1

Poslovni broj: 23 Gž-3797/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 23 Gž-3797/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tihani Mariji Miladin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika I. K. iz L., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mr.sc. E. K. i A. K., odvjetnicima u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-420/2019-17 od 22. srpnja 2022. godine, dana 14. studenoga 2022. godine

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-420/2019-17 od 22. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. K. iz P. poslovni broj Ovrv-3140/2019-2 od 12. rujna 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.145,53 kn/152,04 eur[1] sa zateznom kamatom od 17. travnja 2018. do isplate, te pod točkama II. i III. izreke i sudi:

„1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. K. iz P. poslovni broj Ovrv-3140/2019-2 od 12. rujna 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku osam dana isplatiti tužitelju iznos od 1.145,53 kn/152,04 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev usvaja.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.153,13 kn/153,05 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 14. studenoga 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka u iznosu od 725,00 kn/96,22 eur zajedno sa zateznom kamatom.“

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 590,63 kn/78,39 eur, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 12. rujna 2019. pod poslovnim brojem Ovrv-3140/2019- 2 donio javni bilježnik D. K. iz P. te se odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju A. H. d.o.o., OIB: …, da tuženiku I. K., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 725,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. srpnja 2022. pa do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu postupovnog troška kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se pobijana presuda preinači. Potražuje trošak sastava žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode predlažući odbiti žalbu kao neosnovanu.

 

4. Žalba tužitelja je osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,  89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.308,60 kn na ime duga tuženika po računima za prosinac 2017. u iznosu od 44,16 kn, siječanj 2018. u iznosu od 118,91 kn i ožujak 2018. u iznosu od 1.145,53 kn.

 

7. Nesporno je postojanje ugovornog odnosa između stranaka po osnovi pružanja usluga tužitelja za paket TV + Internet, u razdoblju od 25. rujna 2014. do 31. siječnja 2018. te je nesporno da je predmetni ugovorni odnos raskinut.

 

8. U žalbenoj fazi postupka sporno je je li nastupila zastara potraživanja tužitelja po računu za ožujak 2018. u iznosu od 1.145,53 kn koji se odnosi na naknadu za nevraćenu telekomunikacijsku opremu.

 

9. Polazeći od utvrđenja da je navedena tražbina u iznosu od 1.145,53 kn koja se odnosi na trošak nevraćene opreme dospjela na naplatu 16. travnja 2018., a prijedlog za ovrhu je podnesen 11. rujna 2019., prvostupanjski sud prihvaća prigovor zastare pozivajući se na primjenu odredbe članka 232. stavak 1. točka 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

 

10. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o istaknutom prigovoru zastare.

 

11. Odredbom članka 232. stavak 1. točka 3. ZOO propisano je da tražbine pošte, telegrafa i telefona za upotrebu telefona te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima zastarijevaju za jednu godinu.

 

12. Kako su naprijed citiranom odredbom taksativno navedene tražbine za koje je propisan jednogodišnji zastarni rok te imajući u vidu da su propisani zastarni rokovi kogentne naravi (članak 218. ZOO) odredba članka 232. ZOO se ne može ekstenzivno tumačiti. 

 

13. Dakle, u konkretnom slučaju nije riječ o tražbini iz članka 232. stavak 1. točka 3. ZOO već se radi o obvezi koja proizlazi iz ugovornog odnosa i za koju je određen petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO. Obzirom da je utuženi račun dospio na naplatu 16. travnja 2018., a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen javnom bilježniku u okviru zastarnog roka od 5 godina, 12. rujna 2019., to nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

 

14. Kako tuženik niti ne spori da telekomunikacijsku opremu nije vratio, sukladno primjeni članka 6.1.6. Općih uvjeta tužitelja, oprema je postala vlasništvo tuženika uz obvezu plaćanja naknade za opremu, a za što joj je tužitelj ispostavio račun broj …, s datumom dospijeća 16. travnja 2018.

 

15. Naime, odredbom članka 6.1.6. Općih uvjeta tužitelja određeno je da je rok za povrat terminalne opreme u nepokretnoj mreži petnaesti dan od dana izdavanja računa u kojem je naplaćena naknada za opremu, a u slučaju da oprema nije vraćena u propisanom roku ista prelazi u vlasništvo krajnjeg korisnika uz obvezu plaćanja naknade za opremu.

 

16. Odredbom članka 9. ZOO propisano je da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. ZOO propisano da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti je.

 

17. Nadalje, odredbom članka 29. stavak ZOO propisano je kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od 17. travnja 2018.g, odnosno sljedeći dan od dana dospijeća 16. travnja 2018.

 

18. Stoga je, primjenom citiranih odredbi članka ZOO ovaj sud na temelju odredbe članka 371. stavka 1. točke 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu.

 

19. U smislu odredbe članka 166. stavka 2. ZPP trebalo je odlučiti i o troškovima cijelog postupka s obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari.

 

20. Parnični trošak odmjeren je na temelju odredbe članka 154. st. 2. ZPP. Tužitelj je uspio u postupku sa 88 % svoga zahtjeva a tuženik sa 12 %, dakle tužitelj ima pravo na naknadu nastalih troškova postupka u omjeru od 75%.

Pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je trebalo priznati trošak zastupanja primjenom odredbe čl. 155. st. 1 i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT). Tužitelju je priznat trošak sastava podnesaka od 8. rujna 2020. i 24. studenoga 2020. (Tbr 8/1 OT), te trošak zastupanja na ročištu od 13. lipnja 2022. (Tbr. 9/1 OT) za svaku radnju po 250,00 kn, ukupno 750,00 kn, uz PDV od 25% ukupno 937,50 kuna. Nadalje, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je trebalo priznati trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 100,00 kuna te trošak ovršnog postupka u iznosu od 500,00 kn, dakle ukupan trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.537,50 kn. Prema omjeru od 75 % tužitelju je dosuđen trošak u iznosu od 1.153,13 kn. Na dosuđeni iznos troška tužitelj ima pravo na kamatu od dana donošenja ove presude na temelju članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 80/22, dalje ZID ZPP/22) koji se primjenjuje na temelju čl. 107. st. 2. ZID ZPP/22.

 

21. S obzirom da je tužitelj uspio u žalbi, pripada mu pravo na naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kuna (Tbr.10/1 OT), što uvećano za PDV iznosi 390,63 kn, uz trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 200,00 kuna, daje ukupan trošak žalbenog postupka u iznosu od 590,63 kuna.

 

22. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen, jer nije bio nužan za vođenje postupka.

 

U Zagrebu, 14. studenoga 2022.

 

 

                                                                                                                                            Sudac:

Tihana Marija Miladin, v.r.