1              Poslovni broj: I Kž-184/2022-13

Poslovni broj: I Kž-184/2022-13

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. T., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru broj K-14/2021. od 15. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog Z. T.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Prihvaća se žalba optuženog Z. T., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru pod točkom I. na temelju članka 508. stavka 3. (pravilno je stavka 5.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.-19.) u cijelosti je stavljena izvan snage presuda Županijskog suda u Zadru broj K-58/11. od 13. prosinca 2018. godine koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-100/19. od 24. kolovoza 2020. godine kojom je optuženi Z. T. osuđen zbog kaznenog djela protiv gospodarstva zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

 

1.1. Pod točkama II.- IV. optuženi Z. T. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u točki II. izreke, pa je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

1.2. Pod točkom V. na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavak 1. i 2. ZKP/08.-19. od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom i to u iznosu od 81.166,66 kuna koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

1.3. Pod točkom VI. na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08-19 optuženik je dužan platiti paušalne troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.000,00 kuna i stvarni trošak branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 7.875,00 kuna.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi Z. T., osobno i po branitelju odvjetniku mr. sc. I. B. U žalbi podnesenoj po branitelju, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupak iz članka 468. stavka 1. točka 11. i stavka 2. ZKP/08.-19., povrede kaznenog zakona (članak 368. stavak 1. ZKP/08.-19.) i pogrešno utvrđenog stanja (članak 369. stavak 2. ZKP/08.-19.), optuženik predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem", a podredno "presudu preinačiti i odmjeriti manju kaznu za okrivljenika", uz prijedlog da ga se obavijesti o sjednici vijeća. U žalbi koju je podnio osobno optuženi Z. T. ne navodi žalbene osnove već samo predlaže da se "pobijana presude ukine sukladno navodima iz ove žalbe". Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba optuženika.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženika istaknutom u žalbi da se u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08. izvijeste o sjednici vijeća, o sjednici su izvješteni optuženik, branitelj i državni odvjetnik. Sjednici je prisustvovao optuženik (koji se nalazi u Zatvoru), čija je prisutnost osigurana putem audio-video konferencijskog uređaja, dok je u odnosu na uredno izvještenog branitelja i državnog odvjetnika sjednica na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženika je osnovana.

 

7. Optuženik smatra da su prvostupanjskom presudom počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.-19. i to da nema razloga o odlučnim činjenicama (o visini tečaja njemačke marke u odnosu na visinu protupravne imovinske koristi), nerazumljiva je izreka (u odnosu na vremensko razdoblje inkriminacije), proturječni su i "nerazumljivi" razlozi o odlučnim činjenicama (u odnosu na razlikovanje spornih i nespornih činjenica), a da odlučnim činjenicama postoji bitno proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i stvarnom sadržaju tih isprava (u odnosu na isprave i izjave svjedoka koje postoje u spisu i njihovu interpretaciju u presudi).

 

8. Međutim, izreka presude je razumljiva jer je vrijeme počinjenja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11., za koje je optuženi Z. T. pobijanom presudom proglašen krivim, navedeno "tijekom 1999." iz čega proizlazi naznaka početka i kraja inkriminiranog razdoblja. Naime, jedan od obveznih sastojaka izreke osuđujuće presude je i vrijeme počinjenja kaznenog djela jer o njemu ovisi koje će odredbe kaznenog zakona biti primijenjene na to kazneno djelo i njegovog počinitelja (primjena blažeg zakona, računanje zastare, utvrđivanje neubrojivosti i krivnje, itd.). S obzirom da je u pobijanoj presudi naznačeno vrijeme počinjenja kaznenog djela, to nije ostvaren istaknuti vid citirane bitne postupovne povrede. Druga je stvar što žalitelj smatra da vremensko razdoblje inkriminacije ne odgovara dokazima u spisu te ga ne prihvaća, a što zapravo predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne označenu bitnu povredu.

 

9. Nadalje, u odnosu na žalbene prigovore optuženika da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.-19. zato što su proturječni i "nerazumljivi" razlozi o odlučnim činjenicama, a u odnosu na razlikovanje spornih i nespornih činjenica jer da prvostupanjski sud pogrešno navodi da je "nesporna činjenica da su M. V. i A. P. potpisale sporne uplatnice" (točka 4.1. pobijane presude) kao i da "nije sporno da je novac od T. H. putem A. P. predan okrivljeniku" (točka 7. pobijane presude), s obzirom da su te činjenice "itekako sporne", žalitelj u stvari nije zadovoljan ocjenom dokaza i zaključcima prvostupanjskog suda. Međutim, nije ostvaren istaknuti oblik povrede iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08., jer je ocjena dokaza i izvođenje zaključaka iz dokazne građe činjenično pitanje tako da se u naravi radi o žalbenom pobijanju pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10. Suprotno tvrdnjama žalitelja o izostanku razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na kunsku vrijednost protupravne imovinske koristi, niti u ovom dijelu prvostupanjske presude nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-19. jer je prvostupanjski sud dao dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama vezano za visinu protupravne imovinske koristi (navedene u točki 8. obrazloženja), dok je drugo pitanje je li u tom dijelu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

11. Nadalje, žalitelj smatra da o odlučnim činjenicama postoji znatno proturječje između onoga što se navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju iskaza svjedokinja M. V. i A. P. i samih tih iskaza, čime također upire na bitnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.-19. Međutim, da bi se radilo o navedenoj bitnoj postupovnoj povredi, navedeni propusti moraju se odnositi na odlučne činjenice i oni moraju biti takvi da se zbog njih presuda ne može ispitati.

 

11.1. Doista, pod točkom 4.1. pobijane presude prvostupanjski sud iznosi da su svjedokinje M. V. i A. P. navele u svojim svjedočkim iskazima (u odnosu na izvornike uplatnica sa lista 21, 22 i 25 spisa) da "…ih nije potpisivao okrivljenik već djelatnice računovodstva". Međutim, iz iskaza svjedokinje M. V. (koji prvostupanjski sud pravilno reproducira pod točkom 8. pobijane presude) ne proizlazi takav navod, a ne proizlazi niti iz iskaza svjedokinje A. P. (list 229). No navedeno, kada se uzme u obzir da se optuženik tereti da je zabranio evidenciju i uplatu novčanih sredstava koje je zaprimalo društvo T. d.d., čiji je bio direktor, te ta novčana sredstva preuzimao i zadržavao za sebe, činjenica tko je potpisivao uplatnice o primitku novca u T. d.d., ne predstavlja odlučnu činjenicu za zaključak o (ne)postojanju inkriminiranog kaznenog djela pa se žalitelj u žalbi suvišno time bavi. Stoga nije ostvaren ni ovaj oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-19.

 

12. Međutim, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., zbog teške povrede prava na pravično suđenje, na koju ukazuje optuženik, jer je prvostupanjski sud odbio baš sve dokazne prijedloge obrane i presudu donio povredom konfrontacijskog prava.

 

12.1. Naime, nakon što je optuženiku dopuštena obnova pravomoćno okončanog kaznenog postupka (provedenog u njegovoj odsutnosti) prvostupanjski je sud proveo novu raspravu 16. veljače, 24. ožujka i 13. travnja, 2022., te donio pobijanu presudu. Na raspravi obrana je u dokazne svrhe predlagala pribavljanje izvornika uplatnica sa lista 31-32 radi grafološkog vještačenja, provođenje grafološkog vještačenja, provođenje kontrolnog financijskog knjigovodstvenog vještačenja (posebno radi provjere navoda iz iskaza svjedokinje M. V., ispitane na ranijoj raspravi vođenoj u odsutnosti optuženika), ponovno ispitivanje svjedokinje M. V. radi razjašnjenja njenog ranijeg iskaza i prava optuženika da je ispita, te ispitivanje svjedoka A. V., M. O. i H. H., koje obrana nikada nije imala prilike ispitati. Obrana je također tražila ispitivanje vještaka koji je sačinio pisano vještačenje. Prvostupanjski sud odbio je sve dokazne prijedloge obrane, pa tako i prijedlog za ispitivanje svjedoka H. H. navodeći da za ovog svjedoka iz spisa proizlazi da više nije na području Republike Hrvatske i da se nalazi na nepoznatoj adresi u Republici Sjevernoj Makedoniji te da je o bitnim okolnostima svjedočio njegov brat T. H. Ujedno, prvostupanjski sud je pročitao zapisnike o ispitivanju svjedoka pa tako i svjedoka koji su ispitani samo tijekom istrage (H. H., K. S., A. P. O. i Z. Ž.) kao i svjedokinje M. V. koja je ispitana na ranijoj raspravi vođenoj u odsutnosti optuženika te financijsko knjigovodstveno vještačenje (izrađeno tijekom istrage).

 

12.2. Nema sumnje da pravo na pravično suđenje podrazumijeva vođenje postupka na način da se svakoj stranci omogući zastupati svoje interese i prava pod jednakim uvjetima odnosno na način da se ne stavlja u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Člankom 418. stavak 1. ZKP/08. određeno je kako dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. Dakle, to ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, već je ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima iz članka 421. stavak 1. ZKP/08. Zato je i pitanje potrebe prihvaćanja prijedloga stranaka oko izvođenja nekog dokaza podložno ocjeni suda u svakom pojedinačnom slučaju i u biti uvjetovano potrebom utvrđivanja bitnih, odlučnih činjenica.

 

12.3. Međutim, s obzirom da je prvostupanjski sud odbio baš sve dokazne prijedloge optuženika, a imajući u vidu kako je vođen cjelokupni postupak, optuženiku je onemogućeno osporiti kvalitetu i pouzdanost dokaza koji ga izravno terete. Na taj je način prvostupanjski sud optuženiku teško povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1706., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija), čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

13. Osim toga, opravdano žalitelj u svojoj žalbi ističe i povredu konfrontacijskog prava, također kao sastavnice prava na pravično suđenje. Naime, da bi bila riječ o povredi konfrontacijskog prava, koje optuženiku, između ostalog, jamči i pravo na ispitivanje svjedoka optužbe, osuđujuća presuda se mora temeljiti isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu svjedoka kojeg obrana nije bila u mogućnosti ispitati, što je u cijelosti protivno odredbi članka 431. stavak 2. ZKP/08. koja izričito propisuje da, ako je dokazna radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka provedena protivno odredbama članka 234. i 235. ZKP/08., ti se zapisnici na raspravi mogu pročitati, ali se na istima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

 

13.1. Načelo kontradiktornosti, kao sastavnica pravičnosti postupka, konkretizira se kroz minimalna prava obrane, a to je, između ostalog, konfrontacijsko pravo optuženika da ispituje svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura prisustvo ispitivanja svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe. To pravo obrane zajamčeno je u članku 6. stavku 3. točki Konvencije, kao i u članku 29. stavku 2. alineji 6. Ustava.

 

13.2. Prema tumačenju Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), pojam svjedok ima autonomno značenje neovisno o klasifikaciji u nacionalnom pravu te obuhvaća dokaz koji u bitnoj mjeri može poslužiti kao osnova za osudu. Relevantna sudska praksa Europskog suda za ljudska prava vezana za pitanje prava konfrontacije sadržana je u odlukama tog suda Kaste i Madhisen protiv Norveške (2006.), Al Khawaja i Tahery protiv Ujedinjenog Kraljevstva (2011.), Schatschaschwili protiv Njemačke (2015.), Vidgen protiv Nizozemske (2019.) i drugima.

 

13.3. Povreda konfrontacijskog prava ne dovodi automatski do povrede prava na pravično suđenje. Međutim, ESLJP je u presudi Schatschaschwili protiv Njemačke (2015.) naveo mjerila prema kojima se ocjenjuje je li povreda konfrontacijskog prava dovela do povrede pravičnosti postupka ili nije. To znači da treba ocijeniti je li postojao valjan razlog za odsutnost svjedoka i prihvaćanje neprovjerenog iskaza odsutnog svjedoka kao dokaza, je li iskaz odsutnog svjedoka predstavljao jedini ili odlučujući temelj za optuženikovu osudu te je li bilo dovoljno uravnotežujućih činitelja, uključujući jaka postupovna jamstva, koji bi nadoknadili teškoće koje obrana trpi kao posljedicu prihvaćanja neprovjerenog iskaza te koji bi osigurali da je suđenje u cjelini bilo pošteno. Pri tome, pojam "odlučujući dokaz" treba usko tumačiti na način da označava iskaz takvog značenja ili važnosti da je vjerojatno da će biti odlučujući za ishod predmeta, time da ako su potvrđujući dokazi jači, to je manje vjerojatno da će se iskaz odsutnog svjedoka tretirati kao odlučujući.

 

13.4. Iako obrana u ovom slučaju nije uopće imala mogućnost na raspravi ispitati svjedoke A. P., H. H. i K. S., iz obrazloženja pobijane presude jasno slijedi da je prvostupanjski sud na takvim, nekonfrontiranim dokazima, utemeljio svoju presudu. To je učinio bez da je prethodno ispitao jesu li ispunjeni navedeni kriteriji. Naime, ti svjedoci nisu nikada ispitani na raspravi kada se optuženiku sudilo u odsutnosti, niti su pozvani na raspravu u obnovljenom postupku niti je sud uložio ikakav napor za provjeru razloga odsutnosti tih svjedoka. Prema podacima u spisu, svjedok H. H. se tijekom ranijeg postupka (provedenog u odsutnosti optuženika) javio sudu, ispričao nedolazak jer se nalazi u Saveznoj Republici Njemačkoj, i ostavio telefonski broj za kontakt (list 772 spisa), a zadnji podatak u spisu je da je uredno prijavljen s adresom u Z., R. H. Stoga, ne odgovaraju podacima u spisu navodi prvostupanjskog suda da se ovaj svjedok nalazi na nepoznatoj adresi u Republici Sjevernoj Makedoniji niti je njegov brat T. H. ikada ispitan u ovom postupku.

 

13.5. S obzirom da je pored navedenih iskaza, prvostupanjski sud svoju presudu temeljio i na iskazu svjedokinje M. V., koja svojim svjedočkim iskazom izravno tereti optuženika, a koju optuženik osobno u ranijem postupku nije imao mogućnosti ispitati, pri suđenju u cjelini izostali su uravnotežujući činitelji.

 

13.6. Institut obnove kaznenog postupka osigurava da se optuženiku kojem je suđeno u odsutnosti omogući suđenje u njegovoj prisutnosti. Kako je već navedeno pod točkom 13.1. ove odluke, pravo optuženika da ispituje svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura prisustvo svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe nije apsolutno nego ovisi o nizu okolnosti i u svakom pojedinačnom slučaju sud je ovlašten ocijeniti potrebu prihvaćanja prijedloga stranaka za izvođenje nekog dokaza. Zato je prvenstveno bilo potrebno u obnovljenom postupku optuženiku omogućiti ispitivanje svjedokinje M. V.

 

14. Prema tome, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. na koje osnovano žalitelj ukazuje u žalbi, a zbog kojih se pobijana presuda ne može ispitati, pa je stoga trebalo prihvatiti žalbu optuženog Z. T. i na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08. ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, prije svega, otkloniti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. na koju mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem. Provest će sve do sada izvedene, a po potrebi i druge dokaze koje ocijeni važnima za razjašnjenje svih spornih, a odlučnih činjenica. U vezi s konstatiranom bitnom povredom, a postupajući u skladu s člankom 487. stavak 4. ZKP/08., treba naglasiti da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku imati na umu da optuženik osporava postojanje uplata od strane zakupca, potpisivanje primitka novca kao i uzimanje gotovine iz blagajne društva iz čega proizlazi da osporava da je novac u inkriminiranom razdoblju zaprimljen iz osnova zakupa od obrta D. i da je o tome sačinjena uplatnica očito na taj način dovodeći u pitanje pribavljanje imovinske koristi. Dakle, s obzirom na to prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku na pogodan način, odnosno prvenstveno ispitivanjem svjedokinje M. V. ili A. P., provjeriti je li za uplatnice koje se nalaze u spisu riječ o autentičnim uplatnicama i sjećaju li se da se na takav način primao novac u blagajnu društva T. d.d. s osnova zakupa i s tim u vezi troškova. Nakon tako provedenog postupka donijeti će novu i na zakonu utemeljenu presudu koju će valjano i potpuno obrazložiti sukladno odredbi članka 459. ZKP/08., na način da će iznijeti razloge o svim odlučnim činjenicama, te ocjenom i analizom svih dokaza,kako pojedinačno tako i u međusobnoj svezi, iznijeti nesporne činjenice te jasno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, a sve vodeći računa o konvencijskim i ustavnim pravima obrane.

 

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 15. studenog 2022.