1

 

Poslovni broj 13 P-234/2017-50

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. J. G. iz P. J.,  OIB: … i 2. D. G. iz P. J., OIB: … oboje zastupani po punomoćnici S. Č., odvjetnici u Z.,  protiv tuženika J. M. iz Republike S., B., OIB: … kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Z.,  radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. listopada 2022. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika i nakon objave 14. studenog 2022.

 

p r e s u d i o    j e :

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              ''1. Utvrđuje se da je tužitelj J. G., P. J.,  OIB: … suvlasnik u 2/4 dijela, a tužitelj D. G., P. J.,  OIB: … suvlasnik u ¼ dijela i to ¼ dijela nekretnina upisanih u izvadak iz zbirke pologa isprava broj ZP-555/08, ZP-90/12 i ZP-157/13 k.o. P. i to kčbr. d237 pašnjak površine 112 čhv i kčbr. d238 voćnjak šljivar površine 432 čhv i upisanih u izvadak iz zbirke pologa isprava broj ZP-555/08, ZP-90/12 i ZP-157/13 k.o. P. i to kčbr. d237 pašnjak okrajak površine 113 čhv, kčbr. 237 kuća i dvorište površine 232 čhv i kčbr. d238 voćnjak šljivar površine 433 čhv što je tuženik J. M. iz S., B., OIB: … dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti zatraži upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

 

              2. Nalaže se tuženiku J. M. iz S., B., OIB: … da tužiteljima 1. J. G. iz P. J.,  OIB: … i 2. D. G. iz P. J.,  OIB: … naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena tekućom od dana donošenja presude pa do isplate sve u roku od 15 dana.''

 

              II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 kuna / 1.194,50 EUR¹ u roku od 15 dana.

 

 

 

                                                     Obrazloženje

 

              1. U tužbi od 25. listopada 2018. tužitelji su naveli da su u zbirci pologa isprava ovog suda kod Zemljišnoknjižnog odjela K. broj ZP-555/08, ZP-90/12 i ZP-157/13 k.o. P. kao suvlasnici nekretnina kčbr. d237 pašnjak površine 112 čhv, kčbr. d238 voćnjak šljivar površine 432 čhv, kčbr. d237 pašnjak okrajak površine 113 čhv, kčbr. 237 kuća i dvorište površine 232 čhv i kčbr. d238 voćnjak šljivar površine 433 čhv upisani 1. tužitelj J. G. u 2/4 dijela, 2. tužitelj D. G. u ¼ dijela i tuženik J. M. u ¼ dijela. Predmetne nekretnine upisane su u posjedovni list broj 454 k.o. P. na ime 1. tužitelja J. G. u 2/4 dijela, 2. tužitelja D. G. u ¼ dijela i tuženika J. M. u ¼ dijela ukupne površine 5592 m² od čega površina kčbr. 237 iznosi 2481 m², od toga pašnjak 809 m² i kuća i dvor 1672 m², a površina kčbr. 238 šljivar i pašnjak iznosi 3111 m². Tužitelji tvrde da su računajući posjed svog prednika već više od 50 godina u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina i da su prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dosjelošću stekli pravo vlasništva na cijeloj nekretnini bez obzira što se ¼ dijela predmetnih nekretnina vodi kao suvlasništvo tuženika J. M.. Napominju da je iz povijesti promjena na katastarskim česticama vidljivo da je prednik tužitelja D. G. bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina još od 1961. od kada se nalazio i u posjedu. Budući da imaju pravni interes da im se prizna da su dosjelošću stekli vlasništvo ¼ dijela predmetnih nekretnina predlažu da sud donese presudu kao u izreci.

 

              2. Uz tužbu tužitelji su dostavili izvod iz posjedovnog lista, izvatke iz zbirke pologa isprava, izvod iz katastarskog plana i povijest promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar G., Ispostava za katastar nekretnina K. od 13. listopada 2017.

 

              3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da su točni navodi tužitelja da su zajedno s tuženikom upisani kao suvlasnici spornih nekretnina. Naime, tuženik je suvlasnik predmetnih nekretnina postao temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-47/2012 od 2. travnja 2012. iza svoje pok. supruge D. M. rođ. G. koja je umrla 2011. Ističe da su predmetne nekretnine bile vlasništvo pok. D. G. koji je otac 1. tužitelja i pok. D. M. te djed 2. tužitelja. Međutim, tuženik navodi da je neosnovan navod tužitelja da su računajući i posjed svog prednika više od 50 godina u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina i da su dosjelošću stekli vlasništvo cijele nekretnine s obzirom da niti jedna od kvaliteta posjeda tužitelja u pogledu ¼ spornog dijela nekretnine ne odgovara onima koje kao pretpostavke stjecanja vlasništva dosjelošću propisuje Zakon o vlasništvu i drugim pravnim stvarima. Naime člankom 159 stavkom 1 Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje određeno vrijeme, a potrebna kakvoća posjeda i vrijeme posjedovanja definirani su u stavcima 2 i 3 istog članka koji propisuju:

 

 

 

 

_________________________________

¹ Fiksni tečaj konverzije: 1 € = 7,53450 kn

Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe se dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretnu stvar kojem je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Tuženik ističe da tužitelji u tužbi nisu predložili niti jedan dokazni prijedlog podesan za dokazivanje potrebne, zakonom propisane kvalitete i trajanja svog posjedovanja spornog dijela nekretnine. Isto tako nisu dokazali zakonitost svog posjeda na ¼ dijela nekretnine koji je zasnovan na pravovaljanom pravnom temelju kao niti da je posjed stečen na dopušten način te da nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed. Naime, predmetne nekretnine prvotno su bile upisane na pok. D. G., ocu 1. tužitelja i supruge tuženika te djeda 2. tužitelja koji su postali vlasnici temeljem rješenja o nasljeđivanju pa tuženik smatra da se tužitelji ne mogu smatrati poštenim posjednicima budući da su znali da im sporni  dio od ¼ dijela nekretnina ne pripada. Tuženik posebno ističe kako se ničije poštenje ni na koji način ne može izvoditi iz navoda susjeda nego prvenstveno iz stanja katastra, a u katastru je prvotno bio upisan D. G., nakon njegove smrti 1. tužitelj i njegova sestra, supruga tuženika, a nakon toga 2. tužitelj i tuženik. Dakle, posjed 1. i 2. tužitelja nije niti barem pošten budući da su znali da sporni dio od ¼ dijela nekretnine ne pripada njima. Tuženik ističe da je vlasnik nekretnine upisane u zbirku pologa isprava ZP-90/12 i to kčbr. 1900/3 k.o. Prijeboj koja se nalazi u neposrednoj blizini odnosno odmah preko puta spornih nekretnina tako da je tuženik zajedno sa svojom pok. suprugom, sestrom 1. tužitelja sporne nekretnine koristio od 70-ih godina prošlog stoljeća. Stoga tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženiku.

 

              4. Uz odgovor na tužbu tuženik je dostavio rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-47/2012 od 2. travnja 2012. iza pok. D. M. i izvadak iz zbirke pologa isprava ZP-90/12.

 

              5. Podneskom od 26. veljače 2019. tužitelji su se očitovali na navode iz odgovora na tužbu i ustrajali u tvrdnji da su u trenutku podnošenja tužbe bile ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Ističu da je između stranaka odnosno između prednice tuženika D. M. i 1. tužitelja te prednice 2. tužitelja N. G. postojao sporazum da tužiteljima pripadne pravo vlasništva na spornoj čestici u cijelosti s obzirom da je tuženik na nekretnini upisanoj u zbirku položenih isprava ZP-159/77 i ZP-133/78 k.o. P. koja se nalazi na kčbr. 1900/2, kuća i dvorište površine 160 čhv i pašnjak površine 890 čhv sve upisano u posjedovni list 281 k.o. P., a koja nekretnina je u vlasništvu 1. tužitelja u cijelosti, izgradio objekt koji predstavlja kuću za stanovanje. Zbog takvog stanja stvari 1. tužitelj se obratio tuženiku s prijedlogom za izvansudsko rješenje spora na način da temeljem adekvatno pravnog posla tuženik ustupi svoje pravo vlasništva u ¼ dijela nekretnine koja se nalazi na kčbr. d237 pašnjak okrajak 1. tužitelju J. G. te da potom 1. tužitelj sukladno parcelacijskom elaboratu koji će biti izrađen po ovlaštenom geodetu ustupi pravo vlasništva dijela zemljišta na kojem se nalazi izgrađeni objekt tuženika koji je bio garaža, a sada je adaptiran u  stambeni objekt. Tužitelji ističu da u slučaju da nisu kvalificirani posjednici na spornoj čestici da tuženik sigurno ne bi na nekretnini u vlasništvu 1. tužitelja sagradio kuću u kojoj živi pa stoga pozivanje tuženika na činjenicu da je vlasnik nekretnine kčbr. 1900/3 k.o. P. nije relevantno za ovaj postupak niti tužitelji to osporavaju. 

 

              6. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu. Proveden je očevid na licu mjesta radi identifikacije predmetnih nekretnina. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka D. Š., N. Š., Z. R., M. R., S. D. i D. H. te dokaz saslušanjem stranaka.

 

              7. Analizom provedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:

 

-          uvidom u izvadak iz zbirka pologa isprava ZP-388/18 i ZP-555/08 da su suvlasnici kčbr. d238 voćnjak šljivar površine 433 čhv i d238 voćnjak šljivar površine 433 čhv 2. tužitelj D. G. u ¾ dijela i tuženik J. M. u ¼ dijela; uvidom u izvadak iz zbirke pologa isprava ZP-555/08, ZP-172/61, ZP-90/12 i ZP-157/13 da su suvlasnici kčbr. d237 pašnjak površine 112 čhv 1. tužitelj J. G. u 2/4 dijela, 2. tužitelj u ¼ dijela i tuženik u ¼ dijela; uvidom u izvadak iz zbirke pologa isprava ZP-555/08, ZP-90/12 ZP-157/13 i ZP-171/61 da su suvlasnici kčbr. d237 pašnjak okrajak površine 113 čhv i kčbr. 237 kuća i dvorište površine 232 čhv 1. tužitelj u 2/4 dijela, 2. tužitelj u ¼ dijela i tuženik u ¼ dijela te uvidom u izvadak iz zbirke pologa isprava ZP-206/88, ZP-205/88, ZP-418/86, ZP-105/86, ZP-117/76 i ZP-175/68 da su suvlasnici kčbr. d237 kuća površine 154 čhv N. Š., u 2/4 dijela, N. Š., u ¼ dijela i Lj. B., Z. u ¼ dijela

-          da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u K. poslovni broj O-256/07-7 od 21. studenog 2007. iza pok. D. G. rođenog 1919., a umrlog 1997. utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu čine nekretnine upisane u zbirku pologa isprava ZP-171/61 k.o. P. koje se sastoji od kčbr. d222, d226, d228, d229, d231, d237, d238 i 237 kojih je ostavitelj bio vlasnik u cijelosti; nekretnine upisane u zbirku pologa isprava ZP-172/61 k.o. P. koje se sastoji od kčbr. d222, d226, d228, d229, d231, d238 i d237 kojih je  ostavitelj bio vlasnik u cijelosti te nekretnine upisane u zbirku pologa isprava ZP-23/62 k.o. P. koje se sastoje od kčbr. 250, 251, 252, 259, 260/1, 260/2, 260/3 i 261 kojih je ostavitelj bio vlasnik u cijelosti

-          da su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u K. poslovni broj O-256/07-7 od 21. studenog 2007. iza pok. D. G. rođenog 1919., a umrlog 1997. njegovim nasljednicima proglašeni supruga N. G. u ¼ dijela na nekretninama upisanim u zbirku pologa isprava ZP-171/61 k.o. P. koje se sastoje od kčbr. d222, d226, d228, d229, d231, d237, d238 i 237 kojih je ostavitelj bio vlasnik u cijelosti osim na kčbr. d231 upisanoj u ZP-171/61 i kčbr. d231 upisanoj u ZP-172/61; sin J. G., ovdje 1. tužitelj u 2/4 dijela na nekretninama upisanim u zbirku pologa isprava ZP-171/61 k.o. P. koje se sastoje od kčbr. d222, d226, d228, d229, d231, d237, d238 i 237 kojih je ostavitelj bio vlasnik u cijelosti osim na kčbr. d231 upisane u ZP-171/61 i kčbr. d231 upisane u ZP-172/61; kćerka D. M. u ¼ dijela na nekretninama upisanim u zbirku pologa isprava ZP-171/61 k.o. P. koje se sastoje od kčbr. d222, d226, d228, d229, d231, d237, d238 i 237 kojih je ostavitelj bio vlasnik u cijelosti i kćerka M. R. u ¾ dijela na nekretninama i to kčbr. d231 upisane u ZP-171/61 i kčbr. d231 upisane u ZP-172/61

-          da su rješenjem o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-788/2013 od 21. studenog 2014. iza pok. D. G. nasljednicima na naknadno pronađenoj imovini upisanoj u PL broj 199 k.o. P. - kčbr. 237 pašnjak površine 8a i 9 m², kuća i dvorište površine 16a i 72 m² kojih je ostavitelj bio vlasnik u cijelosti i na naknadno pronađenoj imovini upisanoj u PL 149 k.o. K. - kčbr. 9890, 9891, 9892 i d9927 kojih je ostavitelj bio vlasnik u cijelosti proglašeni J. G. u 3/9 dijela, M.R. u 3/9 dijela, J. M. u 1/9 dijela, S. M. u 1/9 dijela i Ž. M. u 1/9 dijela

-          iz iskaza svjedoka D. Š. da je na predmetnim nekretninama 1968. otvorena gostiona čiji je vlasnik bio 1. tužitelj dok je vlasnik ostalih nekretnina bio njegov otac D. G.; da mu nije poznato tko je naslijedio D. nakon njegove smrti; da mu je poznato da tuženik u J. ima kuću i jedan manji prateći objekt; da mu nije poznato je li tuženikova supruga D. bila u posjedu predmetnih nekretnina, već samo da je dobila plac na kojem je izgrađena kuća; da je gostiona nakon rata demolirana i nitko je ne koristi; da je D. prije udaje živjela u kući koja je kasnije preuređena u gostionu; da je 1. tužitelj financijski pomagao sestru D. i njezinog supruga J. M. kada su gradili kuću

-          da je rješenjem o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-47/2012 od 2. travnja 2012. nasljednikom iza pok. D. M. (D.) na nekretninama upisanim u ZP-172/61, ZP-555/08 k.o. P. kojih je bila suvlasnica u ¼ dijela; nekretnina upisanih u ZP-71/61, ZP-172/61 i ZP-555/08 k.o. P. kojih je bila suvlasnica u ¼ dijela, nekretnina upisanih u ZP-555/08 i ZP-23/62 k.o. P. kojih je bila suvlasnica u ¼ dijela te nekretnina upisanih u ZP-555/08 i ZP-172/61 k.o. P. kojih je bila suvlasnica u ¼ dijela, proglašen u cijelosti njezin suprug J. M., ovdje tuženik

-          iz iskaza svjedoka N. Š. da je gostiona na licu mjesta bila oduvijek u posjedu 1. tužitelja; da je na mjestu gdje je otvorena gostiona ranije bila kuća, a pored nje još jedna kuća u kojoj je živio D. G. sa suprugom N.; da mu nije poznato tko je naslijedio D.; da je u gostioni viđao samo 1. tužitelja i njegovu suprugu; da su D. kćerke prije udaje živjele u J.

-          iz iskaza svjedoka Z. R. da se sjeća da je pok. D. posjedovao gostionu, kuću iza gostione i zemlju; da je 1. tužitelj pomagao sestri D. u izgradnji kuće;

-          iz iskaza svjedoka M. R. da je pok. D. posjedovao kuću i gostionu; da je gostiona radila do početka rata; da tuženik nije bio u posjedu predmetnih nekretnina jer ima svoju kuću i još jedan pomoćni objekt uz kuću; da nikada nije čuo da je D. netko smetao u posjedu ovih nekretnina niti mu osporavao pravo na posjed niti je s tuženikom imao kakve sporove; da je D. živio sa suprugom, 1. tužiteljem i njegovom obitelji

-          iz iskaza svjedoka S. D. da je obitelj 1. tužitelja u J. posjedovala stambenu kuću uz koju su gospodarski objekt i gostionica; da su u gostionici radili 1. tužitelj i njegova supruga; da tuženik u blizini ima svoju kuću; da se sjeća da je otac 1. tužitelja D. G. u posjedu držao veći broj nekretnina u predjelu zv. U. kao i nekretnine u blizini kuće; da mu nije poznato tko je naslijedio pok. D.; da je D. živio u kući u kojoj sada živi 1. tužitelj

-          iz iskaza svjedoka D. H. da se sjeća da je na predmetnim nekretninama bila gostiona, a preko puta stara kuća u kojoj je živio D. s pok. suprugom N.; da je na mjestu stare kuće kasnije izgrađena nova kuća u kojoj je živio 1. tužitelj sa svojom obitelji; da je D. staru kuću i gostionu dao sinu J.; da tuženik ima svoju kuću koja je udaljena od kuće tužitelja oko 50 metara

-          iz iskaza 1. tužitelja da ne osporava tuženiku vlasništvo njegovih nekretnina, ali da kuća i okućnica trebaju pripasti njemu u vlasništvo; da je česticu 237 prepisao na kćerku D. V., a česticu 238 sinu D.; da su njegovu sestru D. naslijedili tuženik i djeca Ž. i S.; da je njegov otac D. umro 1997. te da se njegova sestra M. odrekla svog dijela nasljedstva u njegovu korist; da mu je otac darovao ½ dijela nekretnina na kojima je bila gostionica, ali da u ostavinskom postupku iza oca taj ugovor nije predao niti je sestri D. koja se prihvatila nasljedstva iza oca osporio njezin nasljedni dio već joj je ponudio sporazum da izabere komad zemlje koji želi što ona nije prihvatila već je tražila dio u svakoj parceli s čime se on složio; da je sestri D. darovao plac za izgradnju kuće, ali ga tuženik nikad nije tražio da ''riješi papire''

-          iz iskaza 2. tužitelja da je u ostavinskom postupku iza djeda D. tetka D. prihvatila svoj dio nasljedstva od ¼ dijela, a ¼ prihvatila je i baka N. dok se tetka M. odrekla svoje ¼ u korist njegovog oca koji se prihvatio svog nasljednog dijela

-          iz iskaza tuženika da je u J. došao 1971. i da je tada gostionica već radila; da je njegov tast D. umro 1997. te da se njegova supruga D. prihvatila nasljedstva iz oca; da je u ostavinskom postupku iza pok. supruge naslijedio kuću i okućnicu; da je parcelu na kojoj se nalazi njegova kuća 1. tužitelj darovao njegovoj supruzi D.; da tužiteljima ne želi priznati pravo vlasništva na parceli gdje se nalazila gostionica jer smatra da i njemu pripada ¼ dijela tih nekretnina.

 

8. Ocjenom svih provedenih dokaza u postupku utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

9. U ovom parničnom postupku potrebno je utvrditi da li su se na strani tužitelja ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na ¼ dijela predmetnih nekretnina u suvlasništvu tuženika.

 

10. Odredba članka 388 stavka 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

              11. Uvjete za dosjedanje odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju (s obzirom na utvrđenja u ostavinskom postupku iza pok. D. G. rođenog 1919. i umrlog 1997. čiju ostavinsku imovinu čine nekretnine koje su predmet ovog postupka), sukladno odredbama članka 388 stavka 1 i 2 ZVDSP-a, treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 i 92/94, u daljnjem tekstu: ZOVO koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.), zatim po odredbama ZOVO-a i konačno po sada važećim odredbama ZVDSP.

              12. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ-a u paragrafima 1460 - 1477 po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme određeno zakonom. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464 OGZ-a), da mora biti pošten (paragraf 1463 i 326 OGZ-a) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461 OGZ-a) time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477 OGZ-a). Prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468 OGZ-a u trajanju od 30 godina odnosno roka iz paragrafa 1472 OGZ-a od 40 godina najdulji rok za dosjedanje je 20 godina. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326 OGZ-a pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

              13. Prema odredbi članka 28 stavka 2 ZOVO-a savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Odredbom stavka 4 istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72 stavka 2 ZOVO-a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

              14. Konačno, prema odredbi članka 159 stavka 1 ZVDSP-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom članka 159 stavka 2 ZVDSP-a je propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja dok je stavkom 3 istog članka određeno da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema odredbi članka 18 stavka 3 ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed time da je stavkom 5 propisano da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

              15. Prema tome, osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ-a te odredbama ZOVO-a i ZVDSP-a je pošten (savjestan) posjed. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

              16. U ovoj parnici je pitanje poštenja (savjesnosti) posjeda temeljno pitanje odlučno za ocjenu jesu li tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika od ¼ dijela.

              17. Analizom provedenih dokaza sud je ocijenio da u konkretnom slučaju posjed tužitelja nije bio pošten jer su tužitelji znali da su u ostavinskom postupku iza pok. D. G. koji je otac 1. tužitelja odnosno djed 2. tužitelja, rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u K. poslovni broj O-256/07-7 od 21. studenog 2007. njegovim nasljednicima na predmetnim nekretninama proglašeni supruga ostavitelja N. G. u ¼ dijela, sin ostavitelja J. G. u 2/4 dijela i kćerka ostavitelja D. M. u ¼ dijela, te rješenjem o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-788/2013 od 21. studenog 2014. na naknadno pronađenoj imovini upisanoj u k.o. P. - kčbr. 237 pašnjak površine 8a i 9 m², kuća i dvorište površine 16 a i 72 m² J. G. u 3/9 dijela, M. R. u 3/9 dijela, J. M. u 1/9 dijela, S. M. u 1/9 dijela i Ž. M. u 1/9 dijela.

 

18. Stoga, iako se tužitelji tijekom postupka pozivaju na dosjelost kao pravni temelj stjecanja vlasništva ¼ dijela tuženikovog suvlasničkog dijela, nesporno je da im nedostaje savjesnost posjeda obzirom na činjenicu da su znali da je u ostavinskom postupku iza njihovog pravnog prednika D. G. tuženikovoj prednici - supruzi D. M. pripala upravo ¼ dijela spornih nekretnina, a to im nije moglo ostati nepoznato budući da je 1. tužitelj osobno sudjelovao u ostavinskom postupku iza pok. oca D.. Dakle, bez obzira što tvrde da su oni i njihovi pravni prednici u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina u cijelosti, kao nepošteni posjednici, bez obzira na vrijeme posjedovanja, nisu mogli dosjelošću steći vlasništvo suvlasničkog dijela tuženika na spornim nekretninama.

 

19. Napominje se strankama da su na području katastarske općine P. bile dvije nove geodetske izmjere i to jedna 1990. i druga tijekom 2019. i 2020. kada su mogle regulirati svoje imovinsko-pravne odnose na predmetnim nekretninama. Također, obzirom da su upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina tužitelji mogu svoje imovinsko - pravne odnose riješiti u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina koje pravo im sukladno odredba ZVDSP ne zastarijeva.

 

20. Obzirom na sve gore navedeno sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude.

 

              21. O troškovima postupka sud je odlučio primjenjujući odredbe članka 154 stavka 1 i članka 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22). Tužitelji su u cijelosti izgubili parnicu pa su dužni  tuženiku nadoknaditi troškove ovog postupka. Budući da su bili opravdani sud je tuženiku priznao trošak zastupanja putem kvalificiranog punomoćnika - odvjetnika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022) i to: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.500,00 kuna (Tbr. 8 t. 1 Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 27. veljače 2019. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9 t. 2 Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 30. svibnja 2019. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9 t. 2 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom na licu mjesta 5. srpnja 2019. u iznosu od 1.500,00 kuna (Tbr. 9 t. 1. i 7 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom na licu mjesta 29. lipnja 2021. u iznosu od 1.500,00 kuna (Tbr. 9 t. 1 i 7 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 20. travnja 2022. u iznosu od 1.500,00 kuna (Tbr. 9 t. 1 Tarife) i trošak zastupanja na ročištu održanom 19. listopada 2022. u iznosu od 1.500,00 kuna (Tbr. 9 t. 1 Tarife).

 

              22. Dakle, sveukupno tuženiku je priznat trošak ovog postupka u iznosu od 9.000,00 kuna / 1.194,50 EUR¹.

 

              23. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 11. listopada 2018. i od 15. travnja 2021. jer se ne radi o troškovima koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka. Isto tako, tuženiku nije priznat trošak zastupanja putem punomoćnika na ročištu održanom 15. travnja 2021. budući da punomoćnik nije pristupio na to ročište.

 

              24. U odnosu na zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu koji nije priznat tuženiku ističe se da je odredbom članka 4 stavka 1 točke 2 Zakona o sudskim pristojbama propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

 

              25. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

 

                                                          U Gospiću, 14. studenoga 2022.

 

                                                                                                                Sudac:

 

                                                                                                                Mirjana Kosanović v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za  objavu  presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog  prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

 

Dna:

1. Odvjetnica S. Č., Z.,

2. Odvjetnica I. M., Z.,

 

 

 

 

_________________________________

¹ Fiksni tečaj konverzije: 1 € = 7,53450 kn