1              Poslovni broj: II Kž-445/2022-5

Poslovni broj: II Kž-445/2022-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene N. A., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. u vezi s člankom 34. i 35. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kvm-60/2022-5 (Kzd-5/2022.) od 12. listopada 2022., o ukidanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2022.,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv optužene N. A. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20. i 80/22. dalje: ZKP/08.).

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optužene N. A., zbog kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaja teškog ubojstva sa dobrovoljnim odustankom iz članka 111. točke 2. u vezi s člankom 34. i 35. KZ/11. te zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz članka 304. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 125. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08. protiv optužene N. A. ukinut je istražni zatvor iz zakonske osnove po članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te su na temelju članka 98. stavka 5. ZKP/08. protiv optuženice određene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1., 3., 4. i 5. ZKP/08. i to: zabrana napuštanja prebivališta i boravišta mjesta K., zabrana približavanja oštećenoj J. A. i oštećenom H. A. na udaljenost manju od 500 metara, zabrana uspostavljanja ili održavanja svake izravne i neizravne veze sa oštećenom J. A. i oštećenim H. A. te obveza redovitog javljanja Policijskoj upravi Koprivničko-križevačkoj, Policijskoj postaji Đurđevac svakog ponedjeljka. Pod točkom IV izreke pobijanog rješenja određeno je da na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, dok je pod točkom V izreke određeno da će na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. mjere opreza izvršavati djelatnici Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Belišće te Policijske uprave Koprivničko-križevačke, Policijske postaje Đurđevac te će o izvršavanju mjera opreza izvještavati Županijski sud u Varaždinu svakih mjesec dana te je pod točkom VI izreke rješenja optuženica upozorena da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu te preinači pobijano rješenje na način da na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. produlji istražni zatvor optuženici.

2.1. Optužena N. A. podnijela je po branitelju, odvjetniku G. V. očitovanje na dostavljenu žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu te potvrdi pobijano prvostupanjsko rješenje.

3. Spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnovane sumnje da je optužena N. A. počinila kaznena djela za koja se tereti u predmetnom postupku, a koja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Nadalje, ispravno je utvrdio postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela ili dovršenja pokušanog kaznenog djela, a na koju opasnost upućuju okolnosti i modalitet počinjenja kaznenih djela te kriminalna količina koja proizlazi iz činjeničnog supstrata potvrđene optužnice.

6. Međutim, pravilno državni odvjetnik u žalbi navodi da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti izrečenim mjerama opreza.

7. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda kako se opasnost od ponavljanja kaznenih djela može prevenirati mjerama opreza, s obzirom na okolnosti da optužena N. A. dosada nije prekršajno niti kazneno osuđivana, da je dobrovoljno odustala od kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva na štetu svoje maloljetne kćeri J. A., da je prostorno i vremenski udaljena od oštećene J. A. i oštećenog supruga H. A., kojem je oštećena J. A. povjerena na skrb te da je vrijeme od nepunih devet mjeseci koliko je optuženica provela u istražnom zatvoru utjecalo na nju na način da će se pridržavati izrečenih mjera opreza.

8. Protivno stavu prvostupanjskog suda, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako se svrha istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ne može uspješno ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza, jer one, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela niti dovršetka pokušanog kaznenog djela.

9. Naime, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da sveukupnost okolnosti vezanih za počinjenje kaznenih djela upućuje na zaključak o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora protiv optužene N. A. Na takav zaključak posebice upućuje činjenica što je optuženica u želji da se osveti suprugu zbog toga što je napustio bračnu zajednicu, bila spremna žrtvovati vlastito dijete, imovinu veće vrijednosti te aktivirati postupanje nadležnih tijela prema suprugu prijavivši ga za teška kaznena djela. Osim toga, prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja kod optuženice je dijagnosticiran mješoviti poremećaj ličnosti uz izražene crte paranoidnosti, impulzivnost i otvorenu agresiju koju teško modulira, s mogućnošću preusmjeravanja agresije, konkretno sa supruga na dijete, kao i disocijalne karakteristike ličnosti koje se ogledaju u niskoj društvenoj odgovornosti, zanemarivanju osjećaja drugih i sklonost prebacivanju krivnje na druge. Nadalje, ispravno ukazuje državni odvjetnik u žalbi da su životne okolnosti optuženice trenutno objektivno zasigurno teže, u situaciji raspada obitelji i separacije od djeteta te tereta kaznenog postupka koji se vodi protiv nje, a imajući u vidu činjenicu da se i prije toga optuženica nije mogla nositi sa životnim problemima, opravdan je zaključak državnog odvjetnika kako je stupanj opasnost od ponavljanja kaznenih djela takav da se ne može prevenirati mjerama opreza, već jedino primjenom mjere istražnog zatvora.

10. S obzirom na navedeno, neosnovano prvostupanjski sud drži da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru u dovoljnoj mjeri utjecao na optuženu N. A. da se ubuduće kloni protupravnog postupanja te po ocjeni drugostupanjskog suda sve navedene osobite okolnosti upućuju na postojanje neposredne i predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenih djela koja se može spriječiti jedino istražnim zatvorom pa je njegovo produljenje opravdano i nužno te razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu u ovom trenutku zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženice na slobodu.

11. Stoga, trebalo je žalbu državnog odvjetnika prihvatiti te produljiti istražni zatvor protiv optužene N. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. studenog 2022.