1             Poslovni broj: 11 Us I-473/2022-4

                                                Poslovni broj: 11 Us I-473/2022-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja D. V. iz Z., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Zagreb, Radnička cesta 80, radi utvrđivanja statusa vodnog dobra, 11. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora KLASA: UP/I-325-01/19-02/2157, URBROJ: 517-09-1-1-1-22-11 od 24. ožujka 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora KLASA: UP/I-325-01/19-02/2157, URBROJ: 517-09-1-1-1-22-11 od 24. ožujka 2022. utvrđuje se da zemljišna čestica upisana u zemljišnoknjižni uložak br. .. k.o. O. H., označena kao zk.č.br. … – oranica - ukupne površine 982 m2, u suvlasništvu A. M., iz O. H. te D. V. iz Z., svakog u udjelu u 1/2, u cijelosti površine pripada vodnom dobru (toč. I.) te da će na temelju ovog rješenja Zemljišno-knjižni odjel Ogulin Općinskog suda u Karlovcu izvršiti naznaku vodnog dobra na predmetnoj čestici (toč. II.). Također se utvrđuje da temeljem čl. 19. Zakona o vodama, Republika Hrvatska ima pravo prvokupa na predmetnoj čestici te da će se izvršiti naznaka tog prava (toč. III.) te da je to rješenje izvršno danom dostave stranci (toč. IV.).

 

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu, a u istoj ukazuje u bitnome kako donošenje pobijanog rješenja bez prethodno jasno definiranog ugovora o pravu i obeštećenju vlasnika predstavlja zadiranje u nepovredivost privatnog vlasništva te jednostrani upis u zemljišne knjige bez pristanka vlasnika, što smatra protuustavnim. Također, ističe kako nisu razvidni razlozi zbog kojih je tuženik „svaku česticu predmetnog spora, temeljem jedne te iste oduke o vanjskoj granici uređenog inundacijskog područja retencije Ogulin u k.o. G., k.o. O. H., k.o. P. O. i k.o. V. KLASA: UP/I-325-01/19-04/05, URBROJ: 517-07-1-19-2 od 26. ožujka 2019. razdvojio u jedanaest dvostrukih postupaka, čime je tužitelju prouzročio velike novčane troškove“. Slijedom navedenog, tužbenim je zahtjevom predloženo donošenje presude kojom će se poništiti pobijano rješenje tuženika te ujedno istom naložiti spajanje upravnih postupaka u jednu cjelinu.

 

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

4. Budući da pravno relevantne činjenice nisu sporne, a stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je sud na temelju odredbe čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16,  29/17 i 110/21, dalje: ZUS) predmetni spor riješio bez održavanja rasprave.

 

5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te uvidom u dokumentaciju koja prileži dostavljenom spisu upravnog postupka.

 

6. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

7. Iz spisa upravnog postupka proizlazi, a što i nije sporno među strankama, da je tuženik po službenoj dužnosti pokrenuo postupak utvrđivanja pripadnosti vodnom dobru u odnosu na zk.č.br. … k.o. O. H., vezano uz što je u smislu čl. 10. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18, dalje: Zakon o vodama) zatražio mišljenje Hrvatskih voda, koje su u postupku dale svoje mišljenje KLASA: 325-10/19-08/0003666, URBROJ: 374-1-10-19-1 od 14. svibnja 2019., temeljem kojeg je, kao i Odluke tuženika kojom se određuje vanjska granica uređenog inundacijskog područja retencije Ogulin KLASA: UP/I-325-01/19-04/05, URBROJ: 517-07-1-19-2 od 26. ožujka 2019., donijeto pobijano rješenje tuženika.

 

8. Odredbom čl. 10. Zakona o vodama, a koja odredba se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi čl. 250. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 66/19 i 84/21), propisano je da Ministarstvo rješenjem utvrđuje pripadnost zemljišta iz čl. 8. ovoga Zakona vodnom dobru, uz prethodno mišljenje Hrvatskih voda (st. 1.), koje rješenje sadrži oznaku nekretnine prema podacima iz zemljišne knjige i nalog sudu za njegovu provedbu (st. 3.) te se dostavlja nadležnom državnom odvjetništvu (st. 4.), a izvršenje rješenja provodi nadležni općinski sud (st. 6.).

 

9. Sukladno čl. 18. Zakona o vodama fizičke i pravne osobe, vlasnici zemljišnih čestica, koje pripadaju vodnom dobru, dužni su dopustiti njihovo privremeno korištenje za namjene iz čl. 9. ovoga Zakona u cilju održavanja i poboljšanja vodnog režima (st. 1.) te će se predmetne zemljišne čestice uknjižit u zemljišnoj knjizi s naznakom u listu »A« kao vodno dobro, a u listu »C« uknjižit će se teret prava prvokupa Republike Hrvatske (st. 2.).

 

10. Sukladno čl. 9. Zakona o vodama vodno dobro služi održavanju i poboljšanju vodnog režima, a osobito je namijenjeno za:

1. građenje i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju,

2. održavanje korita i obala vodotoka, te održavanje i uređenje inundacijskog područja,

3. građenje i održavanje građevina za unutarnju plovidbu,

4. provedbu obrane od poplava,

5. korištenje i zaštitu izvorišta voda iz članka 8. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona.

 

11. Sukladno čl. 19. Zakona o vodama Republika Hrvatska ima pravo prvokupa zemljišnih čestica koje čine vodno dobro, a nisu u sustavu javnog vodnog dobra (st. 1.). U slučaju da vlasnik namjerava prodati zemljišne čestice iz čl. 8. st. 1. ovoga Zakona (čestice koje predstavljaju vodno dobro), dužan je podnijeti Hrvatskim vodama ponudu za prodaju, po tržnim cijenama u mjestu prodaje (st. 2.), te je isti samo u slučaju da ne primi odgovor nadležnog tijela u zakonom propisanom roku, slobodan prodati zemljišnu česticu po svom nahođenju (st. 6.).

 

12. Budući da iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje tuženika, kojim je utvrđena pripadnost predmetne čestice zemljišta vodnom dobru, doneseno temeljem naprijed navedene odluke i mišljenja Hrvatskih voda, valjalo je pravilnom primjenom zakona odbiti tužbeni zahtjev.

 

13. Pritom valja napomenuti kako je tuženik, suprotno navodima tužitelja, zakonito utvrđivao status vodnog dobra za svaku pojedinu zemljišnoknjižnu česticu u vlasništvu tužitelja budući da sve zemljišnoknjižne čestice u njegovom vlasništvu ne moraju nužno imati iste pravne i prirodne karakteristike tj. isti status pa da bi se mogle objediniti jednim rješenjem.

 

14. Dakle, po ocjeni ovog suda, prigovori tužitelja izneseni u tužbi nisu od utjecaja na drugačije presuđenje u ovom sporu jer je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbio tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci ove presude.

U Rijeci 11. studenog 2022.

 

                                                                                                                     Sutkinja

 

                                                                                                                           Dubravka Zec

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu  u roku od 15 dana od dana dostave presude.