Poslovni broj 13 Gž-4038/2021-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 13 Gž-4038/2021-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Z. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku J. B.-P., odvjetniku u Z., protiv tuženika V. i o. d.o.o. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva I., O. & partneri d.o.o, odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-768/2019-38 od 22. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 15. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-768/2019-38 od 22. studenog 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 33.687,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2021. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 33.687,50 kn za razdoblje od 20. ožujka 2019. do 21. studenog 2021. dok je pod točkom III. naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.013,80 kn zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2021. do isplate.

 

2. Protiv navedene prvostupanjske presude u dijelu izreke pod točkom I. i III. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu sukladno navodima žalbe odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe u ukupnom iznosu od 1.562,00 kn.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 33.687,50 kn, koju je pretrpio kao vlasnik stana zbog poplave uslijed povrata kanalizacijskih voda i prodora oborinske vode iz smjera dvorišta.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje tuženici ističu u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

 

6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, slijedom čega su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

 

7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

              - da je dana 15.6.2018. u stanu tužitelja došlo do poplave zbog izlijevanja oborinskih voda kroz sifone i sanitarne elemente u stanu,

- da je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu štete po Polici osiguranja od E. o. d.d., a koja je sklopljena između suvlasnika stambene zgrade u Z., i E. o. d.d.;

- da iz iskaza svjedoka B. F. i D. Z. proizlazi da je 15.6.2018. padala jaka kiša uslijed koje je i u stanu svjedokinje F. i u stanu tužitelja s kojim svjedok D. Z. stanovao, došlo do poplave na način da je iz zahodskih školjki i sanitarnih elemenata nadirala prljava kanalizacijska voda te je o navedenom obaviješten predstavnik suvlasnika koji je pregledao stan, prostor unutar zgrade i dvorište te su utvrdili da je kanalizacijski šaht otvoren i da je poklopac izletio van, dok nikakvih kvarova na instalacijama unutar zgrade nisu pronašli i zaključili su da se radilo o izbacivanju vode iz glavne kanalizacijske cijevi, a zgrada je stara 15,16 godina i nikakvih radova na instalacijama nije bilo;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Ž. Ž. proizlazi da je na provedenom očevidu u stanu tužitelja utvrdio oštećenja nastala djelovanjem vlage i to oštećenja na zidovima, dovratnicima te podnim oblogama od parketa i laminata, a vrijednost radova sanacije zatečenih oštećenja iznosi 26.950,00 kn, što s 25% PDV-a ukupno iznosi 33.687,50 kn,

- da je vještak utvrdio prema podacima iz dokumentacije priležeće spisu, kao i stanju zatečenom na očevidu, postoji uzročno-posljedična veza između izlijevanja oborinskih voda i štete u stanu tužitelja, a do izlijevanja oborinskih voda je došlo zbog naglog pritoka velike količine oborinskih voda u reviziono okno u istočnom dijelu dvorišta zgrade;

- da iz dopunskog očitovanja vještaka na ročištu 11. listopada 2021. proizlazi da je do izlijevanja otpadnih voda u stanu tužitelja došlo ne zbog kvara već zbog nedovoljnog promjera odvodnih cijevi u šahtu koje su pregledana prilikom samog uviđaja kada je ustanovljeno da se na istočnoj strani zgrade, gdje se u suterenu nalazi i stan tužitelja, nalazi šaht u koji ulazi cijev odvodnje iz zgrade, a ujedno i stana tužitelja, ali je isto tako na taj šaht spojena odvodna cijev iz koje je u trenutku uviđaja bila vidljiva veća količina otpadne vode koja se slijevala iz smjera sjevera, odnosno iz smjera okolnih zgrada koje su bile smještene na nivou iznad zgrade tužitelja te je ta cijev koja odvodi vodu iz šahta u sistem javne kanalizacije i koja bi trebala u trenutku vršnih opterećenja uspjeti primiti svu oborinsku i fekalnu odvodnju bez da se ista vrati u suprotnom smjeru nije dovoljnog promjera. U trenutku uviđaja i neposredno prije uviđaja nije bilo oborina, a količina vode koja se slijevala u šahtu iz cijevi iz smjera okolnih zgrada bila je poprilična, kao što je vidljivo i na fotografijama u nalazu i mišljenju na stranici 11 (list 96 spisa);

- da iz usmenog očitovanja vještaka proizlazi da je šaht u koji ulazi cijev odvodnje iz zgrade, a ujedno i stana tužitelja dio sistema odvodnje te je tako naznačeno i na metalnom poklopcu, a ingerenciju nad javnom mrežom gradsko odvodnog sistema ima isključivo tvrtka u sklopu Z. h. tzv. VIO (V. i o.).

 

8. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da šaht u koji ulazi cijev odvodnje iz zgrade, a ujedno i stana tužitelja je dio sistema javne odvodnje koju, prema čl. 3. toč. 8 Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga objavljenih u Službenom glasniku Grada Z. (17/2013), predstavlja djelatnost skupljanja otpadnih voda, njihova dovođenja do uređaja za pročišćavanje i izravnog ili neizravnog ispuštanja u površinske vode, ako se ti poslovi obavljaju preko građevina javne odvodnje te upravljanje tim građevinama dok je javni isporučitelj vodne usluge trgovačko društvo Z. h. d.o.o., Z., Podružnica V. i o., Z., (čl. 3 t.10 Općih uvjeta). Isto tako, prema odredbi čl. 16 st. 1. Općih uvjeta, isporučitelj usluge je dužan nadoknaditi štetu koja je nastala korisniku usluge uzrokovanu nepravilnostima u isporuci vodne usluge pa prema citiranim Općim uvjetima proizlazi odgovornost tuženika za štetu tako da je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan. Slijedom toga, s obzirom na prihvaćena utvrđenja vještaka, prvostupanjski sud je sa sigurnošću zaključio da je dana 15.6.2018. do izlijevanja otpadnih voda u stanu tužitelja na adresi u Z., zbog naglog pritoka velike količine oborinskih voda u reviziono okno u istočnom dijelu dvorišta zgrade, koju je oborinsku (i fekalnu) vodu trebala (bez da se vrati u suprotnom smjeru), ali zbog nedovoljnog promjera nije uspjela primiti cijev koja odvodi vodu iz šahta u sistem javne kanalizacije, a opisani razlog ne predstavlja višu silu koja bi, prema Općim uvjetima, otklonila odgovornost tuženika pa je istaknuti prigovor neosnovan i po toj osnovi. Slijedom toga, kako su u odnosu na tuženika ispunjene i sve pretpostavke odgovornosti za štetu iz čl. 1045 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u nastavku ZOO-a), to prihvaća tužbeni zahtjev kao u izreci pobijane odluke pod točkom I. izreke.

 

9. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

10. Naime, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tuženik niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo odnosno odredbe Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga objavljenih u Službenom glasniku Grada Z. (17/2013) kao i odredbe ZOO, a niti je tuženik dokazao da postoje okolnosti koje bi ga oslobodile od odgovornosti za nastalu štetu.

 

11. Tako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelju nastala štete u stanu zbog izlijevanja otpadnih voda do kojeg izlijevanja je došlo ne zbog kvara već zbog nedovoljnog promjera odvodnih cijevi u šahtu.

 

12. U odnosu na žalbene navode da obrazloženje prvostupanjske presude ne sadrži razloge i činjenice odlučne za utvrđivanje odgovornosti tuženika, valja reći da su ocijenjeni neosnovani. Naime, iz dopunskog usmenog očitovanja vještaka, a koja utvrđenja je u cijelosti prihvatio prvostupanjski sud utvrđeno je da je do izlijevanja otpadnih voda u stanu tužitelja došlo ne zbog kvara već zbog nedovoljnog promjera odvodnih cijevi u šahtu koje su pregledane prilikom samog uviđaja kada je ustanovljeno da se na istočnoj strani zgrade, gdje se u suterenu nalazi i stan tužitelja, nalazi šaht u koji ulazi cijev odvodnje iz zgrade, a ujedno i stana tužitelja, ali je isto tako na taj šaht spojena odvodna cijev iz koje je u trenutku uviđaja bila vidljiva veća količina otpadne vode koja se slijevala iz smjera sjevera, odnosno iz smjera okolnih zgrada koje su bile smještene na nivou iznad zgrade tužitelja te je ta cijev koja odvodi vodu iz šahta u sistem javne kanalizacije i koja bi trebala u trenutku vršnih opterećenja uspjeti primiti svu oborinsku i fekalnu odvodnju bez da se ista vrati u suprotnom smjeru, nije dovoljnog promjera.

 

13. Prema tome, kako je između ostalog čl. 3. toč. 8. Općih i tehničkih uvjeta propisano da je javna odvodnja djelatnost skupljanja otpadnih voda, njihova dovođenja do uređaja za pročišćavanje i izravnog ili neizravnog ispuštanja u površinske vode, ako se ti poslovi obavljaju preko građevina javne odvodnje, što je u nadležnosti tuženika, a koji je prema čl. 16. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta dužan nadoknaditi štetu koja je nastala korisniku usluge, te kako je utvrđeno da je dana 15.6.2018. do izlijevanja otpadnih voda u stanu tužitelja na adresi u Z., a koja šteta je nastala zbog naglog pritoka velike količine oborinskih voda u reviziono okno u istočnom dijelu dvorišta zgrade, koju je oborinsku (i fekalnu) vodu trebala (bez da se vrati u suprotnom smjeru), ali zbog nedovoljnog promjera nije uspjela primiti cijev koja odvodi vodu iz šahta u sistem javne kanalizacije, a opisani razlog ne predstavlja višu silu koja bi, prema Općim uvjetima, otklonila odgovornost tuženika, to su ispunjene i pretpostavke za odgovornost za štetu tuženika te prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je uzrok izlijevanja vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijev nedovoljnog promjera, a što je bio dužan osigurati tuženik.

 

14. Naime, sukladno odredbi čl. 19. st. 4. Općih i tehničkih uvjeta isporučitelj je dužan održavati sustav opskrbe i odvodnje otpadnih voda u stanju funkcionalne ispravnosti osiguravajući trajnu i kvalitetnu uslugu, a što je u konkretnom slučaju propustio budući je uzrok izlijevanja vode bila cijev nedovoljnog promjera, a što je u nadležnosti tuženika.

 

15. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije cijenio da je instalacija fekalne i oborinske vode izvedena kao zajednička kao niti da li postoji uzročno posljedična veza između nepravilno izvedenih internih instalacija i naknade štete, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da postoji uzročno-posljedična veza između izlijevanja oborinskih voda i štete u stanu tužitelja, a do izlijevanja oborinskih voda je došlo zbog naglog pritoka velike količine oborinskih voda u reviziono okno u istočnom dijelu dvorišta zgrade te cijev koja odvodi vodu iz šahta u sistem javne kanalizacije i koja bi trebala u trenutku vršnih opterećenja uspjeti primiti svu oborinsku i fekalnu odvodnju bez da se ista vrati u suprotnom smjeru, nije dovoljnog promjera, a šaht u koji ulazi cijev odvodnje iz zgrade, a ujedno i stana tužitelja dio je sistema odvodnje te je tako naznačeno i na metalnom poklopcu, a ingerenciju nad javnom mrežom gradsko odvodnog sistema ima isključivo tvrtka u sklopu Z. h. tzv. VIO (V. i o.) odnosno tuženik.

 

16. Dakle, kako proizlazi iz usmenog očitovanja vještaka, na koji tuženik nije imao daljnjih primjedbi niti prijedloga, do izlijevanja od otpadnih voda u stanu tužitelja nije došlo zbog kvara na instalacijama, već zbog nedovoljnog promjera odvodnih cijevi u šahtu.

 

17. Tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također ističe tuženik.

 

18. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je odštetni zahtjev upravitelja zgrade odbijen od strane društva E. o. d.d. jer da je došlo do štete zbog kvara na instalacijama, valja reći da su neodlučni jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio sve relevantne činjenice i okolnosti te izveo dokaz vještačenjem iz kojeg je jasno utvrđeno da do izlijevanja otpadnih voda u stanu tužitelja nije došlo zbog kvara na instalacijama već zbog nedovoljnog promjera cijevi, a što je u ingerenciji tuženika.

 

19. Isto tako, neosnovani su i navodi žalitelja da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odredbu čl. 44. st. 5. Općih i tehničkih uvjeta prema kojoj se zaštita od povratnog toka mreže osigurava ugradbom zaštitinika od povratnog toka, slijedom čega sukladno odredbi čl. 16. st. 4. Općih uvjeta isporučitelj ne odgovora, budući da navedene odredbe nisu relevantne i primjenjive u konkretnom slučaju budući je jasno utvrđen uzrok štete odnosno tuženik je ugradio cijevi nedovoljnog promjera koje su uzrokovale štetu tužitelju, čime su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu dok su suprotni žalbeni navodi bez pravnog uporišta i predstavljaju tvrdnje usmjerene na oslobođenje od odgovornosti za nastalu štetu.

 

20. Kako je, slijedom navedenog na temelju izvedenih dokaza činjenično stanje dovoljno raspravljeno i kako tuženikovom preocjenom izvedenih dokaza i relativizacijom njihove vjerodostojnosti, nisu dovedena u sumnju utvrđenja pobijane presude, to nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

21. U pogledu odluke o parničnom trošku, sud prvog stupnja, pri odlučivanju koje će troškove dosuditi tužitelju jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 91/04., 37/05., 59/07. i 148/09., 142/12., 103/14., 118/14.) te sukladno uspjehu tužitelja u sporu.

 

22. Stoga je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom I. izreke.

 

23. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP) (točka II. izreke).

 

 

U Zagrebu 15. studenog 2022.

 

 

Predsjednica vijeća:

      Jasenka Grgić, v.r.