1

                            Poslovni broj 25 Gž R-1169/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

    Poslovni broj 25 Gž R-1169/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B. d.o.o., V., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Z., protiv tužene M. S. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćniku I. E., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6316/2020-13 od 24. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 15. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6316/2020-13 od 24. ožujka 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da sud naloži tuženici da mu plati iznos od 476.241,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine  iznose kako je to pobliže specificirano pod stavkom I izreke te je tužitelju naloženo da tuženici naknadi  parnični trošak u iznosu od 18.750,00 kn.

 

2. Presudu pobija tužitelj iz svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje : ZPP-a) te predlaže žalbu usvojiti.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava žalbene navode te predlaže odbit žalbu tužitelja kao neosnovanu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za povratom isplaćenih bruto plaća u ukupnom iznosu od 476.241,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana isplate svake pojedine bruto plaće  u razdoblju od listopada 2018. do kraja veljače 2020..

 

6. Iz činjeničnih navoda u tužbi proizlazi da tuženica u spornom razdoblju nije izvršavala svoje radne zadatke na koje se obvezala sklopljenim ugovorom o radu niti  se pojavljivala na radnom mjestu, a što je tužitelj utvrdio provedenom internom revizijom.

 

7. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP, za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka  ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

 

8. Između stranaka nije sporno:

- da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem ugovora o radu na neodređeno  vrijeme od 1. svibnja 2018. koji je tužitelj otkazao tuženici Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. listopada 2020.,

- da je tužitelj kao poslodavac isplaćivao tuženoj ugovorenu bruto plaću temeljem ugovora o radu,

- da je tužena pokrenula postupak radi utvrđenja nedopuštenom Odluke tužitelja o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. listopada 2020.

Sukladno čl. 10. st 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i  98/19 - dalje: ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Dakle, ugovor o radu temeljni je  izvor prava i obveza u radnom odnosu  između radnika i poslodavca, ali su u radnom odnosu radnik i poslodavac dužni poštivati i propise vezane uz radni odnos, a osnovni propis o radu je ZR.

 

9. Ugovorom o radu jedna se ugovorna strana (radnik) obvezuje obavljati određeni rad drugoj ugovornoj strani (poslodavcu), a da joj ona za to plati odgovarajuću plaću. To bi značilo: da radnik osobno radi i to kontinuirano, s jasno utvrđenim radnim aktivnostima (radno mjesto) i načinom obavljanja posla (organizacija rada); da poštuje utvrđeno ponašanje na radu; da poštuje određenu subordinaciju u radu i druga utvrđena načela rada kod određenog poslodavca. S druge strane poslodavac ima obvezu: da se prema ugovoru o radu obveže isplatiti radniku zaradu za određeni rad; osigurati određene mjere zaštite na radu; određeno trajanje odmora (dnevni, tjedni i godišnji) te druga prava utvrđena Zakonom o radu, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu te ugovorom o radu.

 

10. Kako su dakle, stranke bile u ugovornom odnosu temeljem ugovora o radu, radi se o obvezno-pravnom odnosu koji ne samo da  uživa zaštitu sukladno odredbama ZR-a nego supsidijarno i odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj  35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 60/16 i 29/18  - dalje: ZOO).

11. U situaciji kad tužitelj tvrdi da tužena u spornom razdoblju nije izvršavala svoje radne  zadatke na koje se obvezala sklopljenim ugovorom o radu niti se pojavljivala na radnom mjestu, a što je utvrdio provedenom internom revizijom, nisu jasne pobude tužitelja kao poslodavca zašto je tolerirao takvo kršenje obveza iz radnog odnosa u tako dugom vremenskom razdoblju od 25 mjeseci kad je mogao reagirati u smislu odredaba ZR (opisano kršenje obveza iz radnog odnosa predstavljalo bi opravdani razlog za otkaz), pa kad je unatoč svojim saznanjima i zakonskim mogućnostima tolerirao takvu situaciju i uredno isplaćivao tuženici ugovorenu bruto plaću, znajući da se u smislu odredbe čl. 92. st.1. ZR plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, koji je u konkretnom slučaju po njemu izostao, dakle znajući da nije dužan istu  plaćati, po ocjeni ovog suda, a sukladno odredbi čl. 1112.st.1.ZOO,  tužitelj nema pravo zahtijevati vraćanje.

 

12. Slijednom navedenog te kako u pobijanoj presudi, kao niti u postupku koji joj je prethodio nisu učinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1.  ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

13. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Zagrebu, 15. studenog 2022.

 

 

                                                                                                                                    Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                   Ines Smoljan, v.r.