1              Poslovni broj: I Kž-uv-141/2022-5

Poslovni broj: I Kž-uv-141/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. B., zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik I-333/2022-13 od 3. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se rješenje prvostupanjskog suda te se odbija prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika I. B.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Ik I-333/2022-13 od 3. listopada 2022., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) u vezi s člankom 168. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/21. – dalje: ZIKZ.) zatvorenik I. B. uvjetno je otpušten s izdržavanja kazne dugotrajnog zatvora u trajanju 22 (dvadeset dvije) godine zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 1. KZ/97., a pod točkom II. izreke rješenja određeno je da uvjetni otpust traje do isteka kazne 10. travnja 2024.

 

1.1. Pod točkom III. izreke rješenja, na temelju članka 60. stavka 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 11. KZ/11. uvjetnom otpuštenom zatvoreniku određene su posebne obveze koje traju do isteka kazne i to: javljanje Policijskoj upravi, prvi radni dan nakon otpuštanja, a nadalje dva puta mjesečno do isteka kazne i javljanje Probacijskom uredu, prvi radni dan nakon otpuštanja i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koje će Probacijski ured izraditi za zatvorenika.

 

1.2. Pod točkom IV izreke rješenja na temelju članka 174. ZIKZ-a određeno je da sudac izvršenja Županijskog suda u Zagrebu vrši nadzor posebnih obveza te da bez njegove suglasnosti zatvorenik ne može promijeniti mjesto prebivališta i boravišta.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači, odnosno ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2.1. Zatvorenik I. B. osobno je podnio odgovor na žalbu, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbaci žalbu kao nepravodobnu, odnosno da odbije žalbu kao neosnovanu.

 

2.2. Zatvorenik je uputio i obavijest Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske povodom žalbe državnog odvjetnika, u kojoj navodi kako ima odobrene izvankaznioničke pogodnosti na način da mu je odobren izlazak do 24 sata u mjesto uvjetnog otpusta te kako mu je liječničkim pregledom utvrđeno da boluje od tri nove bolesti koje nije imao ranije.

 

3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

5. Zatvorenik I. B. izdržava kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 22 (dvadeset dvije) godine izrečenu presudom Županijskog suda u Splitu broj K-100/02. od 29. ožujka 2005. preinačenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-612/05-6 od 3. studenog 2005. Zatvorenik kaznu izdržava od 10. travnja 2002., a očekivani istek kazne je 10. travnja 2024.

 

6. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su ostvareni uvjeti koji opravdavaju uvjetni otpust zatvorenika s izdržavanja kazne dugotrajnog zatvora te ističe da dosadašnjim izdržavanjem kazne, svrha kažnjavanja kod zatvorenika nije postignuta.

 

7. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ispravno navodi kako zatvorenik nije ranije osuđivan niti se protiv njega vodi drugi kazneni postupak, kako je za provedbu pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen na razinu uspješan, pridržava se odredbi kućnog reda kaznionice, radno je i edukativno angažiran u kaznionici, primjerenog je ophođenja prema službenicima i zatvorenicima, ima utvrđene izvankaznioničke pogodnosti koje uredno koristi, zadržao je podršku dijela obitelji te ima osiguran postpenalni prihvat.

 

7.1. Jednako tako, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio da je zatvorenik tri puta stegovno tretiran (jednom u Kaznionici i dva puta u Kaznionici) te da je tijekom vremenskog perioda od 13. travnja 2016. do 30. listopada 2019. bio pod posebnom mjerom održavanja reda i sigurnosti – pojačanog nadzora radi mogućeg neprilagođenog ponašanja i negativnog utjecaja na druge zatvorenike.

 

7.2. Prema izvješću kaznionice zatvorenik se pomirio sa kaznom, ali počinjenje kaznenog djela ne priznaje te kaznionica predlaže da se zatvorenika uvjetno otpusti, iako se navodi da rizik od kriminalnog povrata u odnosu na zatvorenika nije isključen. Nadalje, mišljenje PNUSKOK-a o procjeni rizičnosti zatvorenika je negativno te je mišljenje Probacijskog ureda također negativno.

 

8. Člankom 59. stavkom 2. KZ/11. propisano je da će prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust sud cijeniti ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, je li došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela ili se očekuje da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te životne okolnosti i njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi.

 

9. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio činjenice koje se odnose na postojanje pozitivnih i negativnih okolnosti u odnosu na zatvorenika, a koje je dužan cijeniti prema odredbi članka 59. stavka 2. KZ/11. Međutim, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da navedene okolnosti opravdavaju uvjetni otpust te da je kazna ispunila svoju svrhu u odnosu na zatvorenika.

 

9.1. Naime, prvostupanjski je sud, cijeneći odlučne okolnosti za uvjetni otpust zatvorenika, precijenio pozitivne okolnosti dok one negativne nije u dovoljnoj mjeri cijenio. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio negativne okolnosti, a posebice okolnost odnosa zatvorenika prema djelu, s obzirom na to da zatvorenik kazneno djelo ne priznaje, unatoč činjenici što je za isto pravomoćno proglašen krivim. Također, činjenica što je zatvoreniku ostao neizdržani dio kazne od nepunih godinu i pet mjeseci, nije od utjecaja da bi opravdao uvjetni otpust. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o teškim okolnostima počinjenog kaznenog djela zatvorenika, nekritičkom odnosu zatvorenika prema djelu te da uz pozitivne, prevladavaju i negativne okolnosti na strani zatvorenika, zaključak je drugostupanjskog suda da primjena uvjetnog otpusta u odnosu na zatvorenika nije opravdana.

 

9.2. Jednako tako, treba imati u vidu svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11., a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo. Stoga, je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je u odnosu na zatvorenika ta svrha ispunjena.

 

10. U odnosu na navode zatvorenika iz odgovora na žalbu te obavijesti upućene Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske o zdravstvenom stanju zatvorenika, isti nisu takvog utjecaja da bi doveli do drugačije odluke drugostupanjskog suda, dok je okolnost odobrenja izvankaznioničkih pogodnosti zatvoreniku uzeta u obzir prvostupanjskim pobijanim rješenjem.

 

10.1. S obzirom da je zatvorenik u odgovoru na žalbu zahtijevao da sukladno članku 475. stavku 1. ZKP/08. bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća, iako se ova odredba odnosi na postupak povodom žalbe na presudu prvostupanjskog suda, a koja odredba se ne primjenjuje na postupak povodom žalbe na rješenja prvostupanjskog suda, a na temelju članka 495. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud prilikom odluke o žalbi na pobijano rješenje prvostupanjskog suda nije obavijestio zatvorenika o sjednici. Pravo očitovanja na žalbu državnog odvjetnika zatvorenik je iskoristio dostavljanjem odgovora.

 

11. Dakle, ukupnost izloženih okolnosti upućuje na zaključak da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja kod zatvorenika nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11. koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta, a posebice imajući na umu odnos zatvorenika prema počinjenom djelu, kao i postojanje rizika od kriminalnog povrata.

 

12. Slijedom navedenog, temeljem članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je pobijano rješenje preinačeno na način da je odbijen prijedlog za uvjetni otpust.

 

 

Zagreb, 14. studenog 2022.