojić u pravnoj stvari tužitelja Z. G. Š. d.o.o., OIB: …, zastupano po direktoru N. L., dipl. ing., a ovaj po punomoćniku V. M., dipl. iur., protiv tuženika I. L., Š., OIB: …, zastupan po punomoćniku A. M., odvjetniku u Š., radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave dana 12. listopada 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja V. M., dipl. iur. i zamjenika pun. tuženika L. V., odvjetničke vježbenice, na ročištu za objavu presude održanom dana 16. studenoga 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o  ovrsi javnog bilježnika V. V. iz Š., pod posl. brojem Ovrv-1283/2021 od dana 30. rujna 2021., kojim je naloženo tuženiku I. L., Š., OIB: … da plati tužitelju Z. G. Š. d.o.o., OIB: … iznos od 422,62 kuna/ 56,09 eura [1]zajedno sa zakonskom zateznom kamatom  tekućom:

 

-          na iznos od 38,42 kuna/ 5,10 eura po računu broj 01109690820 od 01. listopada 2020. pa do isplate

-          na iznos od 38,42 kuna/ 5,10 eura po računu broj 01109690920 od 01. studenoga 2020. pa do isplate

-          na iznos od 38,42 kuna/ 5,10 eura po računu broj 01109691020 od 01. prosinca 2020. pa do isplate

-          na iznos od 38,42 kuna/5,10 eura po računu broj 01109691120 od 01. siječnja 2021. pa do isplate

-          na iznos od 38,42 kuna/5,10 eura po računu broj 01109691220 od 01. veljače 2021. pa do isplate

-          na iznos od 38,42 kuna/ 5,10 eura po računu broj 01109690121 od 01. ožujka 2021. pa do isplate

-          na iznos od 38,42 kuna/ 5,10 eura po računu broj 01109690221 od 01. travnja 2021. pa do isplate

-          na iznos od 38,42 kuna/ 5,10 eura po računu broj 01109690321 od 01. svibnja 2021. pa do isplate

-          na iznos od 38,42 kuna/ 5,10 eura po računu broj 01109690421od 01. lipnja 2021. pa do isplate

-          na iznos od 38,42 kuna/ 5,10 eura po računu broj , 01109690521 od 01. srpnja 2021. pa do isplate

-          na iznos od 38,42 kuna/ 5,10 eura po računu broj 01109690621 od 01. kolovoza 2021. pa do isplate

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana,

 

 

              II. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju na ime troškova postupka iznos od 162,50 kuna/21,57 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, iznad dosuđenog odbija kao neosnovan.

 

             

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja dana 07. rujna 2021. godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika tada ovršenika Javnom bilježniku V. V. iz Š. radi naplate potraživanja u iznosu od 422,62 kuna uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

 

2. Rješenjem posl. broj Ovrv-1283/2021 od 30. rujna 2021. godine  Javni bilježnik je odredio predloženu ovrhu.

 

              3. Tuženik je u svojstvu ovršenika pravodobno izjavio prigovor protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi, te je Općinski sud u Šibeniku svojim rješenjem poslovnog broja Povrv-347/2021 od dana 18. svibnja 2021. Rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

4. Tuženik je u svom prigovoru naveo da je iz prijedloga za ovrhu vidljivo da ovršenik za uslugu odvoza i odlaganja otpada za svaki od 11 mjeseci duguje po 38,42 kuna (za povremene korisnike) , te ukupan iznos duga iznosi 422,62 kuna. Međutim upravo suprotno tome, da tužitelj nema nikakvu tražbinu prema tuženiku koja je dospjela i koju tuženik nije podmirio. To iz razloga što tužitelj u utuženom razdoblju nije za potrebe tuženika obavljao djelatnost odvoza i odlaganja komunalnog otpada kao javnu službu, jer tuženik niti proizvodi otpad, a niti traži njegov odvoz. Izvod iz otvorenih stavki na dan 31. kolovoza 2021. na što se poziva tužitelj nije vjerodostojna isprava na kojoj može temeljiti svoje potraživanje  jer je tužitelj sam sastavlja , pa kao takva predstavlja jednostrani poslovni akt poslovnog subjekta te je to samo formalni prijepis iz poslovnih knjiga, te je i zbog toga nevjerodostojan. Stan u Š. na adresi da je vlasništvo tuženika, ali njega nitko ne koristi, prazan je od osoba, pa po prirodi stvari nema otpada (smeća ili miješanog komunalnog otpada i sl.) je ga nitko ne proizvodi, pa stoga nema niti odvoza otpada niti bilo kakve obveze tuženika za plaćanje usluge koju niti je prouzrokovao a niti tražio. Da je tome tako je činjenica da tuženik sa suprugom  živi u stanu u Š. na adresi, te kroz ljeto srpanj i kolovoz svake godine  koristi vikendicu u Ž. za koji stan i vikendicu  plaća uslugu odvoza otpada, a tužitelj ga odvozi pružajući tu uslugu , iako tu uslugu ne naplaćuje po količini proizvedenog otpada već po nekom drugom kriteriju, svakako nezakonitom. Slijedom navedenoga nezakonito je  pokušati naplatiti od vlasnika stana kojeg nitko ne koristi uslugu odvoza otpada-smeća. Ovdje za uslugu koju daje i proizvodi tužitelj vrijedi načelo „onečišćivač plaća“ prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom. Na kraju naveo da tužitelj uslugu naplaćuje po fiktivnom obujmu otpada te obvezuje tuženika na plaćanje paušalnog iznosa neovisnog o količini preuzetog otpada, te na taj način osigurava prihod za uslugu koju tuženik nije izvršio. Opreza radi je istaknuo i prigovor zastare potraživanja  za jedan mjesec u iznosu od 38,47 kuna.

 

5.Tužitelj je u odnosu na prednje navode istaknuo da je nesporno da je tuženik vlasnik nekretnine za koju postoji obveza plaćanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada.  Naime da je čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom  (NN broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19)  propisano da je korisnik javne usluge na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine, a kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine  obvezu plaćanja ugovorom prenio na  tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Sukladno čl. 20. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom  (NN broj 50/17, 84/19) strukturu cijene javne usluge  čini cijena javne usluge  za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijena  obvezne minimalne javne usluge  i cijena ugovorne kazne. Nadalje, čl. 90. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada  Grada Š. (Sl. glasnik 9/2017, 6/2018) korisnik je dužan platiti  davatelju javne usluge  iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje osim ako je riječ o obračunskom mjestu na kojem se nekretnina trajno ne koristi. Također navedenim člankom je propisan da korisnik usluge može podnijeti zahtjev za nekorištenje nekretnine ako se ista ne koristi minimalno godinu dana. Korisnik usluge obvezan je obavijestiti davatelja usluge  u roku od 8 dana  o prestanku korištenja nekretnine. Nakon isteka godinu dana korisnik je dužan davatelju javne usluge dostaviti kopiju obračuna potrošnje el. energije  isporučitelja el. energije  iz kojeg je razvidno da korisnik  u razdoblju od jedne godine  nije trošio el. energiju.  Korisnik je dužan svake godine podnijeti novi zahtjev za nekorištenje nekretnine.  Međutim, ovdje tuženik do danas nije podnio zahtjev kojim bi se utvrdilo da se nekretnina ne koristi. Računi za javnu uslugu da su izdani temeljem Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada davatelja javne usluge broj 1644/19-dalje Cjenik. Slijedom navedenoga da je tužitelj ovlašten i dužan pružiti javnu uslugu prikupljanja otpada te je za istu ovlašten zaračunati cijenu javne usluge sukladno cjeniku a tuženik je evidentirani korisnik javne usluge te ne može otkloniti pružanje budući se radi o zakonskoj obvezi tuženika koju tuženik kao zakonski obveznik nesporno nije podmirio. U odnosu na prigovor zastare je istaknuo da isti nije osnovan budući je unutar zakonskog roka od jedne godine pokrenut postupak prisilne naplate (čl. 232. ZOO-a).

 

6. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem izvoda otvorenih stavki od dana 31.08.2020. do dana 30.07.2021. (list 38 spisa), pregledom računa za odvoz smeća broj 01109690820, 01109690920, 01109691020, 01109691120, 01109691220, 01109690121, 01109690221, 01109690321, 01109690421, 01109690521, 01109690621 (list 39-49 spisa), te Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (list 50-55 spisa).

Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka D. Z., predstavnika suvlasnika zgrade na adresi kao suvišnim. Naime, tuženik je predlagao saslušanje istoga na okolnost da li je tuženik koristio predmetni stan.

 

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom za usluge odvoza i odlaganja komunalnog otpada što se odnosi na stan u Š.,  vlasništvo tuženika i to za mjesece kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2020. te siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2021. godine u iznosu od po 38,42 kuna, odnosno ukupno 422, 62 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj društvo kojemu je povjereno obavljanje komunalne djelatnosti prikupljanja i odvoza komunalnog otpada na području Grada Š., te da je tuženik vlasnik stana na adresi u Š..

 

10. Ono što je među strankama sporno jeste da li je tuženik koristio tužiteljeve usluge u utuženom razdoblju, i onda kao takav bio u obvezi plaćati tužitelju usluge odvoza i odlaganja komunalnog otpada za predmetnu nekretninu, a sve u skladu s Odlukom Grada Š. o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada. Sporna je i visina potraživanja.

 

11. Odredbom čl. 90. Odluke Grada Š. o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada-dalje Odluka Grada Š. (Sl. glasnik 9/2017, 6/2018) propisano je da je korisnik javne usluge dužan platiti davatelju javne usluge  iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje osim ako je riječ o obračunskom mjestu na kojem se nekretnina trajno ne koristi. Nadalje, korisnik usluge  može podnijeti zahtjev za nekorištenje nekretnine ako se ista ne koristi minimalno godinu dana.  Korisnik usluge obvezan je obavijestiti davatelja usluge  u roku od 8 dana  o prestanku korištenja nekretnine. Nakon isteka godinu dana korisnik je dužan davatelju javne usluge dostaviti kopiju obračuna potrošnje el. energije  isporučitelja el. energije  iz kojeg je razvidno da korisnik  u razdoblju od jedne godine  nije trošio el. energiju.  Korisnik svake godine podnosi novi zahtjev za nekorištenje nekretnine

 

12. Odredbom čl. 33. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (“Narodne novine“ broj : 94/13, 73/17, 14/19, 98/19, dalje ZOGO) propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. tog zakona  ( usluge prikupljanja otpada), na način kojim se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“, dok je odredbom čl. 33. st. 2. istog zakona određeno da je davatelj usluge  dužan korisniku usluge obračunati cijenu te javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju. Isto tako odredbom čl. 33. st. 3. ZOGO  propisana je obveza davatelja usluge vođenja evidencije o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju.

 

              13. Prema zaključku broj 2 sa sastanka Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 4. prosinca 2017. proizlazi da u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev  jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „ončišćivač plaća“-proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojim ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onešišćivači.

 

              14. Prema tome, da bi se tuženik s uspjehom oslobodio plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada, mora dokazati da ne koristi predmetnu nekretninu u smislu odredbe čl. 90 Odluke Grada Š. , a što tuženik ovdje  nije dokazao na način da je uz prigovor podnio račune HEP-a iz kojih proizlazi minimalna potrošnja uz paušalni iznos koji se plaća bez obzira na potrošnju.

 

15. Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

              16. Dakle, kako je u ovoj pravnoj stvari tuženik tvrdio da ne koristi uslugu tužitelja i da mu ista nije pružena, te kako sukladno odredbi čl. 90. Odluke Grada Š. nije uspio dokazati da ne koristi nekretninu nepostojanjem potrošnje električne energije kroz utuženo razdoblje, to proizlazi da tuženik proizvodi otpad s obzirom da koristi nekretninu.

 

              17.Što se tiče visine potraživanja tužitelja za navesti je da je ista utvrđena iz priloženih računa iz kojih je vidljivo da je tuženiku zaračunata cijena minimalne javne usluge za povremene korisnike u iznosu od po 38,42 kuna za mjesece kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2020. te siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2021. godine, a sve sukladno Cjeniku.

 

18. U odnosu na istaknuti prigovor zastare predmetnog potraživanja valja reći da se u konkretnom slučaju primjenjuje jednogodišnji rok zastare   sukladno odredbi čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje ZOO) koja propisuje jednogodišnji rok zastare  za tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku  energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Kako se potraživanje tužitelja odnosi na račune s dospijećem od 30. rujna 2020. pa do zaključno s  31. srpnja 2021. , a prijedlog za ovrhu je podnesen 07. rujna 2021.  utvrđuje se da je prigovor zastare neosnovan.

 

19. Ovdje valja navesti da je sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka D. Z. jer je smatrao da saslušanje istoga, nije odlučno za ocjenu okolnosti  da li tuženik u utuženom periodu uistinu koristio tužiteljeve usluge, jer kako smo ranije naveli to se može dokazati isključivo kroz potrošnju el. energije.

 

20. Slijedom svega naprijed navedenoga odlučeno je kao pod toč. I. izreke presude.

 

21. Nadalje,  obzirom na to da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka  na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, a sve sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske  s predsjednicima  građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.

 

22. O troškovima  parničnog postupka odlučeno je temeljem odredaba članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

 

23. Tuženiku je na temelju citiranih odredaba ZPP-a priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 50,00 kuna uvećan za PDV (čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku -"Narodne novine" broj: 8/11, 114/12  i 9/21, dalje Pravilnik) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna, dakle sveukupno 162,50 kuna/21,57 eura.

 

24. Međutim nije osnovan trošak predujma naknade javnog bilježnika i ostatka naknade javnog bilježnika jer nije priložen dokaz da su isti uopće plaćeni, kao niti materijalni troškovi ovrhovoditelja (sada tužitelja) budući da isti nisu specificirani niti je priložen dokaz  da bi isti nastali u navedenom iznosu.

 

25. Slijedom navedenoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

 

 

U Šibeniku, 16. studenoga 2022.

 

 

Sudac:

 

Martina Miočević Šušnjić

 

 

 

 

 

 

 

 

Fiksni tečaj konverzije 7,53450