Poslovni broj: 10 Kž-948/2022-3

 

                                                                                        Poslovni broj: 10 Kž-948/2022-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene D. K. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-129/2017-20. od 4. svibnja 2022., u sjednici vijeća, održanoj 15. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalbe državnog odvjetnika i optužene D. K. odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.  

                           

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-129/2017-20. od 4. svibnja 2022., na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) kazneni nalog Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-129/2017-2. od 9. svibnja 2017., stavljen je izvan snage te je optužena D. K. proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11., izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđena, neće izvršiti ukoliko ista u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optužena D. K. dužna je naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu od 4.726,50 kuna i trošak iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 700,00 kuna, koji trošak je dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženica proglasi krivom zbog počinjenog kaznenog djela iz odgovarajuće glave Kaznenog zakona te da joj se izrekne odgovarajuća kazna, sukladno odredbama Kaznenog zakona.

 

4. Žalbu protiv presude pravodobno je podnijela i optužena D. K. po branitelju N. M., odvjetniku iz Karlovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe.

 

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

6. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak, u skladu sa člankom 474. stavka 1. ZKP/08.

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. Uvodno u žalbi optužena navodi bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona ali te povrede zakonski ne označava, niti u njenim razlozima u tom pravcu bilo što obrazlaže, već iz cjelokupnog sadržaja žalbe razvidno je osporavanje činjeničnih utvrđenja i zaključka o njezinoj kaznenopravnoj odgovornosti za terećeno kazneno djelo.

 

9. U žalbi i državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud ostvario povrede kaznenog zakona iz članka 467. točke 2. u vezi članka 469. stavka 1. točke 4. ZKP/08., jer je u pogledu kaznenog djela koje je predmet optužbe, primijenio kazneni zakon na način da glavu naziva „kazneno djelo protiv sigurnosti cestovnog prometa“, a koja u važećem kaznenom zakonu ne postoji. Iako je u pravu ovaj žalitelj kad ističe da u nazivu glave dvadeset drugoj nedostaje precizni naziv ali ovaj sud je stajališta da se u konkretnom slučaju radi o očitoj omašci u pisanju te glave, koja kao takva ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude, niti se radi o povredi kaznenog zakona, koja bi išla na štetu optuženika. Naime, jasno je da je u rečenu glavu, pod nazivom kaznena djela protiv sigurnosti prometa, uvršteno i kazneno djelo izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11., a koje se i stavlja na teret optuženoj.

      

10. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optužena navodi da se je iza nje kretao motocikli kojim je upravljao oštećenik, kada je nepropisno vršio radnju pretjecanja. Već je ušla u sporednu ulicu većim dijelom automobila, nakon čega je došlo do udara motocikla u zadnji lijevi dio njenog automobila. Sve to ukazuje da se je oštećenik kretao pogrešno, vršeći pretjecanje na pogrešnom mjestu. Nije procijenio prometnu situaciju u kojoj krši prometne propise, a da se je kretao manjom brzinom mogao je izbjeći udar u njen automobil. Prije skretanja u lijevo dala je lijevi pokazivač smjera, poduzevši sve radnje (i pogledom na retrovizor i okretanjem glave) da sigurno izvrši radnju skretanja, krećući se gotovo neznatnom brzinom. Na ovaj način, optužena ne obrazlaže zbog čega bi činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, već isključivo osporava njegovu pravilnost.

 

11. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je detaljno analizirao i ispitao obranu optužene, dovodeći je u vezu s nespornim činjenicama i svim drugim izvedenim dokazima i na temelju takve i u svemu pravilne ocjene sveukupnog dokaznog materijala izveo zaključak da je optužena počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret. Jer takav zaključak utemeljen je na pravilnoj ocjeni svih izvedenih dokaza i ne ostavljaju bilo kakve dvojbe u vezi odlučnih činjenica.

   

12. Naime, prvostupanjski sud je iz sadržaja prihvaćenog iskaza svjedoka oštećenika M. Ž. i iskaza svjedoka S. S., posebno iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića (dan na temelju pročitanih isprava) proizlazi da je u trenutku naleta na osobni automobil optužene, motociklist oštećenika nalazio u fazi pretjecanja. U trenutku skretanja u lijevo optužena se je kretala brzinom oko 20 km/h, a oštećenik oko 40,4 km/h, koji je reagirao kočenjem prije mjesta naleta na razmaku od oko 14,4 metra, što je vremenski iznosilo 1,4 sekunde. Sama vremenska analiza ukazuje da je oštećenik reagirao kočenjem u trenutku kada se je kretao lijevom polovicom kolnika, nalazeći se u fazi pretjecanja, a upravo u trenutku kada je optužena s automobilom prelazila sa svoje desne strane na lijevu polovicu kolnika preko središnje linije kolnika, kojom prilikom zadobio teške tjelesne ozljede opisane u izreci pobijane presude.

 

13. U trenutku kada je optužena započela skretanje na lijevu traku kolnika, oštećenik je sa svojim motociklom cijelom širinom nalazio na lijevoj strani kolnika, nalazeći se u fazi pretjecanja automobila s kojim je upravljala optužena, kako je o toj odlučnoj činjenici iskazao i sam oštećenik, a to je sasvim jasno prikazano i na skici mjesta događaja, koja je sačinjena od strane prometnog vještaka i taj međusobni položaj vozila u trenutku započetog skretanja u lijevo automobila optužene (list 58. spisa).

 

14. Stoga, prvostupanjski sud je sa sigurnošću utvrdio da se je oštećenik nalazio u fazi pretjecanja automobila s kojim je upravljala optužena u trenutku kada je automobilom započela skretati u lijevu stranu kolnika, zbog čega opravdano nije prihvatio obranu optužene, kada je tvrdila da je osim što je dala lijevi pokazivač smjera na automobilu, pogledala na retrovizor i okretanjem glave, prethodno se uvjerila da tu radnju može uraditi na siguran način. S tim u vezi valja naglasiti da je optužena bila u obvezi temeljem odredbe članka 43. stavka 1. Zakona o sigurnosti na cestama, provjeriti je li može poduzeti radnju skretanja u lijevo bez opasnosti za druge sudionike u prometu, što znači i bez opasnosti za oštećenika koji je upravljao s motociklom, koji je već vršio radnju pretjecanja njenog automobila.

 

15. Osim toga, treba pojasniti da uključivanje pokazivača smjera je samo najava neke buduće radnje koju želi poduzeti vozač takvog vozila i uključeni pokazivači smjera ne oslobađaju vozača da neposredno prije poduzimanja namjeravane radnje provjeri da li tu radnju može poduzeti bez opasnosti po ostale sudionike u prometu.

 

16. Optužena je bila dužna s potpunom sigurnošću utvrditi da li može započeti sa skretanjem u lijevo, to je mogla učiniti provjerom prometne situacije iza sebe pogledom u vanjsko bočno ili unutarnje ogledalo ili pak okretanjem glave. Optužena skreće u lijevo, a da uopće ne provjerava prometnu situaciju iza sebe, odnosno ne provjerava da li ju već pretječe neko drugo vozilo.

 

17. Prema tome, osnovni uzrok ove prometne nesreće je postupanje optužene suprotno odredbi članka 43. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

 

18. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, a ni optužene koju žalbenu osnovu uopće i ne obrazlaže.

 

19. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kazni optuženoj pogrešno „precijenio“ olakotne okolnosti, naglašavajući da se je optužena tijekom kaznenog postupka „držala nekritički“, da „nije izrazila žaljenje zbog počinjenog djela“, a niti je „svojim držanjem doprinijela kraćem trajanju kaznenog postupka“, zbog čega ističe da je izrečena sankcija preblaga i trebalo je izreći kaznu zatvora u duljem trajanju i uz dulji rok provjeravanja.

 

20. Nasuprot istaknutim žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud smatra da izrečena kaznenopravna sankcija nije prestroga, a niti  preblaga, već da je primjerena stupnju krivnje optužene, pogibeljnosti djela i svrsi kažnjavanja.

 

21. Naime, prilikom odlučivanja o izrečenoj sankciji, prvostupanjski sud je na strani optužene pravilno utvrdio sve okolnosti konkretnog slučaja (obiteljske i imovinske prilike, da je majka jednog djeteta i da dosad nije osuđivana i prekršajno kažnjavana), koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, kako prilikom određivanja visine kazne zatvora, tako i prilikom izricanje uvjetne osude i određivanja duljine roka provjeravanja.

 

22. Nisu prihvatljivi žalbeni navodi državnog odvjetnika istaknuti u žalbi, niti se može prihvatiti njegova ocjena da okolnost što je optužena izjavila da se ne osjeća krivom za počinjeno kazneno djelo,  treba uzeti kao otegotno, jer da ukazuje na njezin nekritični odnos prema djelu, s obzirom da je takav stav u suprotnosti s odredbom ZKP/08.

 

23. Pri odmjeravanju kazne, prvostupanjski sud je očito uzeo u obzir i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kaznena djela počinila, težinu i posljedice djela, kao i njegovu društvenu opasnost, što sve to u svojoj ukupnosti opravdava da joj se izrekne kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega joj je opravdano na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda, na način da se određena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Ona je kao takva primjerena stupnju njezine krivnje i pogibeljnosti djela za koja je proglašena krivom i upravo iz tih razloga nema potrebe za težim ili blažim kažnjavanjem optužene kako to žalitelji plediraju u svojim žalbama.

 

24. Zbog svega iznesenog, samo izrečenom kaznenopravnom sankcijom, koju je izrekao prvostupanjski sud, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na nju i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

 

25. Nije osnovana žalba optužene ni zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koji se odnose na paušalni iznos, jer je odmjeren u skladu sa složenošću i trajanjem kaznenog postupka ali i njezinim imovinskim prilikama. Ipak, u vezi s tim valja pojasniti da u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka, optužena može podnijeti zahtjev da je se oslobodi plaćanja troškova kaznenog postupka ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje ili osoba koje je dužna uzdržavati, a o kojem zahtjevu će odlučivati predsjednik vijeća.

 

26. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje ovaj sud, sukladno članku 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., ispituje po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08., žalbu državnog odvjetnika i optužene odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu, 15. studenog 2022.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                  Dušanka Zastavniković Duplančić, v.r.

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Snježana Pajek