1         Poslovni broj: 10 Us I-952/2022-9

 

 

             

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-952/2022-9

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja H. H. iz M., U. S. 35, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dodanu vrijednost, 14. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/125, URBROJ: 513-04-22-3 od 31. siječnja 2022. 

 

Obrazloženje

 

1.                 Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-471-02/21-01/12, URBROJ: 513-07-18-21-1 od 11. siječnja 2021, tužitelju je utvrđena obveza manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017., u iznosu od 25.650,00 kuna, te kamata u iznosu od 4.775,79 kuna, te mu je ujedno naloženo uplaćivanje utvrđenih obveza i provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, uz nalog za izvršenje rješenja u roku od 8 dana od dana njegove izvršnosti, sve pod prijetnjom ovrhom.

 

2.                 Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/21-01/125, URBROJ: 513-04-223 od 31. siječnja 2022., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

 

3.                 Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu  kojem osporava zakonitost rješenja tuženika,  te u bitnome navodi da stoji na stanovištu da nije bilo riječi o razmjeni usluga već da je usluga popravka plaćena po izdanim računima, a njegov obrt da je izveo radove koji su mu plaćeni, da su se radovi odnosili na popravke po uporabi ili oštećenja uslijed više sile, gdje ničim nije stvorena nova vrijednost već da se samo radilo o povratu u prijašnje stanje, što da je sve dokazivao i dokumentirao fotografijama o nepromijenjenom stanju od kolovoza 2014. Što se tiče računa za najam i opremu, da se oni odnose na goste V. H. koji su boravili u njegovim stanovima,koji promet da je plaćen putem žiro računa, preko agencije, a gosti da su bili uredno prijavljeni putem sustava e-visitor. Smatra da iz postojećeg činjeničnog stanja i svih utvrđenih činjenica ne postoji pravni osnov za obračun PDV-a za iznos koji ga se pokušava teretiti niti postoji pravni osnov i temelj za pokušaj naplate istog od strane Porezne uprave. Naglašava da je bio dugogodišnji poduzetnik, ostvarivao određene prihode, da je uvijek podmirivao svoje obaveze uredno prema državi, Poreznoj upravi i drugim nadležnim institucijama i da se uvijek trudio i poslovao u skladu sa pozitivnim propisima RH, te predlaže da se poništi rješenje tuženika.

 

4.                 Tuženik u odgovoru na tužbu naveo kako ustraje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

 

5.                 U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 7. studenog 2022. u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, 110/21 u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

 

6.                 Tužitelj je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i smatra kako je godinama oštećen od strane Ministarstva financija.

 

7.                 U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

 

8.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.                 Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo kod tužitelja izvršilo porezni nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017 ., o čemu je sastavljen Zapisnik 25. rujna 2020. i donijeto porezno rješenje od 11. siječnja 2021.

 

10.             Odredbom članka 8. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, dalje: ZPDV), propisano je da je »Obavljanje usluga« svaka transakcija koja se ne smatra isporukom dobara u smislu članka 7. ovoga Zakona.  Obavljanjem usluga također se smatra: 1. prijenos prava, 2. suzdržavanje od neke radnje ili trpljenje neke radnje ili stanja.

 

11.             Odredbom članka 75. stavka 3. ZPDV-a, propisano je da je porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan platiti PDV kada mu se obave građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja građevinske usluge.

 

12.             Odredbom članka 76. stavak 4. ZPDV-a, propisano je da se smatra da je PDV u smislu članka 75. stavka 1. točaka 3., 6. i 7. te članka 75. stavaka 2. i 3. Zakona plaćen ako je u prijavi PDV-a iskazana obveza temeljem prijenosa obveze plaćanja PDV-a.

 

13.             Odredbom članka 15. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, dalje: Pravilnik), propisano je da ako pri isporuci naknada nije novčana, već u isporuci drugog dobra ili obavljenoj usluzi, radi se o razmjeni. Pri razmjeni, isporuka podliježe oporezivanju na obje strane, kod svakog isporučitelja.

 

14.             Tužitelj je kao najmodavac sklopio Ugovor o zakupu obiteljske kuće 1. travnja 2014. sa V. H., kao najmoprimcem, u kojemu je navedeno da najmoprimac iznajmljuje od najmodavca obiteljsku kuću  i da će objekt koristiti za iznajmljivačku djelatnost. Ugovorom je također ugovoreno da najmodavac izdaje najmoprimcu objekt bez mjesečne naknade, ali da sve uloženo od strane najmoprimca ostaje najmodavcu. Dakle, radi se o poslovnom odnosu od kojeg obje strane imaju zajednički poslovni i materijalni interes, pa stoga tužitelj mora obračunati porez na dodanu vrijednost na pružene usluge najma prostora i opreme V. H.. V. H. je izvršila građevinske usluge tužitelju u svezi s izgradnjom, održavanjem i rekonstrukcijom objekta, a za izvršene usluge nije ispostavila račune, što znači da tužitelj nije platio porez na dodanu vrijednost na vrijednost obavljenih građevinskih usluga od strane V. H., sve na način kako je to detaljno opisano u izreci prvostupanjskog rješenja.

 

15.             Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, a obrazloženja prvostupanjskog tijela navedena u prvostupanjskom rješenju, kao i obrazloženja tuženika dana u osporavanom rješenju, sud prihvaća u cijelosti, pa je stoga sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučio kao u izreci.

 

U Rijeci 14. studenog 2022.

 

 

 

Sutkinja:

Danica Vučinić, v.r.

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike

Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu(tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).