REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-46/2021

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja J. Đ. iz K. G., G. 47, OIB: …,
zastupana po punomoćniku J. M., odvjetniku u S., protiv tuženika
E. O. d.d., Z., U. grada V. 282, OIB: …,
zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkoga društva Grgić i partneri, Zagreb, Pisarnica
Split I, Split, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dne

07. rujna 2022. god. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dne 11. studenoga

2022. god.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužan je tuženik E. osiguranje d.d., U. grada V. 282,
Z., OIB: …, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime
naknade imovinske štete isplatiti tužitelju J. Đ. iz K. G., G.
47, OIB: …iznos od 19.832,92 kn uvećan za kamatu po stopi
koja je propisana čl. 12.a ZFPPN, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a
uvećanoj za 8 postotnih poena koja teče od 12. 02. 2013. god. pa do isplate.

2. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
troškove ovoga postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od
dana donošenja presude pa do isplate."

2 Pn-46/2021

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom
ovrhe, parbeni trošak u iznosu od 11.875,00 kn/1.576,08EUR1 sa zakonskom
zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. studenoga 2022. god. do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.1.U tužbi se navodi da je tužitelj dne 11. veljače 2013. god. sudjelovao u štetnom
događaju na način da je na svojem vozilu marke V. P., registarske oznake i broja ST
0001-DJ imao materijalnu štetu u ukupnom iznosu od 19.832,92 kn. Krivac za štetu je
osiguranik tuženika, koji je u cijelosti odgovoran za nastanak predmetne štete. Tuženik je
u cijelosti obradio štetu u predmetu koji je vodio pod poslovnim brojem 100-138 1051
0224, te prihvatio odgovornost za predmetnu štetu, koju međutim, nikada nije isplatio, iako
je ponudio tuženiku i sklapanje sporazuma o izvansudskoj nagodbi, koju tuženik, nažalost,
nikada nije primio.

1.2.Tužitelj predlaže donijeti presudu kojom bi se obvezalo tuženika da mu
nadoknadi imovinsku štetu u iznosu od 19.832,92 kn s pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom tekućom od 12. 02. 2013. god. pa do isplate.

2.1.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predloživši da se zahtjev
tužitelja odbije kao neosnovan. Priznaje kao neprijeporno činjenicu da se dne 11. veljače

2013. god. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake ST-667-A,
a za koje je vlasnik, u trenutku nezgode, imao kod tuženika sklopljen, temeljem čl. 22. st.

1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, ugovor o osiguranju od automobilske
odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog oštećenja
ili uništenja stvari, slijedom čega priznaje pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti za
štetu.

2.2.Tuženik nadalje ističe kako je, prije podnošenja tužbe, temeljem sporazuma s
tužiteljem, isplatio naknadu štete u iznosu od 15.000,00 kn, te smatra da je tom isplatom u
cijelosti naknadio štetu po štetnom događaju. Ističe, stoga, prigovor nagođene stvari.

2.3.Tuženik nema saznanja da bi netko krivotvorio potpis tužitelja, a ta okolnost ni
nema utjecaja na odnos prema tuženiku, budući je izvršio isplatu naknade štete. Uzimajući
u obzir spisu priloženu dokumentaciju, čak i u slučaju kada između stranaka ne bi bila
sklopljena nagodba, tuženik se protivi visini tužbom zatražene naknade imovinske štete.
Osporava da bi naknadni popravak vozila bio u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim
štetnim događajem, a pored toga ukazuje kako je na vozilu tužitelja nastala tzv. totalna

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR=7,53450 kn

3 Pn-46/2021

šteta. Dakle, popravak vozila nije ekonomski isplativ, pa je i sama činjenica popravka
neopravdana, a time i potraživanje tužitelja neosnovano.

2.4.Naposljetku tuženik osporava da "totalna" šteta predstavlja nenovčanu
imovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1085 i 1089 ZOO-a, na koju zakonske zatezne
kamate počinju teći tek od presuđenja, slijedom čega osporava i zatraženi početak tijeka
zakonskih zateznim kamata kao i visinu tražene kamatne stope.

3.Tužitelj je u svome očitovanju naveo da tuženik s tužiteljem nikada nije sklopio
nikakvu nagodbu niti mu je ispunio kakvu činidbu. Tuženika je netko obmanuo na način da
je počinio kazneno djelo krivotvorenja, tužitelju šteta nije naknađena.

4.Tuženik, nasuprot tvrdnjama tužitelja, ističe da ga nitko nije obmanuo, da je s
tužiteljem sklopio nagodbu, po njegovoj uputi, što da je razvidno iz internoga naloga
tuženika, te uplatio tužitelju naknadu štete. Ističe prigovor nagođene stvari. Temeljem
upute upravo tužitelja izvršena je uplata izvođaču radova na tužiteljevom vozilu. Ovo je
vidljivo iz internog naloga tužitelja.

5.Općinski sud u Splitu je presudom od 15. srpnja 2020. god. odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

6.Županijski sud u Puli je rješenjem od 20. siječnja 2021. ukinuo prvostupanjsku
presudu i vratio predmet na ponovno suđenje.

7.U postupku su izvedeni dokazi pregledom predračuna M&M Automehan. – trg.
obrt br. 001000009 od 05. 06. 2013., gotovinskoga računa br. 112/001 od 05. 06. 2013.
god., računa E. C. K. d.o.o. S. br. 110/01/03 od 31. 05. 2013. god.,
internoga naloga za jednokratnu isplatu br. 1318 1051 0224 od 06. 03. 2013. god., potvrde
o izvršenom plaćanju od 12. 03. 2013. god., Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 05.

03. 2013. god., preslike tužiteljeve osobne iskaznice, spisa Općinskoga državnoga
odvjetništva u Splitu broj K-DO-856/2013, zapisnika o očevidu PU splitsko-dalmatinske,
Policijske postaje Sinj broj 511-12-31-1/1-PR-57/12 od 11. 02. 2013. god., spisa E.
osiguranja Z. br. 1318 1051 0224, spisa Općinskoga državnog odvjetništva u Splitu
br. KR-DO-1178/13, preslušanjem svjedokinje J. D. i preslušanjem tužitelja.
Tužitelj je odustao od prijedloga za preslušanjem svjedoka F. D..

8.Stranke su zatražile trošak postupka.

9.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Između stranaka u postupku nije prijeporno da se dne 11. veljače 2013. god.
dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake ST 667-A, a vlasnik
toga vozila u trenutku nezgode imao je s tuženikom sklopljen ugovor o osiguranju od
automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama
zbog oštećenja i uništenja stvari. Neprijeporna je pasivna legitimacija o osnova
odgovornosti za štetu.

11.Prijeporno je je li tuženik isplatio tužitelju naknadu štete u iznosu od 15.000,00 kn i je li mu u cijelosti nadoknadio štetu po štetnom događaju. Prijeporno je jesu li stranke

4 Pn-46/2021

sklopile sporazum o izvansudskoj nagodbi na iznos od 15.000,00 kn i je li tuženik izvršio isplatu po tom sporazumu.

12.Pregledom Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 05.03. 2013. god. (list 22
spisa) utvrđeno je da su u tom Sporazumu ugovorne stranke E. osiguranje d.d.
Split te J. Đ., kao oštećenik, da se tuženik obvezuje tužitelju, po predmetnom
štetnom događaju, na ime cjelokupne štete isplatiti iznos od 15.000,00 kn, te da se tužitelj,
isplatom toga iznosa, smatra u cijelosti izmirenim sa svojim potraživanjem po predmetnom
štetnom događaju i ujedno se odriče bilo kakvoga daljnjeg potraživanja. Ugovorne stranke
suglasno su odredile da će se isplata ugovorene naknade izvršiti u roku od 15-30 dana od
dana prijema potpisanoga sporazuma.

13.Pregledom navedenoga Sporazuma utvrđeno je i to da ga je, ispod riječi "oštećenik" vlastoručno potpisala J. D. iz K. L..

14.Tužitelj osporava da je sklopio Sporazum od 05. 03. 2013. god. s tuženikom te da mu je tuženik nadoknadio pretrpljenu štetu na vozilu.

15.Iz internoga naloga za jednokratnu isplatu s datumom likvidacije 06. 03. 2013.
god. (list 20 spisa) i Potvrde o izvršenom plaćanju od 12. 03. 2013. god. (list 21 spisa)
proizlazi da je tuženik iznos od 15.000,00 kn isplatio na ime J. D., K. L.,
Š. 15 dne 12. ožujka 2013. god..

16.Tužitelj je u svome sudskom iskazu izjavio da je, glede predmetne prometne
nezgode, kontaktirao osiguravatelja Euroherc osiguranje d.d. kod kojega je njegovo vozilo
bilo osigurano, te je s ovlaštenom osobom, procjeniteljem A. L., dogovarao
detalje oko procjene štete i popravka vozila. Procjenitelj mu je rekao da se radi o totalnoj
šteti na vozilu, u iznosu od 12.000,00 kn, koji bi odgovarao kriterijima iz tablica tuženika i
visini procjene totalne štete. Prihvatio je tu procjenu i ponudu jer mu je tada bio važan
zamjenski automobil, s obzirom da njegovo nije bilo sposobno za uporabu. L. mu je
predložio da automobil odveze na popravak kod mehaničara F. D., a njegov sin
će mu dati zamjensko vozilo dok se ne obavi popravak. Nakon toga s L. nije
kontaktirao, odveo je automobil kod spomenutoga mehaničara koji je vozilo djelomično
popravio. Pri preuzimanju automobila uočio je da neke stvari na vozilu nisu dobro
napravljene, a smatra da su neke stvari kod popravka oštećene. Nakon svega, obratio se
L. jer nije bio zadovoljan s popravkom, vezano za isplatu iznosa od 12.000,00 kn.
Jedna službenica iz E. osiguranja rekla mu je da mu je isplaćen iznos od 15.000,00
kn, o čemu nije imao nikakvih saznanja. U upravi tuženika predočili su mu nagodbu koju je
tobože potpisao. Ostao je zatečen jer na nagodbi nije bio njegov potpis niti je on bilo što
potpisao. Nije dao nalog J. D. da tuženik na njezin račun isplati iznos od

15.000,00 kn. F. D. je, nakon preuzimanja vozila, ukazao na neka oštećenja koja
je D. izazvao prilikom rada na vozilu, a također i na ono što nije dobro uradio. D.
mu nije izdao račun za obavljene radove, a mislio je da mu D. traži osobnu iskaznicu
za kopiranje, kako bi mu mogao izraditi račun. Napominje i to da mu je procjenitelj L.
rekao da se ponovno obrati mehaničaru D., ali mu to nije odgovoralo i zbog toga jer
nije htio da njegov automobil ostane još mjesec dana u servisu. Nakon što je vozilo ipak
odvezao istom mehaničaru, ovaj je obavio dodatne radove te tužitelj vozilo i danas koristi.
Trošak dodatnih radova podmirio je tužitelj u iznosu malo manjem od 5.000,00 kn.

5 Pn-46/2021

17.Svjedokinja J. D. sjeća se da je tužitelj, unatrag par godina, dovezao
svoje vozilo u firmu B. d.o.o., koja se bavi popravcima vozila i u vlasništvu je njezina
supruga F.. Ona je u servisu radila kao tajnica, a tu je i popravljeno vozilo tužitelja.
Tužitelj je dobio zamjensko vozilo koje je koristio dva do tri tjedna. E. osiguranje je
uredno platilo popravak vozila servisu Bit d.o.o., kao ovlaštenoj automehaničarskoj
radionici. Na pitanje je li ju tužitelj ovlastio da primi iznos od 15.000,00 kn od
osiguravatelja u njegovo ime, odgovorila je da se sjeća kako je imala punomoć od gosp.
Đ. za isplatu toga iznosa. Sjeća se da je punomoć bila u pisanom obliku i ovjerena
kod javnoga bilježnika. Iznos od 15.000,00 kn isplaćen je na njezin račun, ali je taj iznos,
nakon završetka radova i ispostave računa, proslijeđen na račun tvrtke-servisa.

18.Prema predračunu br. 001000009 od 05. 06. 2013. god. i gotovinskom računu
br. 112/001 od 05. 06. 2013. god. automehaničarsko-trgovačkog obrta M&M vl. N.
V., S., D. bb, tužitelj je 05. 06. 2013. god. isplatio, po izdanom računu,
navedenom automehaničarskom obrtu iznos od 4.640,42 kn na ime izvedenih
automehaničarskih radova i ugrađenih dijelova i materijala. Od tog iznosa na radove za
zaštitu motora otpada 580,00 kn, na automehaničarski rad 225,00 kn i 450,00 kn, na
pokrov remena 223,56 kn, povratni prsten 1.586,76 kn, dršku brave 425,30 kn, termostat
126,25 kn, antifriz 114,00 kn, nosač motora 197,50 kn, izolacijski lim 359,24 kn, crijevo ulja
228,29 kn i ulje Mobil ESP 124,52 kn, sve uvećano za PDV.

19.Iz računa br. 110/01/03 od 31. 05. 2013. god. E. C. K. d.o.o. Split proizlazi da je tužitelj tom servisu isplatio 192,50 kn na ime lakirerskog rada.

20.Pregledom spisa tuženika br. 1318 1051 0224 po polici br. 8100581106, uvidom
u izvid štete od 12. 02. 2013. god., utvrđeno je da je, zbog ekonomske neopravdanosti
popravka tužiteljeva vozila, šteta procijenjena kao totalna. Tužitelj je u svome iskazu
naveo da je prihvatio procjenu procjenitelja da je šteta na njegovom vozilu totalna, a
također i da iznosi 12.000,00 kn. Kasnije je prihvatio dopunu procjene po kojoj je šteta na
vozilu iznosila ukupno 15.000,00 kn.

21.Iz dokaza izvedenih u postupku proizlazi da je tužitelj, povodom oštećenja svoga
vozila, prihvatio ponudu tuženika u pogledu visine nastale štete, da je dogovorio procjenu i
popravak vozila te vozilo odveo u servis F. D., supruga svjedokinje J.
D.. Za vrijeme trajanja popravka vozila, tužitelj je dobio i koristio zamjenski automobil.
Serviser je izveo radove na vozilu i obavio popravak vozila.

22.Nadalje, tuženik je, za popravak vozila, isplatio naknadu troška. Naknada je
isplaćena, doduše, na račun supruge servisera, ali je naknadno iznos naknade prenesen
na račun automehaničarskog servisa, što je potvrdila svjedokinja J. D.. Tužitelj,
kako je i sam naveo u svom iskazu, koristi svoje vozilo i danas.

23.Iako sporazum od 05. 03. 2013. god. nije potpisao tužitelj pa se ne može
prihvatiti da taj sporazum predstavlja nagodbu između njega i tuženika, iz iskaza tužitelja
koji je dao sudu proizlazi da je on prihvatio procjenu tuženika, prihvatio je visinu štete na
svome vozilu koju je procijenio tuženik te je vozilo odveo na servis, gdje su izvršeni radovi
na popravku i otklanjanju štete. Budući da je tužitelj prihvatio procjenu štete te, uz
suglasnost tuženika, odvezao automobil na popravak, proizlazi da se ipak radi o
nagođenoj stvari. U svakom slučaju serviser je izveo radove na otklanjanju štete, a tuženik

6 Pn-46/2021

je servisu isplatio iznos procijenjene štete s kojim se usuglasio tužitelj. Tuženik je, kao
odgovorna osoba, postupio sukladno odredbama čl.1085. Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11).

24.Što se tiče eventualnog nezadovoljstva tužitelja obavljenim popravkom, to je li
servis obavio popravak kako treba ne utječe na obvezu tuženika. Naime, ukoliko serviser
nije obavio popravak u cijelosti ili ispravno, tužitelj je reklamaciju trebao obaviti kod
izvođača radova, te za eventualnu štetu u tom smislu tuženik nije pasivno legitimiran.
Tužitelj nije dokazao da se serviseru D. obraćao reklamacijom odnosno prigovorom
na izvršene radove i ugrađeni materijal, a iz dokumentacije koju je u spis priložio tuženik
razvidno je da je šteta na vozilu utvrđena (kao totalna), da je s njom tužitelj bio suglasan te
da je određen izvođač radova koji je po uputi izvršio radove i kome je tuženik isplatio
naknadu. Iznos isplaćene naknade je 15.000,00 kn, na koji je tužitelj pristao. Naime,
prethodno je procijenjena totalna šteta u iznosu od 12.000 kn s kojom procjenom je tužitelj
bio suglasan. Naknadno je tužitelj prigovorio tom iznosu te je on uvećan na 15.000,00 kn,
s čime se tužitelj opet suglasio, te je taj iznos tuženik isplatio servisu za naknadu štete.

25.Radi navedenoga zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan.

26.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

27.Tuženiku je priznat trošak za odgovor na tužbu, pristup na 7 ročišta (07. 03.

2017., 26. 04. 2017., 07. 06. 2017., 22. 12. 2017., 05. 03. 2020., 23.03.2022., 07.09.2022.)
i sastav jednog podneska (08. 06. 2017.) po 100 bodova te za sastav dva podneska (21.

06. 2018., 23. 04. 2019.) po 25 bodova, ukupno 950 bodova. Pomnoženo s vrijednošću
boda te uvećano za PDV, ovo je dalo iznos dosuđenoga troška od 11.875,00 kn.

U Splitu, 11. studenoga 2022. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi
županijskom sudu, putem ovoga suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
odluke.

DNA:

-pun tužitelja
-pun tuženika
-u spis