Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj 25 -1043/2021-2

 

              

      Republika Hrvatska

  Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

      Poslovni broj 25 -1043/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. d. G. d.o.o. S., OIB. , zastupanog po punomoćnicima I. R. i V. G. K., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. R., V. G. K. i I. R., iz S., protiv tuženice Lj. M. iz K., OIB , koju zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Povrv-272/19-18 od 15. siječnja 2021. godine, dana 15. studenog 2022. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Povrv-272/19-18 od 15. siječnja 2021. godine pod toč. 1 izreke kojim je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. B. iz K., posl. br. Ovrv-1069/2019 od dana 12.8.2019. za iznos od 623,80 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, pod toč.2. izreke kojim je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, pod toč. 3. izreke  kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 725,00 kn sa zatraženom zateznom kamatom i pod toč.4. izreke  kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 725,00 kn sa zateznom kamatom od 13. siječnja 2021. pa do isplate i za navedeno sudi:

 

Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. B. iz K., posl. br. Ovrv-1069/2019 od dana 12.8.2019. kojim je tuženici  naloženo da tužitelju namiri tražbinu od 623,80 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

-62,38 kn od 16.10.2018. do isplate,

-62,38 kn od 16.11.2018. do isplate,

-62,38 kn od 16.12.2018.. do isplate,

-62,38 kn od 16.1.2019. do isplate,

-62,38 kn od 16.2.2019. do isplate,

-62,38 kn od 16.3.2019. do isplate,

-62,38 kn od 16.4.2019. do isplate,

-62,38 kn od 16.5.2019. do isplate,

-62,38 kn od 16.6.2019. do isplate,

-62,38 kn od 16.7.2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 725,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

 

III Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn, te troškove žalbe u iznosu od 500,00 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

              "1. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. B. iz K. pod poslovnim brojem Ovrv-1069/2019. dana 12.8.2019

 

              2. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom, kao neosnovanim.

 

              3. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu troška parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn, kao neosnovan.

 

          4. Nalaže se tužitelju K. d. G. d.o.o. iz S., OIB da naknadi tuženoj M. Lj. iz K., OIB parnični trošak u iznosu od 725,00 kn (slovima: sedamstodvadesetpetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. siječnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška odgovora na žalbu.

 

3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 623,80 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pobliže određenom u izreci pobijane presude, s osnova naknade troškova odvoza komunalnog otpada za razdoblje od 16.9.2018. do 26.7.2019.

 

6. Obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. ZPP. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega izneseni žalbeni navodi vezani uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanja nisu uzeti u razmatranje.

 

7. Polazeći od utvrđenja da tužitelj nije dokazao da je u utuženom razdoblju preuzeo određenu količinu otpada od tuženice niti je dokazao da joj je u istom razdoblju pružio uslugu odvoza komunalnog otpada sa njezine nekretnine u S. odnosno da je tuženica onečišćivač, te s obzirom na činjenicu da Zakon o održivom gospodarenju otpadom ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena u vidu "fiksne naknade" bez obzira na tužiteljevu Odluku kojom mu je omogućeno naplaćivanje protivno načelu "onečišćivač plaća", temeljem čl. 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 94/2013., 73/2017. – dalje ZOGO) i čl. 2. st. 1. Naputka o načinu izračuna naknade gospodarenja komunalnim otpadom ("Narodne broj" 129/2011. i 137/2011.) u svezi s čl. 451. stav 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11148/11, 25/13, 89/14 i 70/2019. ZPP-a) prvostupanjski je sud ukinuo platni nalog u cijelosti i odbio postavljeni tužbeni zahtjev. Pri tom se pozvao i na odredbu čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12 i 94/13) prema kojoj se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik je plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika te na čl. 2. st. 3. i 4. prethodno navedenog Naputka o primjeni načela "onećišćivač plaća" odnosno da troškove snosi obveznik koji predaje komunalni otpad te da se sukladno odredbi čl. 9. Naputka naknada obračunava samo za obračunsko razdoblje u kojima je obveznik naknade boravio na području jedinice.

 

8. Odluku prvostupanjskog suda nije moguće prihvatiti.

 

9. Naime, neosnovano se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pozvao na primjenu Naputka o načinu izračuna naknade gospodarenja komunalnim otpadom (Narodne novine broj 129/2011. i 137/2011.)  s obzirom da  je taj Naputak  donesen na temelju Zakona o otpadu („Narodne novine“  broj 178/04, 111/06, 60/08 i 87/09), koji se u konkretnom slučaju ne primjenjuje nego Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 94/13 i  73/17 – dalje ZOGO).

 

10. Prema odredbi čl. 30. st. 1. ZOGO javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Prema st. 5. istog čl. korisnik usluge iz st. 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Više korisnika mogu na zahtjev, sukladno međusobnom sporazumu, zajednički nastupati prema davatelju usluge iz st. 3. ovoga članka. Prema st. 6. toč. 3. istog čl. korisnik usluge snositi će troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

 

11. Čl. 33. st. 2. ZOGO propisano je da je kriterij za obračun troškova količina otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada i broj pražnjenja spremnika, a istim čl. st. 3. tog Zakona, propisano je da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinih korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz st. 2. tog članka.

 

12. Također, i čl. 14. Direktive 2008/98 EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. godine o otpadu i stavljanju izvan snage određenih Direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenoga 2008.) i čl. 6. st. 1. toč. 1. te čl. 33. st. 1. Zakona održivom gospodarenju otpadom cijena javne usluge odvoza komunalnog otpada se obračunava po načelu "onečišćivač plaća".

 

13. Prema čl. 2. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada  na području Grada S.  koju je dana 31. siječnja 2018. donijelo Gradsko vijeće  Grada S. . (Službeni glasnik Grada  S., broj 2/18 od 1.veljače 2018., dalje: Odluka/2018.) cijena javne usluge je novčani iznos  u kunama  za pruženu javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog  komunalnog otpada . Prema tome vlasnik (korisnik) nekretnine  u obvezi je platiti naknadu ukoliko je  komunalna usluga  izvršena.

 

14. Tuženica je nedvojbeno vlasnica nekretnine - stana u S. i sukladno čl. 2. i 8. Odluke/2018, korisnica je javne usluge te je dužna koristiti  javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i  plaćati tužitelju  cijenu obvezne minimalne javne usluge za domaćinstva, prema Cjeniku tužitelja, sukladno kojem su sastavljeni i utuženi računi koji uključuje dva odvoza mjesečno  (240 litara x 0,23 kn po litri).

 

15. Čl. 38. Odluke/2018 propisan je način postupanja korisnika usluge u slučaju neslaganja sa izdanim računima odnosno da na obračun komunalne usluge   korisnik usluge ima pravo prigovora u roku od 8 dana od dana dostave računa - uplatnice, koja uputa se nalazi na poleđini svakog ispostavljenog računa, jer se u  protivnom smatra se da je ispostavljeni račun točan (nesporan), a tuženica u konkretnom slučaju dostavljene račune tužitelju nije vratila niti je istima prigovorila. Nadalje, odredbom čl. 9. Općih uvjeta Ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog otpada koji je sastavni dio Odluke/2018 u čl. 31. i 32. predviđena je mogućnost odjave korištenja komunalne usluge od strane korisnika i vlasnika nekretnine, temeljem zahtjeva korisnika za otkazom korištenja komunalnih usluga i dostavljenih podataka očitanjem mjernih uređaja za potrošnju električne energije, plina, pitke vode, što tuženica nije zatražila, niti je na tu okolnost dostavila dokaze tijekom ovog postupka,

 

16. I konačno, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 4. prosinca 2017. zauzeto je pravno shvaćanje da u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

 

17. Kako tužena kao vlasnica nekretnine u S. nije koristila mogućnost odjave korištenja komunalne usluge u spornom razdoblju u odnosu na koju su joj ispostavljeni računi, nije koristila mogućnost podnošenja prigovora tužitelju, a nije tvrdila niti dokazivala da joj predmetni računi nisu bili dostavljeni, pa kako je cijena komunalne usluge u ovom slučaju obračunata u skladu s Odlukom jedinice lokalne samouprave, važećim u utuženom razdoblju (Odluka/2018.), te odredbama Cjenika tužitelja, što nije u suprotnosti s odredbama ZOGO niti s odredbama Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11. 2008.), koja je implementirana u pravni sustav Republike Hrvatske, to je u konkretnom slučaju nedvojbenim utvrđeno da  tužitelj naplaćuje isporučene komunalne usluge u skladu s načelom „onešćivač plaća“, kako je to propisano čl. 30.st.2. ZOGO i čl. 4. Uredbe Vlade RH o gospodarenju komunalnim otpadom od 25. svibnja 2017., koja je stupila na snagu 1. studenog 2017.("Narodne novine", broj: 50/17. - dalje: Uredba) te sukladno odredbi čl. 28 Odluke/2018, slijedom čega je u utuženom razdoblju bio ovlašten za pružanje predmetne javne usluge tuženici, kao vlasnici nekretnine i evidentiranoj korisnici  komunalne usluge odvoza komunalnog otpada na području Grada S., ispostaviti predmetne račune.

 

18. Slijedom izloženog, valjalo je žalbu tužitelja usvojiti i pobijanu presudu preinačiti temeljem čl. 373. st. 1. ZPP te održati na snazi platni nalog sadržan u točki 1. predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženici  naloženo da tužitelju namiri tražbinu od 623,80 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose – dijelove glavnice duga, koje teku od dospijeća svakog pojedinog neplaćenog računa, iskazano po mjesecima u utuženom razdoblju, kako je to zahtijevao tužitelj, uz pravilnu primjenu odredaba čl. 4., 9. i 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05.,41/08., 125/11., 78/15., 29/18.).

             

19. Kako je povodom žalbe tužitelja prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku, valjalo je u skladu s tim preinačiti i odluku o trošku sadržanoj pod toč. 4. izreke prvostupanjske presude (čl. 166. st.2. ZPP).

 

20. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st.1 ZPP u visini  jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak po Tbr.7.toč. 8. Tarife koja uz PDV i trošak sudske pristojbe iznosi ukupno 725,00 kn .

 

21. Tužitelju je temeljem Tbr 10/1 Tarife priznat trošak sastava žalbe, uvećano za iznos PDV.), u iznosu od 500,00 kn jer je u cijelosti uspio u žalbenom postupku.

                           

 

U Zagrebu 15. studenog 2022.

 

                                                                                                                                               Sutkinja:

                                                                                                                              Ksenija Jakovčević, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu