1

                                                                                 Poslovni broj: 7 Gž-342/2022-4.

 

                       

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD                                 

                                                                              Poslovni broj: 7 Gž-342/2022-4.

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc predsjednika vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. R. pok. I. rođene S., OIB …, B., protiv I. tuženika A. Š., OIB …, B., II. tuženice M. D., OIB …, Š., i III. tuženice V. M., OIB …, Š., radi ispravka uknjižbe, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 14. siječnja 2022., poslovni broj: XIV P-1035/2021., u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o      j e

 

 

Odbija se žalba tužiteljice I. R. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: XIV P-1035/2021. od 14. siječnja 2022.

 

                           

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice I. R. pok. I. rođene S., OIB …, koji glasi:

 

„Utvrđuje se da tužiteljica I. R. pokojnog I. rođena S., OIB …, ima valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na ĉest. zem. … Z.U. … K.O. M. – B. pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu toga prava na svoje ime uz istodoban izbis s imena dosadašnje uknjižbe i to: Š. A. pok. K., Š. G. pok. B., Š. G. pok. B., D. M. žena B. i M. V. žena B.“."

 

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je pravovremeno uložila žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom  postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je tuženik A. Š. svojom izjavom potpisanom i ovjerenom kod javnog bilježnika priznao tužbeni zahtjev, pa je mišljenja da u odnosu na ovoga tuženika tužbeni zahtjev nije moga biti odbijen. Također 2. tuženica M. D. i 3. tuženica V. M. nisu tijekom postupka osporile tužbeni zahtjev i nisu pristupile na ročište, pa je mišljenja da je u odnosu na ove tuženice bila ostvarena pretpostavka za donošenje presude zbog izostanka. Tvrdi da je poštenje i trajanje posjeda dokazala iskazom tuženika A. Š. i svojim iskazom. Predlaže da se žalba prihvati i prvostupanjska presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjevu cijelosti. Trošak sastava žalbe ne traži.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2, 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

6.  Suprotno navodima žalbe, tuženik A. Š. nije uknjižen kao vlasnik, a ni kao suvlasnik sporne čestice zemljišta … upisane u zk. ul. k.o. M.-Betina, a tužiteljica u spis nije dostavila isprave iz kojih bi se moglo zaključiti da je imenovani nasljednik A. Š. ili G. Š., koji su kao suvlasnici uknjiženi u zemljišnim knjigama na spornoj čestici, pa prvostupanjski sud u odnosu na ovog tuženika nije mogao donijeti presudu na temelju priznanja, a ni presudu kojom bi u odnosu na njega usvojio tužbeni zahtjev, jer tuženica nije dokazala da je A. Š. kao tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

6.2. U odnosu na II. tuženicu M. D. i III. tuženicu V. M. prvostupanjski sud nije mogao donijeti presudu zbog izostanku, a ni presudu zbog ogluhe, jer činjenice na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev nisu proizlazile iz dokaza priloženih uz tužbu, obzirom da je imenovana uz tužbu priložila samo posjedovni list, prema kojem nitko od tuženika nije bio upisan ni kao posjednik predmetne nekretnine, već je to bila treća osoba V. Š., a tužiteljica uz tužbu nije priložila izvadak iz zemljišnih knjiga iz kojega bi se vidjelo da su II. i III. tuženice uknjižene u zemljišne knjige kao suvlasnice.

 

6.3. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica u postupku nije dokazala niti da je njezin tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na II. i III. tuženicu, jer iako su imenovane uknjižene kao suvlasnice svaka u 1/16 dijela na spornom dijelu nekretnine, tužiteljica nije dokazala kada je njezin otac njoj darovao predmetnu nekretninu, jer nema pisanog ugovora o darovanju, a nije dokazala ni kada je istu nekretninu otac kupio od G. Š., koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao suvlasnik 6/8 dijela predmetne nekretnine.

 

6.4. Naime, prvostupanjski sud opravdano nije mogao samo temeljem iskaza tužiteljice prihvatiti tužbeni zahtjev u odnosu na ove tuženice, obzirom da tužiteljica nema pisani ugovor o darovanju, a nakon smrti oca tužiteljice njegovim nasljednicima proglašene su uz tužiteljicu i E. M. i J. S., koje tužiteljica nije predložila kao svjedoke na okolnosti darovanja ove nekretnine od strane pokojnog oca.

 

6.5. Izjava A. Š. od 19. listopada 2021. na kojoj je ovjeren  potpis imenovanog kod javnog bilježnika ne može se smatrati dokaz kojim bi tužiteljica sa sigurnošću dokazala da joj je pokojni otac darovao ovu nekretninu i kada, i to iz razloga što tuženik  A. Š. priznaje tužbeni zahtjev, iako nije uknjižen kao vlasnik nekretnine kod javnog bilježnika, te u izjavi, kako to pravilno primjećuje prvostupanjski sud, samo paušalno navodi da mu je G. Š. daljnji rođak i da je otac tužiteljice darovao ovu nekretninu tužiteljici.

 

6.6. Tužiteljica u tužbi, a ni u svom iskazu, kao ni svjedok A. Š. u izjavi ne navode niti godinu stjecanja posjeda ove nekretnine, kako od strane oca tužiteljice, tako ni od strane tužiteljice.

 

7. Slijedom navedenog, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, jer tužiteljica nije dokazala da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla dosjelošću, a niti je dokazala da ima drugi pravno valjan temelj za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine.

 

8. Pri tome treba istaknuti da je prvostupanjski sud prilikom vođenja postupka, sukladno članku 288. a ZPP-a, upozorio tužiteljicu na potrebu uzimanja punomoćnika, koji prijedlog je ona odbila.

 

7. Slijedom navedenog žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a. 

 

Slavonski Brod, 15. studenog 2022.

 

                                                                                                                          Predsjednik vijeća

 

                                                                                              Mr.sc. Zlatko Pirc