1

                            Poslovni broj 24 P-204/2022-7

         

               

 

    Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

    Osijek, Zagrebačka 2

             

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužitelja  Stečajne mase iza FELMET d.o.o. za proizvodnju, usluge, unutarnju i vanjsku trgovinu u stečaju, Antuna Matije Reljkovića 77, Daruvar, MBS: 030196753, OIB: 30690489734, zastupana po stečajnoj upraviteljici Snježani Hopp, Antuna Matije Reljkovića 77, Daruvar, OIB: 00950074200, oboje zastupani po punomoćniku Krunoslavu Vukšiću, odvjetniku iz Osijeka, Dobriše Cesarića 1, protiv prvotuženice Ane Anke Olić, Ivana Mažuranića 7, Zadar, OIB: 08305083724, koju zastupa punomoćnica Tihana Gregov, odvjetnica iz Zadra i drugotuženika Borisa Olića, Ivana Mažuranića 7, Zadar, OIB: 73604445261, radi isplate iznosa od 550.000,00 kn, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice prvotuženika a u odsutnosti drugotuženika, na ročištu za objavu sudske odluke, 11. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

 

I. Utvrđuje se da su bez učinka prema tužitelju pobijane pravne radnje tuženika prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno da se namiri tražbina tužitelja u iznosu od 474.358,88 kuna (slovima: četiristo sedamdeset četiri tisuće tristo pedeset osam kuna i osamdeset osam lipa) / 62.958,24 eura[1] (slovima: šezdeset dvije tisuće devetsto pedeset osam eura i dvadeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2007. - sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi od 15% godišnje od 21. ožujka 2007. pa do 31. prosinca 2007., a po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. pa nadalje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, do isplate, te u dijelu u kojem je potrebno da mu se namiri tražbina u iznosu od 73.087,50 kuna (slovima: sedamdeset tri tisuće osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) / 9.700,38 eura (slovima: devet tisuća sedamsto eura i trideset osam centi) na ime parničnog troška i to sljedeće pravne radnje:

 

a) Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između prvotužene Ane Anke Olić, OIB: 08305083724 i drugotuženog, njezinog sina, Borisa Olić, OIB:73604445261, dana 23. ožujka 2020. ovjeren kod javnog bilježnika Darije Grigillo-Ramljak istoga dana, pod brojem ovjere OV-1294/2020, za:

- nekretninu označenu kao katastarska čestica broj 3557/1, u naravi zgrada i dvorište, površine 339 m2, upisane u z.k. ul broj 13126 u k.o. Zadar, etažno vlasništvo s određenim omjerima koja se sastoji od:

1. Suvlasnički dio: 248/1000, etažno vlasništvo (E-1), poslovni prostor - poslovnica u prizemlju zgrade koja se sastoji od uredskog prostora površine 17,00 m2. predprostora površine 2,00 m2 i sanitarnog čvora površine 1,8 m2 ukupne korisne površine 20,80 m2, a u grafičkom dijelu, elaborat obojen zelenom bojom.

2. Suvlasnički dio: 67/1000, etažno vlasništvo (E-2), poslovni prostor - poslovnica u prizemlju zgrade koja se sastoji od uredskog prostora površine 17,00 m2, predprostora površine 2,00 m2 i sanitarnog čvora površine 1,8 m2, ukupne korisne površine 20,80 m2, a u grafičkom dijelu elaborata, obojen zelenom bojom.

3. Suvlasnički dio: 409/1000 etažno vlasništvo (E-3), dvosoban stan na prvom katu i prizemlje, koji se sastoji od ulazne hale površine 12,8 m2, gospodarske prostorije površine 13,5 m2, radne kuhinje površine 9,1 m2. blagovaone površine 25,6 m2, terase x 0.25 m2, površine 8,0 m2, sobe površine 19,8 m2, dnevnog boravka površine 19,1 m2, radne sobe površine 7,0 m2, degažman površine 4,3 m2, kupaonice površine 4,8 m2 i balkon 2,3 m2,  ukupne korisne površine 126,30 m2, a u grafičkom dijelu elaborata obojen narančastom bojom.

4. Suvlasnički dio: 276/1000 etažno vlasništvo (E-4), trosobni komforni stan u potkrovlju sa ulaznim vanjskim pristupnim stubištem od prizemlja koji se sastoji od ulazne hale površine 7,1 m2, dnevnog boravka površine 16,3 m2, radne kuhinje površine 5,0 m2, degažmana površine 2,7 m2, kupaonice površine 6,0 m2, sobe površine 13,9 m2, sobe površine 13,9 m2 sobe površine 13,9 m2, sobe površine 14,5 m2 i terase x 0,25 površine 5,8 m2, ukupne korisne površine 85,20 m2 a u grafičkom dijelu elaboratu obojeni ljubičastom bojom.

- nekretninu upisanu u podulošku broj 5487 z.k. uložak: 13855 u k.o. Zadar, u naravi stan u prizemlju zgrade sagrađene na č. zem. 9570 1 u k.o. Zadar, ukupne površine 23,75 m2 koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje sa nusprostorijama, drvarnice sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade (šifra zgrade 02455).

-nekretninu upisanu u podulošku broj 5886 zk. uložak: 13855 u naravi stan u prizemlju zgrade, ukupne površine 18,00 m2, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koje zajedno u naravi čine poslovni prostor na adresi u Zadru, Jurja Bjankinija 7,

- nekretnine upisanih u k.o. Povljana i to dio č. zem. 31/2 Mrt, oranica površine 310m2 evidentirana u evidenciji DGU Područni ured za katastar Zadar odjel za katastar Pag PL.BR. 2667, č. zem. 78/7 Magazin, kuća i dvorište, ukupne površine 683 m, kuća 101/2, dvorište 582 m2, te č. zem. 78/10 Magazin, oranica površine 340 m2 evidentirane u evidenciji DGU Područni ured za katastar Zadar odjel za katastar nekretnina Pag u PL.BR. 2668. suvlasnički udio od 1/2 dijela č. zem. 2028 Drakovac, pašnjak, površina 21768 mi evidentirana u evidenciji DGU Područni ured za katastar Zadar odjel za katastar nekretnina Pag u PL.BR. 325,

- nekretnine kat. oznake č. zem. 24, 49/3, 136/2,461/5, 504/1, 530/5 za cijelo, te čest. zem. 584/9, 585/1, 592, 595, 596, 670/58 i 670/59 u k.o. Povljana, za udio od 17/2 dijela,

- nekretnine kat. oznake č. zem. 5460 Devička, oranica površine 1410 m2 i č. zem. 5757, Lokvine, pašnjak površine 1329 m2, upisane u zk.ul.br. 113 za k.o. Privlaka, te svih pokretnina koje se u navedenim nekretninama nalaze.

 

b) Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između prvotužene Ane Anke Olić, OIB: 08305083724 i drugotuženog, njezinog sina, Borisa Olić, OIB: 73604445261, dana 23. ožujka 2020. ovjeren kod javnog bilježnika Darije Grigillo-Ramljak istoga dana, pod brojem ovjere OV-1295/2020, te Aneks istog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju dana 24. ožujka 2020., ovjeren istoga dana kod javnog bilježnika Darije Grigillo-Ramljak za:

- nekretninu označenu kao čestica broj 78/7, u naravi oranica Vlašići, površine 683 m2, upisane u z.k.ul broj 2406 u k.o. Povljana,

- nekretninu označenu kao čestica broj 78/10, u naravi oranica Vlašići, površine 340 m2, upisane u z.k.ul broj 2641 u k.o. Povljana.

 

II. Drugotuženi Boris Olić, OIB:73604445261 iz Zadra, I. Mažuranića 7, dužan je trpjeti da tužitelj u cijelosti naplati svoje pravomoćno potraživanje u iznosu od 474.358,88 kuna (slovima: četiristo sedamdeset četiri tisuće tristo pedeset osam kuna i osamdeset osam lipa) / 62.958,24 eura (slovima: šezdeset dvije tisuće devetsto pedeset osam eura i dvadeset četiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. ožujka 2007. do isplate, prema zakonskim odredbama o visini kamatne stope, kao i pravomoćno potraživanje u iznosu od 73.087,50 kuna (slovima: sedamdeset tri tisuće osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) / 9.700,38 eura (slovima: devet tisuća sedamsto eura i trideset osam centi) na ime parničnog troška.

 

III. Odbija se dio točke I. tužbenog zahtjeva kojim se utvrđuje da su bez učinka prema tužitelju pobijane pravne radnje tuženika prema tužitelju preko iznosa u kojem je potrebno da se namiri tražbina tužitelja u iznosu od 474.358,88 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2007. - sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi od 15% godišnje od 21. ožujka 2007. pa do 31. prosinca 2007., a po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. pa nadalje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, do isplate, te u dijelu u kojem je potrebno da mu se namiri tražbina u iznosu od 73.087,50 kuna na ime parničnog troška, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. srpnja 2017. do isplate prema zakonskim odredbama o visini kamatne stope.

 

IV. Odbija se dio točke II. tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je drugotuženik dužan vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijene radnje te u dijelu kojim se nalaže se drugotuženom da tužitelju izda ispravu podobnu za brisanje svoga prava vlasništva na nekretninama, a radi daljnje prodaje i namirenja tužitelja."

 

V. Svaka stranka podmiruje svoje troškove.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2122/11 od 21. ožujka 2012. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-1428/16-4 od 25. srpnja 2017. naloženo, ovdje prvotuženoj, Anki  Olić da tužitelju, tada FELMET  d.o.o. Darda, namiri  iznos od 474.358,88 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. ožujka 2007. prema zakonskim odredbama o visini kamatne stope, kao i naknaditi mu iznos od 73.087,50 kuna na ime parničnog troška. Za vrijeme dok je vođen taj postupak, a prije nego je presuda Županijskog suda dostavljena strankama, Trgovački sud u Osijeku je otvorio i zatvorio stečajni postupak nad tužiteljem FELMET d.o.o. Darda, svojim rješenjem broj St-907/16-13 od 31. svibnja 2017. Nakon što je tužitelj dobio pravomoćnu presudu u predmetu poslovni broj: P-2122/11 punomoćnik tužitelja je izvijestio tadašnjeg stečajnog upravitelja Zorislava Novoselca o presudi i potraživanju tužitelja prema prvotuženoj te je stečajni upravitelj zatražio nastavak stečajnog postupka.

 

2.               Tužitelj nastavlja da je Trgovački sud u Osijeku, svojim rješenjem broj St-907/15-18 od 5. prosinca 2017. odredio nastavak stečajnog postupka subjekta  Stečajne mase iza FELMET d.o.o. u stečaju Darda. Stoga smatra da iz navedenog nesporno proizlazi dospjelo potraživanje tužitelja, kao i neupitna aktivna legitimacija tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

 

3.               Navodi da je stečajni upravitelj pred Općinskim sudom u Zadru pokrenuo postupak ovrhe izravnom naplatom potraživanja putem FINA-e, ali je isti vraćen sa obrazloženjem da se ne radi o istoj osobi, jer da je ovršenica u međuvremenu promijenila ime iz Anka Olić u Ana Anka Olić, iako to nije moglo biti od utjecaja na ovrhu, budući da se radi o osobi sa istim OIB-om. Provjerom u zemljišnim knjigama suda (Z-10177/2018) na nekretninama upisanim na ime ovršenice utvrđeno je, navodi tužitelj, da je ova promjena izvršena dana 4. svibnja 2018. Ovrhovoditelj je nastavio ovaj ovršni postupak koji nije završio i još uvijek se vodi, a ovršenica je tužbom tražila da se ovrha pljenidbom i prijenosom u istom proglasi nedopuštenom. Rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ovr-573/2020-3 tužba je  odbijena, pa je ovršenica u tom predmetu izjavila žalbu te i dalje ne želi izvršiti plaćanje dospjele tražbine tužitelju.

 

4.               Prvotužena je, navodi tužitelj u tužbi, za sve nekretnine koje je imala na svom imenu zaključila Ugovore o dosmrtnom uzdržavanju sa svojim sinom Borisom Olićem, ovdje drugotuženikom, i to: dana 23. ožujka 2020. za k.č.br. 3557/1, u naravi zgrada i dvorište, površine 339 m2, upisane u zk.ul.br. 13126 u k. o. Zadar, nekretninu upisanu u poduložak broj 5487 zk.u.l. 13855 u k.o. Zadar, u naravi stan u prizemlju zgrade sagrađene na č. zem. 9570 1 u k.o. Zadar, ukupne površine 23,75 m2, nekretninu upisanu u poduložak broj 5886, zk.ul. 13855 u naravi stan u prizemlju zgrade, ukupne površine 18,00 m2, sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koje zajedno u naravi čine poslovni prostor na adresi u Zadru, Jurja Bjankinija 7, nekretnine upisanih u k.o. Povljana i to dio č. zem. 31/2 Mrt, oranica površine 310 m2 evidentirana u evidenciji DGU Područni ured za katastar Zadar odjel za katastar Pag PL.BR. 2667, č. zem. 78/7 Magazin, kuća i dvorište, ukupne površine 683 m, kuća 101/2, dvorište 582 m2, te č. zem. 78/10 Magazin, oranica površine 340 m2 evidentirane u evidenciji DGU Područni ured za katastar Zadar odjel za katastar nekretnina Pag u PL.BR. 2668. suvlasnički udio od 1/2 dijela č. zem. 2028 Drakovac, pašnjak, površina 21768 mi evidentirana u evidenciji DGU Područni ured za katastar Zadar odjel za katastar nekretnina Pag u PL.BR. 325, nekretnine kat. oznake č. zem. 24, 49/3, 136/2, 461/5, 504/1, 530/5 za cijelo, te čest. zem. 584/9, 585/1, 592, 595, 596, 670/58 i 670/59 u k o. Povljana, za udio od 17/2 dijela, nekretnine kat. oznake č. zem. 5460 Devička, oranica površine 1410 m2 i č. zem. 5757, Lokvine, pašnjak površine 1329 m upisane u zk ul.br. 113 za k.o. Privlaka, te istoga dana 23. ožujka 2020. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju za česticu broj 78/7, u naravi oranica Vlašići, površine 683 m2, upisane u z.k.ul. 2406 u k.o. Povljana, nekretninu označenu kao čestica broj 78/10, u naravi oranica Vlašići površine 340 m2, upisane u z.k.ul broj 2641 u k.o. Povljana, a 24. ožujka 2020. i Anex istom Ugovoru, a sve u svrhu izbjegavanja plaćanja i osujećivanja naplate dospjelog potraživanja tužitelja, navodi tužitelj. Time su navedene nekretnine sa imena prvotužene s danom zaključenja ugovora i provedbom istih u zemljišnim knjigama otuđene i postale su vlasništvo drugotuženika. Nadalje, tužitelj navodi da prvotužena nema više nekretnina, a niti druge imovine iz kojih bi se vjerovnik mogao namiriti, a nema niti dovoljno drugih sredstava dostatnih za namirenje vjerovnikovih tražbina.

 

5.               S obzirom na navedeno, smatra da je riječ o pravnim radnjama kojima se vjerovnici izravno oštećuju sukladno člancima 201. i 202. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj 71/15), kao i članaka 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 i 41/08, dalje – ZOO), obzirom da se zaključenim ugovorima i prijenosom vlasništva na treću osobu onemogućava ili u najmanju ruku znatno otežava naplata potraživanja tužitelja, jer su ove radnje dovele do smanjenja imovine dužnika u korist treće osobe i to u tolikoj mjeri da se onemogućava vjerovnikovo namirenje.

 

6.               U smislu članaka 199. i 207. Stečajnog zakona, a obzirom na činjenicu da je drugotuženik i stjecatelj nekretnina sin prvotužene, tužitelj smatra da se pretpostavlja da je drugotuženik znao za nesposobnost za plaćanje i prijedlog za otvaranje postupka. Nadalje navodi da su zakonski rokovi za podnošenje ove tužbe održani jer je prijenos vlasništva izvršen i zahtjev za uknjižbu prava vlasništva predan sudu dana 23. ožujka 2020., a radi se o prijenosu vlasništva prema bliskom srodniku u prvoj liniji.

 

7.               Stoga tužitelj traži da sud utvrdi se da su bez učinka prema stečajnoj masi pobijane pravne radnje tuženika odnosno navedeni Ugovori o dosmrtnom uzdržavanju te da je drugotuženi dužan vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi

stečene na osnovi pobijene radnje i trpjeti da tužitelj u cijelosti naplati svoje pravomoćno potraživanje u iznosu od 474.358,88 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i pravomoćno potraživanje u iznosu od 73.087,50 kuna na ime parničnog troška, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Traži da se naloži drugotuženom da tužitelju izda ispravu podobnu za brisanje svoga prava vlasništva na nekretninama, a radi daljnje prodaje i namirenja tužitelja. Također potražuje parnične troškove ovog postupka.

 

8.               Drugotuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da nisu ispunjeni uvjeti za pobijanje dužnikovih radnji jer tuženiku majka nije prenijela sve svoje nekretnine i nije se dovela u situaciju da nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Osim toga, čak i kada bi se moglo smatrati da je sklapanjem pobijanog Ugovora prvotuženica otežala naplatu vjerovnika tražbine, drugotuženik niti je znao niti je mogao znati da postoji takva tražbina zbog koje bi moglo doći u pitanje raspolaganje iz pobijanog Ugovora. Nadalje, pobijanje pravne radnje prema izričitoj odredbi čl. 70. ZOO-a tužitelj je mogao zahtijevati samo na način da postavi zahtjev da pobijana pravna radnja gubi učinak i to samo prema vjerovniku i samo onoliko koliko je potrebno za namirenje njegove tražbine. Tužba nije postavljena na način da pobijana pravna radnja gubi učinak i to koliko je potrebno za namirenje tužiteljevih tražbina. Naprotiv, tužitelj zahtjeva da se utvrdi kako je cjelokupna pobijana pravna radnja bez učinka prema Stečajnoj masi, što nije u skladu s odredbom čl. 70. ZOO.

 

9.               Posebno je nezakonit, smatra drugotuženik, zahtjev istaknut pod toč. II. tužbenog zahtjeva kojim traži da drugotuženik vrati u Stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijane radnje. Naime, nekretnine iz pobijanog Ugovora nikada nisu pripadale Stečajnoj masi i ne postoji zakonska osnova na temelju koje bi drugotuženik bio dužan sve nekretnine stečene na osnovu pobijanog ugovora niti predati Stečajnoj masi, a pogotovo, kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu, vratiti ih u Stečajnu masu. Osim toga, nekretnine koje je drugotuženik stekao na temelju naplatnog pravnog posla Ugovora dosmrtnom uzdržavanju po svojoj vrijednosti daleko i višestruko prelaze iznos potraživanja koje je utvrđeno presudom u korist nekadašnjeg društva.

 

10.          Kuća u Zadru na kč.br. 3557/ l k.o. Zadar čije su četiri etaže prenesene drugotuženiku pobijanim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju tek je fiktivno bila predmetom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer je drugotuženik stan u potkrovlju i dio prizemlja te kuće stvarno stekao u vlasništvo prije više od 40 godina, darovanjem   od svojih roditelja - prvotužene i Vinka Olića, koji je preminuo 1994. godine.

 

11.          Nakon što je darovanje izvršeno, drugotuženik je samostalno investirao u uređenje i dogradnju kako stana u potkrovlju tako i prizemnog poslovnog prostora. U prilog tome prilaže presliku pravomoćne građevinske dozvole izdane drugotuženiku 25. siječnja 1985. Pored navedenog prilaže rješenje tadašnjeg Općinskog komiteta za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje od 25. siječnja 1985., kojim se drugotuženiku kao investitoru nalaže platiti doprinos za izgradnju skloništa, a radi uređenja ugostiteljskog lokala na čest.zem. 3557/1 k.o. Zadar. Potom je dana 21. kolovoza 1985. drugotuženiku, izdana dozvola za upotrebu objekta, u kojoj je izričito navedeno da mu se odobrava upotreba poslovnog prostora - snek bara u prizemlju stambenog objekta izgrađenog na čest.zem. 3557/1 k.o. Zadar, čiji se preslik također prilaže.

 

12.          Stoga, drugotuženik ističe da je neosnovano obuhvaćena tužbenim zahtjevom kuća u Zadru na kč.br. 3557/1 k.o. Zadar, koja je u pretežitom dijelu bila u vlasništvu drugotuženika još od 1983. godine, a koja je samo radi usklađenja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim unesena ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

 

13.          Dodaje da je tek iz navoda tužbe saznao da je nad FELMET d.o.o. vođen stečajni postupak te da je Trgovački sud u Osijeku 5. prosinca 2017. odredio nastavak stečajnog postupka nad tužiteljem. Osim toga, do primitka ove tužbe drugotuženik ne samo da nije znao da postoji potraživanje tužitelja, nego nije imao nikakvu naznaku niti da je pokrenut bilo kakav ovršni postupak protiv njegove majke. Za potraživanje iz presude koja je postala pravomoćna 2017. godine, drugotuženik je saznao nakon što je primio tužbu u ovom predmetu. Ističe da je prije 15 godina prvotužena sa Dragutinom Lisjakom dogovorila određene građevinske radove i to izričito se obvezavši da će mu platiti na način da će mu prenijeti svoje građevinsko zemljište u Privlaci. Lisjak je započeo izvođenje građevinskih radova, ali ih nije obavio, zbog čega je radove koji su bili planirani izdao treći  izvođač kojeg je platio drugotuženik. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije imao nikakve veze s namjerom da se izbjegne plaćanje, jer u vrijeme kada je sklopljen nije vođen nikakav ovršni postupak protiv prvotužene. U objekt koji je većim dijelom smatrao svojim drugotuženik je ulagao godinama i u tu svrhu podizao više kredita.

 

14.          Prvotužena u odgovoru na tužbu se protivi navodima tužbe i tužbenom zahtjevu. Smatra da nema mjesta primjeni odredaba članaka 199., 200., 201. i 207. Stečajnog zakona, već sadržajno tužitelj podnosi obiteljsku paulijansku tužbu. Ističe da nije poduzela radnje na štetu tužitelja kao vjerovnika te da njeni motivi za zaključenje ovih ugovora nisu imali nikakve veze sa tužiteljem. Naime, izvođenje građevinskih radova dogovorila je sa fizičkom osobom, Dragutinom Lisjakom, a ne sa tužiteljem te je dogovorila da će radove platiti na način da će prenijeti Dragutinu Lisjaku nekretninu u vlasništvu. Dodaje da je bila pravno neuka kada je potpisala ugovor koji je priredio Dragutin Lisjak, a u kojem je kao izvođač radova naveden FELMET d.o.o. Građevinski radovi su započeti ali je izvođač ubrzo napustio gradilište zbog čega je angažiran drugi izvođač, kojeg je platio drugotuženik. Obzirom na kompleksne obiteljske odnose, prvotužena je krila od drugotuženika da se vodi bilo kakav sudski postupak. Parnica pred Općinskim sudom u Zadru trajala je punih 10 godina i pravomoćno je okončana 2017. godine. Tvrdi da nije znala da je protiv nje pokrenut ovršni postupak. Navodi da je, ugovor s drugotuženikom sklopila kako bi zaštitila interese drugotuženika, posebice u odnosu na kuću u Zadru, koja je u većem dijelu drugotuženiku od ranije pripadala. Tek nakon toga, više od 3 godine nakon pravomoćnosti presude Općinskog suda u Zadru P-2122/11, prvotužena je obaviještena da je FINA zaprimila zahtjev za izravnu naplatu koji je protiv nje podnio tužitelj. Potom je, prvotužena podnijela Općinskom sudu u Zadru prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Prijedlog je odbijen te se i u ovom trenu vrši prinudna naplata iz sredstava prvotužene. Prvotužena osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i smatra da Stečajna masa iza FELMET d.o.o. nije pravni subjekt. Dodaje da se presuda Općinskog suda u Zadru odnosi na FELMET d.o.o., a koje je društvo brisano. Ističe da je pravomoćnost predmetne presude bila utvrđena u odnosu na FELMET d.o.o., a da je na dan nastupa ovršnosti FELMET d.o.o. u stečaju već bio brisan. Stoga smatra, da navedena presuda ne obvezuje prvotuženu te da stečajna masa ne može biti slijednik prava koja nije imao niti FELMET d.o.o. u stečaju. Nadalje tvrdi, da priznanjem tražbine vjerovnik ne stječe pravo predaje nekretnine njegovog dužnika. Raspolaganje koje je poduzela prvotužena, a koje je navedeno u tužbi, jest naplatno raspolaganje, ali prvotužena za postojanje Stečajne mase iza FELMET d.o.o. u stečaju nije niti znala niti ga je smatrala vjerovnikom, pa nije niti mogla misliti da poduzetim raspolaganjem tom subjektu nanosi štetu. Uostalom, prvotužena nije prenijela sve svoje nekretnine, a niti to slijedi iz teksta pobijanog ugovora. Nadalje ističe, da pobijanje pravne radnje prema izričitoj odredbi čl. 7. ZOO-a vjerovnik može zahtijevati samo na način da postavi zahtjev da pobijana pravna radnja gubi učinak i to samo prema vjerovniku i samo onoliko koliko je potrebno za namirenje njegove tražbine. Predmetni tužbeni zahtjev nije postavljen na taj način, a posebno vjerovnik nije ovlašten zahtijevati predaju nekretnina. Prvotužena navodi da je imovina u pobijanom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju višestruko vrjednija od tražbine koju svojata tužitelj, a koja mu ne pripada. Ističe da je, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen tri godine nakon nastupa pravomoćnosti presude poslovni broj P-2122/11. Stoga smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz odredaba čl. 66. - 71. ZOO-a za pobijanje dužnikovih radnji zbog čega predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i tužitelja obveže na plaćanje parničnog troška prvotuženoj.

 

15.          Tužitelj se u podnesku od 19. travnja 2021. očitovao na odgovore na tužbu tuženika, navodeći u bitnom da je iz povijesnog izvatka sudskog registra razvidno da je Stečajna masa FELMET d.o.o. u stečaju, upisana u registar pravnih osoba trgovačkih društava kao pravni sljednik FELMET d.o.o. u stečaju, zbog čega smatra neupitnom aktivnu legitimaciju tužitelja za vođenjem ovog postupka. Stečajni upravitelj kao zakonski zastupnik stečajne mase koja je stranka u postupku ima dužnost unovčenja imovine dužnika. Pravna legitimacija utvrđena je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj St-907/2016-18 od 5. prosinca 2017. Navodi da, netočno drugotuženik tvrdi da se tužitelj poziva na odredbe čl. 199. i 200. SZ-a, već tužitelj spominje iste samo u kontekstu saznanja za nesposobnost plaćanja dužnika, a ne i u odnosu na primjenu prava gdje smatra da se trebaju primijeniti odredbe članaka 201. i 202. SZ-a. Osim toga, sud nije vezan pravnim osnovom tužbe. U odnosu na tvrdnju tuženika da u vrijeme zaključenja pobijanih ugovora nisu znali za postojanje tužitelja i obveze prema njemu, smatra da tuženici svjesno obmanjuju sud. Naime, tuženici su znajući za predmetna potraživanja manipulacijama pokušali osigurati neplaćanje dospjelog duga. Da su tuženici znali za postojanje tužitelja, jasno je vidljivo iz rješenja o prekidu postupka od 19. veljače 2018., a koje je dostavljeno prvotuženoj povodom izjavljene revizije prvotužene. Osim toga, tuženici su znali da je protiv prvotužene pokrenut ovršni postupak radi naplate tog potraživanja jer je prvotužena na isto rješenje izjavila prigovor i žalbu. Svi ostali navodi tuženika koji se odnosi na poslovni odnos iz kojeg je tražbina proizašla riješeni su pravomoćnim presudama u predmetu P-2122/11 i irelevantni su za ovu pravnu stvar. Tvrdnja da prvotužena nije znala za ovrhu je irelevantna, a i neistinita jer je već u korespondenciji s punomoćnikom tužitelja bilo pokušaja dogovora da se potraživanje plati u mirnom postupku, ali isto nije realizirano. Ističe da je predmetna presuda postala pravomoćna prije nego je zaključen stečajni postupak nad društvom FELMET d.o.o. u stečaju. Tužitelj naglašava da prvotužena nije navela, a pogotovo nije dokazala da ima još nekretnina u svom vlasništvu iz kojih bi se tužitelj mogao naplatiti. Tvrdi da je neistina da su nekretnine bile u vlasništvu drugotuženika, jer to ne proizlazi iz zemljišnih knjiga, a da građevinske dozvole i potvrde o građenju nisu od nikakvog utjecaja na vlasničko pravno stanje. Dodaje da prvotužena nije do sada tužitelju uplatila niti lipe, a niti je pokušala prenijeti nekretnine na tužitelja, već, naprotiv, svoje je nekretnine prodavala trećim osobama 2007. i 2008. godine, a što je razvidno i iz navedene presude. Tužitelj navodi da je precizirao svoj tužbeni zahtjev na način da je drugotuženik dužan vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijene radnje i trpjeti da tužitelj u cijelosti naplati svoje pravomoćno potraživanje u iznosu od 474.358,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Pri tom, vrijednost nekretnina nije važna niti mjerodavna, jer će se naplatiti samo potraživanje potrebno za namirenje vjerovnikove tražbine.

 

16.          U podnesku od 5. travnja 2022. tužitelj ističe da je u odnosu na pokrenutu ovrhu koja se vodi pred Općinskim sudom u Zadru, Županijski sud u Osijeku, odbio žalbu ovršenice i potvrdio rješenje Općinskog suda u Zadru. Stoga, smatra da je više nego očito u svojim radnjama ovršenica, ovdje prvotužena, pokušava spriječiti namirenje tužitelja i odugovlačiti postupak, jer su svi ovi prigovori i žalbe usmjereni na procesne pretpostavke vođenja postupka, a ne na meritum stvari. Tvrdi da je prvotužena otuđila sve svoje nekretnine i da nema dovoljno sredstava niti druge imovine iz koje bi mogla biti naplaćena potraživanja. Ukoliko prvotužena tvrdi suprotno treba dostaviti podatke o dostatnosti svoje imovine. Smatra da je dokazao postojanje općih i posebnih pretpostavki potrebnih za pobijanje pravnih radnji tuženika.

 

17.          Na održanom ročištu od 5. travnja 2022., na kojem nije mogao biti prisutan drugotuženik, koji je svoj izostanak opravdao, punomoćnik tužitelja je ostao kod prijedloga za financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine duga zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i pripadajućim troškovima. Punomoćnica prvotužene je u bitnom ponovila dosadašnje navode te i dalje prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja. Predložila je da sud izvrši uvid u spis Ovrv-573/20 Općinskog suda u Zadru i  St-907/16 ovog suda. Naime, iz tih spisa razvidno je da se ovrha provodi na teret imovine prvotužene, bez obzira na to što prvotuženica smatra da je to nezakonito. Sredstva se prikupljaju u stečajnu masu pa nema osnova za paulijansku tužbu. Sud je također na tom ročištu odlučio provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje kako bi utvrdio iznos kamata na predmetno dugovanje, odnosno okvirni iznos ukupnog duga prvotužene.

 

18.          U nalazu i mišljenju vještaka od 2. lipnja 2022., vještakinja je utvrdila da iznos kamate za iznos u visini od 474.358,88 kn za razdoblje od 21. ožujka 2007. do podnošenja tužbe 23. veljače 2021. iznosi 819.690,67 kn. Visina troška od 73.087,50 kn od 21. ožujka 2007. do podnošenja tužbe 23. veljače 2021. iznosi 73.607,45 kn.

 

19.          U podnesku od 4. srpnja 2022. prvotužena prigovara izračunu visine duga tvrdeći da se vještak doslovno držao toga što u presudi piše, da se eskontna stopa uvećava za 5%, bez obzira što je tijekom razdoblja na koji se izračun odnosi zakonska zatezna kamata drugačije regulirana nego što je to bilo u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Naime, radi se o kamatnoj stopi koja je bila predviđena za pravne odnose izvan trgovačkih ugovora. Osim toga, prigovara razdoblju unutar prvog polugodišta 2020. kada je prema izmjenama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, zbog pandemije Covid 19 zaustavljen tijek zateznih kamata. Također prigovara izračunu kamata na troškove postupka, jer nisu primijenjene navedene izmjene Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te jer vještak nije uzeo u obzir da se od mjeseca srpnja 2020. vrši prisilna naplata troškova parničnog postupka.

 

20.          Podneskom od 6. srpnja 2022. tužitelj tvrdi da tuženici zloupotrebljavaju svoje procesno ovlaštenje na način da svoje očitovanje na nalaz vještaka dostavljaju sudu dva dana prije zakazanog ročišta, iako im je nalaz dostavljen bitno ranije. Osim toga, smatra da prigovor služi samo da odulje postupak, a nisu utemeljeni. Tužitelj smatra da je vještakinja postupila po pravomoćnoj presudi, zbog čega navodi prvotužene proizlaze neosnovani i bespotrebni.

 

21.          Na ročištu za raspravu održanu 6. srpnja 2022., proveo se dokaz saslušanjem vještakinje koja je korigirala svoj nalaz i mišljenje na način da je primijenila izmjene Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Također je istaknula da je kamate izračunala sukladno izreci presude koja izričito određuje način na koji se i obračunava kamata. Punomoćnik tužitelja tom prilikom je izjavio da je cijeli smisao vještačenja bio utvrditi koliko okvirno iznosi visina duga, odnosno, može li se tužitelj namiriti iz imovine tuženika. Prvotužena ustraje u navodima da je predmetna presuda donesena u odnosu na nepostojeću pravnu osobu. Stranke su tijekom ročišta zatražile zastoj postupka na rok od 60 dana zbog pokušaja mirnog rješenja spora, zbog čega je sud donio rješenje poslovni broj P-324/2021-12 od 8. srpnja 2022. kojim je odredio zastoj postupka.

 

22.          Tužitelj je podneskom od 19. srpnja 2022. predložio sadržaj mirnog rješenja spora tuženima.

 

23.          Podneskom od 5. rujna 2022., tužitelj je naveo da se tuženici nisu očitovali na njegov prijedlog, zbog čega zaključuje da nisu voljni zaključiti nagodbu te predlaže nastavak postupka zakazivanjem ročište. Na ročištu održanom 11. listopada 2022., stranke su u bitnom ostale kod dosadašnjih navoda, a sud je odbio dokazni prijedlog prvotužene za saslušanjem stranaka i procjenu nekretnina sadržanih u ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju po ovlaštenim vještacima građevinske i poljoprivredne struke. Naime, sud smatra da saslušanje stranaka nije adekvatan i dostatan dokazni prijedlog da bi se utvrdilo je li im bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Sud je odbio dokazni prijedlog za procjenu nekretnina sadržanih u ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju, u smislu članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje - ZPP), budući da nije odlučno za ovu pravnu stvar dokazivanje tvrdnje tuženih da vrijednost tih nekretnina premašuje vrijednost tražbine, jer bi predmetni ugovori bili bez učinka prema tužitelju samo u dijelu u kojem je potrebno da se namiri tražbina tužitelja.

 

24.          U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu i to u povijesni izvadak iz sudskog registra (list 8-9 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku od 31. svibnja 2017. (list 10-13 spisa), obavijest o naknadno pronađenoj imovini (list 14 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku St-907/16-18 (list 15-17 spisa), uplatnica (list 18 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku Tt-17/7872-2 (list 19-26 spisa), rješenje Općinskog suda u Zadru Ovrv-573/2020-3 (list 28-30 spisa), žalba ovršenice (list 31-34 spisa), odgovor na žalbu (list 35-37 spisa), građevinska dozvola (list 47-48 spisa), rješenje Općinskog komiteta (list 49 spisa), dozvola za upotrebu objekta (list 50 spisa), potvrda o zatvaranju računa (list 51-53 spisa), ugovor o građenju (list 62-66 spisa), presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2122/11 (list 67 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 68 spisa), potvrda za etažno knjiženje stambene zgrade u Zadru (list 69-70 spisa), građevinsku dozvolu (list 71-72 spisa), rješenje o doprinosu (list 73 spisa), dozvolu za upotrebu objekta (list 74 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 80-87 spisa), rješenje Općinskog suda u Zadru o prekidu postupka (list 88-89 spisa), rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev 2931/2018-3 (list 90-91 spisa), prepisku elektroničke pošte (list 92-94 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž Ovr-71/21 (list 117-120 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 135-142 spisa), zakonske zatezne kamate (list 145-146 spisa), saslušanje vještaka (list 149-151 spisa), uvid u spise Ovrv-573/20 Općinskog suda u Zadru i  St-907/16 ovog suda.

 

25.          Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

 

26.          Kao prvo tuženici spore pravno sljedništvo tužitelja Stečajne mase iza FELMET d.o.o. za proizvodnju, usluge, unutarnju i vanjsku trgovinu u stečaju u odnosu na vjerovnika prvotužene, društva FELMET d.o.o., a čija je tražbina utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2122/11 od 21. ožujka 2012. Međutim, sud smatra da pravilno tužitelj tvrdi da je ovakav prigovor tuženika usmjeren na odugovlačenje postupka, budući da pravno sljedništvo ovdje tužitelja iza predmetnog društva jasno proizlazi iz identičnog OIB-a jednog i drugog društva, sudskog registra i rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj St-907/2016-18 od 5. prosinca 2017. Osim toga, taj je prigovor već otklanjan tuženicima u odlukama Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-31/2021-7 od 26. kolovoza 2021., Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-2122/11 od 19. veljače 2018. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-4905/2021-2 od 2. studenog 2021., pa se stoga neće dalje posebno obrazlagati.

 

27.          Pravilno tuženici prigovaraju da nema mjesta primjeni odredaba članaka  199., 200., 201. i 207. Stečajnog zakona, već da sadržajno tužitelj podnosi obiteljsku paulijansku tužbu. Naime, tužitelj nije stečajni vjerovnik niti su tuženici stečajni dužnici u smislu navedenih odredbi Stečajnog zakona. Međutim, sud nije vezan pravnom osnovom spora što ju je tužitelj istaknuo u tužbi. Sud smatra da su pravilno naveli tuženici da je tužba tužitelja usmjerena na pobijanje dužnikovih pravnih radnji u smislu odredbe članka 66. ZOO.

 

28.          Tuženici nadalje ističu da je tužbeni zahtjev pogrešno postavljen, budući da nije određen u skladu s odredbom članka 70. ZOO, prema kojoj, ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

 

29.          Međutim, ovaj sud opaža kako je tužbeni zahtjev, kako ga pretpostavlja odredba članka 70. ZOO, već sadržan u osnovnom tužiteljevom tužbenom zahtjevu i predstavlja jedan njegov dio.

 

30.          Odredba članka 66. ZOO propisuje osnovne pretpostavke pobijanja. Prema prvom stavku, svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Prema drugom stavku navedenog članka, smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pod pravnom radnjom, prema trećem stavku razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

 

31.          Dakle, iz ovih zakonskih odredaba utvrđuju se opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, koje se moraju ostvariti kumulativno i to: dospjelost vjerovnikove tražbine, pravna radnja dužnika, oštećenje vjerovnika, nesposobnost dužnika za plaćanje, s tim da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje.

 

32.          Tražbina je dospjela za isplatu od trenutka kad je vjerovnik ovlašten zahtijevati njezinu isplatu, znači kad je nastupio rok za ispunjenje dužnikove obveze odnosno kad je dužnik došao u zakašnjenje. Vjerovnikova/tužiteljeva tražbina je utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2122/11 od 21. ožujka 2012. Prema točki I. izreke navedene presude, prvotužena je dužna Olić Anka društvu FELMET d.o.o. namiriti potraživanje u iznosu od 474.358,88 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2007., sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi od 15% godišnje od 21. ožujka 2007. pa do 31. prosinca 2007., a po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. pa nadalje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, do isplate, te da mu naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 73.087,50 kn sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Presuda je pravomoćna 25. srpnja 2017.

 

33.          Među strankama je nesporno da su prvotužena i drugotuženik sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 23. ožujka 2020. ovjeren kod javnog bilježnika Darije Grigillo-Ramljak istoga dana pod brojem ovjere OV-1294/2020 i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 23. ožujka 2020. ovjeren kod javnog bilježnika Darije Grigillo-Ramljak istoga dana pod brojem ovjere OV-1295/2020 te Aneks istog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju dana 24. ožujka 2020., ovjeren istoga dana kod javnog bilježnika Darije Grigillo-Ramljak, a kojima prvotužena daje nekretnine nabrojane u izreci ove presude drugotuženiku u zamjenu za dosmrtno uzdržavanje.

 

34.          Dakle, iz navedenog proizlazi da su prve dvije opće pretpostavke pobijanja dužnikovih pravnih radnji ispunjene.

 

35.           Nadalje, tuženici osporavaju postojanje pretpostavki oštećenja vjerovnika i nesposobnosti dužnika za plaćanje. Prvotužena tvrdi da ima još imovine iz koje se tužitelj naplatiti, ali te tvrdnje ničim nije potkrijepila. Kod oštećenja vjerovnika, bitno je da je tom radnjom dužnik ostao bez sredstava kojima bi inače mogao namiriti tražbinu, ako ne u cijelosti, onda barem dio tražbine. U odnosu na nesposobnost dužnika za namirenje vjerovnikove tražbine, nije potrebno da dužnik uopće nema imovine, da je potpuno nesposoban za plaćanje. Za pobijanje pravne radnje dužnika u smislu navedenih odredaba ZOO-a, nije nužno utvrditi da je namirenje vjerovnika potpuno onemogućeno - a nije nužno niti da vjerovnik prije pokretanja postupka po tužbi za pobijanje pravne radnje dužnika pokuša namiriti svoju tražbinu u ovrsi (tako i Županijski sud u Rijeci u svojoj presudi poslovni broj: Gž 164/21-3 od 21. travnja 2021.).

 

36.           Sud je tijekom postupka proveo dokaz financijsko-knjigovodstveno vještačenjem po vještaku DV consulting d.o.o. Osijek, kako bi utvrdio okviran iznos ukupnog dugovanja prvotužene. U nalazu i mišljenju vještaka od 2. lipnja 2022., vještakinja je utvrdila da iznos kamate za iznos u visini od 474.358,88 kn za razdoblje od 21. ožujka 2007. do podnošenja tužbe 23. veljače 2021. iznosi 819.690,67 kn. Visina troška od 73.087,50 kn od 21. ožujka 2012. do podnošenja tužbe 23. veljače 2021. iznosi 73.607,45 kn. Na ročištu od 6. srpnja 2022., vještakinja je nalaz korigirala na iznose od 800.560,53 kn i 70.659,95 kn.

 

37.           Također je izvršen uvid u spis ovog suda St-907/2016. Uvidom u Izvješće stečajnoga upravitelja iz navedenog spisa o stanju stečajne mase u razdoblju od 15. srpnja 2022. do 15. listopada 2022., razvidno je da se na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru broj P-2122/2011 na iznos 474.358,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama kod Financijske agencije provodi prisilna naplata po zahtjevu za izravnu naplatu koji je u Financijsku agenciju predao stečajni upravitelj dana 28. srpnja 2020. Do dana podnošenja izvješća, 17. listopada 2022., na račun stečajne mase su dospjele uplate temeljem zahtjeva za izravnu naplatu po P-2122/2011 u ukupnom iznosu od 29.425,29 kn.

 

38.           Proizlazi dakle, da se ovim tempom prisilne naplate, ovrhovoditelj ne bi naplatio u životnom vijeku prvotužene.

 

39.           Prvotužena je u više navrata pregovarala s tužiteljem s navodnom namjerom da vrati dug, a što je razvidno iz prepiske elektroničke pošte između punomoćnika prvotužene i punomoćnika tužitelja (list 92-94 spisa), a isto se odnosi i na zastoj postupka koje su stranke zatražile i zbog kojeg je sud donio rješenje P-324/2021-12 od 8. srpnja 2022. radi mirnog rješenja postupka. Međutim, uvidom u sadržaj prepiski elektroničke pošte, kao i činjenicu da tijekom zastoja prvotužena nije učinila baš ništa da nađe mirno rješenje spora, proizlazi da prvotužena nije imala nikakvu namjeru ispuniti svoju  obvezu, već joj je cilj bio odugovlačenje postupka.

 

40.           Osim toga, prvotužena je nakon što je pokrenut ovršni postupak, promijenila ime iz Anka Olić u Ana Anka Olić, zbog čega je došlo do komplikacija i odugovlačenja ovršnog postupka. Osim toga, ovršenica je tužbom tražila da se ovrha pljenidbom i prijenosom u istom proglasi nedopuštenom. Rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ovr-573/2020-3 tužba je odbijena, pa je ovršenica u tom predmetu izjavila žalbu te i dalje ne želi izvršiti plaćanje dospjele tražbine tužitelju.

 

41.           Nadalje, iako je prvotužena tvrdila da ima dostatnu imovinu za namirenje tužitelja, ničim nije niti uputila na postojanje neke druge imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti.

 

42.           Sve gore navedene činjenice kumulativno upućuju da su ispunjene i ostale opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji dužnika, odnosno da postoji oštećenje vjerovnika i nesposobnost dužnika – prvotužene za plaćanje.

 

43.           Nadalje, posebne pretpostavke pobijanja pravnih radnji dužnika sadržane su u odredbama članka 67. ZOO-a. Prema odredbi stavka 1. navedenog članka, naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Prema stavku 2. istog članka, ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

 

44.           Nesporno je da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju naplatni pravni posao te da su prvotužena i drugotuženik majka i sin. Drugotuženik tvrdi da mu nije bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, međutim, kao dokaz tome predlaže jedino saslušanje tuženika, a što sud nije smatrao uvjerljivim dokaznim sredstvom.

 

45.           Neuvjerljive su također tvrdnje prvotužene da nije znala niti je mogla znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojem vjerovniku. Naime, da je prvotužena znala za postojanje tužitelja, jasno je vidljivo iz rješenja o prekidu postupka Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-2122/11 od 19. veljače 2018., dakle, prije sklapanja predmetnih ugovora, a koje je dostavljeno prvotuženoj povodom izjavljene revizije prvotužene. U navedenom rješenju (list 88 spisa) u sporu koji se vodio između društva FELMET d.o.o. i ovdje prvotužene, utvrđuje se da je nastupio prekid postupka i poziva se stečajni upravitelj Stečajne mase iza FELMET d.o.o. u stečaju da preuzme postupak.

 

46.           Osim toga, prvotužena je znala da je protiv nje pokrenut ovršni postupak radi naplate tog potraživanja jer je prvotužena na isto rješenje izjavila prigovor i žalbu. Svi ostali navodi tuženika koji se odnosi na poslovni odnos iz kojeg je tražbina proizašla riješeni su pravomoćnim presudama u predmetu P-2122/11 i irelevantni su za ovu pravnu stvar.

 

47.           Prigovor drugotuženika koji se odnosi na tvrdnje vanknjižnog vlasništva nije od utjecaja na ovu pravnu stvar, jer se tužitelj ima pravo pozvati na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige.

 

48.           Osim toga, nisu osnovani niti prigovori tuženika o koji upućuju na neosnovanost predmetne tražbine jer je o njima odlučeno pravomoćnom presudom poslovni broj P-2122/11 od 21. ožujka 2012.

 

49.           Tuženi također tvrde da je došlo do zastare, jer su ugovori o dosmrtnom uzdržavanju sklopljeni tri godine nakon nastupa pravomoćnosti presude poslovni broj P-2122/11, u smislu odredbe članka 71. ZOO.

 

50.           Uvidom u spis Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2122/11, razvidno je da je predmetna presuda postala pravomoćna 25. srpnja 2017., a predmetni Ugovori su sklopljeni 23. ožujka 2020., dakle zastarni rokovi nisu protekli.

 

51.           Razlozi postojanja instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji su u primjeni načela dužnosti ispunjenja obveza od strane dužnika, načela savjesnosti i poštenja, kao i zbog mogućnosti namjernog smanjenja dužnikove imovine radi onemogućavanja ispunjenja vjerovnikovih tražbina. Zbog navedenog, sud smatra da će se zahtjevi primjene navedenih načela ispuniti upravo usvajanjem točke I.  tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je to potrebno da bi se namirila tražbina tužitelja, zbog čega je odlučio o konstitutivnom dijelu tužbenom zahtjeva, kao u izreci presude.

 

52.           Sud je djelomično odbio kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, kod pobijanja pravnih radnji dužnika, tužba obuhvaća dva tužbena zahtjeva, konstitutivni i kondemnatorni. Konstitutivnim tužbenim zahtjevom zahtijeva se da određena pravna radnja dužnika nema prema vjerovniku (tužitelju) pravni učinak i to, samo u onom dijelu koliko je potrebno za namirenje vjerovnikovih tražbina, dok se kondemnatorni zahtjev postavlja prema trećoj osobi, u korist koje je poduzeta pravna radnja, na određeno činjenje ili trpljenje radi namirenja vjerovnika. Dakle, pravni učinak obuhvaća tuženu treću osobu - stjecatelja koristi iz pobijane pravne radnje tako da je npr. dužna trpjeti da se tužitelj namiri iz kupovnine dobivene prodajom stvari i to do visine iznosa njegove tražbine. Međutim, tužitelj je pogrešno formulirao kondemnatorni dio tužbe. Stoga osnovano drugotuženik prigovara da ne može vratiti u Stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijane radnje, budući da nekretnine iz predmetnih ugovora nikada nisu pripadale Stečajnoj masi i ne postoji zakonska osnova na temelju koje bi drugotuženik bio dužan sve nekretnine stečene na osnovu pobijanog ugovora niti predati Stečajnoj masi, a pogotovo, kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu, vratiti ih u Stečajnu masu. Također, tužitelj nije ovlašten tražiti da se naloži drugotuženom da tužitelju izda ispravu podobnu za brisanje svoga prava vlasništva na nekretninama, a radi daljnje prodaje i namirenja tužitelja. Zbog navedenog, taj je dio tužbenog zahtjeva odbijen, a u preostalom dijelu usvojen.

 

53.           Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbe čl. 154. ZPP-a. Naime, tužitelj je djelomično uspio u sporu, ali budući da je sudu nemoguće procijeniti u kojem postotku tužitelj uspio, obzirom da sudu nije poznata vrijednost nekretnina obuhvaćenih predmetnim ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju, a također ne može odrediti niti uspjeh u parnici obzirom da je točkom II. izreke presude odbijen kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva.

 

U Osijeku, 11. studenog 2022.

 

 

  Zapisničar                                                                                                                                  Sutkinja                                                                      

Gordana Harc                                                                                                                Željka Matijević

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku 15 dana putem ovoga suda.