Poslovni broj: 102. Pr-3038/2021-10

Republika Hrvatska Općinski sud u Osijeku
Parnični odjel, Kralja Zvonimira 3
31000 Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, na temelju prijedloga
sudskog savjetnika Eugena Jakopovića, u pravnoj stvari tužiteljice R. P. iz
O., OIB: …, koju zastupa punomoćnica D. K.,
odvjetnica u O., protiv tuženika škole D.M. iz
O., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i
javne rasprave zaključene 8. studenog 2022., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice
D. K., odvjetnice u O., punomoćnika tuženice B. B., tajnika
škole D.M., 14. studenog 2022. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženici školi D.M. u O.,
isplatiti tužiteljici R. P. iz O., razliku
manje isplaćenih plaća u bruto iznosu od 8.622,90 kn (slovima: osam tisuća šest
stotina dvadeset dvije kune i devedeset lipa) / 1.144,46 eura (slovima: tisuću stotinu
četrdeset četiri eura i četrdeset šest centi)1 sa zateznim kamatama, osim na iznose
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u niže navedenim bruto
iznosima, koje teku od dospijeća svakomjesečnog iznosa pa do isplate i to po stopi
koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu,
uvećane za 3 (tri) postotna poena, a koje teku i to:

- na iznos od 726,99 kuna od 16. ožujka 2016., do isplate,
- na iznos od 684,80 kuna od 16. travnja 2016., do isplate,
- na iznos od 705,69 kuna od 16. svibnja 2016., do isplate,
- na iznos od 690,30 kuna od 16. lipnja 2016., do isplate,
- na iznos od 1.130,81 kuna od 16. srpnja 2016., do isplate,
- na iznos od 682,83 kuna od 16. kolovoza 2016., do isplate,
- na iznos od 766,70 kuna od 16. rujna 2016., do isplate,
- na iznos od 693,43 kuna od 16. listopada 2016., do isplate,
- na iznos od 694,62 kuna od 16. studenog 2016., do isplate,
- na iznos od 693,43 kuna od 16. prosinca 2016., do isplate,

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: 102. Pr-3038/2021-10

- na iznos od 688,44 kuna od 16. siječnja 2017., do isplate,
- na iznos od 464,86 kuna od 16. veljače 2017., do isplate.

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od

4.218,75 kn (slovima: četiri tisuće dvije stotine osamnaest kuna i sedamdeset pet
lipa) / 559,92 eura (slovima: pet stotina pedeset devet eura i devedeset dva centa)2
sa zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 14. studenog 2022.
do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u vremenskom razdoblju od 1. veljače 2016.
do 31. siječnja 2017. bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu profesora
ekonomske grupe predmeta. Ističe kako je plaća tužiteljice definirana Zakonom o
plaćama u javnim službama ("Narodne novine, broj: 27/01 i 39/09 – dalje u tekstu
ZPJS), dok je osnovica plaće regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim
službama ("Narodne novine", broj: 39/09 i 124/09 – dalje u tekstu ZOPJS). U
spornom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i
namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12, 150/13, 153/13 -
dalje u tekstu TKU 141/12) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljeni
na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora koji imaju svojstvo kolektivnog
ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaće u javnim službama:
"Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama" od 23. studenog 2006. – kojim je
u članku I. ugovorena osnovica za obračun plaće od 2009. iznosila 5.415,37 kuna,
"Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama" od 13. svibnja 2009. –
kojim je u članku II. određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. s 5.415,37
kuna na 5.108,84 kune i u članku III. vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna
nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a, "Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama" od 26. listopada 2011. –
kojim je u članku III. određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama
iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda
za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije
stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna
tromjesečja). Navodi kako je 27. studenog 2015. Državni zavod za statistiku RH
objavio priopćenje iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast
BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8% slijedom čega je razvidno
kako je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio
točno dva posto, čime su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice plaće na temelju
odredaba Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama - dalje u tekstu IDDS). Unatoč tome tuženica je obračunala tužiteljici sve
plaće u utuženom razdoblju s osnovicom od 5.108,84 kune umjesto s osnovicom

2 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3 Poslovni broj: 102. Pr-3038/2021-10

5.415,37 kuna slijedom čega ukupan dug tuženice prema tužiteljici s osnove razlike u
plaći iznosi 8.622,90 kuna. Predlaže da sud održi glavnu raspravu i donese presudu
kojom će naložiti tuženici da isplati tužiteljici navedeni iznos uvećan za zatezne
kamate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi kako nije sporno da je tužiteljica
zaposlena kod tuženice temeljem ugovora o radu, kao što nije sporna ni činjenica da
su Vlada RH i sindikati sklopili sporazume, a kako je to navela tužiteljica u tužbi.
Ističe kako je sporna pravna valjanost pravnih izvora koje je navela tužiteljica u tužbi.
Smatra da su pravno nevaljane IDDS-a od 26. listopada 2011. obzirom da su iste
potpisane od sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za plaće u javnim
službama od 23. studenog 2006. i Dodatak sporazumu od 13. svibnja 2009. potpisali
predstavnici osam sindikata, no pri tome ne spori da je Izmjene i dopune Dodatka
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. parafirao i
osmi predstavnik sindikata. Sukladno tome, a kako bi izmjene kolektivnog ugovora
bile pravno valjane, potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i izvorni
kolektivni ugovor, slijedom čega su pravno nevaljane IDDS-om od 26. listopada

2011. Također, smatra da Sporazum o osnovici plaća u javnim službama od 23.
studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 13.
studenog 2009. i IDDS-u od 26. listopada 2011. predstavljaju sporazum obveznog
prava, običan ugovor te nemaju snagu kolektivnog ugovora zbog toga što nisu bili
sklopljeni na zakonit način, jer njihovu sklapanju nisu prethodili kolektivni pregovori u
smislu Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19, - dalje u tekstu -
ZOR), jer poslodavac prilikom sklapanja navedenih kolektivnih ugovora nije
pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego
samo s predstavnicima određenih sindikata, a koji predstavnici nisu imenovani
zajedničkim sporazumom svih sindikata, niti su imenovani odlukom Gospodarsko-
socijalnog vijeća. S obzirom da se ne radi o kolektivnim ugovorima, tužiteljica kao
radnica zaposlena kod tuženice kao javne ustanove koja obavlja djelatnost javne
službe, ne može biti aktivno legitimirana potraživati prava iz predmetnih sporazuma.
Ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru i iz razloga jer isti sadržajno ne utvrđuju
konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno, pozivom na iste mogla primijeniti.
Nadalje, navodi da se plaće u javnim službama uređuju ZPJS-om i ZOPJS-om.
ZOPJS u članku 2. propisano je da se plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim
ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni
ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu plaća se
uređuje posebnom odlukom Vlade RH. Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da se do
utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće
utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. Budući da opisano čini strogo zakonsko uređenje, tužena smatra da je svaki
daljnji automatizam usklađivanja osnovice koji bi proizlazio iz interpretacije IDDS-a
od 26. listopada 2011. bio u izravnoj suprotnosti s člankom 2. ZOPJS-a. Slijedom
navedenog, smatra da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun
plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017. na
plaći za siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za
obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Osim izloženog ističe da je prema podacima
Državnog zavoda za statistiku BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj
razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP)
zabilježio dvanaest razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počev od četvrtog
tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga uskladba prema

4 Poslovni broj: 102. Pr-3038/2021-10

člancima III. do V. Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama
od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest tromjesečja počev od siječnja

2016. Međutim, kako Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina,
smatra da do uskladbe prema člancima III. do V. nije došlo za vrijeme važenja istih.
U konačnici tuženica ističe i prigovor zastare za sva novčana potraživanja o
predmetnoj tužbi. Predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti jer isti nije
osnovan.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je tijekom postupka izvršio uvid u
cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u e-Spisu i to: Ugovor o radu od 31. prosinca

2001., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006.,
Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.,
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.
listopada 2011., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 28.
kolovoza 2015., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku RH od 27.
studenog 2015. te platne liste za tužiteljicu. Sud je izveo sve dokaze koje su stranke
predložile.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike u plaći.

5. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženice u
utuženom razdoblju, nije sporno da su Vlada RH i sindikati sklopili sporazume kako je
to navela tužiteljica u tužbi, kao što nije sporno niti da je tuženica obračunavala plaću
prema osnovici od 5.108,84 kune. Nadalje, nije sporna pravilnost tužiteljičinog
izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju, odnosno nije sporna
visina tužbenog zahtjeva.

7. Međutim, sporna je pravna valjanost te način tumačenja pojedinih odredbi
Izmjena i dopuna Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada

2011. Također, a s obzirom na navedeno, sporno je, je li tuženica u utuženom
razdoblju trebala obračunavati plaću tužiteljici prema osnovici od 5.415,37 kuna ili
prema osnovici od 5.108,84 kuna.

8. Istaknuti prigovor zastare tuženice nije osnovan. Člankom 139. ZOR-a
propisano je kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a
budući da je najstarije potraživanje iz veljače 2016. dospjelo 16. ožujka 2016., a da je
tužba podnesena 26. veljače 2021. očito je kako je ista podnesena unutar zastarnog
roka od pet godina.

9. U dokaznom postupku utvrđeno je kako su Vlada RH i Sindikati javnih
službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim
školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat
zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i
socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat
medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi
zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim
su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine,
povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu
za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini.

9.1. Nadalje, Vlada RH i navedeni Sindikati javnih službi su 13. svibnja 2009.
zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se
suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn
bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica
za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon

5 Poslovni broj: 102. Pr-3038/2021-10

što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne
godine te su u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne
mjesečne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u
odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

9.2. Nakon toga, Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada

2011. IDDS-u, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po
predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što tuženica ukazuje u odgovoru na
tužbu, kojim Izmjenama su između ostalog izmijenjeni člankom III., IV., VII. i XI.
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na
način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje
odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim člankom III.
utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn
bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu
na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za
dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom
sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Izmijenjenim člankom VII. je
utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji
tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.
do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog
BDP-a trajao, a izmijenjenim člankom XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina.
9.3. Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali IDDS od 26. listopada

2011. donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o
osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII.
Dodatka Sporazumu, s tim da je iz članka 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno kako
je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj IDDS-u od 26. listopada 2011.
9.4. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena ZOPJS, koji je
izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama
("Narodne novine", broj: 124/09). Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je i danas
u primjeni neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u
javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i
sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog
proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama
određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. gore navedenog
Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se
na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se
ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe članka 2. ZOPJS-a.
9.5. Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 126/2016.) kojom je
osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja

2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja je isplaćena u mjesecu
veljači 2017.

9.6. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili
su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
("Narodne novine", broj: 84/07, dalje u tekstu - TKU/07) u kojemu je u članku 49.
stavku 4. ugovoreno: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen

23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni

6 Poslovni broj: 102. Pr-3038/2021-10

dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj
Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

9.7. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/10,
dalje u tekstu - TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne
strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji
se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u
obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju
na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima“.

9.8. Člankom 51. stavku 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: - dalje u tekstu - TKU/12) je
ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.“.

9.9. Iz članka 199. stavka 1. ZOR-a proizlazi da se nakon isteka roka na koji je
sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje
sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno
sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri
mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca
od isteka otkaznog roka. Nadalje, iz članka 139. ZOR proizlazi da potraživanja iz
radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZOR-om ili drugim zakonom nije
drukčije određeno. Također, iz članka 90. stavka 1. ZOR-a proizlazi da je poslodavac
dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavka 3.
ZOR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije
određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do
petnaestog dana u idućem mjesecu.

9.10. Međugodišnji realni tromjesečni BDP rastao je u drugom tromjesečju

2015. 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju 2,8%, u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine.

10. Provodeći dokazni postupak te primjenjujući pravne izvore mjerodavnog
materijalnog prava prvenstveno treba naglasiti da su u cijelosti neosnovani navodi
tuženice u kojima ista osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS-a. Naime, iz
naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i
sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama
utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS-u. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik
IDDS-a izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7.
prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada
u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga
valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-
408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe
kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio
isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora.
U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je
parafirao, a što ne spori niti tuženica, iz čega je razvidno da je sudjelovao u
pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, po

7 Poslovni broj: 102. Pr-3038/2021-10

stavu ovog suda IDDS predstavljaju valjani kolektivni ugovor, što je potvrđeno i
citiranim odredbama TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu
citiranog članka 2. ZOPJS-a temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju.
To stoga što su odredbe IDDS-a bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je
člankom XI. IDDS-a ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje
vrijeme je produženo za tri mjeseca sukladno citiranom članku 199. stavku 1. ZOR-a.
10.1. Neosnovane su tvrdnje tuženice vezane za odgodu primjene članka III.
IDDS-a, jer odredbom članka VIII. IDDS-a nije odgođena primjena članka III. IDDS-a.
Naime, iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26.
listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi
da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u članku IV. i V.
IDDS-a, slijedom čega nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen
način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj Rev-1111/2020.

10.2. Budući da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku zabilježena
stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015.
od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2
% te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su
se uvjeti iz članka III. IDDS-a za obračun plaća u javnim službama po osnovici od

5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena
do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja
je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

10.3. Kako je tuženica na ročištu 8. studenog 2022. izjavila da visinu tužbenog
zahtjeva ne čini spornom, navedena činjenica je nesporna pa ju sud zbog toga nije
niti utvrđivao.

11. Slijedom svega navedenog sud je tužiteljici dosudio u cijelosti razliku
manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 8.622,90 kuna, s mjesečnim
iznosima razlike plaće na način kako je to tužiteljica naznačila u tužbi, a kako je
navedeno u izreci pod točkom I. ove presude.

12. Prema odredbi članka 433.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje u tekstu ZPP)
kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto
iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Navedeni iznosi iskazani su u bruto
iznosu kako u tužbi tako i u izreci presude.

13. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice se temelji na
odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05,
48/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje u tekstu ZOO).

14. Odluka suda o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154.
stavka 1. ZPP-a te su tužiteljici dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i
naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,
37/22 i 126/22) i vrijednosti predmeta spora.

14.1. Tako je sud tužiteljici priznao trošak zastupanja po ovlaštenoj
punomoćnici i to za sastav tužbe u iznosu 1.125,00 kuna plus PDV 25% (Tbr.7.1.), za
sastav obrazloženog podneska od 1. lipnja 2022. u iznosu 1.125,00 kuna plus PDV
25% (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu 8. studenog 2022. u iznosu 1.125,00 kuna
plus PDV 25% (Tbr. 9.1.) što iznosi 3.375,00 kuna, a s pripadajućim PDV-om od
25%, odnosno 843,75 kuna, sveukupno iznosi 4.218,75 kuna.

8 Poslovni broj: 102. Pr-3038/2021-10

14.2. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i
zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova
postupka, odnosno od 14. studenog 2022. pa do isplate.

14.3. Tužiteljica je zatražila trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u
iznosu 562,50 kuna plus PDV 25%, a o istom će sud odlučiti posebnim rješenjem,
ovisno o činjenici hoće li punomoćnica tužiteljice pristupiti na ročište za objavu
presude ili neće.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku, 14. studenog 2022.

Sutkinja Dubravka Čapelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštane je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se
podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, u roku od 15 (petnaest)
dana od dana održavanja ročišta na kojoj se presuda objavljuje, ako je stranka
uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka
prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka

354. stavka 2. točke 3. istog Zakona.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice 2. Tuženici

3. Poreznoj upravi nakon pravomoćnosti