- 1 -              Revd 4311/2022-2

Broj: Revd 4311/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Z., OIB ..., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB ..., koga zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z.,  radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-3061/2022-2 od 16. kolovoza 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-890/2020-29 od 6. svibnja 2022., u sjednici održanoj 15. studenoga 2022.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-3061/2022-2 od 16. kolovoza 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-890/2020-29 od 6. svibnja 2022.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravno pitanje za koje navodi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:

„Jesu li potvrde o plaćanju koje je tužitelj sam sebi izdao vjerodostojan dokaz kojim se dokazuje plaćanje i ispunjenje obveza i je li takvo shvaćanje drugostupanjskog i prvostupanjskog suda protivno pravnom shvaćanju koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske?“

Predlagatelj je istaknuo da je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju koje je izraženo u odlukama revizijskog suda broj Rev-2418/16 od 12. svibnja 2021., Rev-2007/17 od 31. ožujka 2021., Revt-476/17 od 3. ožujka 2020., Rev-977/16 od 19. studenoga 2019.

3. Međutim sud je u pobijanoj presudi utvrdio da je tužitelj platio troškove liječenja zdravstvenim ustanovama za osiguranika Z. K. u razdoblju od 21. kolovoza 2008. do 30. studenoga 2008. u iznosu od 13.785,48 kn. Naime vještak je na temelju priložene dokumentacije utvrdio specifikaciju računa za liječenje, pregled proknjiženih stavki prema broju dokumenta koji odgovaraju nalozima o prijenosu novčanih sredstava s računa tužitelja na račune ustanova u svrhu namirenja troškova liječenja, dok su računi zdravstvenih ustanova plaćeni sukladno nalozima tužitelja s pozicije državnog proračuna te su vidljivi u izvještaju o plaćanju po navedenom datumu uplate. Iz navedenog proizlazi da su nižestupanjski sudovi, na temelju drugih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, utvrdili da su predmetni troškovi plaćeni stoga o odgovoru na naznačeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 15. studenoga 2022.