1

Poslovni broj: 5 Gž-2320/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 5 Gž-2320/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                                     

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednika vijeća, Ksenije Grgić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sabine Dugonjić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. T. P. OIB… iz B.¹, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u V., protiv tuženika H. o. k. d.d., iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćnici I. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., P. & p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pn-141/2020-24 od 11. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 15. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pn-141/2020-24 od 11. svibnja 2022., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je naloženo tuženiku na ime neimovinske štete isplatiti tužiteljici iznos od 4.000,00 kn/530,89 EUR[1] sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2022. do isplate, zatim u dijelu toč. II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu imovinske štete u iznosu od 3.418,84 kn/453,76 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2022. do isplate, te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.817,53 kn/506,67 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2022. do isplate.

 

II. Preinačava se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske štete za daljnji iznos neimovinske štete od 2.000,00 kn/265,45 EUR, zatim pod toč. II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu imovinske štete u iznosu od 700,00 kn/92,91 EUR, te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za iznos od 3.600,22 kn/477,83 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2022. do isplate, te se tužbeni zahtjev tužiteljice u tom pobijanom dijelu odbija kao neosnovan.

 

III. Preinačava se navedena prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 4.000,00 kn/530,89 EUR za razdoblje od 19. studenog 2019. do zaključno 10. svibnja 2022., i u tom dijelu sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od 4.000,00 kn/530,89 EUR za razdoblje od 19. studenog 2019. do isplate po stopi zateznih kamata određenih za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.                     

 

IV. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom odbijajućem dijelu toč. I. i II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 156.500,00 kn/20.771,12 EUR, zatim  imovinske štete u daljnjem iznosu od 4.381,16 kn/581,48 EUR i parničnog troška u iznosu od 18.772,28 kn/2.491,51 EUR.

 

V. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 416,87 kn/55,33 EUR, u roku od 15 dana.

 

VI. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 6.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2022. do isplate, dok je odbijena s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu neimovinske štete u iznosu od 156.500,00 kn (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete iznos od 4.118,84 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2022. do isplate, dok je odbijena s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu imovinske štete u iznosu od 4.381,16 kn (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.417,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2022. do isplate, dok je odbijena s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 18.772,28 (toč. II. izreke).

 

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude pod toč. I., II. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači ili podredno ukine, uz naknadu troškova žalbe.    

 

3. Tužiteljica istu presudu žalbom pobija u odbijajućem dijelu toč. I . i II. izreke iz istih žalbenih razloga i predlaže njezino ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

4. Žalbe su djelomično osnovane.  

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete po osnovi autoodgovornosti, koju je pretrpjela ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi koja se dogodila 31. kolovoza 2017. u Osijeku, krivnjom osiguranice tuženika. 

 

6. U stadiju žalbenog postupka nije sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost, niti činjenica da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici nesporni iznos štete u ukupnom iznosu od 26.975,04 kn (iznos od 13.181,16 kn dana 13.1.2020. i iznos od 13.693,88 kn dana 14.9.2020., od čega se 700,00 kn odnosi na tuđu pomoć i njegu, iznos od 1.581,16 kn na ime troškova liječenja, iznos od 24.000,00 kn na ime neimovinske štete i iznos od 693,88 kn na ime kamate na neimovinsku štetu). Sporna je visina tužbenog zahtjeva. 

 

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te nema nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost.

 

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Provedenim medicinskim vještačenjem u postupku je utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila uganuće vratne kralježnice, natučenje glave, prsišta, lijevog koljena, lijevog lakta i lijeve šake i razderno-nagnječnu ranu na glavi u području čela, zbog kojih ozljeda je trpjela fizičke boli jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 5 dana i lakog intenziteta 30 dana, primarni strah jakog intenziteta koji je bio kratkotrajan i sekundarni strah srednjeg intenziteta 3 dana i lakog intenziteta 15 dana, te je kod nje došlo do naruženja lakog stupnja zbog ožiljka na nosu i do smanjenja životnih aktivnosti od 5%. Bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega od strane nemedicinske osobe 7 dana po jedan sat, a njezino liječenje je završeno 8. siječnja 2018.

 

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 1100. st. 1. i 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) utvrdio osnovanim tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu ukupni iznos od 30.000,00 kn, a za imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja i odlaska na kontrole) iznos od 6.400,00 kn, te je po odbitku nesporno isplaćenih iznosa neimovinske štete (24.000,00 kn) i imovinske štete ( 2.281,16 kn)istoj dosudio daljnji iznos naknade štete u iznosi od 10.118,84 kn (i to na ime neimovinske štete 6.000,00 kn i na ime imovinske štete iznos od 4.118,84 kn) sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je preostali zahtijevani iznos naknade štete do zatraženog iznosa od 172.000,00 kn odbio kao previsoko postavljen.  

 

11. U postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 8., 220., 261. i 264. ZPP, kako to u žalbi tvrdi tužiteljica, jer je medicinski vještak dr. I. L. svoj nalaz i mišljenje izradio u skladu s pravilima struke i detaljno je obrazložio svoja utvrđenja, a u svom je usmenom očitovanju u cijelosti otklonio sve prigovore tužiteljice. Okolnost da tužiteljica ne prihvaća utvrđenja vještaka u pogledu ocjene fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja, te tuđe pomoći i njege, niti njegovu ocjenu o završetku njezina liječenja, ne čini nalaz i mišljenje vještaka nepotpunim, niti nedostatnim, kako to pogrešno smatra žaliteljica. Stoga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, obrazložen i izrađen u skladu s pravilima medicinskih znanosti, koja utvrđenja žaliteljica svojih žalbenim navodima nije dovela u sumnju. Nisu stoga bili ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 261. ZPP za provođenje novog medicinskog vještačenja, te je taj dokazni prijedlog uz valjane razloge odbijen kao neosnovan.

 

12. Odlučujući o visini dosuđenog iznosa neimovinske štete prvostupanjski sud je imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti (5%) i naruženja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je utvrdio osnovanih tužiteljici pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 30.000,00 kn, umjesto u iznosu od 28.000,00 kn, tako da tužiteljici po odbitku nesporno isplaćenog iznosa neimovinske štete od 24.000,00 kn pripada još i daljnji iznos naknade neimovinske štete u iznosu od 4.000,00 kn, a ne dosuđenih 6.000,00 kn. Iz tih je razloga prvostupanjska presuda preinačena u dijelu toč. I. izreke i tužbeni zahtjev odbijen za iznos neimovinske štete od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2022. do isplate. Utoliko se žalbeni navodi tužiteljice kojima prigovara visini dosuđenog iznosa neimovinske štete kao preniskom, ukazuju neosnovanim u cijelosti.  

 

13. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP) ovaj je sud utvrdio da odluka o zateznim kamatama koje su tužiteljici dosuđene na iznos neimovinske štete od presuđenja do isplate pogrešna, jer je valjalo primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14) koji Zakon je lex specialis u odnosu na ZOO. Prema toj zakonskoj odredbi oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtijeva. Kako je tužiteljica svoj odštetni zahtjev u mirnom postupku tuženiku podnijela 11. studenog 2019., to joj od tada do isplate pripadaju zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od 4.000,00 kn. Zbog toga je prvostupanjska presuda djelomično preinačena u dijelu toč. I. izreke u odluci o zateznim kamatama i tužiteljici su dosuđene još i zatezne kamate za razdoblje od 11. studenog 2019. do zaključno 10. svibnja 2022.

 

14. Osnovan je žalbeni navod tuženika da je materijalno pravo iz odredbe čl. 1095. ZOO pogrešno primijenjeno i u dijelu toč. II. izreke kojim je tužiteljici pored iznosa od 700,00 kn koji joj je tuženik isplatio u mirnom postupku na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, sud prvog stupnja dosudio još i daljnji iznos od 700,00 kn. Naime, isplatom iznosa od 700,00 kn u mirnom postupku za ukupno 7 sati tuđe pomoći i njege tužiteljica u cijelosti namirena za ovaj vid imovinske štete, jer je taj iznos daleko veći od satnice koja se isplaćuje osobi koja se obavi pružanjem ovakve vrste usluga u županiji gdje tužiteljica i živi, te nije bilo nikakve osnove za dosudu i daljnjeg iznosa od 700,00 kn za ovaj vid štete, kako je to učinio prvostupanjski sud. Stoga je i u tom pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinačena i tužiteljica s ovim dijelom tužbenog zahtjeva odbijena. 

 

15. U pogledu troškova liječenja koje je tužiteljica imala zbog provođenja fizikalne terapije, odlaska na redovite preglede i nabavke lijekova pravilno je tužiteljici pored nesporno isplaćenog iznosa od 1.581,16 kn koji joj je isplaćen u mirnom postupku prema računima koje je dostavila uz tužbu za plaćene troškove participacije i nabavku lijekova, dosuđen i daljnji iznos imovinske štete od 3.418,84 kn na ime putnih troškova koje je imala zbog odlaska na kontrolne preglede. Naime, prvostupanjski sud je iz uvjerljivog iskaza tužiteljice utvrdio da je ona prema uputama liječnika provodila kontrolne preglede i fizikalnu terapiju u Domu zdravlja u V., Belišću i B.², gdje je odlazila posuđenim vozilom ili renta-carom, koji troškovi goriva su svaki puta minimalno iznosili oko 25,00-30,00 kn. Kako je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici u cijelosti štetu koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, a iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je zbog posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju imala ukupno 32 kontrolna pregleda, osnovano joj je primjenom odredbe čl. 223. ZPP dosuđen iznos od 3.418,84 kn na ime minimalnih troškova koje je imala zbog odlaska na kontrolne preglede prema uputama liječnika kod traumatologa, neurologa, psihijatra, fizijatra i ortopeda. Ne mogu se stoga prihvatiti žalbeni navodi tuženika da osnovanost i visinu ovih troškova tužiteljica u postupku ničim nije dokazala, niti da je isplatom izvršenom u mirnom postupku u cijelosti namirena, jer se predmetna isplata odnosila samo na plaćene troškove liječenja (participacije) i nabavku lijekova prema priloženim računima, no ne i za predmetne putne troškove.

 

16. Slijedom iznijetih razloga temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

17. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen je i konačni uspjeh stranka u sporu zbog čega je temeljem odredbi čl. 154. st. 4., 155. i 166. st. 3. ZPP valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka. Konačan uspjeh stranka u sporu je podjednak, jer uspjeh tužiteljice iznosi 52,16 % (100% po osnovi i 4,33% po visini), a tuženika 47,84% (po osnovi 0% i visini 95,67%), zbog čega je tužiteljici priznat samo trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 3.817,53 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, jer je taj trošak bio potreban za postupak, dok ostale parnične troškove svaka stranka snosi sama. Iz tih je razloga prvostupanjska presuda djelomično preinačena u dijelu toč. III. izreke kojim je tužiteljici bio dosuđen iznos parničnog troška u iznosu od 3.600,22 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2022. do isplate, te je taj dio zahtjeva odbijen kao neosnovan.

 

18. Tuženiku je primjenom Tbr. 10./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 26,68% priznat zatraženi trošak sastava žalbe (vps. žalbe 10.118.84 kn) u iznosu od 416,87 kn.

 

19. Tužiteljici nije priznat trošak žalbe jer je u žalbenom postupku uspjela samo s neznatnim dijelom sporednog zahtjeva (zatezne kamate), zbog kojega nisu nastali posebni troškovi.

 

20. Slijedom iznijetog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

 

U Zagrebu 15. studenog 2022.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                          Jasenka Grgić, v.r.