1                                            Broj: Jž-974/2020

                      

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

Broj: Jž-974/2020  

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D. K., zbog prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12), te članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Osijek, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Osijeku od 21. svibnja 2020., broj: 73. Pp J-414/2019, na sjednici vijeća 16. studenog 2022.,

 

r i j e š i o  j e :

 

1.                 Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Osijek i ukida prvostupanjska presuda u odnosu na djelo prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

p r e s u d i o  j e :

 

II.              Odbija se kao neosnovana žalbe ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Osijek i potvrđuje se pobijana presuda u odnosu na djelo prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom okrivljeni D. K. oslobođen je optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije i članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanih u izreci iste s obrazloženjem da djela koja mu se stavljaju na teret nisu po propisu prekršaj, navodeći da u odnosu na djelo iz Zakona o suzbijanju diskriminacije nedostaje konstitutivni element - namjera prouzročenja straha kod žrtve odnosno stvaranje neprijateljskog ili ponižavajućeg okruženja, a da za prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nedostaje u činjeničnom opisu konstitutivni element, konkretno da je okrivljenik na naročito drzak način vrijeđao građane ii narušavao njihov mir, kao i da opisano ponašanje nije prekršaj, već da bi se moglo raditi o kaznenom djelu uvrede.

 

2.              Protiv te odluke ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći u bitnom, da je zaključak suda pogrešan jer su sva bitna obilježja djela navedena u optužnom aktu, te da je okrivljenik upravo s namjerom vrijeđao oštećenika po nacionalnoj osnovi znajući da je ga time poniziti na temelju etničke pripadnosti, te je s namjerom krenuo za istim i na javnom mjestu ga pljunuo, zbog čega predlaže da se pobijana presuda ukine i u ponovnom postupku okrivljenika oglasi krivim.

                           

3.              Žalba je djelomično osnovana.

 

U odnosu na dio odluke kojim je odbijena žalba ovlaštenog tužitelja:

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da djelo za koje je protiv okrivljenika podnesen optužni prijedlog ne ispunjava biće prekršaja iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

 

6..              Naime, odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, propisano je:

„(1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugom ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju u spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 kuna do 30.000,00 kuna.“.

 

7.              Iz citirane zakonske odredbe članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, jasno proizlazi da se predmetni prekršaj može počiniti samo ako su ispunjenja dva elementa, a to su: 1) da je počinitelj postupao s ciljem (izravna namjera) prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju spolnoj orijentaciji i 2) da je takvim postupanjem počinitelj povrijedio tuđe dostojanstvo. Oba opisana elementa, kao biće djela, moraju biti opisana u činjeničnom opisu prekršaja. 

              Iz činjeničnog opisa djela prekršaja kako je on bio naznačen u optužbi, nedvojbeno proizlazi da nisu navedeni konstitutivni elementi koji čine bića djela iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, odnosno nije naveden element od kojeg ovisi ispunjenje bića djela, a to je: da je počinitelj postupao s ciljem (izravna namjera) prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju nacionalnog podrijetla. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

 

8.              Slijedom navedenog, prekršajno djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak na način kako je to opisano u optužbi ne sadrži odlučne činjenice od koje ovisi ispunjenje bića inkriminiranog prekršaja, pa je pravilno prvostupanjski sud donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe obzirom da djelo na način kako je to činjenično opisano u optužbi nije prekršaj. 

 

U odnosu na dio odluke kojim se žalba ovlaštenog tužitelja prihvaća:

 

9.              Ocjenom navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da je u odnosu na prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pobijana presuda donesena preuranjeno, da razlozi prvostupanjskog suda za odbijajuću odluku nisu u cijelosti prihvatljivi, kao i da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da činjenični opis ne sadrži konstitutivne elemente potrebne za postojanje prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, radi čega je prvostupanjsku presudu u tom dijelu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

 

10.              Uvodno, nejasno je zbog čega se prvostupanjski sud uopće upuštao u dokazni postupak i zakazivao glavnu raspravu, ukoliko je smatrao da činjenični opis za oba djela ne ispunjava zakonsko biće prekršaja.

Nadalje, iz činjeničnog opisa u optužnom aktu (iako je isti sastavljen kao jedna cjelina), jasno se može utvrditi da se okrivljeniku stavlja na teret prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjen time što je „...po izlasku iz ugostiteljskog objekta „M.“ vikao na S. Đ. riječima: "Srbine izdajniče, pomažeš mojoj ženi da mi oduzme djecu", a kada je isti sjeo u svoje vozilo otvorio je suvozačka vrata i nekoliko puta ga pljunuo u lice....

Za navedeno djelo prekršaja je konstitutivni element „narušavanje javnog reda i mira“, odnosno djelo mora biti počinjeno na javnom mjestu ili na neki način dostupno javnosti, a što nesporno proizlazi iz optužnog akta (da se taj dio događaja odigrao na cesti kod ugostiteljskog objekta.

Ističe se da se činjeničnom opisu djela ne prepisuje i ne navodi doslovno tekst zakonskog opisa djela - dakle „na javnom mjestu se ponašao na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane…“, već je nužno da se uneseni činjenični supstrat koji sadrži činjenice i okolnosti životno i konkretno opisane, može podvesti pod zakonski opis djela narušavanja javnog reda i mira.

Iz činjeničnog opisa u optužnom aktu, odnosno iz ukupnosti navoda da je okrivljenik po izlasku iz lokala vikao i potom pljunuo na osobu koja je sjela u svoje vozilo, dovoljno jasno proizlazi javnost mjesta događaja, te da se takav činjenični sklop može podvesti pod zakonski opis djela kojeg vrši počinitelj „koji se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane - članak 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

11.              Ovlašteni tužitelj u svojem činjeničnom opisu i navodi da je od strane okrivljenika došlo do narušavanja javnog reda i mira na naročito drzak način, a kod prekršaja protiv javnog reda i mira se ne utvrđuje je li doista nastupila posljedica u vidu konkretne uznemirenosti oštećene osobe ili nekog od prisutnih. Ukazuje se da u ovom slučaju objekt pravne zaštite nije zaštita integriteta određene konkretne osobe, već je objekt pravne zaštite pravo građana da ne budu izloženi nečijem agresivnom, nepristojnom ili neprijateljskom ponašanju, dakle neprimjerenom ponašanju koje prelazi granice pristojnosti, a na sudu je da ocijeni da li takvo ponašanje (vikanje i pljuvanje na drugu osobu) u objektivnom smislu predstavlja oblik javnog neprihvatljivog ponašanja koje ispunjava zakonska obilježja prekršaja. 

 

12.              Nadalje, ukazuje se da je prvostupanjski sud ovlašten u okviru iste radnje i događaja precizirati i prilagoditi činjenični opis ako time nije izmijenjen objektivni identitet optužbe, te počinitelja proglasiti krivim za nedvojbeno utvrđeni dio inkriminacije ili za djelo iz istog zakona koje je po predviđenoj sankciji blaže (u ovom slučaju utvrditi ispunjava li opisano ponašanje eventualno obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira).

              Također, ovaj Sud je mišljenja da pljuvanje osobe na javnom mjestu jest ponašanje koje predstavlja otvoreno iskazivanje ljutnje i ispad koji znatno prelazi granice pristojnosti. Navedeno se prosuđuje i po svim okolnostima konkretnog slučaja, ali prvenstveno po objektivnim kriterijima temeljem kojih takvo ponašanje, osim što je uvredljivo za osobu kojoj je upućeno, predstavlja gestu koja se u okviru određenog (našeg) društva smatra osobito vulgarnom, konkludentnu radnju koja predstavlja manifestaciju prostaštva, neuljudnosti i neciviliziranosti, te svakako stvara neraspoloženje i uznemirenosti građana na javnim mjestima.

 

13.              Dakle,po mišljenju ovog Suda u optužnom su aktu navedeni svi konstitutivni elementi potrebni za postojanje prekršaja protiv javnog reda i mira.

 

14.              Stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu u odnosu na prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenika, te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku u odnosu na prekršaj iz čanka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

 

15.              Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 16. studenog 2022.

                                                           

Zapisničar:                                                                      Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

           Robert Završki, v. r                                                       Goranka Ratković, v.r.

 

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.