1

Poslovni broj Gž R-1863/2021-2

Poslovni broj Gž R-1863/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., OIB: …, J., V., zastupanog po punomoćnici V. G., odvjetnici iz V., protiv tuženika I. Š., OIB: … iz Š., D. S., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Pr-1129/2021-3 od 26. kolovoza 2021., 15. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Pr-1129/2021-3 od 26. kolovoza 2021., u točkama I. i II. izreke.

II  Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25. svibnja 2021. pa do isplate, te da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.150,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26. kolovoza 2021. pa do isplate.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik smatrajući da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 331.b. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe, jer da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi jer da svojim postupanjem nije ugrozio ugled tužitelja kao pravne osobe, te da povrede ugleda nisu nastale radnjom tuženika jer da je tužitelj poznat po lošem poslovanju, a ne po nezgodi vozača tj. tuženika. Navodi da je istina da je upravljao autobusom i da je pogrešno procjenom udario u betonski zid perona broj 11, te stup krova autobusnog kolodvora i da navedeni prekršaj nije počinio namjerno, te da nije bilo ozlijeđenih, da nije bio alkoholiziran jer da je u trenutku nesreće imao visoki šećer u krvi. Navodi tuženik nadalje da je dobio izvanredni otkaz te da tužitelj nije uzeo u obzir da je bio do tada odgovoran radnik, a da je tužitelj kao poslodavac povrijedio njegova radnička prava u vidu brojnih neplaćenih prekovremenih sati i umanjene isplate plaće. Predložio je da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i da mu se omogući plaćanje navedenog iznosa u više obroka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava navode iz navoda tuženika predlažući da se ista odbije kao osnova i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći osporavanu presudu zbog ogluhe u okviru odredbe članka 331.b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) sud prvog stupnja navodi da je podnesena tužba radi naknade štete, da je tuženik bio zaposlen temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu vozača i to počevši od 22. prosinca 2020., da je tuženik 6. travnja 2021. bio zadužen za prijevoz putnika na liniji Z.-Č.-Z., da je na autobusnom kolodvoru u Č. prilikom vožnje unatrag udario u betonski stup perona, zatim vožnjom unaprijed vanjskim ogledalom udario ponovno u betonski stup i da su se u autobusu tada nalazilo jedanaest putnika. Prilikom dolaska policije kod tuženika je utvrđena koncentracija alkohola od 1,55 g/kg, da je tada tuženik i uhićen i protiv njega je pokrenut prekršajni postupak zbog povrede propisa iz Zakona o sigurnosti na cestama članka 199. stavak 1. i 8. te članka 43. stavak 2. i 3. Navodi se u tužbi da je predmetnim postupanjem tuženika teško narušen ugled tužitelja jer su o navedenom događaju izvještavali brojni mediji koji su spomenuli tužitelja što se sve negativno odrazilo na samog tužitelja kao prijevoznika. Tuženik je inače profesionalni vozač te je znao da je konzumacija alkohola za vrijeme vožnje strogo zabranjena, ali je unatoč tome konzumirao alkohol prilikom vožnje, da je tako ugrozio i putnike koje je vozio u autobusu kao i ostale sudionike u prometu. S obzirom da je naveden događaj popraćen u brojnim medijima te društvenim medijima tužitelj smatra da je tuženik takvim svojim ponašanjem nanio štetu narušavanjem njegovog ugleda kao prijevoznika te traži iznos od 10.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Uz tužbu je priložena odluka o izvanrednom otkazu, izjava tuženika o štetnog događaju i ugovor o radu, potvrda policije Č. te više novinskih članaka objavljenih na internetskim portalima različitih medija.

              6. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 331.b. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe jer su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, što proizlazi iz priložene dostavnice. Također osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio niti sa činjenicama koje su općepoznate. Također ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

              7. Naime, uz tužbu priloženi su dokazi iz kojih proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva temeljem članka 1100. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) jer za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stoga je tužitelj u tužbi naveo takve okolnosti slučaja i težinu povreda s obzirom da je navedeni štetni događaj objavljen u mnogim medijima dokazao da je povrijeđeno njegovo pravo osobnosti na dobar ugled kao prijevoznika jer iz medijskih članaka proizlazi da vozači koji su zaposleni kod tužitelja voze u alkoholiziranom stanju putnike zbog čega ugrožavaju putnike u autobusu kao i druge sudionike u vožnji, te dosuđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.000,00 kn sa kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

8. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 365. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene presude zbog ogluhe.

9. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu zbog ogluhe suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

10. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka pa je stoga primjenom odredbe članka 155. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci 15. studenog 2022.

             Sutkinja

                Filka Pejković