Pristupanje sadržaju
R. H. O. S. U. S. E..vojarna Sv. Križ, Dračevac
Split Pr-651/2019-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. P., …, G. S.,
Ž., OIB: …., kojeg zastupa punomoćnik G. P., odvjetnik u
S., protiv tužene S. k. u S., …., Split, OIB:
….., koju zastupa punomoćnica J. K., odvjetnica u S., radi
utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, nakon održane usmene i
javne glavne rasprave, zaključene dana 7.rujna 2022. u nazočnosti punomoćnika
tužitelja i punomoćnice tužene, dne 11. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se nedopuštenom i bez pravnog učinka Odluka o redovitom otkazu
Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od dana 26. 7. 2016. godine
broj KLASA: 612-04-06-01; UR BROJ: 2181-121-16-553/1, pa je tuženik dužan vratiti
tužitelju sva prava koja su mu uskraćena citiranom odlukom, na radnom mjestu
tehnički suradnik-elektrotehničar.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u
iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana do dana donošenja presude.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dne 5.rujna 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja
nedopuštenom odluke o redovitom otkazu ugovora o radu. U tužbi se navodi kako je
tužitelj temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme u radnom odnosu kod
poslodavca ovdje tuženika, koji je donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu s
ponudom izmijenjenog ugovora o radu dana 26. 7. 2016., koja je tuženiku
dostavljena dana 28. 7.2016. godine na osnovu odluke ravnatelja mr. sc. P. K.
KLASA: 612-04-06-01; UR BROJ: 2181-121-16-494. Primitkom spomenute odluke,
tužitelj je dna 8.8.2016. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika na koji se
poslodavac negativno očitovao Odlukom od dana 23.08.2016. godine pravdajući
svoju nezakonito donesenu Odluku o redovitom otkazu. Kao razlog redovitom otkazu
u Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o
radu od dana 26.07.2016. godine, tuženik navodi:
- dozvolio boravak maloljetne djece u prostoru CNUS-a
- rektor s osobama koju su bile s njim nije mogao izići iz knjižnice, zbog toga što
tužitelj iz nadzorne sobe nije pratio kretanje osoba u Knjižnici
- te da je iz kioska Tiska, koji radi u okviru prostora Knjižnice otuđio, u više
navrata, imovinu u vrijednosti od 500,00 kn što je kasnije i nadoknadio.
Treći razlog otuđenje novca u Odluci o redovitom otkazu Ugovora s ponudom
izmijenjenog ugovora o radu, nije u dovoljnoj mjeri uopće opisan da bi kao razlog bio
odlučan za davanje spomenutog otkaza, jer iz odluke nije jasno na koji način je
"utvrđeno da bi tužitelj u više navrata otuđio iznos od 500,00 kn", dakle, opisani
razlog za donošenje spomenute Odluke o redovitom otkazu Ugovora o s ponudom
izmijenjenog ugovora o radu je manjkav, nedorečen i ovako opisan ne spada u
razloge za otkazivanje ugovora o radu. Tužitelj nije nigdje priznao (pretposljednja
rečenica Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog…) da bi otuđio iz trafike T.
iznos novca, već je rekao da je pristao na vraćanje novca kako se njegov sin ne bi
kompromitira u svjetlu predmetnog događaja. Prema tome, manipulacijom ravnatelja
pristati na povrat novca zbog zaštite djeteta, nije priznanje otuđenja novca, kako je
netočno navedeno u Odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Suprotno
Odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, provedeni stegovni postupak ne
upućuje niti jedan dokaz da bi tužitelj navedeno stvarno počinio jer niti jedan svjedok
nije očevidac tužiteljevog nezakonitog ponašanja, vraćanje novca nije priznanje i sam
iskaz tužitelja nigdje ne potvrđuje podmetnutu insinuaciju tuženika dok nadzorne
kamere osim snimke tužitelja kako prolazi pored trafike ne upućuju da bi isti ili njegov
sin bilo što ukrao. Uostalom navodni novac je otuđen u trafici T. koja osim što
dijeli prostor s tuženikom, nije u nikakvoj pravnoj svezi s istim pa je netočno
navedeno u Odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, da je tužitelj
zloupotrijebio ovlasti. Navodi se kako se navodna povreda učinjena skrivljenim
ponašanjem tužitelja dogodila sredinom prosinca prošle godine, da bi stegovni
postupak bio pokrenut u trećem mjesecu ove godine, Odluka o zabrani prilaska u
određene prostorije donesena je 6. 7. 2016., a odluku o redovitom otkazu Ugovora o
radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, tek dana 26. 7. 2016. godine što
upućuje na kalkuliranje tuženika s ovom Odlukom što ga čini nevjerodostojnim.
1.1.Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi
nedopuštenom i bez pravnog učinka Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu s
ponudom izmijenjenog ugovora o radu od dana 26. 7. 2016. godine broj KLASA: 612-
04-06-01; UR BROJ: 2181-121-16-553/1, uz vraćanje svih prava tužitelju koja su mu
uskraćena citiranom odlukom, na radnom mjestu tehnički suradnik-elektrotehničar,
sve uz potraživanje troškova postupka.
2. U odgovoru na tužbu od 21.rujna 2020. tuženik se usprotivio tužbi, predlaže odbiti
tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku.
Navodi kako tužitelj ni ne negira dvije prvo navedene povrede radnih obveza
(dovođenje mldb. djece u prostor CNUS-a) i da zbog njegovog odsustvovanja s
radnog mjesta (nadzora kretanja ulazaka i izlazaka iz K.) kritične prigode
Rektor S. i osobe koje su se s njim nalazile nisu mogle izaći iz K., već
samo smatra da to nisu povrede radnih obveza zbog kojih bi trebao dobiti otkaz.
Navodi, kako je tužitelju dana mogućnost obrane što je i iskoristio, kao i mogućnost
da uzme branitelja što je isto učinio, ali je sam branitelj zaključio da ne treba
prisustvovati raspravi koja je održana kod tuženika. Osim toga, tužitelju je ujedno
ponuđeno zaključenje drugog ugovora o radu koji u bitnome ne mijenja njegova
prava iz radnog odnosa, koji ugovor je on i potpisao. Tuženik je imao itekakav razlog
za redoviti otkaz ugovora o radu, te otkaz koji je dobio tužitelj nije nezakonit ni
nedopušten.
3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom odluke o redovitom otkazu
ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 26. srpnja 2016.,
zahtjeva za zaštitu prava radnika od 8. lipnja 2016., Odluke tuženika od 26. kolovoza
2016., zapisnika od 14. ožujka 2016., medicinske dokumentacije za bivšu suprugu
tužitelja, odluke o načinu i uvjetima obavljanja posla radnog mjesta tehnički suradnik
od 6. 7. 2016., rješenja ovog suda pod br. Pr-685/16 od 7. veljače 2017., odluke
Županijskog suda u Zagrebu br. GžR-1085/2018 od 21. lipnja 2019., izjave V.
G. od 26. 5. 2021., izjave tužitelja od 22. 12. 2015., Pravilnika o radu od svibnja
2015., Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova i radnih zadaća u
Sveučilišnoj knjižnici u Splitu od listopada 2013., Pravilnika o izmjenama i dopunama
Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova i radnih zadaća u
Sveučilišnoj knjižnici u Splitu od studenoga 2016.,ugovora o zakupu poslovnog
prostora od 27. 4. 2015., saslušanjem svjedoka P. K., M. K.
M., H. T. J., V. I., M. N., I. D.,
J. K., M. B., S. M., J. N., A. Č.,
N. B., saslušanjem tužitelja kao parbene stranke, dok je tuženik odustao od
prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka D. I., M. V.,
D. Ž., M. P. i A. S. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene
svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno
provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.
4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tužene temeljem ugovora o radu na neodređeno
vrijeme od 1. 3. 2009., a na radnom mjestu tehničkog suradnika-elektrotehničara u
Službi za održavanje i sigurnost zgrade S. knjižnice u S.,
- da je protiv tužitelja vođen stegovni postupak zbog povreda radnih obveza;
- da je tužitelju redovno otkazan ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o
radu 26. srpnja 2016., koju ponudu je tužitelj prihvatio i potpisao;
- da je protiv odluke o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog
ugovora, tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava radnika 8.kolovoza 2016., a koji
zahtjev je tužena odbila kao neosnovan odlukom od 23.kolovoza 2016.,
- da je tužba podnesena u zakonskom roku.
5. Prijeporno je između parbenih stranaka je li tužena kao poslodavac imala
opravdan razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu.
6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da nije dopuštena odluka o redovitom
otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, uz vraćanje svih prava
tužitelju koja su mu uskraćena predmetnom odlukom, a koji otkaz je tužena dala
tužitelju zbog kršenja radnih obveza (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
8. Naime, odredbom članka 115. stavka 1. točka 3. Zakona o radu (Narodne novine
broj 93/14,127/17, 98/19; dalje - ZR-a) određeno je da poslodavac može otkazati
ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima
opravdani razlog i to u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz
uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
9. Člankom 119. st.1. ZR određeno je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog
ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz
radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te
obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od
poslodavca da to učini, a st. 2. istog članka određeno je da prije redovitog ili
izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan
omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije
opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
10. Odredbom članka 123. st.1. ZR propisano je kako se odredbe ovoga Zakona koje
se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i
istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima
(otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora); st. 2. citiranog članka ako u slučaju iz
stavka 1. ovoga članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred
nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora; st. 3. o ponudi za
sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku
koji odredi poslodavac, a koji ne smije biti kraći od osam dana.
11. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio radnik tužene na radnom mjestu tehnički
suradnik-elektrotehničar u Službi za održavanje i sigurnost zgrade temeljem ugovora
o radu od 1. 3. 2009., međutim, tužena je zbog kršenja radnih obveza (zbog
skrivljenog ponašanja radnika) otkazala tužitelju ugovor o radu na neodređeno
vrijeme od 1. 3. 2009. Iz obrazloženja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu s
ponudom izmijenjenog ugovora o radu proizlazi kako je zbog dojave da radnik
12.12.2015. i 19.12.2015. počinio niz povreda radnih obveza, ravnatelj predložio
provođenje stegovnog postupka protiv radnika kako bi se utvrdilo o kakvim se
povredama radilo i njihovoj težini, nakon čega je Povjerenstvo SK utvrdilo sve
relevantne činjenice, što je zapisnički konstatirano 14. 3. 2016., te je utvrđeno kako je
radnik počinio niz povreda radnih obveza i to: u vrijeme otvaranja izložbe Vaska
Lipovca u prostoru u okviru Knjižnice napravio niz propusta glede sigurnosti objekta i
osoba - dozvolio boravak mldb. djece u prostoru CNUS-a; Rektor s osobama koje su
bile s njim nije mogao izaći iz Knjižnice jer se nije mogla podići rampa jer u to
vrijeme tužitelj iz nadzorne sobe nije pratio kretanje osoba u K. (reagirao je tek
lupanjem vrata); otuđio, u više navrata, iz kioska T. imovinu u vrijednosti od
500,00 kn, što je kasnije i nadoknadio, što je sve utvrđeno saslušanjem svjedoka,
pregledom nadzornih kamera i temeljem iskaza i priznanja samog radnika.
Dakle, tužena je redoviti otkaz ugovora o radu dala zbog skrivljenog ponašanja tužitelja – kršenja radnih obveza.
12. Svjedok P. K. u svom iskazu navodi kako po kazivanju M. K. M. i S. K. rampa nije otvorena da bi rektor mogao proći u garažu, već
je otvorena kada su lupale u CNUS-a , a tužitelj i Vlado Ilić su trebali sve pratiti da
besprijekorno funkcionira, dok djeca u prostorije CNUS-a ne smiju nikada ući. Putem
nadzorne kamere vidio je tužitelja i V. I. da s nivoa u prizemlju odlaze na
nivo garaže, a nakon pola sata tužitelj se vratio iz garaže, prošao rampu, ušao u
prostore knjižnice i ide prema trafici u rukama nije imao ništa, a kada se vraćao u
ruci je imao vrećicu. Navodi kako se iz trafike gospođa žalila u nekoliko navrata da joj
nedostaju stvari, a tužitelj je priznao da je uzeo cigarete iz trafike i da to više neće
činiti, što je i potpisao, te je i vratio novce. Problem je nastao kada momak, preko
kojeg je novac vraćen, nije uzeo višak već rekao da se to da H. koja je time bila
revoltirana pa je provela disciplinski postupak.
13. Svjedokinja M. K. M. iskazala je kako je tužitelj doveo svoje mldb.
dijete u prostor u kojem nije smjelo biti. Osim toga, kada je bila izložba Vaska
Lipovca, tužitelj i V. I., koji su bili dežurni, trebali su otvoriti vrata (rampu), a to
nisu obavili kako treba, jer su kolegica i ona bile ispred rampe, došao je i rektor, a
oni ih nisu primijetili pa je pokucala na vrata CNUS-a i nakon druge intervencije su
otvorili vrata.
14 Svjedokinja H. T. J. navodi kako je za krađu u trafici obavijestila
ravnatelja da poduzme mjere, a kada se u 12. mjesecu vratila s godišnjeg odmora,
gospođa P. iz trafike htjela je njoj dati 17,00 kn što je ostalo viška od povrata
duga, a ona da bi zaštitila neovlašteno korištenje njezinog imena o tom događaju
obavijestila je disciplinsku i kadrovsku komisiju.
15. Iz iskaza svjedoka V. I. proizlazi da je tužitelj kolateralna žrtva od
strane M. K. M. i P. K. jer je trebalo primiti jednu kolegicu u stalni
radni odnos pa su se trebali riješiti nekog radnika. Kada je bila izložba, R. i on su
imali kartice s kojima su mogli otvarati i zatvarati vrata, paziti da ljudi mogu prolaziti
do galerije gdje je izložba. M. nije došla na vrata službe održavanja i pokucala
kakav je bio običaj, već je stala s prijateljicom i rektorom, a kada su njih dvojica vidjeli
da tu stoje izašli su vani, da bi im ona govorila kako tu stoje 15 min, a oni im ne
otvaraju vrata. Par dana poslije izložbe saznao je da je opljačkana trafika, tada je
krenula hajka na R., organizirana je disciplinska komisija na kojoj su odlučili da je
R. kriv.
16. Svjedokinja M. N. je iskazala kako nije točno da je trafika provaljena, a
pored trafike je prolaz koji vodi u kuhinju gdje oni ostavljaju hranu u frižideru, kao što
je tužitelj iz frižidera uzeo svoju kesicu i prošao pored trafike. R. je platio iz svoga
džepa 490,00 kn iako nije kriv, jer su mu rekli da mu neće dirati dijete ako to plati.
17. Iz iskaza svjedokinje I. D., koja je u vrijeme događaja bila predsjednica
Povjerenstva za utvrđivanje činjenica, proizlazi kako su nastojali utvrditi što se
dogodilo kritične prigode pa su tako utvrdili da je došlo do višestrukog otuđivanja
robe iz trafike (kroz 3-4 navrata) i imali su izjavu tužitelja. Neposredna saznanja o
događaju nema (ni o izložbi, ni o krađi), da nitko nije vidio tko je uzeo predmete iz
trafike, samo je viđen R. kako s vrećicom izlazi iz kuhinje što su snimile kamere.
18. Svjedokinja J. K. je iskazala kako su oni kao Povjerenstvo za
utvrđivanje činjenica utvrdili činjenično stanje, podnijeli prijedlog ravnatelju, a kojem
su prethodile izjave svih relevantnih ljudi koji su upoznati sa slučajem (V.
G., gospođe P. iz trafike, mail-a H. T. J.). V. G. im je
rekao kako je R. u kafiću priznao otuđenje stvari iz trafike. Nakon provedene
istrage Povjerenstvo je dalo odluku ravnatelju na daljnje postupanje.
19. Svjedokinja M. B. iskazala je kako je, kao član Povjerenstva za
utvrđivanje činjenica, prvi put saznala za otuđenje artikala iz trafike u siječnju 2016.
Saslušali su svjedoke, te R.. Imali su izjavu Roka kojom je priznao otuđenje
artikala i koju je on potpisao, te da postoje snimke na kojima je R. jedina osoba
koja je taj dan prošla u smjeru kuhinje bez ikakvog artikla u rukama, a iz kuhinje se
vratio s kesicom.
20. Svjedok S. M. u svom iskazu navodi kako je s V. G.
pregledavao snimke na kojima se u prostoru iz kojeg se može ući u kiosk T. vidi
samo R., jedanput nosi kesu u ruci, drugi put jaketu u zavežljaju, a oba puta je
prijavljen inventurni manjak u kiosku T.. Ravnatelj im je kazao kako je R.
priznao da je krao iz kioska T., nakon čega je uslijedilo vraćanje novca
21. Svjedoci J. N., A. Č. i N. B. neposrednih saznanja o samom događaju nemaju.
22. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako V. I. i on nisu primijetili da
rektor želi izaći, a tko je želio proći vrata (rampu), trebao je doći do njih, pokucati i
oni bi karticom vrata (rampu) otvorili i kada im je pokucano to su vrata i otvorili. Što
se tiče krađe iz trafike podmirio je dug našto je bio prisiljen da mu ne bi dijete,
dvanaestogodišnji sin, zvalo na saslušanje, a koje dijete je tu subotu bilo s njim. Nije
bilo pisanog upozorenja na povrede radne obveze, a kada je podmirio 500,00 kn za
trafiku nastala je hajka na njega.
23. Iz izjave V. G. od 26.svibnja 2021., ovjerene pred javnim bilježnikom
T. K.-M. pod br. OV-2819/2021, proizlazi kako je za prijavu krađe u
trafici T. saznao od ravnatelja koji je od njega tražio provjeru slučaja pa se u
Trafici raspitivao o visini štete, a onda je pregledao nadzorne kamere u prostorijama
CNUS-a gdje je uočeno pored tužitelja i V. I. dvoje mldb. djece, tužiteljev
sin i V. nećak. Predložio je R. da radi zaštite svog sina navedeni iznos
preko posrednika vrati u trafiku, našto je tužitelj negodovao ponavljajući da to nije
učinio, ali je ipak organizirao povrat novca i T. je slučaj smatrao završenim. Nakon
toga počinje R. progon. Stegovna komisija po ubrzanom postupku proglašava
Roka krivim, a dokazi krivnje su video snimak kamere koja nadgleda prostor ispred
trafike na kojem se vidi R. P. s plastičnom vrećicom u ruci i njegovo
navodno priznanje. Nije htio potpisati izjavu u kojoj se navodi kako je R. ispred
ravnatelja i njega priznao svoju krivnju, jer ista ne odgovara istini. Navodi kako se
radilo o namještenom procesu davanja otkaza jednom djelatniku.
24. Imajući u vidu sve provedene dokaze, materijalne dokaze, iskaze svjedoka, te
iskaz tužitelja saslušanog kao parbenu stranku, ovaj sud smatra da tužena nije
dokazala postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, a
što se za valjanost redovitog otkaza u smislu odredbe čl. 115. st. 1. točka 3. ZR-a
traži, a teret dokazivanja postojanja razloga za otkaz je na tuženici kao poslodavcu.
Osim toga, prije otkazivanja tužena nije pisano upozorila tužitelja na obveze iz
radnog odnosa, odnosno upozorila ga s mogućnošću otkaza u slučaju
nastavka kršenja istih (tijekom postupka nije utvrđeno da su postojale
okolnosti zbog kojih to ne bi bilo opravdano očekivati od tužene kao poslodavca), a
nije ni tužitelju omogućila iznošenje obrane glede svih povreda obveza iz radnog
odnosa zbog kojih je terećen, a sukladno odredbi čl. 119. ZR-a, to je konkluzija
ovog suda kako tužena nije poštivala propisani postupak otkazivanja tužitelju. Stoga
otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, koji po svom sadržaju
odgovara otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika, sud smatra nedopuštenim.
25. Naime, u konkretnom slučaju, tužena pokreće stegovni postupak protiv tužitelja
sukladno čl. 113. Pravilnika o radu i to radi nepoštivanja općih akata poslodavca kao
što su Pravilnik o radu, Pravilnik o ustroju radnih mjesta i Pravilnik o zaštiti na radu;
nemarno i nesavjesno izvršavanje radnih zadataka; narušavanje ugleda poslodavca i
zlouporaba ovlasti na radnom mjestu s ciljem pribavljanja materijalne koristi, a koje
povrede je tužitelj počinio dana 12.12.2015. i 19.12.2015. i to povodom dojave da je
te dane počinio niz povreda radnih obveza, kako stoji i u odluci o otkazu ugovora o
radu. Nakon Odluke ravnatelja tužene o pokretanju stegovnog postupka protiv
tužitelja od 20.siječnja 2016., Povjerenstvo za utvrđivanje činjenica sastaje se dne
14.ožujka 2016., o čemu postoji zapisnik, te je isto, nakon što su utvrdili sve
činjenice, donijelo odluku o otkazu ugovora o radu, s time da mu je ravnatelj dao
otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, oduzeo master ključ, kojim se može
ući u sve prostore knjižnice, i da ne može raditi u poslijepodnevnim satima i
subotom, kako to proizlazi i iz iskaza svjedokinja I. D., J. K. i
M. B. (sve tri iz Povjerenstva za utvrđivanje činjenica).
25.1. Međutim, iskaze tih svjedokinja (D., K. i B.) o navodnim povredama
od strane tužitelja koje su one u tom postupku utvrdile sud nije mogao prihvatiti kao
istinite i vjerodostojne, jer nije uopće utvrđeno da bi baš tužitelj, u gore navedene
dane, otuđio robu iz trafike T.. Činjenica da se na snimci nadzorne kamere vidi
tužitelj kako ide prema pravcu kuhinje bez ičega u ruci, a izlazi iz pravca kuhinje s
kesicom u ruci, da ima potpisana izjava od 22.prosinca 2015. samim time ne znači da
je upravo tužitelj otuđio robu iz trafike, jer nitko tužitelja, a niti ikoga drugoga nije vidio
da ulazi baš u trafiku i uzima robu, a nošenje kesice u ruci pri povratku iz kuhinje ne
znači da se u istoj nalazi ukradena roba. Iz zapisnika sa sjednice pred Povjerenstvom
za utvrđivanje činjenica može se samo iščitati kako je tužitelj već unaprijed utvrđen
krivim, odnosno da se njegova krivnja nije ni utvrđivala, što dokazuje i izjava
Predsjednice povjerenstva I. D. "Jesi li svjestan da si plaćanjem priznao?"
25.2. Sud prihvaća kao vjerodostojan iskaz tužitelja da je izjavu potpisao i novac dao
u trafiku T. na prijedlog V. G. i bivšeg ravnatelja K., što nesumnjivo
proizlazi i iz izjave svjedoka G. od 26.svibnja 2021. koji je i predložio R. da
novac dostavi u trafiku T. preko posrednika čemu je tužitelj negodovao navodeći
da to nije učinio, ali je ipak to učinio radi zaštite sina koji je tog dana bio s njim u
prostoru CNUS-a zašto nije imao odobrenje poslodavca, o čemu su obavijestili i
ravnatelja, koji se s tim prijedlogom složio.
25.3. Iskaz svjedoka P. K., bivšeg ravnatelja tužene sud nije mogao prihvatiti
kao iskren, objektivan i vjerodostojan, jer je očito da je isti pod pritiskom H. T.
J., koja se našla uvrijeđena jer je njezino ime spomenuto prilikom povrata novca
u trafiku T., okrenuo cijelu priču i od toga da će povratom novca u trafiku stvar biti
riješena on pokreće stegovni postupak protiv tužitelja. Također, sud smatra da je
tužitelju dan bjanko papir na potpis, kako je sam tužitelj iskazao, koji papir je
naknadno napisan sadržajem navedenim u njemu, a ne da je tužitelj potpisao izjavu
da je otuđio robu iz trafike T., kako izjavljuje svjedok K., jer isti tužitelju nakon
potpisa nije dao primjerak izjave, već je navodnu izjavu o priznanju ostavio kod sebe,
kako je svjedok K. iskazao.
25.4. Dakle, tijekom postupka nije utvrđeno da je upravo tužitelj u više navrata
(negdje tužena spominje 3 - 4 navrata, a negdje se spominju datumi 12. 12. 2015. i
19. 12. 2015.) otuđivao robu iz trafike T., a činjenica da je na snimkama nadzornih
kamera koje su pregledavali viđen tužitelj kako prolazi u pravcu kuhinje bez kesice u
ruci, a vraća se iz pravca kuhinje s kesicom u ruci, ne znači ujedno i otuđivanje robe
iz trafike T. od strane tužitelja. Osim toga, T. d.d. u zakupu je poslovnog
prostora koji se nalazi u tužene, u prizemlju etaža 0, ukupne površine 11,2 m2
temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora od 27. 4. 2015., na određeno vrijeme
od dvije godine i plaća mjesečnu zakupninu 2.000,00 kn, što znači da je tužitelj i
otuđivao robu iz trafike T., time je oštetio T., a ne svoga poslodavca.
26. Nadalje, što se tiče drugih povreda koje se stavljaju tužitelju na teret i to što je
dozvolio boravak mldb. djece u prostoru CNUS-a i što Rektor s osobama koje su bile
s njim nije mogao izaći iz Knjižnice jer se nije mogla podići rampa, jer tužitelj iz
nadzorne sobe nije pratio kretanje osoba u Knjižnici, već je reagirao tek lupanjem
vrata, po ocjeni ovog suda nisu takove povrede radne obveze koje bi dovele do
otkaza ugovora o radu. Činjenica da je tužitelj te subote kada je bila izložba Vaska
Lipovca sa sobom doveo svog dvanaestogodišnjeg sina, da je isti s njim boravio u
prostorima CNUS-a, da je njegov kolega V. I. doveo svoga šestogodišnjeg
nećaka, koji je također boravio u prostorima CNUS-a, a kod činjenice da se u tom
prostoru nije dogodilo ništa značajno, odnosno nikakvih štetnih posljedica zbog
boravka mldb. djece u istom nije bilo, nije bio opravdani razlog za otkaz. Osim toga,
otvaranje odnosno neotvaranje rampe radi prolaska rektora, te svjedokinje M.
K. M. i njezine kolegice nije bilo neodgovorno kako to prikazuje u svom
iskazu svjedokinja K. M., jer upravo suprotno proizlazi iz iskaza tužitelja,
što je potvrđeno i iskazom svjedoka V. I., koje iskaze ovaj sud cijeni
neposredno uvjerljivijim od iskaza svjedokinje K. M., da čekanja pred
rampom nije bilo 20-ak minuta kako iskazuje svjedokinja K. M., već im je
otvoreno kada im je dano do znanja da vrata treba otvoriti.
27. Naime, odredbom čl. 7. st.1. ZR-a radnik je obvezan prema uputama poslodavca
danim u skladu s naravi i vrstom posla osobno obavljati preuzeti posao., a čl. 8. st.1.
ZR u radnom odnosu poslodavac i ranik dužni su se pridržavati odredbi ovog i drugih
zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom
Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih
ugovora i pravilnika o radu.
27.1. Tužitelj se, po ocjeni ovog suda, ponašao u skladu s naravi i vrstom posla za
koju je zadužen, savjesno i odgovorno ispunjavao svoje ugovorne obveze, a
dovođenje mldb. djeteta kod činjenice da time nije nastupila nikakva šteta tuženici
kao poslodavcu, ne može se okarakterizirati kao neodgovornim, neprimjerenim i
neprofesionalnim postupanjem (osim toga u prostor CNUS-a su i drugi radnici puštali
osobe koje ne bi smjele biti, kao i Slaven Mihanović svoju suprugu, kako to proizlazi
ne samo iz iskaza tužitelja, već i iz iskaza svjedoka I. (koji je iskazao kako je
današnji voditelj službe odražavanja M. davno prije njih dovodio svoju
suprugu u prostorije CNUS-a pa nitko nije ništa govorio niti pravio probleme, te
svjedokinje N. (koja je iskazala da nema osobe iz knjižnice koja nije ulazila u
prostor CNUS-a). Također i otvaranje, odnosno neotvaranje vrata (rampe) za prolaz
rektora Sveučilišta te svjedokinje M. K. M. i njezine kolegice u isti tren
kada su bili pored vrata (rampe) ne predstavlja takvu povredu obveze iz radnog
odnosa koja bi opravdavala otkaz ugovora o radu.
28. S obzirom na to da tužena nije dokazala opravdanost razloga za otkaz ugovora
o radu tužitelju, to je valjalo tužbeni zahtjev za utvrđenje da je redoviti otkaz ugovora
o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 26.srpnja 2016. nedopušten i da
se tužitelju vraćaju sva prava uskraćena tom odlukom, prihvatiti i odlučiti kao u točki I.
izreke presude.
29. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1. i čl. 155. Zakona o
parničnom postupku Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“,
53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08,57/11
148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), a u skladu s važećom Tarifom o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12.,
103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te priloženom popisu troška pa je tužitelju, a u
odnosu na nedopuštenost otkaza ugovora o radu, priznata jednokratna nagrada za
cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 2.000,00 kn, uvećano za iznos od 500,00
kn na ime PDV-a, odnosno ukupno iznos od 2.500,00 kn (točka II. izreke presude).
U Splitu 11. studenoga 2022.
S u t k i n j a
Katica Bojčić Vidović, v.r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15
dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tužene