Poslovni broj: I Kžzd-10/2022-6

Poslovni broj: I Kžzd-10/2022-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K. zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 26. siječnja 2022. broj Kzd-12/2021-13, u sjednici održanoj 14. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. K. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 26. siječnja 2022. broj Kzd-12/2021-13, optuženi D. K. proglašen je krivim zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. Kaznenog zakona te je, na temelju članka 166. stavka 1., a uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja te nagrade i nužnih izdataka postavljene opunomoćenice žrtve.

2. Protiv te presude žalbu su pravovremeno podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu i optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju, ali u granicama ublažavanja, te optuženik po branitelju odvjetniku mr. sc. M. R., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda u odluci o kazni na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine zamijeni radom za opće dobro.

 

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik s prijedlogom da se žalba državnog odbije kao neosnovana, a odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalbe zbog odluke o kazni nisu osnovane.

 

5.1. Državni odvjetnik žalbom smatra da je prvostupanjski sud izrekao preblagu kaznu jer je dao preveliki značaj pravilno utvrđenoj okolnosti žrtvina dolaska u kuću optuženika i inzistiranja na njihovoj ljubavnoj vezi, koja po državnom odvjetniku nema značaj osobito olakotne okolnosti. Ostale olakotne okolnosti, optuženikova dob od 18 godina, priznanje očinstva i briga za zajedničko dijete, opravdavaju ublažavanje kazne, ali ne do najniže granice kako je to učinio prvostupanjski sud. Državni odvjetnik smatra da se tako ublaženom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine neće moći izraziti dovoljna društvena osuda zbog počinjenog djela te utjecati na počinitelja i druge da ne čine kaznena djela na štetu spolnog integriteta djece imajući na umu i ispravno istaknute otegotne okolnosti optuženikove ranije osuđivanosti te žrtvine dobi od 13 godina.

 

5.2. Zbog odluke o kazni žali se i optuženik smatrajući da je kazna prestroga, da je prvostupanjski sud olakotne okolnosti podcijenio, a otegotne precijenio i predlaže da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro. Prigovara dvostrukom vrednovanju okolnosti dobi žrtve (13 godina), jer se radi o obilježju djela koje se samo iznimno kada okolnosti počinjenja, težina posljedice i ostale okolnosti čine djelo posebno teškim, te navodi da okolnost okruženja u kojem se djelo dogodilo, među romskom populacijom, nije vrednovana olakotnom.

 

5.3. Nasuprot izloženim žalbenim navodima, razmotrivši sve po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne, kao i navode žalbi državnog odvjetnika i optuženika, ovaj sud nalazi da je primjenom odredaba o ublažavanju kazne, kazna zatvora u trajanju od jedne godine u cijelosti adekvatna okolnostima počinjenja djela te ličnosti optuženika, a ujedno podobna ostvariti specijalnu, a jednako tako i generalnu svrhu kažnjavanja.

 

5.4. Naime, optuženik je djelo počinio u dobi od 18 godina, priznao je očinstvo djeteta, održava kontakte i doprinosi za njegovo uzdržavanje, te imajući u vidu ukupnost cijelog događaja, činjenicu da je žrtva došla u kuću optuženika i inzistirala na ljubavnoj vezi, navedene okolnosti imaju značaj naročito olakotnih kako to nalazi prvostupanjski sud.

 

5.5. S druge strane, prethodna kaznena osuđivanost optuženika zbog imovinskog kaznenog djela pravilno je cijenjena otegotnom. Međutim, u pravu je optuženik kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio otegotnom dob žrtve, s navršenih 13 godina, i da se radi o dvostrukom vrednovanju iste činjenice jer je ta činjenica obilježje djela. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, dobna razlika manja od dvije godine ne smatra se drastičnim odstupanjem u odnosu na zakonom propisanu granicu od 15 godina. U tom smislu dob žrtve (navršenih 13 godina), protivno navodu državnog odvjetnika već je našla dostatnog odraza u utvrđenoj kazni za kazneno djelo spolnog odnošaja s djetetom mlađim od 15 godina.

 

5.6. Stoga, nije u pravu državni odvjetnik kada traži strože kažnjavanje optuženika. Jednako tako nije u pravu ni optuženik kada predlaže zamjenu izrečene kazne zatvora u rad za opće dobro jer se prema članku 55. KZ/11. radom za opće dobro može zamijeniti samo kazna zatvora u trajanju manjem od jedne godine, što konkretno nije slučaj. Jednako tako, uvažavajući određene kulturološke razlike unutar određenih mikro zajednica, valja istači da kazneni pravni poredak zahtijeva da svi poštuju pravni sustav i stoga, protivno žalbenim navodima optuženika, obilježje sredine u kojoj žive optuženik i žrtva (romska zajednica) ne može biti vrednovana kao olakotna okolnost.

 

6. Slijedom navedenog, cijeneći sve naprijed iznijete okolnosti, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, mišljenja je da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, primjerena svrsi kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

7. S obzirom da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. ZKP/08.

 

 

Zagreb, 14. studeni 2022.