1

Poslovni broj: 68 Gž-771/2019-6

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 68 Gž-771/2019-6

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednice vijeća, Marine Kunić Stipčić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Andrine Raspor Flis kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. Č., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. R. i M. S. G. u Č., protiv 1. tuženog V. P. iz Š., OIB: …, 2. tužene D. P.1 iz Š., OIB: … i 3. tuženog D. P.2 iz Š., OIB: …, koje zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u V., radi naknade štete i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i 1. do 3. tuženih protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-54/17-25 od 6. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja K. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-54/17-25 od 6. prosinca 2018. pod točkom II izreke.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja K. d.o.o. za nadoknadom troška žalbe, kao neosnovan.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-54/17-25 od 6. prosinca 2018. pod točkom I izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II O trošku žalbe 1. do 3. tuženih odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I Nalaže se tuženicima P. V. iz Š., OIB  …, P. D.1 iz Š., OIB … i P. D.2 iz Š., OIB …, da tužitelju K. d.o.o. Č., OIB …, solidarno isplate iznos od ukupno 154.751,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu solidarno naknade parnične troškove u iznosu od 40.720,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. 

 

II Iznad dosuđenog tužitelj se odbija.“

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II izreke je pravovremeno podnio žalbu tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz sadržaja žalbe proizlazi da i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, uz nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

 

4. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I izreke su pravovremeno podnijeli žalbu tuženi 1. V. P., 2. D. P.1 i 3. D. P.2 (dalje 1. do 3. tuženi), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima ili da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijevaju nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu 1. do 3. tuženih osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže je odbiti kao neosnovanu.

 

6. Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba 1. do 3. tuženih je osnovana.

 

7. Prvostupanjska presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te je utvrđeno da prvostupanjski sud u odnosu na točku II izreke nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, dok je u odnosu na točku I izreke počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kako će biti niže obrazloženo.

 

8. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio: da je tužitelj stekao vlasništvo nekretnine upisane u zapisnik u z.k.ul. 6314 k.o. Č. temeljem zaključka Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-77/11-125. od 30. lipnja 2016.; da su se 1. do 3. tuženi kao fizičke osobe nalazili u posjedu te nekretnine bez valjane pravne osnove od 19. studenoga 2015., a nakon provedenog ovršnog postupka, ispražnjenja, da su se ti tuženici iselili i udaljili s nekretnine 27. lipnja 2017. u svezi čega su tužitelju nastali odvjetnički trošak od 13.750,00 kn, trošak s osnove bravarskih radova od 4.137,93 kn i 800,00 kn, trošak u iznosu od 600,61 kn za trošak cilindra i brava, trošak ispražnjenja objekta po pravnoj osobi P. u iznosu od 14.925,00 kn i to za troškove kamiona, najam viličara, agregata, trošak angažiranja privatne zaštitarske tvrtke P. Z. radi usluge privatne zaštite u iznosu od 6.000,00 kn i trošak za pripremu elektroinstalacija u iznosu od 600,00 kn; da je tužitelj platio režijske troškove za razdoblje kada još nije stupio u posjed predmetne nekretnine, a koji su nastali isključivo korištenjem tuženih kao fizičkih osoba u iznosu od 12.188,27 kn; da tužitelj zahtijeva naknadu za korištenje stanova od 70 m2 i 60 m2 za 11 mjeseci, a prosječni najam stana za područje Č. iznosi 1.500,00 kn mjesečno te naknadu za korištenje poslovnih prostora od 70 m2 i 180 m2 za 11 mjeseci, a zakupnina po kvadratnom metru poslovnog prostora za područje Č. iznosi 25,00 kn pa je uz zaključak o djelomičnoj osnovanosti odnosno neosnovanosti zahtjeva tužitelja presudio kao u pobijanoj presudi.

 

9. U odnosu na žalbene navode 1. do 3. tuženih valja navesti da su nejasni i protivni stanju spisa razlozi prvostupanjskog suda da nije sporno da su se 1. do 3. tuženici nalazili u posjedu poslovnih prostora i stanova na koje se odnosi zahtjev i da su upravo oni u ovršnom postupku iz njih i iseljeni. Naime, navedeni tuženici su tijekom prvostupanjskog postupka osporili te činjenice pa se ne može raditi o nespornim činjenicama, a uz to takvi razlozi su protivni sadržaju rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-1099/16-59 od 18. srpnja 2017., kojeg je prvostupanjski sud pročitao kao dokaz, ali je u pobijanoj odluci izostala ocjena tog dokaza, a iz kojeg proizlazi da je stranka u ovršnom postupku ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed (uz 1. do 3. tužene) bio i ovršenik A.-P. d.o.o. Na činjenicu posjeda predmetnih prostora po drugim osobama su i ukazivali 1. do 3. tuženici tijekom prvostupanjskog postupka, ali u odnosu na to prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne daje nikakve razloge. Nadalje, i iz podneska, ovdje tužitelja, K. d.o.o. (strana 65 spisa) kao ovrhovoditelja u naprijed navedenom ovršnom postupku proizlazi da sam tužitelj (tamo ovrhovoditelj) navodi da je u posjedu radione i caffe bara (dakle, poslovnih prostora u odnosu na koje se postavlja zahtjev za isplatom) trgovačko društvo A. P. d.o.o. pa iako je i taj podnesak prvostupanjski sud pročitao kao dokaz, u pobijanoj presudi je izostala njegova ocjena.

 

10. Radi navedenog ne može se, za sada, prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su posjednici svih poslovnih prostora i stanova na koje se tužbeni zahtjev odnosi bili isključivo 1. do 3. tuženici i da su samo oni iseljeni iz tih stanova i poslovnih prostora, a što ukazuje na, za sada, i nepravilnost zaključka o njihovoj obvezi plaćanja režijskih troškova u odnosu na sve stanove i poslovne prostore.

 

11. Nadalje, iz sadržaja zapisnika o primopredaji nekretnine poslovni broj St 77/11 od 7. srpnja 2016., kojeg je prvostupanjski sud pročitao kao dokaz, ali je u pobijanoj presudi izostala njegova ocjena, proizlazi da su tuženi V. i D. P.1 bili u posjedu jednog stana, a tuženik D. P.2 drugog stana, radi čega nije jasno zašto je prvostupanjski sud 1. do 3. tuženima naložio solidarno isplatiti naknadu za korištenje stanova jer u pobijanoj presudi u svezi toga izostaju razlozi.

 

12. Pri tome valja i ukazati da se solidarnost više dužnika u jednoj djeljivoj obvezi mora u pravilu ugovoriti, odnosno može se zakonom propisati, a nije li to učinjeno dužnici odgovaraju prema odredbama čl. 41. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO). Pobijana presuda uopće nema razloge o tome zašto bi 1. do 3. tuženi bili solidarni dužnici u odnosu na tražbine, koje su predmet zahtjeva, a isplata kojih im je naložena pobijanom presudom.

 

13. U odnose na troškove, za koje se zahtijeva naknada štete (odvjetnički trošak, trošak s osnove bravarskih radova, trošak cilindra i brava, trošak ispražnjenja objekta po pravnoj osobi P., trošak angažiranja privatne zaštitarske tvrtke i trošak za pripremu elektroinstalacija) iz razloga presude može se zaključiti da su, barem neki od njih, nastali u ovršnom postupku vođenom radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine (poslovni broj Ovr-1099/16), no pobijana presuda nema razloge o tome da li je tužitelj kao ovrhovoditelj zahtijevao njihovu naknadu u ovršnom postupku ili nije pa ako nije od kakvog je to značaja za osnovanost zahtjeva za njihovom isplatom kroz pravni institut naknade štete u ovom postupku, a imajući u vidu da se troškovi postupka imaju primarno ostvarivati u postupku u kojem su nastali.

 

14. Odluka o zateznim kamatama plaćanje kojih je naloženo 1. do 3. tuženima na iznos iz toč. I presude, u pobijanoj presudi uopće nije obrazložena.

 

15. Slijedom navedenog prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I ima takvih nedostataka da se ne može ispitati, jer nema razloge o svim bitnim činjenicama, a oni koji su dani su nejasni i protivni sadržaju spisa, a uz to je činjenično stanje nepravilno i nepotpuno utvrđeno u pogledu svih bitnih činjenica pa je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je zahtjev tužitelja djelomično prihvaćen.

 

16. U odnosu na zahtjev za naknadom za korištenje stanova i poslovnih prostora valja i navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO, uporaba tuđe stvari u svoju korist, te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZV), pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika, zauzeto pravno shvaćanje da ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari, a ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje. Dakle, u odnosu na navedeni zahtjev ne dolazi do primjene odredba čl. 1089. ZOO koju pogrešno primjenjuje prvostupanjski sud.

 

17. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u svezi visine najamnine za stanove i zakupnine za poslovne prostore, za koje se zahtijeva isplata naknade za korištenje kroz utuženo razdoblje od 11 mjeseci, a temeljem podataka Porezne uprave, koji su podaci radi utvrđenja tih činjenica i pribavljeni upravo po prijedlogu tužitelja, radi čega nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kako bi mu s te osnove pripadao i iznos od 96.250,00 kn (jer je za iznos od 101.750,00 kn taj zahtjev prvostupanjski sud ocijenio osnovanim, a tužitelj je s te osnove ukupno zahtijevao iznos od 198.000,00 kn). Ugovori o najmu i zakupu predmetnih stanova i poslovnih prostora, na koje žalitelj ukazuje i u žalbi, ne odnose se na utuženo razdoblje, nego na razdoblje nakon utuženog i samo temeljem njih se ne može s uspjehom izvoditi zaključak da bi upravo za iznose najamnine i zakupnine, koji su u njima navedeni, tužitelj mogao dati u najam odnosno zakup te prostore i stanove i u utuženom razdoblju.

 

18. Radi navedenog i pravilnom primjenom materijalnog prava odredbe čl. 165. st. 1. ZV (budući bi 1. do 3. tuženi prema činjeničnim navodima tužbe bili nepošteni posjednici) zahtjev tužitelja je valjalo odbiti za iznos od 96.250,00 kn.

 

19. Zbog naprijed navedenih razloga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude pod toč. I, a budući tužitelj nije uspio sa žalbom odlučeno je kao pod točkom II izreke presude ovog suda na temelju čl. 166. st. 1. ZPP u svezi čl. 154. st. 1. ZPP.

 

Odluka pod toč. I izreke ovog rješenja je donijeta na temelju čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP, a ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer ovisi o odluci o glavnoj stvari, te je predmet u ukinutom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

20. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će provesti novu glavnu raspravu i otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom te će ocjenom izvedenih dokaza utvrditi sve pravno bitne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu (i to one na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, a 1. do 3. tuženi ga osporavaju) pa tako i one na koje mu je ukazano ovom odlukom i potom, po potrebi i primjenom pravila o teretu dokazivanja, donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o glavnoj stvari i o troškovima postupka.

 

21. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima parničnog postupka u povodu žalbe 1. do 3. tuženih odluči u konačnoj odluci (točka II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

 

U Zagrebu 15. studenoga 2022.

      Predsjednica vijeća:

   Željka Rožić Kaleb, v.r.