1

    Poslovni broj: 7 Us I-1413/2021-11

 

 

   

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 Us I-1413/2021-11

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, prema nacrtu sudske savjetnice Marijane Čuljak, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja Općine Č., Č., OIB: …, kojeg zastupa H. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreznog nadzora, 14. studenoga 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/20-01/259, URBROJ: 513-04-21-2 od 30. rujna 2021. i poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda O. KLASA: UP/I-471-02/19-01/4, URBROJ: 513-07-14-02-05/5-20-7 od 29. svibnja 2020. te vraćanje na ponovni postupak.

 

II              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-471-02/20-01/259, URBROJ: 513-04-21-2 od 30. rujna  2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda O. KLASA:UP/I-471-02/19-01/4, URBROJ: 513-07-14-02-05/5-20-7 od 29. svibnja 2020. kojim je poreznom obvezniku, ovdje tužitelju utvrđeno točkom 1. doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. obveza plaćanja doprinosa za MIO I stup po stopi od 15% od 1.438,78 kn i kamate 327,35 kn te za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 31. srpnja 2017. obveza plaćanja doprinosa za MIO I stup po stopi od 15% od 18.767,44 kn i kamate 3.246,92 kn, točkom 2. doprinos za mirovinsko osiguranje starost na temelju individualne kapitalizirane štednje za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. obveza plaćanja doprinosa za MIO II stup po stopi od 5% od 479,60 kn i kamate 109,11 kn te za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 31. srpnja 2017. obveza plaćanja doprinosa za MIO II stup po stopi od 5% od 6.225,83 kn i kamate 1.081,96 kn, točkom 3. doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. obveza doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje po stopi od 15% od 1.438,78 kn i kamate 327,35 kn te za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 31. srpnja 2017. obveza doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje po stopi od 15% od 18.767,44 kn i kamate 3.246,92 kn, točkom 4. doprinos za zaštitu zdravlja na radu za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. obveza doprinosa za zaštitu zdravlja na radu po stopi od 0,5% od 47,95 kn i kamate 10,98 kn te za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. obveza doprinosa za zaštitu zdravlja na radu po stopi od 0,5% od 602,93 kn i kamate 104,92 kn, točkom 5. doprinos za zapošljavanje za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. obveza doprinosa za zapošljavanje po stopi od 1,7% 163,06 kn i kamate od 37,10 kn te za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. obveza doprinosa za zapošljavanje po stopi 1,7% od 2.049,97 kn i kamate od 356,87 kn, točkom 6. porez i prirez na porez na dohodak od nesamostalnog rada za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. obveza prireza i poreza na dohodak u iznosu od 2.140,31 kn i kamate 486,70kn te za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2017. obveza prireza i poreza na dohodak 26.340,00 kn i kamate od 4.604,89 kn te točkom 7. porez i prirez na drugi dohodak za razdoblje 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. obveza prireza i poreza na dohodak od 2.119,59 kn i kamate od 295,47 kn. Nalaže se uplata dugovanih iznosa te obveza plaćanja daljnjih kamata na nepravodobno uplaćeni porez te mu se nalaže da provode odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice. Upozorava se da će rješenje izvršiti u roku od 8 dana nakon isteka roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, odnosno nakon primitka rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, odnosno nakon odricanja prava na žalbu te da dokaz o izvršenoj uplati utvrđenih obveza za uplatu dostavi tuženiku, da će se ako ne izvrši uplate u određenom roku naplata izvršiti ovrhom.

2. Tužitelj u pravodobno izjavljenoj tužbi iscrpno obrazlaže razloge korištenja privatnog automobila u službene svrhe od strane M. P.. Prvenstveno navodi da se iz donesenih rješenja u upravnom postupku ne može razlučiti tko i što je predmet nadzora te tko je porezni obveznik. Smatra da porezna uprava nije utvrdila bitne okolnosti da li je postojala povećana potreba da osobe u radnom odnosu kod tužitelja poduzimaju službena putovanja iz bilo kojeg razloga te koliko osoba je bio zaposleno i tko je od njih bio voljan to činiti, jesu li postojali preduvjeti za korištenje službenog automobila za svaki pojedini slučaj te u kakvom je stanju službeni automobil općine, da li se u svakom slučaju radi o nevjerodostojnoj dokumentaciji ili je metodom uzorka sva dokumentacija o korištenju privatnog automobila u službene svrhe proglašena nevjerodostojnom, temeljem kojih izvora su utvrđene nelogičnosti. Također se očituje u odnosu na subvencioniranje kredita navodeći da se radi o socijalnoj mjeri subvencioniranja kredita prema samom sadržaju i biti mjere, a pogotovo naglašava kako porezna uprava nema ovlast procjenjivati što je socijalno.

2.1. Navodi kako je sukus cijelog upravnog postupka i spora odlomak prvostupanjskog rješenja u kojem stoji da je potrebno pojasniti da s poreznog i kaznenog aspekta, posebnu pozornost zauzimaju odnosi između povezanih osoba u smislu poreznog priznavanja istih samo onda ako bi i druge osobe koje nisu u takvom međusobnom odnosu pod istim ili sličnim okolnostima utvrdile takve ugovorne uvjete ili uspostavile takve poslovne odnose, a očito je da je Općina Č. koju zastupa Z. P. kao načelnik općine povezana s osobama: Z. P. i njegovim sinom M. P. i I. P., zbog njihovih rodbinskih odnosa. Smatra da upravo taj kriterij upravna tijela nisu primijenila na ocjenu odnosa i poslovnih događaja prilikom provođenja poreznog nadzora. Napominje kako je u konkretnom slučaju bilo potrebno ispitati da li bi bila nevjerodostojna dokumentacija i neosnovane isplate na ime korištenja privatnog automobila u službene svrhe da je komunalni redar neka druga osoba, a ne M. P.. U odnosu na predmetno se u prvostupanjskom rješenju ništa ne navodi te nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Također se ne utvrđuje jesu li M. i I. P. dobili subvencioniranje kredita pod uvjetima koji im ne pripadaju te su na bilo koji način bili povlašteni ili se pak radi o mjeri na koju su imali pravo i koja se odnosila na sve stanovnike Općine Č. koji su udovoljavali uvjetima Odluke Općinskog vijeća na jednak način.

2.2. Naglašava kako iz prvostupanjskog rješenja nije moguće razlučiti koji dio izreke se odnosi na obveze za isplate M. P. po osnovi naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe, a koji dio na obveze po osnovi subvencioniranja stambenih kredita, također koji dio se odnosi na koju od osoba kojoj su krediti subvencionirani. Smatra da se poreznim rješenjem mora utvrditi svaki pojedinačni događaj te da se u odnosu na dokumentaciju koja je proglašena nevjerodostojnom ne vidi na koji se događaj odnosi. Zbog toga smatra da pobijano i prvostupanjsko rješenje sadrže takve nedostatke uslijed kojih ih nije moguće ispitati. Ističe da je tužitelj imao dokumentaciju koja bi pravdala isplaćene primitke prema M. P., a to je evidencija o loko vožnji u iznosu od 66.716,00 kn za koju i porezno tijelo konstatira da sadrži sve podatke propisane Pravilnikom o porezu na dohodak, ali ju usprkos tome smatra nevjerodostojnom te isplate smatra plaćom zaposlenika M. P. jer porezno tijelo prijeđene kilometre smatra nevjerodostojnim podatkom iz razloga što Općina Č. ima površinu od 72 km². Napominje da je podatke o površini Općine Č. porezno tijelo temeljilo na podacima s Wikipedije te smatra da se činjenice ne mogu utvrđivati temeljem podataka s Wikipedije jer je općepoznato da je predmetna stranica nepouzdan izvor informacija.

2.3. Ukazuje kako zapisnikom nije utvrđeno niti se navodi u prvostupanjskom rješenju da je načelnik kao jedina osoba koja je ovlaštena potpisivati službene dokumente bio na bolovanju od kolovoza 2015. do srpnja 2017. u kojem periodu je bio na liječenju četiri puta u Bizovačkim toplicama te da je netko morao potpisivati dokumente i donositi odluke. U tom periodu se brojnost dokumentacije povećala na što upućuje i povećanje prihoda od komunalnih naknada. Jedina osoba koja je radila na terenskim poslovima u tom razdoblju je komunalni redar M. P., a jedini službeni automobil Renault laguna star u to vrijeme 11-12 godina koji je bio više u kvaru nego što je isti bilo moguće voziti.

2.4. Napominje da navedeno porezno tijelo nije uzelo u obzir, da se radi o lako dokazivim činjenicama koje porezna uprava zanemaruje, a na koje je tužitelj od početka upirao, poziva se na dužnost tijela da sa jednakom pažnjom uzima u obzir i one činjenice koje idu u prilog osobama nad kojima se vrši nadzor. Ukazuje kako je više osoba koristilo privatne automobile u službene svrhe te da li se utvrđenja da je korišteno privatno vozilu u službene svrhe i u dane kad je službeno vozilo bilo slobodno odnose na sve zaposlene ili samo na M. P. zbog čega smatra da se rješenje ne može ispitati. Posebno naglašava kako se u zapisniku niti jedna druga osoba koja je koristila privatni automobil u službene svrhe kao zaposlenik Općine ne analizira stoga predmetno predstavlja tešku povredu postupka u odnosu na ZUP, OPZ te Ustavom zajamčena prava.

              2.5. Napominje kako nije jasno koja dokumentacija je nevjerodostojna te je li to sva dokumentacija za 2016. i 2017. godinu ili samo pojedina, ukazuje na jedan poslovni događaj koji je opisan u poreznom rješenju od 06. prosinca 2016. kada je prema putnom nalogu M. P. izvršio put u Zagreb od 09:30 do 19:30, a istoga dana prema evidenciji loko vožnje M. P. od 09:30 do 12:00 koristio privatno vozilo i na području Općine Č. od 27 km te napominje da je sporno kod opisa toga događaja je li na predmetni događaj porezno tijelo razrezalo doprinose u cijelosti na ukupan iznos od 1.882,00 kn ili samo na iznos dnevnice od 150,00 kn.

              2.6. Smatra da porezno tijelo mora u svakom pojedinom slučaju nadzorom utvrditi svaki pojedini događaj i analizirati svaku loko vožnju te eventualni porezni utjecaj istog, a ne na temelju istaknutih primjera proglasiti nevjerodostojnim sve loko vožnje koje je Općina isplatila. Također, da se u poreznom postupku činjenice ne mogu utvrđivati na razini vjerojatnosti već se iste moraju potpuno i bez sumnje dokazati. Naglašava kako dokazi evidencija o loko vožnji, dnevnik te dostavna knjiga nisu vjerodostojan dokaz za isplatu loko vožnje dok u odnosu na druge zaposlenike potpuno isti dokazi predstavljaju vjerodostojne isprave. Ističe da su tijekom postupka kroz prigovor dostavljeni dodatni dokazi te da su htjeli dostaviti dokumentaciju o obavljenom poslu s datumom loko vožnje zajedno s fotografijama, ali to porezno tijelo nije smatralo relevantnim vezano za opis poslova koje komunalni redar obavlja (nadzor zaoravanja poljskih puteva, izmjera kuća za izračun komunalne naknade – revizija, nošenje žalbi na rješenja drugostupanjskom tijelu u O., kontrola poljskih puteva, detekcija kuća za rušenje i uklanjanje istih, detekcija neregistriranih vozila na cesti, naplaćivanje poreza za rad na javnim površinama, ishođenje dokumentacije katastra, podjela obavijesti mještanima, podjela uskrsnice, mandarina, jabuka, naranči, drva, općinskih novina i sl., dostava rješenja, nošenje dokumentacije načelniku koji je na liječenju). Smatra da ostvareni povećani prihodi u 2017. u odnosu na 2016. potvrđuju korištenje privatnog automobila u službene svrhe.

              2.7. Navodi kako za svaki poslovni događaj ima logično i vjerodostojno objašnjenje i dokumentacija tako za 23. siječnja 2017. kada je ukupno prijeđeno 343 km je izvršen put tri puta od Č. do B. radi potpisa načelnika koji je bio na liječenju u B., dva puta od Č. do O. radi vraćanja računovodstvu sve dostavljene naknade, obilazak terena općine radi nadzora nepravilnosti, regularna kretanja po mjestima za što navodi da je više kilometara nego što je prijavljeno. Na isti način opisuje događaj od 27. siječnja 2017. kada je ukupno prijeđeno 458 km, u odnosu na ostale događaje navodi kako su regularne kilometraže između 100 i 300 km te da je tijekom prva tri mjeseca 2017. kilometraža regularna iz razloga dostave rješenja komunalne naknade i za uređenje voda, te za grobna mjesta koja je u nekim slučajevima ponavljana.

              2.8. U odnosu na subvencioniranje kredita navodi kako tuženo tijelo zaključuje kako isplate temeljem ugovora o sufinanciranju kredita ne predstavljaju socijalne mjere jer iste nisu isplaćivane temeljem Odluke o zaštiti socijalnog standarda stanovništva Općine Č. za 2017., nego temeljem Odluke o subvencioniranju kredita za mještane Općine Č. te je potrebno obračunati porez, prirez i doprinose. Smatra da je tijelo pogrešno primijenio materijalno pravo te se poziva na Zakona o porezu na dohodak kojim je propisano da se socijalne potpore ne smatraju dohotkom.

2.9. Napominje da tuženo tijelo nema ovlasti utvrđivati što je socijalna mjera, a što nije te jesu li mjere za subvencioniranje kredita od strane Općine u skladu s posebnim propisima u vezi socijalnih potpora te predstavljaju li isplate temeljem tih mjera oporezive ili neoporezive isplate. Istu mjeru uspoređuje sa subvencioniranjem stambenih kredita putem APN te da je mjera socijalna bez obzira na naziv Odluke koja je mogla biti i drugačija stoga je bitan sadržaj Odluke. Napominje kako je mjeru donijelo Općinsko vijeće, a ne načelnik koji je otac M. i I. P. koji su se prijavili na mjeru, također da se mjera odnosila na sve osobe koje udovoljavaju uvjetima.

2.10. Navodi kako postoje razlike između zapisnika i prvostupanjskog rješenja u iznosima utvrđivanja osporavanih i isplaćenih naknada, kao i obračun poreza i doprinosa po poreznom rješenju u odnosu na zapisnik iz čega proizlazi proturječnost te smatra da ima pravo na obrazloženje u pogledu navedenog. Navodi kako je porezno tijelo postupalo prema unaprijed donesenom zaključku, da je porezni obveznik dostavio vjerodostojnu dokumentaciju za sve isplate za loko vožnje i subvencionirane kredite. Smatra da postupak nije proveden na propisani način jer je službena osoba u postupku dužna činjenično stanje utvrditi svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te da su zanemarene činjenice i okolnosti koje idu u korist poreznom obvezniku. Predlaže poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da sud riješi stvar bez vraćanja na ponovni postupak, a podredno da vrati na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže predmetni spor riješiti bez rasprave te tužbu odbiti kao neosnovanu.

4. U skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17., 110/21., dalje: ZUS) odgovor na tužbu dostavljen je tužitelju putem opunomoćenika na koji se tužitelj u ostavljenom roku očitovao dostavom podneska u kojem navodi da odgovor na tužbu jasno pokazuje kakav je pristup tuženika u ovom upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu ukazujući da tuženik nema ni najmanju volju uzeti u obzir činjenice i dokaze koje tužitelj predlaže i koje mu idu u korist.

5. U ovome sudu održana je rasprava 7. studenoga 2022. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj nedolazak na ročište nije opravdao, te je ista održana bez njegove nazočnosti sukladno članku 39. stavku 2. ZUS-a. Na raspravi opunomoćenik tužitelja izjavljuje da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da se porezno rješenje kao i pobijano rješenje sastoji od dva zasebna slučaja, prvi od tih slučajeva odnosi se na korištenje osobnog automobila u privatne svrhe tijekom 2016. i 2017. godine pri čemu Porezna uprava tijekom upravnog postupka generalno navodi i prikazuje opće statističke podatke glede izvršenih putovanja te osim dva slučaja nigdje ne analizira niti daje bilo kakve razloge za konkretne slučajeve putnih naloga ili loko vožnje te uzimajući u obzir malu površinu Općine Č. donosi zaključak da su svi podaci i isprve o loko vožnji nevjerodostojni i to jedino za M. P. pri čemu se ne uzimaju druge okolnosti. Porezna uprava ovo zaključuje ne dokazima nego na razini vjerojatnosti i svoje zaključke donosi metodom uzorka što je protuzakonito. U odnosu na drugi slučaj sufinanciranja kredita Porezna uprava ističe da je sufinanciranje kredita vršeno temeljem dviju odluka Općine Č. i to Odluke  o zaštiti socijalnog standarda te Odluke od sufinanciranju kredita. Te Odluke donijelo je Općinsko vijeće Općine Č., a načelnik je provodio odluke vijeća te sklapao konkretne ugovore s osobama koje su udovoljavale uvjetima konkretnog natječaja. Iz navedenog tuženo tijelo donosi odluku da navedeno ne predstavlja socijalnu mjeru čime ustvari neizravno govori kako Općinsko  vijeće nije smjelo donijeti navedene odluke te da načelnik nije smio sklopiti ugovore provodeći odluke Općinskog vijeća. Isti zaključak Porezne uprave je nepravilan i nezakonit  obzirom da tuženo tijelo nije nadležno procijeniti što je socijalna mjera, a pogotovo na način da uopće ne uzima karakter mjere a pored toga Porezna uprava nije ovlaštena preispitivati ispravnost odluka Općinskog vijeća koje su donesene temeljem njihovih zakonskih ovlasti iako se to izravno nigdje ne navodi. Osim navedenih povreda postoje i razlike u iznosima koje se utvrđuju zapisnikom i poreznim rješenjem što nije otklonjeno tijekom postupka. Iz same izreke poreznog rješenja se uopće ne može utvrditi koji dio se na što odnosi. Stoga se predlaže ili provesti dokazni postupak u cijelosti te donijeti meritornu odluku ili poništiti pobijano rješenje kao i porezno rješenje te predmet vratiti na ponovni ispitni postupak. Potražuje trošak za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, sastav podneska od 28. siječnja 2022. od 2.500,00 kn te pristup na današnje ročište od 3.750,00 kn sve uvećano za PDV od 25% što ukupno iznosi  10.937,50 kn odnosno 1.451,66 eura.

6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje prileže istima.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. i članka 31. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema stanju spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je zapisnikom KLASA: UP/I-471-02/19-01/4, URBROJ: 513-07-14-02-05-20-4 od 24. travnja 2020. o obavljenom porezom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza kod poreznog obveznika Općine Č. proveden porezni nadzor u odnosu na porez na dohodak i pripadajućih doprinosa za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017. Prilikom nadzora utvrđeno je kako se evidencija o loko vožnji vezano za korištenje privatnog automobila u službene svrhe od strane M. P. ne smatra vjerodostojnom knjigovodstvenom dokumentacijom te se izvršene isplate M. P. koji je zaposlen u Općini Č. kao komunalni redar za kojega je utvrđeno da je sin načelnika općine Z. P. koji zastupa Općinu Č. smatraju plaćom koja podliježe obračunu poreza na dohodak i doprinosa. Isto iz razloga jer ukupno prijeđena kilometraža za loko vožnju od 4.092 km u periodu od 24. kolovoza do 15. rujna te od 14. studenoga do 23. prosinca 2016. i ukupno prijeđena kilometraža za loko vožnju od 30.565 km u periodu od 02. siječnja do 30. studenoga 2017. te iskazane dnevno prijeđene kilometraže na ime loko vožnje u rasponu i do 458 km dnevno upućuju na nevjerodostojan podatak o prijeđenoj kilometraži na ime loko vožnje u odnosu na M. P. u službene svrhe koja službenim i privatnim vozilima ukupno iznosi 21.555 km za 2016. dok u 2017. iznosi 66.322 km. Iz zapisnika proizlazi kako su na ime korištenja privatnog vozila u službene svrhe, od strane poreznog obveznika isplaćivane naknade koje su knjižene na kontu 32141, tijekom 2016. godine u  iznosu od 20.495,10 kn (od čega je 5.586,00 kn isplaćeno M. P.) i tijekom 2017. u iznosu od 77.683,96 kn (od čega je 68.399,76 kn isplaćeno M. P.). Utvrđeno je da se isplate u ukupnom iznosu od 16.000,00 kn izvršene fizičkim osobama i to: iznos od 8.000,00 kn isplaćen M. P., 3.000,00 kn I. P., 2.000,00 kn J. C., 2.000,00 kn A. P. i 1.000,00 kn A. B. na ime subvencioniranja kredita smatraju dohotkom koji podliježe obračunu pripadajućeg poreza i doprinosa, a koji se u odnosu na zaposlenike Općine Č. M. P. i J. C. smatraju plaćom, dok se u odnosu na ostale fizičke osobe smatraju njihovim drugim dohotkom jer je za iste utvrđeno da se ne radi o socijalnim potporama.

9. Prema članku 99. Zakona o proračunu ("Narodne novine" broj 87/08., 109/07., 136/12., 15/15.) Općina Č. dužna je primjenjivati proračunsko knjigovodstvo.

10. Članak 10. stavak 1. Pravilnika  o proračunskom računovodstvu i računskom planu ("Narodne novine" broj 124/14., 115/15., 87/16., dalje: Pravilnik) propisuje da se knjiženje i evidentiranje u poslovnim knjigama temelji na vjerodostojnim, istinitim, urednim i prethodno kontroliranim knjigovodstvenim ispravama.

11. Članak 10. stavak 2. Pravilnika određuje da je knjigovodstvena isprava pisani ili memorirani elektronički dokaz o nastaloj poslovnoj promjeni.

12. Prema članku 10. stavku 4. Pravilnika isprava za knjiženje je uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

13. Evidencije o loko vožnji vezano za korištenje privatnog automobila registarske oznake BM… u službene svrhe od strane M. P. koji je zaposlenik Općine Č. na radnom mjestu komunalni redar ne smatraju se vjerodostojnom knjigovodstvenom dokumentacijom jer ne dokazuju stvarno nastale poslovne događaje kako propisuje članka 10. stavak 4. Pravilnika. Naime, nakon što je porezno tijelo u obavljanju nadzora utvrdilo kako pojedini poslovni događaji naznačeni u evidencijama o loko vožnji za navedenoga zaposlenika uopće nisu nastali, primjerice za pojedina putovanja je u evidencijama o loko vožnji kao svrha putovanja navedeno dostavna knjiga za koje je datume utvrđeno kako nije evidentirana osobna dostava pismena, također je za pojedine datume utvrđeno kako je od strane istog zaposlenika korišteno i privatno i službeno vozilo u isto vrijeme te zbog prekomjerne kilometraže za koju ne postoji logično obrazloženje porezno tijelo je zaključilo kako ne postoji vjerodostojna dokumentacija koja potvrđuje da je zaposlenik M. P. privatno vozilo koristio u službene svrhe.

14. Iako je više osoba koristilo privatni automobil u službene svrhe kako je navedeno u evidencijama o loko vožnji ista se smatra nevjerodostojnom dokumentacijom samo za zaposlenika M. P. jer je upravo u odnosu na toga zaposlenika nesporno utvrđeno da pojedini evidentirani poslovni događaji nisu nastali. Iz zapisnika o poreznom nadzoru proizlazi kako je porezno tijelo utvrdilo kilometražu za sve zaposlenike iz čega proizlazi kako su sva korištenja privatnih automobila u službene svrhe te korištenje službenog automobila bila predmet razmatranja prilikom obavljanja nadzora, no zapisnički su opisane samo nepravilnosti. Što se tiče nejasnoća koje tužitelj ima u odnosu na činjenicu da li je razrezan porez na kilometražu ili na dnevnicu, iz poreznog nadzora jasno proizlazi kako je predmet nadzora korištenje privatnog automobila, a ne isplata dnevnica.

15. Obrazloženje tužitelja da je redovito vozio dokumente na potpis kako bi Općina Č. mogla funkcionirati jer je načelnik kao jedina osoba koje je mogla potpisivati u to vrijeme bio na liječenju u Bizovačkim toplicama je nevjerodostojno jer je Općina Č. u tom razdoblju sukladno članku 41. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 36/09., 125/08., 36/09., 150/11., 19/13. - službeni pročišćeni tekst, 144/12., 137/15. - službeni pročišćeni tekst) imala zamjenika koji je po zakonu upravo ovlašten zamjenjivati načelnika u slučaju njegove spriječenosti za rad.

16. Naime, obzirom je porezno tijelo zaključilo da u odnosu na sve poslovne događaje zaposlenika M. P. porezni obveznik ne posjeduju vjerodostojnu dokumentaciju nepotrebno i nemoguće bi bilo opisati svaki pojedini poslovni događaj. Ne proizlazi kako je porezno tijelo nadzor provelo metodom uzoraka već su samo neki od primjera navedeni u zapisniku dok je za sve loko vožnje utvrđeno kako nisu potkrijepljene vjerodostojnom dokumentacijom iz razloga jer je zaposlenik M. P. kao komunalni redar obavljao sve "poslovne zadatke" za koje nije priložena dokumentacija nego je samo navedeno o kojoj se radnji radi. Obzirom da iz dokumentacije ne proizlazi da su radnje odnosno vožnje uistinu obavljene porezno tijelo je sve vožnje koje nisu imale popratnu dokumentaciju iskazalo kao plaću. Za dodati je kako tužitelj niti tijekom poreznog nadzora niti u upravnom sporu nije dostavio dokaze da su poslovni događaji zaista nastali jer se predmetno iz dokumentacije u spisu ne može utvrditi.

17. Osnov da se isplata smatra plaćom sukladan je članku 14. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15.), odnosno članku 21. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 116/16.) koji propisuju da se svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, sukladno propisima koji uređuju radni odnos smatraju plaćom.

18. Naime, vezano uz naprijed navedene odredbe Zakona za napomenuti je kako porezni nadzor obuhvaća razdoblje 2016. i 2017. stoga se za isplate s osnove isplaćenih naknada s osnova korištenja osobnog automobila primjenjuje Zakon o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15.) za isplate u 2016. godini, dok se za isplate u 2017. godini primjenjuje Zakon o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 116/16.) koji je na snazi od 1. siječnja 2017. koji se primjenjuje i za isplate za subvencioniranje stambenih kredita jer su iste isplaćene u 2017. godini.

19. Člankom 8. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 116/16.) propisani su primitci koji se ne smatraju dohotkom, a člankom 9. istoga Zakona o porezu na dohodak primitci na koje se ne plaća porez na dohodak. Iz navedenih odredbi proizlazi kako isplate za subvencioniranje stambenih kredita nisu primitci na koje se ne plaća dohodak.

20. Iako je Odluka o subvencioniranju stambenih kredita za mještane Općine Č. donesena pozivajući se na Odluku o zaštiti socijalnog standarda stanovništva Općine Č. iz cjelokupne dokumentacije proizlazi kako uvjeti i korištenje prava na subvenciju iz sklopljenih ugovora s korisnicima nisu istovjetni onima u Odluci o zaštiti socijalnog standarda stanovništva Općine Č.. Ne proizlazi da se radi o socijalnim potporama za koje je člankom 8. stavkom 2. točkom 1.b. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 116/16.) propisano da se ne smatraju dohotkom jer sufinanciranje stambenih kredita ne pripada pravima propisanim Zakonom o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj 157/13., 153/24., 99/15., 52/16.).

              21. U odnosu na isplate za subvencioniranje stambenih kredita utvrđeno je kako se predmetne isplate smatraju dohotkom koji podliježe obračunu na način da se isplate zaposlenicima smatraju plaćom, a ostalim fizičkim osobama smatraju se drugim dohotkom. Isto proizlazi iz članka 21. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak te članka 39. stavka 3. točke 11. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 116/16.) iz kojeg proizlazi da se primitcima iz kojih se ostvaruje drugi dohodak smatraju ostali posebno nenavedeni primici koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji.

22. Neosnovani su navodi da se rješenje ne može ispitati jer nije razgraničeno po kojoj osnovi se plaća porez (korištenje službenog automobila ili subvencioniranje kredita), također da nije razgraničeno na koju osobu se odnosi pojedina uplata iz razloga što predmetno nije od utjecaja jer je porezni obveznik za sve obveze Općina Č. kojoj je porezno tijelo rješenjem odredilo plaćanje ukupnog poreza za sve utvrđene neuplaćene plaće i dohotke, dok iz obrazloženja proizlazi koje su konkretno osnove utvrđenih poreznih obveza.

23. Također za rješenje je utvrđeno kako je u skladu s dokazima u spisu. Navodi tužitelja da rješenje nije u skladu sa zapisnikom očituju se u tome što je u zaključku obrazloženja rješenja propušteno navesti utvrđeni iznos od 1.000,00 kn za sufinanciranje kredita B. A. no iz sadržaja rješenja proizlazi kako je porezno tijelo navedeni podatak obračunalo u porez jer je iz dijela rješenja gdje su opisane i pojašnjene isplate vezane za sufinanciranje stambenih kredita navedeno kako iste ukupno iznose 16.000,00 kn prilikom čega je naveden i korisnik A. B. i isplaćeni mu iznos od 1.000,00 kn. Za iznos korištenja službenog automobila porezno tijelo je u rješenju pojasnilo da je u 2016. isplaćeno ukupno 20.495,10 kn (od čega je 5.586,00 kn isplaćeno M. P.) dok je u 2017. isplaćeno ukupno 77.683,96 kn (od čega je 68.399,76 kn isplaćeno M. P.). U zaključku obrazloženja rješenja vidljivo je kako je navedeni ukupan iznos od 83.269,96 kn dobiven pogrešnim zbrajanjem iznosa uplaćenog M. P. u 2016. od 5.586,00 kn i ukupnog iznosa isplaćenog u 2017. od 77.683,96 kn te je tako dobiven iznos od 83.269,96 kn umjesto 73.985,76 kn (5.586,00 kn + 68.399,76 kn) koji je isplaćen M. P. i koji iznos je predmet oporezivanja. Iz rješenja kao i iz dokaza u spisu vidljivo je kako se radi o pogrešci u pisanju u zaključku rješenja no ne proizlazi kako je isto utjecalo na obračun utvrđenih obveza tužitelja.

24. Zaključno, porezno tijelo je provelo postupak kod poreznog obveznika Općine Č. prilikom kojega je utvrđeno da sve isplate na ime naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe u odnosu na zaposlenika M. P. te sve isplate za subvencioniranje stambenih kredita svim korisnicima isplate sukladno Zakonu o porezu na dohodak podliježu obvezi plaćanja poreza, prireza i doprinosa. Sud se priklanja stajalištu poreznog tijela zauzetom u rješenjima jer nakon ispitivanja zakonitosti postupka i donesenih odluka nije našao nepravilnosti. 

25. Slijedom navedenoga, sud je sukladno odredbi članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I izreke presude.

26. S obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev, tužitelj sam snosi troškove spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadom troškova upravnog spora odbijen točkom II izreke presude.

 

U Osijeku 14. studenoga 2022.

 

                                                                                                                 Sudac

                                                                                                                          Berislav Babić, v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.

 

DNA:

1.Tužitelju putem opunomoćenika

2.Tuženiku