1                  Poslovni broj: 1 Us I-882/2022-10

 

 

 

 

 

 

 

                                     Poslovni broj: 1 Us I-882/2022-10

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice L. Č. iz P., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi nepripadne isplate starosne mirovine, 11. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o j e

 

              Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/20-01/03069346964, URBROJ: 341-99-05/3-20-009436 od 7. srpnja 2022. i prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: UP/I 140-02/20-01/03069346964, URBROJ: 341-13-05/3-20-013114 od 1. listopada 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1st  Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: UP/I 140-02/20-01/03069346964, URBROJ: 341-13-05/3-20-013114 od 1. listopada 2020. tužiteljici je utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 28. siječnja 2017. do 30. studenoga 2018. u iznosu od 2.640,72 kn te je tužiteljica dužna navedeni iznos uplatiti u Državni proračun prema uputi u navedenom prvostupanjskom rješenju.

 

2nd  Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je drugostupanjskim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/20-01/03069346964, URBROJ: 341-99-05/3-20-009436 od 7. srpnja 2022. odbijena kao neosnovana.

 

3rd  Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi u bitnome da je tuženik bio dužan donijeti rješenje o njezinoj žalbi u roku od 60 dana što je tuženik propustio učiniti. Pored toga navodi još i da se u rješenju pogrešno navodi da je bila pozvana na razgovor kod prvostupanjskog tijela, što da predstavlja iskrivljavanje činjeničnog stanja. Slijedom navedenog, iz tužbenih navoda slijedi da tužiteljica predlaže da Sud donese presudu kojom se stavlja izvan snage, odnosno poništava osporavano rješenje tuženika budući da se radi o očitoj prekluziji za donošenje istog.

 

4th  Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u bitnome kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja s time da je obrazložio radi čega nisu odlučni navodi tužiteljice o donošenju rješenja izvan zakonom propisanog roka. Predložio je da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

5th  Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne te da je sporna samo primjena prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, to je Sud bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

 

6th  Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, a u skladu s načelom utvrđivanja materijalne istine iz čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) i u skladu s odredbom čl. 31. ZUS prema kojoj Sud nije vezan razlozima tužbe, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, ali iz drugih razloga od onih navedenih u tužbi.

 

7th  Čl. 166. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju  („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO) propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.

U st. 2. istog članka propisano je da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji:

              1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu

              2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće

              3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

              U st. 3. istog članka propisano je da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku.

              U st. 4. istog članka propisano je da Zavod može potraživanje s osnove nepripadne isplate iz st. 1. i 2. tog članka namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika.

 

8th  Dakle, iz obrazloženja prvostupanjskog i osporavanog rješenja tuženika slijedi nesporna činjenica da je do nepripadne isplate starosne mirovine tužiteljici za navedeno razdoblje došlo zbog greške u automatskom izračunu polaznog faktora u postupku rješavanja o pravu na osnovnu starosnu mirovinu prema odredbi čl. 100. i čl. 180. ZOMO, odnosno umjesto ispravnog polaznog faktora 0,9280 mirovina je određena primjenom polaznog faktora 1,0, radi čega je izračunata svota starosne mirovine od 28. siječnja 2017. trebala biti manja.

 

9th  Isto je razvidno iz dopisa prvostupanjskog tijela upućenog predstojniku Područnog ureda u Puli, K. M. od 16. listopada 2020. u kojem je to također navedeno.

 

10th  Europski sud za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u Strasbourgu u presudi Gashi protiv Hrvatske broj 32457/05 od 13. prosinca 2007. zauzeo je stav da bi greške ili propusti državnih tijela trebali ići u korist pogođenih osoba osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni pravni interes, odnosno drugim riječima rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebalo bi snositi država, a propisi se ne smiju ispravljati na štetu dotičnog građana (vidi, mutatis mutandis, Radchikov v. Russia, br. 65582/01, § 50, 24. svibnja 2007. ), a takvo postupanje se protivi i načelu pravne sigurnosti koje je citirano u čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pročišćeni tekst (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10), koji stav je i zauzet u presudi Vijatović protiv Hrvatske od 21. rujna 2017., (zahtjev broj 502-00/13).

 

11th  Nadalje, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-11/18 od 8. studenog 2018. napominje se da se u demokratskom društvu posebna važnost pridaje načelu dobrog upravljanja koje podrazumijeva jasne i transparentne radnje tijela javne vlasti koje moraju postupiti osobito pažljivo kad je riječ o postupcima kojima u konačnici ovisi materijalna egzistencija pojedinca, kao što je to u konkretnom slučaju pravo na mirovinu, a navedeno osobito podrazumijeva dužnost postupanja na vrijeme te na prikladan i dosljedan način, a istovjetno stajalište zauzeo je i Europski sud za zaštitu ljudskih prava u predmetu Moskal protiv Poljske, broj 10373/05, presuda od 15. rujna 2009. i u predmetu Čakarević protiv Hrvatske broj 48921/13, presuda od 26. travnja 2018., dok pritom Ustavni sud ne dovodi u pitanje pravo i obvezu javnih tijela da postupaju u skladu sa zakonom i u javnom interesu, međutim takvo postupanje ne smije biti na teret građana.

 

12th  Stoga kako je nesporno da je u konkretnom slučaju do nepripadne isplate mirovine došlo greškom javnopravnih tijela, a ne tužiteljice, to se sadržajno ima primijeniti navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i odluke Europskog suda za zaštitu ljudskih prava. Napominje se da je isti stav ovaj Sud već izrazio u istovrsnom povezanom predmetu tužiteljice poslovni broj 3 Us I-883/2022.

             

13th  Iz tog razloga, Sud je meritorno riješio upravni spor na način da je poništio osporavano rješenje tuženika od 7. srpnja 2022., kao i prvostupanjsko rješenje od 1. listopada 2020., te ne postoji obveza vraćanja nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja tužiteljice za razdoblje od 28. siječnja 2017. do 30. studenog 2018. u svoti od ukupno 2.640,72 kune. S obzirom da je Sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i meritorno riješio ovaj predmet (iako iz drugih razloga od onih navedenih u tužbi), to nije bilo potrebno posebno dalje obrazlagati tužbene navode tužiteljice.

 

14th  Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP), a pored toga tužiteljica je u ovoj vrsti spora oslobođena plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP.

 

      U Rijeci 11. studenoga 2022.

 

                                                                                                             Sutkinja

 

                                                                                                                                         Vesna Perić

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).