1

                                                                              Poslovni broj: 60 Gž R-632/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 60 Gž R-632/2022-2

 

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Lidije Jelavić, članice, u pravnoj stvari tužiteljice V. G. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku T. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. i Š. d.o.o. u Z., protiv tuženika bolnica D. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. i partneri u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-676/2020-34 od 25. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 15. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice V. G. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-676/2020-34 od 25. siječnja 2022. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 46.829,29 kn/6.215,31 EUR[1].

 

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-676/2020-34 od 25. siječnja 2022. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice V. G. da joj tuženik bolnica D. isplati bruto iznos od 46.829,29 kn/6.215,31 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke i sudi:

 

1. Nalaže se tuženiku bolnica D. isplatiti tužiteljici V. G. bruto iznos od 46.829,29 kn/6.215,31 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na sljedeće iznose:

 

- na iznos od 1.206,00 kn/160,06 EUR od 11. ožujka 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.206,15 kn/160,08 EUR od 11. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.206,15 kn/160,08 EUR od 12. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.206,14 kn/160,08 EUR od 11. lipnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.206,15 kn/160,08 EUR od 11. srpnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.206,12 kn/160,07 EUR od 11. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.211,18 kn/160,75 EUR od 11. rujna 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.211,10 kn/160,74 EUR od 10. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.211,10 kn/160,74 EUR od 10. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.211,18 kn/160,75 EUR od 11. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1.211,30 kn/160,76 EUR od 12. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.211,18/160,75 EUR od 11 veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.211,18 kn/160,75 EUR od 11. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.211,30 kn/160,76 EUR od 9. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.211,18 kn/160,75 od 11. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.211,10 kn/160,74 EUR od 10. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.211,10 kn/160,74 EUR od 9. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.211,18 kn/160,75 EUR od 10. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.216,13 kn/161,40 EUR od 10. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.216,38 kn/161,44 EUR od 8. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.216,22 kn/161,42 EUR od 10.studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.216,38 kn/161,44 EUR od 10.prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.216,38 kn/161,44 EUR od 11. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.240,47 kn/164,63 EUR od 11. veljače 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.240,50 kn/164,64 EUR od 10.ožujka 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.240,62 kn/164,65 EUR od 11. travnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.240,50 kn/164,64 EUR od 11. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.240,62 kn/164,65 EUR od 10. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.240,47 kn/164,63 EUR od 15. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.240,47 kn/164,63 EUR od 11. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.270,64 kn/168,64 EUR od 12. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.270,71 kn/168,65 EUR od 11. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.270,83 kn/168,66 EUR od 11. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.296,24 kn/172,04 EUR od 12. prosinca 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.296,23 kn/172,03 EUR od 11. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.296,17 kn/172,03 EUR od 10. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.296,30 kn/172,04 EUR od 10. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 1.296,24 kn/172,04 EUR od 11. travnja 2018. pa do isplate.

 

po stopi koja se u razdoblju do 31. srpnja 2015. izračunava prema eskontnoj stopi HNB–a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u razdoblju od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se izračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku bolnica D. naknaditi tužiteljici V. G. trošak parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn/1.244,27 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 15. studenog 2022. pa do isplate po stopi koja se izračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

3. Odbija se zahtjev tuženika bolnica D. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn/995,42 EUR kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženiku bolnica D. naknaditi tužiteljici V. G. trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 1.562,50 kn/207,37 EUR u roku od 15 dana.

 

              IV. Odbija se zahtjev tuženika bolnica D. za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Predmetnom je presudom pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da joj tuženik isplati bruto iznos od 46.829,29 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

 

2. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn u roku od 15 dana.

 

3. Protiv navedene presude žali se tužiteljica u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

 

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice u cijelosti, predlažući da se žalba iste odbije kao neosnovana te predmetna presuda potvrdi, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 6. srpnja 2021. (list 74-77 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. P. B., stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze od 24. lipnja 2021. (list 65-68 spisa), da joj tuženik na ime razlike plaće koja je nastala zbog neplaćenog prekovremenog rada u razdoblju od 1. veljače 2015. pa do 31. ožujka 2018. isplati bruto iznos od 46.829,29 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.187,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

7. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud prilikom donošenja predmetne presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, budući da su razlozi na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu nejasni.

 

8. Kako bi otklonio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, ovaj drugostupanjski sud je, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbama iz čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP–a, na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i to konkretno preslike Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 1996. (list 34-35 spisa), preslike Aneksa Ugovora o radu od 10. travnja 2018. (list 36 spisa) te pisanog nalaza i mišljenja dipl. oec. P. B., stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i poreze od 24. lipnja 2021. (list 65-68 spisa), kao i činjeničnih navoda tužiteljice tijekom prvostupanjskog postupka koji nisu osporeni od strane tuženika, utvrdio u bitnom sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na zavodu na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 1996. (u daljnjem tekstu: Ugovor o radu),

- da je odredbom iz čl. 5. st. 1. Ugovora o radu ugovoreno da će tužiteljica raditi u punom radnom vremenu od 42 sata tjedno,

- da je tužiteljica kao medicinska sestra u utuženom razdoblju (od 1. veljače 2015. pa do 31. ožujka 2018.) obavljala poslove intravenozne aplikacije citostatika te da joj je tjedno radno vrijeme iznosilo 40 sati,

- da su tužiteljica i tuženik 10. travnja 2018. sklopili Aneks Ugovora u radu, a koji je sastavni dio Ugovora o radu i koji se primjenjuje od 1. travnja 2018.,

- da je odredbom iz čl. 1. Aneksa Ugovora o radu ugovoreno da se čl. 5. st. 1. Ugovora o radu mijenja na način da radno vrijeme radnika iznosi 35 sati tjedno i da se smatra punim radnim vremenom, s time da je odredbom iz čl. 3. Aneksa Ugovora o radu ugovoreno da isti ima pravni učinak za vrijeme dok radnik obavlja poslove medicinske sestre na zavodu tuženika ili do nastanka okolnosti koje uvjetuju prestanak ugovorenog prava po Aneksu,

 

- da je odredbama iz čl. 31. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 i 96/15 – u daljnjem tekstu: KU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. veljače 2015. pa do 28. veljače 2018., kao i odredbama iz čl. 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18 – u daljnjem tekstu: KU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2018. pa do 31. ožujka 2018., ugovoreno sljedeće:

- na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja, radno vrijeme skraćuje se razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika (st. 1.),

- poslovi iz st. 1. čl. 31. KU 1 su poslovi s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja te intravenozna aplikacija citostatika, pod uvjetom da se obavljaju 2/3 radnog vremena (st. 2.),

- za poslove iz st. 1. čl. 31. KU 1 određuje se opseg skraćenoga radnog vremena na 35 sati tjedno (st. 3.),

- da je odredbama iz čl. 47. st. 1. KU 1, kao i odredbama iz čl. 45. st. 1. KU 2, ugovoreno sljedeće:

- plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.),

- osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.),

- dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (st. 3.),

- da je odredbama iz čl. 51. st. 1. KU 1, kao i odredbama iz čl. 49. st. 1. KU 2, ugovoreno, između ostalog, da će se osnovna plaća radniku uvećati za prekovremeni rad za 50%,

 

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila prekovremeno, ali da joj prekovremeni sati nikada nisu bili obračunati s dodatkom za prekovremeni rad od 50% u smislu odredaba iz čl. 51. st. 1. KU 1 i čl. 49. st. 1. KU 2,

- da je vještak radi utvrđivanja visine tužiteljičinog potraživanja izvršio uvid u obračunske isprave za isplatu plaće–naknade i evidencije o radnom vremenu za tužiteljicu u utuženom razdoblju te izvršio izračun plaće za prekovremene sate, odnosno za one sate koji su premašili 35 sati tjedno, uvećano za dodatak za prekovremeni rad,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka visina tužiteljičinog potraživanja po osnovi prekovremenog rada za utuženo razdoblje iznosi ukupno 46.829,29 kn bruto.

 

9. Ovdje valja napomenuti da tuženik, iako je tijekom prvostupanjskog postupka isticao da tužiteljica u utuženom razdoblju nije radila prekovremeno, nije ujedno osporavao da je tužiteljica obavljala poslove intravenozne aplikacije citostatika te da je te poslove obavljala u 2/3 radnog vremena.

 

10. Prvostupanjski sud je svoju odluku o tužbenom zahtjevu obrazložio u bitnom na sljedeći način:

 

- da tužiteljica ima zaključen Ugovor o radu kojim je utvrđen rad u punom radnom vremenu od 42 sata tjedno, a koji Ugovor o radu je Aneksom od 10. travnja 2018. izmijenjen u odnosu na radno vrijeme na 35 sati tjedno koje se smatra punim radnim vremenom,

- da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala pravnu osnovu za utvrđenje da je i prije travnja 2018. radila u skraćenom radnom vremenu od 35 sati i da je 5 sati do punog rada od 40 sati prekovremeni rad, budući da su pravo na skraćeno radno vrijeme na 35 sati tjedno stranke utvrdile tek Aneksom ugovora o radu s primjenom od 1. travnja 2018., a što nije pravna osnova koja se može retroaktivno primjenjivati i na utuženo razdoblje,

- da je slijedom toga tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

 

11. Međutim, unatoč tome što je Ugovorom o radu radno vrijeme bilo ugovoreno u trajanju od 42 sata tjedno, s time da je tužiteljica u utuženom razdoblju prema vlastitim navodima radila 40 sati tjedno, valja istaknuti da je tužiteljica sukladno odredbama iz čl. 31. KU 1 i čl. 29. KU 2 imala pravo raditi u skraćenom radnom vremenu u trajanju od 35 sati tjedno jer je obavljala poslove intravenozne aplikacije citostatika u 2/3 svog radnog vremena, a koji predstavljaju poslove na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja, zbog čega se radno vrijeme tužiteljice trebalo skratiti razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika.

 

12. S obzirom da je pravo tužiteljice iz radnog odnosa s tuženikom, a konkretno pravo na rad u skraćenom radnom vremenu, različito uređeno Ugovorom o radu te odredbama iz čl. 31. KU 1 i čl. 29. KU 2, u ovom je konkretnom slučaju valjalo postupiti sukladno odredbi iz čl. 9. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR) (Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno) te prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu primijeniti upravo navedene odredbe KU 1 i KU 2.

 

13. Kako je tužiteljica u utuženom razdoblju sukladno odredbama iz čl. 31. KU 1 i čl. 29. KU 2 imala pravo raditi u skraćenom radnom vremenu u trajanju od 35 sati tjedno, iz čega dalje proizlazi da rad koji je ona obavljala u vremenu koje je prelazilo 35 sati tjedno pa do 40 sati tjedno predstavlja prekovremeni rad u trajanju od 5 sati tjedno, tako je tužiteljica imala pravo da joj tuženik za svaki sat prekovremenog rada obračuna dodatak na osnovnu plaću za prekovremeni rad od 50%.

 

14. Slijedom toga, tužiteljici sukladno odredbama iz čl. 31., čl. 47. st. 1. i 51. st. 1. KU 1 te čl. 29., čl. 45. st. 1. i 49. st. 1. KU 2 na ime razlike plaće koja je nastala zbog neplaćenog prekovremenog rada u utuženom razdoblju pripada cjelokupni zatraženi bruto iznos od 46.829,29 kn, a koji joj je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi.

 

15. Samim time, nejasni su razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan jer su tužiteljica i tuženik pravo na skraćeno radno vrijeme na 35 sati tjedno utvrdili tek Aneksom ugovora o radu s primjenom od 1. travnja 2018., što nije pravna osnova koja se može retroaktivno primjenjivati i na utuženo razdoblje, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a.

 

16. Nadalje, tužiteljici na pojedinačne iznose koji zbrojeni sačinjavaju bruto iznos od 46.829,29 kn također pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi iz čl. 92. st. 3. ZR–a, u svezi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO), ali ne na cjelokupni dosuđeni bruto iznos.

 

17. Naime, sukladno odredbama iz čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'' broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – u daljnjem tekstu: ZPD), predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD–a ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

 

18. Sukladno odredbama iz čl. 45. st. 4. i 5. ZPD–a te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (''Narodne novine'' broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15  – u daljnjem tekstu: Pravilnik o porezu), predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka po osnovi nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD–a te čl. 11., 12. i 15. Pravilnika o porezu, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima, a prema čl. 16. ZPD–a i čl. 18. Pravilnika o porezu te za neoporezivi dio dohotka – osobni odbitak iz članka 36. st. 1. i 2. ZPD–a.

 

19. S obzirom da prema navedenim odredbama ZPD–a i Pravilnika o porezu porez na dohodak i prirez na dohodak, a koji čine sastavne dijelove bruto plaće uz neto plaću i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate u smislu odredaba iz čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO–a još ne mogu potraživati, tako je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike plaće neosnovan.

 

20. U pogledu naknade troška parničnog postupka valja reći da tužiteljica, uzimajući pri tome u obzir da je sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari u konačnici u cijelosti uspjela te da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 46.829,29 kn, ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 2. ožujka 2020. u iznosu od 1.000,00 kn, troška sastava obrazloženog podneska od 9. lipnja 2020. (očitovanje na tuženikov odgovor na tužbu) u iznosu od 1.000,00 kn, troška pristupa na ročište od 9. srpnja 2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 500,00 kn, troška sastava podneska od 3. kolovoza 2020. u iznosu od 250,00 kn, troška sastava podneska od 19. veljače 2021. u iznosu od 250,00 kn, troška pristupa na ročište od 27. svibnja 2021. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 500,00 kn, troška sastava obrazloženog podneska od 6. srpnja 2021. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) u iznosu od 1.000,00 kn te troška pristupa na ročište od 16. prosinca 2021. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 1.000,00 kn, odnosno pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 5.500,00 kn, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 1.375,00 kn, što zbrojeno iznosi 6.875,00 kn, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1. i 3., Tbr. 9. st. 1. i 2., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

 

21. Tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a ima pravo i na naknadu troška provođenja financijskog vještačenja u cjelokupnom plaćenom iznosu od 2.500,00 kn jer je taj trošak bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog.

 

22. No, tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 151. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude od 25. siječnja 2022. jer na to ročište nije pristupio punomoćnik tužiteljice pa tužiteljici konkretan trošak nije mogao niti nastati.

 

23. Prema tome, tužiteljici na ime troška parničnog postupka u ovom predmetu pripada konačan iznos od 9.375,00 kn koji joj je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 15. studenog 2022., kada je ova drugostupanjska odluka donesena pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbama iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3. ZPP–a također pripadaju.

 

24. Tuženik u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer u pogledu glavne stvari u konačnici nije uspio.

 

25. Slijedom svega navedenog, a unatoč tome što je prilikom donošenja predmetne presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

26. U pogledu zahtjeva tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom žalbe, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn, valja reći da tužiteljica uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela predmetne presude iznosi 46.829,29 kn, kao i da je sa žalbom u pogledu glavne stvari u cijelosti uspjela, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 312,50 kn, što zbrojeno iznosi 1.562,50 kn, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. st. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20 i 39/22), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

27. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, tako da je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom IV. izreke ove drugostupanjske odluke.             

 

U Zagrebu 15. studenog 2022.

 

                

                  Predsjednica vijeća:

                                                                                                                                     Slavica Garac, v.r.